Breza- školski list OŠ Lučko, 2019./2020. by Knjižnica OŠ Lučko

a z e r B ne škole Lučko školski list Osnov 19. / 2020. školska godina 20

Sadržaj Uvodna riječ

Što trebamo znati o

PREDSTAVLJAMO Podučiti drugoga najveća je nagrada i ovog i budućeg svijeta

AKTUALNO

KROZ ŠKOLSKU GODINU

kurikularnoj reformi

Kako smo preživjeli izolaciju

Nestaje li hrvatski jezik

LITERARNI I LIKOVNI KUTAK

Virtualna događanja: 8. Večer dječjeg folklora

Dan državnosti i Dan talenata

Nagrađeni učenici

Škola postaje ljepša

Male (ali važne) vijesti

Jesen u Lučkom

Bože, čuvaj Hrvatsku

Hrvatske božićne pjesme čuvaju tradiciju

Prošlost koje se treba sramiti

Igre i pozitivan duh

Uspjesi naših šahista

Dan kad sam se smanjio

Zagreb 40 Ja ko ja

Maslačak padobranac

Kad otvorim oči

Moja majka

Koronavirus 43 Moja oaza

Zatekla me oluja na moru

Zemljo naša, zemljo mila

Radost i tuga u mome životu

Šahovsko Prvenstvo Grada Zagreba u OŠ Lučko

Garčin 22 Volin te, otoče

Mjesec hrvatskoga jezika

Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva 25 Škola na daljinu

Zašto čitamo

Knjižnica živi i virtualno

Pozdrav osmašima

Impresum Breza, školski list Osnovne škole Lučko, šk. god. 2019./2020. Za izdavača: mr. sc. Pavo Šimović, ravnatelj Odgovorna urednica i lektorica: Antonija Špehar, prof. Glavna urednica: Anamarija Mihaljević, 8. a Uredništvo: Ivan Božurić 8. b, Kristian Ergotić, 6. b, Emir Junuzović, 6. b, Antonia Križić, 8. a, Mateja Soldin 6. a, Ema Tauković, 6. b Slika na naslovnici: Noa Horvat, 8. a Grafičko oblikovanje: Željko Šoštarić Tisak: Kerschoffset Naklada: 900 primjeraka

Uvodna riječ

rage učenice i učenici, poštovani roditelji, cijenjene učiteljice i učitelji!

Nalazimo se na kraju jedne nastavne godine koju ćemo pamtiti po mnogo toga. Tek što smo se vratili u školske klupe nakon ljetnih praznika i puni elana krenuli u osvajanje novih znanja, dogodio se štrajk prosvjetnih radnika, najdulji do sada. Nije ni mjesto ni trenutak da ulazimo u detaljne analize ovog događanja, ali je sigurno da smo svi bili sretni kad se situacija normalizirala. Prvo polugodište je brzo prošlo, kao i zimski praznici koji su bili skraćeni radi nadoknada. Taman smo se navikli na normalan rad, a onda nas je pohodio nepoznati i opasni COVID-19. Potpuno nova situacija nas je prisilila na sasvim nov način rada i života uopće, ali smo se relativno brzo i efikasno prilagodili nastaloj situaciji. Svi su uložili veliki trud i napor kako bi se nastavio nastavni proces u novim okolnostima. Koristim priliku zahvaliti svim nastavnicima koji više nisu imali radnog vremena, svim učenicima koji, uz najbolju volju, više nisu imali redoviti dnevni ritam i svim roditeljima koji su također podnijeli veliki teret kako bi pomogli u realizaciji nastavnog procesa. Taman smo se počeli privikavati na nove okolnosti, a onda nas je sve uznemirio razorni potres. Hvala Bogu, mi smo ipak prilično udaljeni od epicentra pa nije bilo velikih i značajnih šteta kao što je u centru Zagreba, u epicentralnom području i dijelu Zagorja. Ipak, za većinu je to bilo prvo iskustvo jačeg potresa u životu koje je kod mnogih izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti. I u toj novonastaloj nedaći smo nastojali jedni drugima biti oslonac i podrška. Međutim, ima i lijepih događanja koja nas vesele. Krajem veljače započela je temeljita energetska obnova naše matične škole u Lučkom. To je posao koji je dugo pripreman,

