Zajedno protiv raka
Primijeniti aktivno antineoplastično liječenje ili kvalitetnu suportivnu terapiju?
Treća životna dob i rak Onkološko liječenje starijih bolesnika Uređuje: dr. med. Ana Tečić Vuger, ana.tecic@yahoo.com
Inkorporiranje gerijatrijskih principa u rutinsku onkološku skrb trebalo bi osigurati optimizaciju terapijskog pristupa te svesti na minimum deterioraciju eleme nata funkcionalnog, socijalnog i osobnog ostvarenja, koja je u ovih bolesnika nadasve prisutna
66
Svjetska populacija stari. Poboljšanje zdravlja produžilo je očekivano trajanje života i povećalo udio starog stanovništva. Prema gerontološkoj podjeli starost se dijeli u tri kategorije: rana starost od 65. do 74. godine života, srednja od 75. do 84. i duboka, od 85 i više godina života. Starenje je osobito zamjetno u zemljama u razvoju. Procjenjuje se da će do 2050. godine većina starog stanovništva živjeti u zemljama u razvoju. Istovremeno sa starenjem stanovništva raste i udio oboljelih od raka. Dvije trećine karcinoma dijagnosticira se u dobi iznad 65 godina. U zemljama u razvoju gotovo polovica oboljelih od raka su bolesnici u dobi od 70 ili više godina. I porast mortaliteta od raka izraženiji je upravo u starijih ljudi, osobito u muškaraca. Najviša je stopa umiranja od raka prisutna u srednjoj starijoj dobi, od 75. do 84. godine. Najčešća sijela raka u starijih muškaraca su rak bronha i pluća, a u žena rak dojke. U dubokoj starosti, od 85 godina naviše, najzastupljeniji je rak kože.
Posebne potrebe starijih bolesnika Stariji bolesnici su izrazito heterogena i vulnerabilna skupina. Imaju brojne komorbiditete koji često uzrokuju funkcionalnu onesposobljenost. To su kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, cerebrovaskularne bolesti, šećerna bolest, kronična opstruktivna plućna bolest, osteomuskularne bolesti (osteoporoza, artritis), mentalni poremećaji (demencija, depresija), vidni poremećaji i sljepoća. Tijekom starenja važno je razlikovati fiziološke procese starenja od patoloških procesa u gerijatrijskog bolesnika, jer u njih klinička slika može biti atipična, s manje izraženim simptomima i brojnim specifičnostima. U starijoj dobi češće su kognitivne smetnje,
depresija, usamljenost, poteškoće s vidom i sluhom, neadekvatni načini prehrane, vrtoglavica, otežano kretanje, smanjenje tjelesne aktivnosti, dehidracija, inkontinencija itd. Oslabljena je termoregulacija. Smanjene su adaptacijske mogućnosti. Promijenjena je farmakokinetika lijekova i češće su alterirane reakcije i osjetljivost. Slabija je i suradljivost u uzimanju terapije. Nuspojave lijekova mogu biti drugačije. Češća je hospitalizacija zbog polipragmazije. Zbog svega toga stariji bolesnici zahtijevaju sveobuhvatan pristup, koji objedinjuje procjenu njihovih medicinskih, socijalnih, funkcionalnih, kognitivnih, mentalnih i prehrambenih potreba.
Gerijatrijski principi Opisane specifičnosti starijeg bolesnika podjednako su izražene i u onkoloških gerijatrijskih bolesnika. Uzimajući u obzir ranije navedene podatke o porastu incidencije i mortaliteta od raka sa starenjem, jasna je potreba odgovarajuće integracije gerijatrijske onkologije u svakodnevnu onkološku praksu. Inkorporiranje gerijatrijskih principa u rutinsku onkološku skrb trebalo bi osigurati optimizaciju terapijskog pristupa te svesti na minimum deterioraciju elemenata funkcionalnog, socijalnog i osobnog ostvarenja, koja je u ovih bolesnika nadasve prisutna. Istaknuta potreba ogleda se i u slučajevima čestih pogrešaka prilikom dijagnosticiranja i liječenja ovih bolesnika. U starijih bolesnika često se kasno dijagnosticira zloćudna bolest, jer se uočene promjene pripisuju fiziološkom procesu starenja. Cilj je integracije specifičnih gerijatrijskih principa osigurati, na rutinskoj razini, svijest o razlici među bolesnicima koju donosi dob te time onda odgovarajuće i na vrijeme i usmjeriti pristup bolesniku.