Kakva vjera?

nešto promijenilo, kao što se događa nakon svakog događaja koji dotakne i potrese cijelo čovječanstvo i obilježi njegovu povijest. No ne smijemo misliti da je to jedna apsolutna novost. Katkada imam dojam da se hranimo prevelikim očekivanjima. Sjetimo se kako se donedavno govorilo: »Treće tisućljeće! Tre­ će tisućljeće!« s golemim ushitom, kao da bi njegov dolazak trebao označiti početak jednoga novog vremena mira, pravde, mo­ gućnost novoga života. Eto! Bilo je dovoljno devet mjeseci i već se počinje govoriti da se iznova nalazimo u istoj tjeskobi koju su iza­ zvali strašni događaji što su nas toliko uzne­ mirili u prošlom stoljeću. Čovječanstvo uvi­ jek ostaje jednako, i kao što raste mogućnost da se čini dobro, jednako tako raste ona da se čini zlo. No čovjek se, iz naraštaja u na­ raštaj, uvijek pokazao kadrim nabaciti nove perspektive svijeta koji je lakše nastanjivati, zbog čega mogu reći da se ne osjećam osobi­ to potresenim događajima od 11. rujna.

Prije nekoliko dana također ste govorili o ovim događajima kao istinskim »apokaliptič­ nim« izrazima ovoga vremena: ne u smislu »katastrofa«, kako su mnogi govorili, nego u smislu da mogu »razotkriti« tragičan vidik naše povijesti. Tu mi padaju na pamet misli Simone Weil, Dietricha Bonhoeffera, Ettyja Hillesuma, koji su, u najmračnijim trenutci­ 16