ali nije nam žao uloženog truda kad se pokazuju vidljivi rezultati. Paralelno s tim se preuređuje ispražnjeni stan u školskoj zgradi. Nakon završetka radova dobit ćemo kvalitetnu učionicu s pripadajućim sanitarnim čvorovima za produženi boravak. Isto tako ćemo dobiti kvalitetnu blagovaonicu koju naša škola do sada nije imala. Sve navedeno ne bi bilo moguće bez svesrdne potpore Grada Zagreba, Općine Stupnik, Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb – zapad i Vijeća Mjesnog odbora Lučko na čemu im u ime svih učenika, roditelja i zaposlenika Škole najsrdačnije zahvaljujem. Kao i prethodnih godina naši vrijedni novinari su pokušali zabilježiti sve što se događalo. U našem djelovanju, uz njegovanje vlastitog identiteta, želimo njegovati kulturu sjećanja te smo u matičnoj školi uredili Kutak sjećanja na žrtve holokausta. Isto tako nastavljamo stvarati pozitivan odnos prema nacionalnim manjinama. Zahvaljujem skupini učenika koji pohađaju Islamski vjeronauk za razgovor koji su obavili s muftijom Azizom ef. Hasanovićem. U trenutku kad je Hrvatska oskudijevala zaštitnom opremom u borbi s COVID-om 19 prve izdašne pošiljke u obliku donacije stigle su nam iz islamskog svijeta, zahvaljujući poticajima koji su došli od Islamske zajednice u Zagrebu. Od srca velika hvala za humanu gestu koja se ne zaboravlja. Sve vas srdačno pozdravljam nadajući se boljim danima i ljepšem početku nove školske godine. Prije toga se dobro odmorite. Svima nam je potrebno. mr. sc. Pavo Šimović, ravnatelj

Predstavljamo Intervju s uvaženim muftijom u Hrvatskoj, dr. Azizom ef. Hasanovićem

Podučiti drugog najveća je nagrada i ovog i budućeg svijeta organ u zajednici muslimana – muftija. Zajednica je po svojoj strukturi višenacionalna, jedna je i jedinstvena po svom ustrojstvu. Muslimani su rasprostranjeni po cijeloj Hrvatskoj i dobro su integrirani u društvo.

Uvaženi muftijo dr. Azize ef. Hasanoviću, poznato je da islam u Hrvatskoj ima dugu povijest i da su muslimani u Hrvatskoj stoljećima sastavni dio hrvatskoga društva. Možete li nam ukratko predstaviti današnju sliku i stanje muslimana u Hrvatskoj? Islam u Hrvatskoj pojavljuje se još u vrijeme Osmanske Carevine i dugogodišnje vladavine na ovim prostorima. Službeno je priznat kao ravnopravna religija u Hrvatskoj 27. travnja 1916. godine čime su se stekli pravni okviri za rad i djelovanje Islamske zajednice. Danas u Hrvatskoj ima oko 63 tisuće muslimana koji su organizirani u 16 medžlisa (biskupija) i 23 džemata (župe). Zakonodavno tijelo Islamske zajednice je Sabor, izvršno tijelo je Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj na čelu sa predsjednikom Mešihata koji je ujedno i glavni vjerski

U mjesecu veljači ove godine grad Zagreb je bio u posebnom centru zbivanja. Točnije, bio je glavno središte svjetskog međureligijskog susreta. Na jednom mjestu u isto vrijeme okupili su se predstavnici različitih religija, kultura, nacija, a glavnu ulogu domaćina imala je Islamska zajednica u Hrvatskoj na čelu s Vama. Možete li nam reći što je bio glavni cilj ovog velikog skupa? Zahvaljujem na ovom pitanju. Veliki događaj koji spominjete je velika međurelijska konferencija radnog naziva „Ljudsko bratstvo – temelj sigurnosti i miru u svijetu” koju je organizirao Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Hrvatska biskupska konferencija, a pod pokroviteljstvom tadašnje predsjednice, predsjednika Vlade, Sabora, Grada Zagreba i sponzorstvom Svjetske muslimanske lige (Rabite) iz Saudijske Arabije. Bila je to godišnjica potpisivanja Povelje o ljudskom bratstvu koju je potpisao papa Franjo i velik imam, šejhul– Azhar, šejh dr. Ahmed Et-Tayyib 4. veljače 2019. godine u Abu Dhabiju. Budući da je Hrvatska predsjedala Vijećem Europske unije, želja nam je bila poslati snažnu poruku za-

