KGZ – Knjižnica Medveščak lipanj 2022.
Lipanjske radionice „Klub kreativnog pisanja“
PRIČE
1
Citat: Ukoliko tražite istinu, šampanjac je bolji od detektora laži. Graham Green
2
Ines Stefanović Čini se kao druga verzija in vino veritas. Iz moje perspektive ukusnija jer je šampanjac oduvijek bio moje najdraže piće. No možda danas nije pametno pričati o ljubavi prema alkoholu. Pogotovo ne tome dati pozitivan kontekst. No svatko tko je ikada bio u društvu koje se zabavljalo uz alkohol zna da nakon koje čašice puno toga izađe na vidjelo. Ipak alkohol, neću reći da ubija inhibicije, ali ih definitivno drastično smanjuje. Ja prva priznam, i moji prijatelji to znaju, da ako žele otkriti što stvarno mislim, trebaju mi dati malo alkohola. A ako su mi stvarno prijatelji, natočit će mi čašu šampanjca. Mala šala. Ne mora biti šampanjac, može biti i dobar pjenušac. No, sad stvarno šalu na stranu. Inhibicije koje nestanu s alkoholom ne otkriju samo što netko misli, nego pokažu i kakva ta osoba jest. Jer kad one nestanu, naše skriveno ja izađe na površinu. A nekad to "ja" u sebi sadrži puno tamo. Nisam mislila da će završiti ovom tezom, ali sam upravo shvatila da potičem uživanje u alkoholu s novo upoznatim osobama jer će to biti najbrži način upoznavanja onoga što ta osoba možda skriva. A ako ne skriva ništa, možda će to biti samo jedna super plesna ili pjevna večer (u kojem vas god smjeru nestanak inhibicija ponese) i time početak novog, divnog prijateljstva.
3
Silvija Sibila Cirković Udaljeni horizonti Boje: tamno plava, svijetlima prozračno zlatna... Tamno zlatni pijesak... Na plaži nekoliko grupa ljudi, raštrkani, gledaju u daljinu... Nitko se ne miče. Dugo nisam bila na plaži, umočila se u more, plivala, kretala se i smijala. Oni samo sjede i ne miču se. Usamljeni ljudi čak i ne razgovaraju. Nitko se ne igra. Kakav je to svijet danas? Netko im treba udahnuti živost, da im život ne prođe, a da to i ne opaze.
4
Sonja Cirković Nakon dugog vremena Mirko i Ivan našli su se na cugi u gradu. Kod sata na Trgu dosta su se tražili jer je pandemija učinila svoje. Gledajući okolo, Mirko se trudio uvlačiti svoj trbuh, baš da se ne ukaže ispod majica XXL veličine. Kosa mu se prorijedila, a i poprilično je škiljio. Trenutak kasnije Ivan ga je pljesnuo po ramenu. Mirko se okrenuo i nemalo se iznenadio. Mislio je da sanja. Ivan je i dalje bio mršav, no lice je odavalo način njegovog života u karanteni. Nisu uopće komentirali izglede. Prepirali su se kako će ići na cugu. Izbor je pao na kafić "Argentinu". Išli su, sjeli i naručili šampanjac da proslave. Kako je večer odmicala, sve pijaniji i pijaniji, sjećali su se svojih doživljaja pa tako i cura. Posebno oko jednog komada, Sonje. Obadvojicu je vukla za nos, no kako su raspravljali o njoj, sve je više i više bilo vatre oko te teme. Samo što se nisu potukli. Konobari i gosti samo su gledali zbunjeno i mislili kako će što prije otići. Konobar je samo gledao i slušao pa kad mu je puknuo film, prišao im je i rekao: "Dečki, Sonja je moja žena i vrijeme je da ju prestanete blatiti. Nema bolje osobe od nje. Zato, kupite se odavde i da vas više ne vidim!". Mirko i Ivan oteturali su van u noć, razmišljajući kako su u stvari oni sami bili gadni prema njoj. Odlučili su idući dan doći trezni i potražiti muža njihove Sonje, izviniti se i nastaviti sa svojim životima. A što se tiče šampanjca, zaobilazit će ga u širokom luku, jer ispadaju stvari van koje bi trebale biti zaboravljene i zakopane.
5
Citat: Drže vas na nišanu, a vaše jedino oružja su vaše riječi. Kako ćete uvjeriti napadača da vas poštedi?
