Odnosno, u lorda Newburyja. Čudno, ali istog trenutka se rashladila. Kao da ju je netko upravo zalio kantom hladne vode. - Lorde Newbury - promrmljala je i uljudno mu se naklonila. Jer, nije ga smatrala svojim neprijateljem. Jedino se nije željela udati za njega. - Gospođice Winslow - rekao je, pa pogledom polako okružio prostoriju. Annabel je
opazila kako mu se čeljust ukrutila kad je spazio Sebastiana. No izuzev toga, izgledao je prilično samouvjereno i samozadovoljno. Što je Annabel protumačila kao znak za uzbunu. I bila je u pravu, jer... - Sada ću objaviti naše zaruke - rekao je. - Zaboga - zgranula se. Nekim čudom uspjela je to izreći donekle normalnim tonom.
Iako bi najradije vrištala od muke. - Gospodine - znatno mirnije je nastavila - sada zaista nije vrijeme za to. - Glupost - oholo je odvratio. - Jasno da jest. Svi su na okupu. - Niste me zaprosili. Niti ste dobili moj pristanak - ljutito je prošaputala.
Pogledao ju je onako kako bi čovjek pogledao dosadnu muhu i bez riječi pogledom ponovo okružio prostoriju. Očito je držao kako se na to nema što za reći. Annabel je jedva mogla vjerovati da je ne smatra dostojnom odgovora. I to ju je doista raspalilo. - Lorde Newbury - čvrstim glasom je započela. - Ne dopuštam vam da objavite naše zaruke. Njegovo uvijek rumeno lice naglo je poprimilo boju purpura, a vidjevši kako su mu žile na vratu iskočile, Annabel je zakoračila korak unazad. Doduše, sumnjala je da bi se usudio udariti je pred svima. No, čini se da mu publika nije smetala kad je Sebastiana napao u klubu. Stoga je zaključila kako se za svaku sigurnost bolje povući na razumnu udaljenost. - Nisam pristala udati se za vas - ponovila je, budući da on još uvijek nije rekao ni riječ.
Umjesto toga nepomično je zurio u nju, a iz pogleda su mu sijevale munje. Annabel se na trenutak uplašila da će ga lupiti srčani udar. Nikad u životu nije vidjela nikog toliko ljutitog. S ruba usna cijedila mu se slina, a oči su mu bile izbuljene kao u žabe. Izgledao je zastrašujuće. Jezivo. Poput čudovišta, što je očito i bio. - Nisam ni tražio tvoj pristanak - u dahu je izgovorio, oštrim promuklim šapatom. - Niti
sam ga mislio tražiti. Bila si na prodaju i ja sam te kupio. I zato, sljedećeg tjedna, kad uđem u krevet, raširit ćeš noge i izvršiti svoju dužnost. I to ćeš nastaviti činiti sve dok mi ne rodiš zdravog sina. Je li ti sada sve savršeno jasno? - Ne - rekla je Annabel, pobrinuvši se da joj barem glas zvuči savršeno jasno. - Bojim
se da se to neće dogoditi, gospodine.
181