Predstavljamo

jedničkog življenja svih konfesija, nacija, religijskih organizacija upravo iz Hrvatske Europi i svijetu. Usvojenom deklaracijom želimo promovirati univerzalnu vrijednost bratstva i sestrinstva koje baštine sve abarahamovske monoteističke religije. Najveći civilizacijski iskorak u 21. stoljeću koji su mogla ponuditi trenutno dva najveća moralna autoriteta svijeta upravo je Povelja o ljudskom bratstvu. Na svima nama je obveza da to promoviramo i implementiramo u svakodnevnom životu. Konferencija o kojoj govorimo upravo je najbolji promotor i svjedok naše opredijeljenosti na tom putu. Odgojno – obrazovni sustav ima važnu ulogu u vjerskom životu. Možete li nam reći koliko Islamska zajednica u Hrvatskoj čini na tom polju i koliko ste zadovoljni postignutim? Temeljna zadaća svake vjerske zajednice pa tako i Islamske zajednice jest odgoj i obrazovanje. Na tom polju se ne smije zakazati jer od toga ovisi kompletno drštvo. Uvođenje vjeronauka u javne škole osobno sam doživio kao vraćanje duše školskom sustavu. Naša zajednica pokušava odgojno-obrazovnom sustavu biti puna potpora u oblikovanju i profiliranju moralnosti i odgovornosti svojih vjernika koji su ujedno i građani društva u kome žive. Ulažu se veliki napori i sredstva, ali uvijek može i bolje i više. S tim pogledom u bolje sutra živimo i svoje aktivnosti tome podređujemo.

Osnovna škola Lučko je škola koja njeguje međureligijski i multikulturalni dijalog. Sama činjenica da se pod krovom ove škole Islamski vjeronauk provodi već 20 – tak godina dovoljno govori i pokazuje koliko nam je međureligijska povezanost važna. Kako biste to komentirali? Raduje me da možemo konstatirati da u vašoj školi Lučko već 20 godina Islamski vjeronauk svjedoči širini i otvorenosti same škole, njezinih profesora i ravnatelja. Svakako je to i potvrda multinacionalnog, multireligijskog i multikonfesionalnog hrvatskog društva koje potiče tu otvorenost i na najbolji način rješava pitanja svih građana pa i onih koji se osjećaju kao manjina u društvu. Poštovani muftijo, mi smo učenici OŠ Lučko i redovni smo učenici na vjeronauku u našoj školi. Sretni smo što imamo priliku s Vama razgovarati i nakratko se družiti. Imali bismo puno pitanja za Vas, ali ipak smo izdvojili svatko od nas po tri pitanja za koja mislimo da će i naše čitatelje, prijatelje našeg školskog lista, zanimati.

Predstavljamo

ARMAN: Poštovani muftijo, jeste li zadovoljni i ponosni na vjeroučitelje koji predaju Islamski vjeronauk u školama? Kao muftija sretan sam i ponosan na sve vjeroučitelje i vjeroučiteljice koji najsavjesnije pristupaju svom pozivu i prenose riječ vjere, morala i dobrote na naše najmlađe. Svako društvo pa i zajednica, ako želi dobru budućnost, mora imati kvalitetne vjeroučitelje koji su mu temelj. Islamska zajednica u Hrvatskoj zaista ima razloga biti ponosna na kompetencije i moralni profil svojih vjeroučitelja/ica. Koristim i ovu prigodu da im najiskrenije zahvalim za sve što čine na polju odgoja i obrazovanja. Jeste li se ikada osjećali diskriminiranim zato što ste musliman? Hvala Bogu, osobno, nemam takvih iskustava. Kada bi se i to događalo, to nas ne smije pokolebati u našem ispravnom življenju, njegovanju vlastitog identiteta čija je sastavnica i naša vjera. Nemamo niti jednog razloga da se stidimo i ustručavamo poradi naše lijepe vjere islama. Ponos na tu činjenicu mora biti jači i veći od bilo kakve vrste diskriminacije. Što Vas više ispunjava: posao imama ili posao muftije? Da budem do kraja iskren, najviše sam uživao i duhovno bio ispunjen dok sam radio kao imam, muallim i vjeroučitelj. Biti svjestan što znači podučiti drugog, naučiti ga temeljnim principima vjere, najveća je nagrada i ovog i budućeg svijeta. Posao muftije je sasvim druge prirode.

