je Zemlja najdalje od Sunca leži u nagibu zemaljske osi, njenoj usmjerenosti prema Suncu ili otklonjenosti od Sunca. Zemaljska os (svjetska os) zamišljena je linija koja prolazi kroz Sjeverni i Južni pol. Ona tvori kut od 23 i pol stupnja na okomicu Zemljine orbite oko Sunca, a važno je znati da je tijekom cijele godine odnosno gibanja Zemlje oko Sunca, usmjerena u istom smjeru. Za količinu topline koje će neko područje primati, odnosno njezinu raspodjelu najvažniji je kut upada Sunčevih zraka. Ljeti je južna polutka više otklonjena od Sunca te je zbog kuta upada Sunčevih zraka, tamo zima. Istodobno sjeverna je polutka povoljnije izložena Sunčevim zrakama, prima veću količinu Sunčeve svjetlosti te je u nas ljeto. Zemljinu kuglu opisali smo paralelama i meridijanima da bismo mogli odrediti položaj bilo kojega mjesta na Zemlji. Paralela ili usporednica jest kružnica koja spaja sve točke na istoj zemljopisnoj širini. Najveća i nulta paralela, od koje počinje mjerenje prema sjeveru i jugu, jest zemaljski ekvator (00), a zemaljski su polovi na 900. Od ekvatora do polova u smjeru istok – zapad nižu se paralele, kao što im i ime kaže, paralelne s ekvatorom. Ekvator dijeli Zemljinu kuglu na dva dijela: sjevernu i južnu polutku. Pet je osobitih paralela na Zemlji: ekvator, obratnice, polarni krugovi i polovi. Na dan proljetne ravnodnevice Sunčeve zrake pod pravim kutom padaju na Zemljin ekvator, za ljetnog suncostaja okomite su na sjevernu obratnicu (Rakova obratnica) dok su za zimskog suncostaja okomite na južnu obratnicu (Jarčeva obratnica) te je tamo ljeto. Rakova je obratnica paralela na oko 23 i pol stupnja zemljopisne Lipanj 2014.
širine sjeverno od ekvatora. Na toj su paraleli najsjevernije zemaljske točke na koje Sunčeve zrake za ljetnog suncostaja padaju pod pravim kutem. Ime nosi još iz vremena helenske civilizacije kada se Sunce u zenitu prividno nalazilo u zviježđu Raka. Ime obratnica pokazuje pak da dolazi do obrata te se Sunce od najviše točke počinje prividno spuštati. Jednako tako je Jarčeva obratnica dobila ime po zviježđu Jarca u kojem se Sunce nalazilo za zimskog suncostaja, a nalazi se oko 23 i pol stupnja južno od ekvatora i povezuje najjužnije točke na Zemlji u kojima Sunčeve zrake padaju okomito na Zemljinu površinu. Na južnoj polukugli tada počinje ljeto. Gledano sa Zemlje Sunce se prividno kreće između tih dviju važnih paralela. Kada dostigne zenit na Jarčevoj obratnici, počinje se spuštati prema ekvatoru. Od ekvatora uspinje se prema Rakovoj obratnici, gdje dostiže zenit i tako neprestano. Područja na Zemlji između tih dviju obratnica imaju tropsku klimu. Od zapada prema istoku Jarčeva obratnica prolazi kroz Namibiju, Bocvanu, Južnoafričku Republiku, Mozambik, Madagaskar, Australiju, Tongu, Francusku, Polineziju, Čile, Argentinu, Paragvaj i Brazil. Rakova obratnica od zapada prema istoku prolazi kroz Zapadnu Saharu, Mauretaniju, Mali, Alžir, Niger, Libiju, Čad, Egipat, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Oman, Indiju, Bangladeš, Mijanmar, Kinu, Tajvan, Havaje (SAD), Meksiko i Bahame. Sjeverno i južno od obratnica nalazi se područje umjerene klime. Hrvatska i zemlje starih civilizacija nalaze se na srednjim geografskim širinama. Na zemljopisnoj širini koja je baš na polovici puta između ekvatora
i pola (450), Polarna zvijezda, koja nam otkriva mjesto sjevernoga nebeskog pola, zatvara kut od 45 stupnjeva s ravninom obzora. Na tim područjima Sunce također izlazi u vrijeme ravnodnevica točno na istoku, a zalazi točno na zapadu, ali dan i noć traju jednako samo na dan proljetne i jesenske ravnodnevice, a u ostalim danima sati su sezonski, nejednake dužine. Za južnu Zemljinu polukuglu godišnja su doba kao slika u ogledalu. Na paraleli 66,560 kutne udaljenosti od ekvatora nalaze se Arktički i Antarktički krug (polarni krugovi). Polovi su udaljeni od polarnih krugova jednako kao ekvator od obratnica. Polarni su krugovi paralele koje spajaju sve točke na Zemlji na kojima u vrijeme ljetnog i zimskog suncostaja Sunce više ne izlazi, odnosno ne zalazi. Dalje prema polovima nalaze se polarna područja na kojima se događaju zanimljive pojave polarnih dana i polarnih noći, a mogu trajati (ovisno o blizini pola) od jednog do 26 tjedana. LJETO PREBRZO PROLAZI Jedna od poslovica, koja govori o ljetu, dala je naslov ovom članku: LJETO SINE, PA I MINE. Dok zimi kao da nikad nema kraja, ljeto, barem naizgled, prebrzo prolazi. Pa da ne bi ostao privezan samo za Zemlju i zemaljske stvari, u ljetu čovjek ima prilike u najpogodnijim uvjetima ljetne topline i opuštenosti uživati u nebrojenu mnoštvu zvijezda. Ako je u mjestima gdje svjetlosno onečišćenje još nije zasjenilo nebeski svod može vidjeti i čudesnu Mliječnu stazu, Kumovsku slamu ili Gospinu krunu, trag zvijezda naše galaktike. 57