6
Sonja Cirković Slikar Na sredini ateljea poznatog slikara, na štafelaju smjestilo se bijelo platno. Hodajući oko njega kao mačak oko vruće kaše, majstor i nije imao baš prevelike inspiracije. Skuhao si je kavu, pio viski, gledao kroz prozor grad kako tone u noć. "I dalje neman ništa!" – zaurlao je na štafelaj. On je bio nijem. I prazan. Prazan. Prazan kao i njegov život. Žena ga je nogirala, otišla sa susjedom s drugog kata, kći u Irskoj sretno udata s dvoje djece. A muze? Muze ni za lijek. Sve nešto ili premlado ili prastaro. Najednom, uzme tube u ruke, nacilja na platno i počne štrcati u svim smjerovima. Kistom je dodavao tanke crne linije. "I etooo!" – majstor usklikne i ostavi da se osuši. Na izložbi svi su bili u ekstazi, ali nitko, baš nitko ne zna o čemu se radi. A vjerojatno ni slikar.
7
Silvija Sibila Cirković Nisam osoba od puno riječi, više sam zatvoren tip. Kad je opasnost na vidiku, onda se hoću boriti za svoj život, a ne moljakati i puzati. Da li postoji mogućnost uvjeriti da ne puca u vas ako je to čvrsto odlučio? Apelirati na njegovu savjest? Čini se nemogućim. Ali možda postoji način: rekla bih mu da sam živa hodajuća katastrofa. Ako me poštedi, da ću i dalje izluđivati ljude oko sebe! Možda bi se nasmijao i pustio me!? Tko zna? A možda bi sam sebi pucao u glavu od očaja da nije u stanju ništa učiniti kako treba?
8
9
Silvija Sibila Cirković Cijeli tjedan prebiremo po knjigama i određujemo za otpis. Poslije zagrebačkog potresa, još potresene i prestrašene, sestre su se primile čišćenja. Pobacale su krhotine posuda, vaza i ostalih stvari koje su se godinama skupljale i bile dio obiteljske povijesti. Oplakivale su svaki razbijeni komadićak vaza, svijećnjaka koji ih je vezao za prošlost. Ne samo za pokojnim roditeljima nego i prijašnjih generacija. A onda je na red došao i ogromni regal s knjigama. Starija sestra je uredno spremila i čuvala knjige iz sociologije i francuskog jezika. Te su knjige za nju bile svetinja. Tijekom godina, nakupovalo se i beletristike. Njih je kupovao njihov otac i mlađa sestra. Ne na metre da se popuni regal, već s osjećajem da je to vrijedno štivo. Počele su ih skidati s polica brisati prašinu i prelistavati. Navirale su uspomene, razni događaji. Ispalo je pokoje staro ljubavno pismo osoba kojih se više nisu sjećale. A bilo je i smijeha kada su se sjetile nekih tipova i njihovih suza. A bilo je i žaljenja. Stavljale su neke prastare knjige na stranu, ali su ih ipak spremile natrag. Nisu imale srca ih odbaciti samo tako prošlost ako ih više neće čitati.
10
Sonja Cirković Razglednica Cijeli tjedan Mike je željno iščekivao bilo kakav glas od prijateljice Ramone. Nervozno je obilazio svoj poštanski sandučić. U njemu je bilo najviše računa, reklama. Račune je odmah zanemario i bacio na hrpu. "Ma to ću kasnije!" pomislio je Mike. Letke za povoljne kupovine je odmah bacio u smeće, ali od Ramone ni glaska. "Sigurno je našla nekog drugog. Za mene uopće ne mari! Jadan ja!" Mike je hodao iz sobe u sobu, svaki čas gledao poruke na smartu. Usput je primijetio da neke osobe više nisu u njegovom životu. Pa ih je dokono brisao. Došao je do Ramonine slike i prstom je dragao njene obraze i išao po kosi. Uzdisao je žalosno. "Ona me je totalno zaboravila!" Mike je te večeri odlučio izaći u omiljeni pun i napiti se do besvijesti. Tako je i učinio. Iduće jutro, mamuran i sav nikakav doteturao je do sandučića. I gle iznenađenja! Njezina razglednica prva je virila i lagano podrhtavala na vjetriću kad je netko od susjeda ušao. Rastrijeznio se u tili čas. Polako je izvadio razglednicu, prstima je dragao. Smiješio se, a kad ju je okrenuo, ugledao je mamin rukopis, kojem mu priopćava da mu dolazi u posjet. No, i dalje nije bilo glasa od Ramone. A Ramona? Ona se udavala u svojoj zemlji za nekog drugog.
11