NEJLA: Jeste li oduvijek htjeli biti muftija? Najiskrenije, nisam niti pomišljao. Sve sam mislio da je to nedostižno i da je rezervirano za „neke druge”. Kada mi se to ponudilo nisam imao snage da odbijem jer sam to doživio novim izazovom i emanetom (povjerenjem) od Svevišnjeg Boga. Biti muftija čast je velika, a odgovornost je još veća. S koliko godina ste naučili čitati Kur’an? Ne sjećam se koliko sam imao godina, ali znam da sam savladao sufaru (arapsko pismo) prije polaska u osnovnu školu. Otac rahmetli je bio imam te sam sa svojim starijim sestrama i bratom učio svaki dan pred ocem. Četiri sestre i nas dvojica, manje odjeljenje. Jeste li zadovoljni svojim poslom ili biste ga htjeli promijeniti? Ja volim svoj posao i to je razlog da razmišljam kako ga unaprijediti. Ako čovjek radi ono što voli s čistim nijetom (nakanom) manje se umara, a prati ga i Božja pomoć. Za kraj našega razgovora, uvaženi Muftijo, koju poruku biste uputili našim čitateljima, prvenstveno našim učenicima? Mene osobno je, na svim etapama obrazovanja od osnovne škole do akademika, inspirirao govor Božjeg poslanika Muhameda a. s. koji glasi: „Dan u kome nisam ništa novo naučio, smatram sebi prokletim”. Tako je on razumijevao prvi imperativ islama „IKRE” – uči, čitaj, studiraj, istražuj, otkrivaj, trudi se. Kao njegov sljedbenik učenik sam do smrti. Priredila:

vjeroučiteljica Melisa Arslani s vjeroučenicima, Armanom Bahtagićem i Nejlom Topčagić

Kroz školsku godinu Aktivnosti u školi ne prestaju

Virtualni događaji

ako sada ne možemo ići u školu, naši učitelji, profesori i svi ostali djelatnici škole su se uz našu pomoć pobrinuli da nam virtualna nastava prođe što bolje i zabavnije. U školi je bilo puno zanimljivih virtualnih događanja. Neka od

njih događaju se svake godine, a neka su nova. Novost su virtualni muzej i galerije kojima smo mogli prošetati i vidjeti radove učenika naše škole: njihove kažune, licitarska srca, uskrsne košarice, dizajn tkanina, oblikovanje u glini...

8. Večer dječjeg folklora Školsku godinu nismo mogli završiti bez naše tradicionalne Večeri dječjeg folklora, i to već osme po redu. Večeri folklora naša su veza s hrvatskom baštinom, tako čuvamo tradiciju i promoviramo narodno blago. Običaj je da nam se ovoga dana predstave KUD-ovi iz našeg i susjednih mjesta, ali i iz daleka. Također se trudimo povezivati s predstavnicima manjina u Hrvatskoj. Tome smo se nadali i ove godine, ali okolnosti nam nisu dozvoli-

le pa smo se morali snaći. Naši su gosti sudjelovali virtualno. Na mrežnoj stranici naše škole objavljene su snimke njihovih nastupa. Djeca iz KUD-a Kraluš iz Stupnika, djeca iz KUD-a Sijač iz Lučkog i djeca iz Dječjeg vrtića svete Male Terezije iz Hrvatskog Leskovca predstavila su se pjesmama, plesovima i igrama iz raznih krajeva Hrvatske. Posebni su gosti bila djeca iz OŠ braće Radića iz Domaljevca u Bosni i Hercegovini koja su predstavila kola iz Bosanske Posavine.

