MJESEČEVA DAMA Ugledaš li ponekad na mjesečini obrise žene… Čas je tu, čas je nestade, nema ni njene sjene… Lice joj srebrnkastim sjajem blista, kose joj duge noćnim sjajem obasjane… Ako joj priđeš bliže, proklet si, ukrast će ti sve tvoje misli… noći… dane… Željet ćeš je kraj sebe, sanjati je svake noći… Željeti je u mislima, nadati se da će ti doći… Mjesečeva dama danju ne živi, nestaje, nigdje je nema… Tek u sumrak prvi njen obris se stvori, tek njena sjena… Čekajući Mjesec i sve njegove draži… Ne možeš ju imati, niti ju traži… Jer ona samo Mjesečeve note sluša… Samo Mjesecu se zauvijek predaje njena duša…
33