NASI L JE NA D L IJEČNI C IMA
Malo je koristi od zvanja policije u ordinaciju Postupajući po propisima liječničke struke i važećih zakona, u prosincu 2015. primila sam na njezin zahtjev pacijenticu na supstitucijskoj terapiji metadonom jer joj je navodno daleko ići ranije izabranoj liječnici. Donijela je ovjerenu izjavu o promjeni LOM-a, i to u pratnji svog dečka koji je također ovisnik na supstitucijskoj terapiji. Objasnila sam joj da će po lijek dolaziti svaki dan tijekom radnog vremena. Kad su oboje shvatili da terapiju neće dobivati za više dana unaprijed, počeli su u čekaonici vikati, tražiti natrag zdravstveni karton, lupati nogama i rukama po vratima ambulante i pokušavali provaliti u ordinaciju tako da su se svi ostali pacijenti razbježali. Za to vrijeme smo sestra i ja strahovale što će se dogoditi ako uspiju provaliti. Četiri puta sam zvala policiju i tek nakon jedan sat došao je jedan policajac. Zabilježio je moje podatke, ali ne i izgrednikove. Poslije sam od svjedoka saznala da im se policajac ispričavao što je došao («Doktorica nas je zvala!») i blago ih upućivao da izađu iz Doma zdravlja, a pacijentičin dečko je prijetio da ima poznate u policiji i da ćemo mi svi već vidjeti. Prijavila sam to MUP-u i nakon
mjesec dana odgovorili da internom kontrolom nisu našli propuste . Sutradan me na posao pratio suprug jer sam se bojala što bi se ponovo moglo dogoditi. Pripremila sam za pacijenticu terapiju za taj dan i slijedeća dva dana vikenda no kad je ona ušla u ordinaciju počela je urlati da nije dobila terapiju kako treba i zvala svog dečka. On je udarao po vratima, na kraju slomio bravu i provalio u ordinaciju. Tada je ušao i moj suprug, koji je cijelo vrijeme bio u čekaonici, i oboje su se malo smirili te otišli, ali su na porti vikali: « A, dovela je i muža! Budemo ih oboje izboli nožem!» Otišla sam u na policiju i kazneno prijavila pacijenticu, no policijska službenica me je «poučila» da se kršenje javnog reda i mira ne tretira kao kazneno djelo ako nije na otvorenom prostoru. Pismeno sam zatražila od HZZO-a hitno izuzeće pacijentice iz mog tima pozivajući se na kaznenu prijavu i Pravilnik o načinu izbora liječnika u PZZ-u. Iako o tome odlučuje Povjerenstvo, ovaj put je o tome odlučivala jedna osoba, gospođa I.P., koja nije htjela hitno izuzeti pacijenticu iz mog tima s obrazloženjem da ona ne
može rješavati probleme svih narkomana u RH. Morala sam još mjesec dana pacijentici davati metadonsku terapiju i za to me vrijeme suprug vozio na posao i s posla jer se nisam usudila izaći iz ambulante bez pratnje. Nakon dva mjeseca dobila sam rješenje DORH-a u kojem se odbacuje moja kaznena prijava protiv pacijentice; državna odvjetnica smatra da su izgovorene riječi bile izrečene u afektu, a jer se radi o ovisnici ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Ovo je bio samo jedan primjer od mnogih koji pokazuje nebrigu za uvjete rada u domovima zdravlja. Dopušta se agresivno ponašanje i primjena fizičke sile prema nama kao «pogodnim metama» za izražavanje nagomilanog nezadovoljstva postojećim neredom u zdravstvenom sustavu i društvu općenito. Mislim da je nužno djelovanje HLK-a, Ministarstva zdravlja i domova zdravlja da se što prije osigura zaštitarska služba u domovima zdravlja kao što je osigurana u bolnicama i drugim javnim i državnim ustanovama. Biljana Parizoska Belović, dr. med. Dom zdravlja Zagreb Istok
Predlažem zaštitarsku službu u domovima zdravlja Liječnici su svakodnevno na svom radom mjestu izloženi stresu zbog odgovornosti koju donosi specifičnost našeg zvanja. Dodatno, taj stres sve češće povećavaju neugodne i incidentne situacije s pacijentima, članovima njihovih obitelji ili nekim drugim subjektima u zdravstvu. Dana 24. svibnja, uz grubo lupanje po vratima i nepozvan, ušao je u moj radni prostor djelatnik specijalizirane prodavaonice ortopedskih pomagala koja ima ugovor s HZZO-om. U javnoj ustanovi, a to je Dom zdravlja Zagreb Istok u kojem radim, riječima i gestama omalovažavao je mene i sve liječnike. Takvo ponašanje izazvala je jedna doznaka za pelene od 17. svibnja koju sam potpisala za mojeg dugogodišnjeg pacijenta. Problem je bila šifra visokoupijajućih odnosno niskoupijajućih pelena istog proizvođača.Iz razgovora sam shvatila da djelatnik i direktor firme te pelene dostavlja godinama na kućnu adresu i sam se ponudio obitelji da u moju ordinaciju dođe sa spornom doznakom. Dao si je za pravo da na mene kao liječnika na mojem radnom mjestu viče i vrijeđa me ovim i drugim sličnim riječima: Ti si nesposobna..., treba ti skinuti glavu...,imaš pet minuta da promijeniš ovu doznaku ili ćemo se mi na drugi način razgovarati... Takvo njegovo ponašanje doživjela sam kao nasilje i prijetnju,a tek nakon upozorenja da ću
82
pozvati policiju , napustio je moju ordinaciju. Svjedoci događaja su medicinska sestra moje ambulante i bolesnici u čekaonici Posljednjih nekoliko godina bila sam prisiljena četiri puta pozvati policiju na intervenciju zbog nasilnog ponašanja pacijenata, a jedan slučaj završio je sudskim procesom i presudom u kojoj je agresivni pacijent dobio sudsku zabranu prilaženja. Mnogi kolege koji doživljavaju slične prijetnje i nasilno ponašanje ne zovu policiju jer se nakon teškog i opterećujućeg liječničkog posla ne žele dodatno opterećivati sudskim i drugim postupcima. Zbog svega toga predlažem da se po primjeru drugih javnih službi (pošta, banke, bolnice) i u domove zdravlja postavi zaštitarsku službu. Zdravstvene ustanove imaju svojstvo pravne osobe, a ravnatelj organizira i vodi poslovanje, tako da je u nadležnosti ravnatelja domova zdravlja mogućnost organiziranja takove službe. Uvjerena sam da bi se tako broj nasilničkih incidenata smanjio i postupno prestao. Time bi dostojanstvo liječnika i medicinskih djelatnika, barem dijelom, ponovno zadobilo mjesto koje im u svakom civiliziranom društvu i pripada. Dr. Sanja Klajić Grotić sanja.klajicgrotic@gmail.com