Kroz školsku godinu

Dan državnosti i Dan talenata Ponosno smo proslavili Dan državnosti koji od ove godine obilježavamo 30. svibnja. Proslavili smo ga objavljivanjem učeničkih radova domoljubne tematike. Proslavili smo i Dan talenata, još jedno tradicionalno događanje. Učenici koji pohađaju razne umjetničke škole pokazali su nam svoje talente virtualno. Na školskoj mrežnoj stranici objavljene su snimke njihovih nastupa. Franka Pavković, učenica 4. b razreda PŠ Stupnik, izvela je klizačku točku, Lana Sma-

ilbegović, učenica 4. razreda PŠ Ježdovec izvela je plesnu točku, učenica 5. c Lana Razum izvela je gimnastičku točku na trampolinu. Zasvirali su nam Ana Vuk, učenica 4. b razreda PŠ Stupnik na gitari te Leni Brkić (klavir), Petar Mikić (gitara), Ana Palčić (klavir), svi učenici 4. a razreda. Svirali su nam i Kristian Ergotić iz 6. b (gitara), Toni Kovačević iz 5. a (na klaviru), Dino Brkić iz 7. a (brač) i Noa Šekoranja iz 7. c (truba). Zahvalni smo im što su s nama podijelili svoje nastupe.

Kroz školsku godinu

Nagrađeni učenici Ove je godine, nažalost, izostala svečana dodjela nagrada i priznanja učenicima. Mnoga natjecanja, za koja su se učenici neumorno pripremali tijekom godine, nisu održana. Učenici će ipak primiti svoje nagrade. Donosimo popis nagrađenih učenika. LiDraNo Emir Junuzović, 6. b, Vito Kasalo, 6. b i Ana Kelečić sudjelovali su na županijskoj razini smotre LiDraNo. Hrvatski jezik Na županijsko natjecanje iz hrvatskog jezika plasirali su se Tomislav Breščanović, 8. d, Anja Jurčević, 8. d i Andrej Tolić, 7. c. Engleski jezik Za sudjelovanje na županijskom natjecanju iz engleskog jezika nagrađene su Antonia Križić, 8. a i Margita Lekić, 8. a. Njemački jezik Za postignuto 6. mjesto na županijskom natjecanju iz njemačkog jezika nagrađen je Antonio Novačić, 8. d. Matematika Kristijan Šimović, 6. d se osvojenim drugim mjestom na županijskom natjecanju iz matematike plasirao na državno natjecanje koje nije održano. Biologija Na županijsko natjecanje iz biologije plasirali su se Adrijana Kajić, 8. d, Anamarija Mihaljević, 8. a i Andrej Tolić. Kemija Anamarija Mihaljević i Mislav Palčić, 7. c plasirali su se na županijsko natjecanje iz kemije. Povijest Na županijsko natjecanje iz povijesti plasirali su se Tomislav Breščanović, Andrija Ćavar, 8. d, Antonia Križić, Ema Lončar, 7. a, Anamarija Mihaljević i David Opačak, 8. b.

Geografija Na županijsko natjecanje iz geografije plasirali su se Anamarija Mihaljević i Andrej Tolić. Informatika Šimun Filipović, 6. a, Ana Kaniža, 6. c, Tiana Ljubas, 7. a, Mislav Palčić i Kristijan Šimović bili su uspješni na natjecanju iz informatike Dabar. Mislav Palčić i Kristijan Šimović postigli su zapažene rezultate na županijskom natjecanju iz informatike. Islamski vjeronauk Na natjecanje iz islamskog vjeronauka plasirali su se Arman Bahtarić, 5. a, Admir Herceg, 5. d, Emir Junuzović, Aldin Mehmedović, 7. b i Nejla Topčagić, 6. b. Ekipno prvenstvo Za uspjeh na ekipnom prvenstvu osnovnih škola Grada Zagreba nagrađeni su Leon Badrov, 6. b, Robert Frančić, Ivan Horvat, Anamarija Mihaljević, Mia Sušac, 7. b, Jelena Šimović, 4. b PŠ Stupnik, Kristijan Šimović i Maria Štrukelj, 2. a. Šah Za uspjeh na pojedinačnim kadetskim natjecanjima u šahu nagrađeni su Ivan Horvat, 3. a PŠ Stupnik (prvi u Zagrebačkoj županiji), David Capjak, 2. b i Jelena Šimović (oboje drugi u Gradu Zagrebu). Hrvanje Vid Marendić, 7. a nagrađen je za osvojeno drugo mjesto na kadetskom državnom natjecanju u hrvanju.

Sigurni smo da bi naši učenici na daljnjim natjecanjima bili jednako uspješni. Okušat će se opet sljedeće godine kada ih čekaju novi uspjesi.

Mateja Soldin, 6. a

Kroz školsku godinu Počela je energetska obnova naše školske zgrade

Škola postaje ljepša

aša škola je izvanrednu situaciju u kojoj smo se našli zbog izvođenja nastave na daljinu odlučila iskoristit na odličan način – krenula je u obnovu vrijednu čak deset milijuna kuna. Sredstva za obnovu dolaze iz europskih fondova za energetsku obnovu. Sve teče u suradnji s Gradskim uredom za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša i Gradskim uredom za obrazovanje. Voditeljica projekta je Marina Džunić Matak. Preduvjet za obnovu bilo je uređivanje imovinsko-pravnih odnosa oko kojega se naš ravnatelj dugo trudio. Radovi teku vrlo brzo zahvaljujući dobroj suradnji s izvođačem radova s kojim je dogovorena intenzivnija gradnja u vrijeme kad se u zgradi ne odvija nastava. Na zgradi je već uklonjen stari krov i teče ugradnja fotonaponskih

panela za fotonaponsku elektranu koja bi trebala školu opskrbljivati električnom energijom. Zamijenjena je unutarnja i vanjska stolarija. Postavlja se nova toplinska izolacija pa će škola dobiti novi izgled. Mijenja se i grijanje koje će sada biti plinsko. Ovakvim promjenama uštedjet će se čak 80% toplinske energije. Zbog svega ovog zgrada škole bit će u energetskom razredu B, a zgrada dvorane A+. Na ovaj način se podiže svijest o važnosti odgovornog gospodarenja energijom te podizanje ekološke osviještenosti što je odlična ideja. Svima nam je drago što je upravo naša škola odabrana za ovaj projekt. Neki od nas uskoro napuštaju ovu školu, ali svejedno se veselimo radi novih generacija zbog kojih se sve ovo radi.

Antonia Križić, 8. a

Kroz školsku godinu

Male

(ali važne) vijesti

Dan ružičastih majica Posljednje srijede u veljači obilježili smo Dan ružičastih majica kojim se na simboličan način želi skrenuti pozornost na problem sve učestalijega vršnjačkog nasilja u školama. Tog dana odrasle se podsjeća da je važno razgovarati s djecom o svim oblicima nasilja i negativnog ponašanja prema drugima jer ona sama ponekad nisu svjesna da neki oblici njihovog ponašanja spadaju u nasilje ili barem neprimjerene oblike ponašanja. Kao i prethodnih godina taj smo dan obilježili veselom fotografijom.

Večer matematike Naša škola je i ove godine sudjelovala u obilježavanju projekta „Večer matematike” koji organizira Hrvatsko matematičko društvo. Ove godine se taj projekt održao po sedmi put u Hrvatskoj, a po treći put u našoj školi. „Večer matematike” održana je 11. prosinca 2019. godine. Cilj ovog projekta je popularizirati matematičku znanost, razvijati pozitivan stav djece prema matematici te pokazati svim sudionicima koliko je matematika lijepa i zabavna.

Povijesni kutak Od ove godine na katu naše škole nalazi se Povijesni kutak koji ukratko kroz priču i slike pripovijeda o dugoj povijesti naše škole. Zastanite i pročitajte.

Anamarija Mihaljević, 8. a 11

Kroz školsku godinu

Jesen u Lučkom 2019. Na manifestaciji humanitarnog karaktera postavljena Etno izložba radova naših učenika

a prostoru ispred crkve sv. Ivana Nepomuka 5. listopada 2019. održano je događanje „Jesen u Lučkom” u organizaciji Družbe sv. Jurja. Jesen u Lučkom je manifestacija humanitarnog karaktera koja je unijela živost u društveni život našeg mjesta. Humanitarnom akcijom prikupljala su se sredstava za našeg maloljetnog župljanina. Događanje su uveličali sudionici: Dramska skupina Podružnice umirovljenika Lučko – Ježdovec, Dječji vrtić „Mali svijet”, Stupničke mažoretkinje, KUD

Kroz školsku godinu

Kraluš iz Stupnika, Posavski zavičajni klub Derventsko kolo, KUD Preslica iz Blata, KUD Sijač Lučko i Rivers band iz Karlovca. Program je bio zanimljiv i vrlo raznolik. Uz zabavu se moglo i dobro pojesti, župljani su pripremili raznovrsna jela. Mi smo posebno ponosni jer je u zgradi „Dom Sijač”, uz zbirku starina koju su župljani prikupljali godinama, postavljena Etno izložba likovnih radova učenika OŠ Lučko koju je uredila prof. Davorka Katalenić.

Anamarija Mihaljević, 8. a

Kroz školsku godinu 8. Domoljubni koncert Vukovaru i Škabrnji u čast

Bože, čuvaj Hrvatsku

studenom smo obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 1991. Svečanim koncertom prisjetili smo se velikih žrtava koje su omogućile da danas živimo u slobodnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj. Na koncertu su sudjelovali i naši gosti učenici iz OŠ dr. Franje Tuđmana iz Knina koji su stigli sa svojom ravnateljicom Marijom Mijač. Voditeljice su bile Lorena Bjelajac i Marija Cvitković, učenice 8. d razreda. Koncert su zajedničkom izvedbom himne otvorili zbor naših gostiju iz Knina i naš školski zbor. Minutom šutnje smo dostojanstveno odali počast svima koji su položili svoje živote na oltar domovine. Naš učenik Luka Panković zapalio je svijeću, a Noa Šekoranja na trubi odsvirao Mirozov. Zborovi su, pod ravnanjem svojih profesorica Jelene Kero i Snježane Kovač, otpjevali niz poznatih domoljubnih pjesama. Naši učenici Mia Horvatinec, Jana Japjec, Magdalena Klišanin i Kristijan Šimović, učenici 6. d razreda, krasnoslovili su domoljubnu poeziju A. G. Matoša i kninskog pjesnika A. N. Tadića Šutre. Važnost sjećanja na žrtve Domovinskog rata i zahvalnosti za našu domovinu izrazili su u svojim obraćanjima nazočnima naš ravnatelj Pavo Šimović i župnik Dubravko Škrlin Hren koji je predvodio molitvu za domovinu i one koji su se za nju žrtvovali. Na kraju smo, uz oba zbora te pjevače KUD-ova Sijač i Kraluš, kao i prethodnih godina, otpjevali Bože, čuvaj Hrvatsku. Ispred škole smo, i ove godine, zapalili mnoštvo lampaša.

Antonia Križić, 8. a

Kroz školsku godinu 9. Adventsko-božićni humanitarni koncert

Hrvatske božićne pjesme čuvaju tradiciju

aš tradicionalni Adventsko-božićni humanitarni koncert, već deveti po redu, održan je 18. prosinca. Kao i uvijek cilj našeg koncert je čuvati hrvatsku baštinu i uljepšati Božić bližnjima. Na koncertu gostuju zborovi koji izvode tradicionalne hrvatske božićne pjesme. Uz naš školski zbor pod ravnanjem profesorice Snježane Kovač nastupili su i naši vjerni gosti: mališani iz Dječjeg vrtića Svete Male Terezije iz Hrvatskog Leskovca, KUD Kraluš iz Stupnika te KUD Sijač iz Lučkog. Zapjevali su nam Djetešce nam se rodilo, Visom leteć, Dođi, dođi, Božiću... Na kraj

koncerta, kao i prethodnih godina, zajedno smo otpjevali Radujte se narodi. Božićne čestitke nazočnima su uputili ravnatelj škole gospodin Pavo Šimović, predstavnica umirovljenika gospođa Biserka Petrović, predstavnik Mjesnog odbora Lučko Boris Petrović te đakon Župe sv. Ivana Nepomuka Tomislav Medić. U predvorju dvorane održana je prodajna izložba na kojoj su svoje radove izložili i prodavali učenici škole i djeca iz Doma sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu. Sredstva prikupljena prodajom čestitki i umjetnina namijenjena su Domu sv. Josipa.

Anamarija Mihaljević, 8. b

Kroz školsku godinu Dan sjećanja na holokaust

Prošlost koje se treba sramiti U našoj se školi od ove školske godine nalazi Kutak sjećanja na holokaust.

vake se godine 27. siječnja obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. U našoj se školi zato nalazi Kutak sjećanja na holokaust. U Kutku se nalaze informacije o holokaustu, o Anne Frank, ulomci iz njezinog Dnevnika te podaci o Lei Deutsch. Ove smo školske godine 27. siječnja zapalili svijeće, zastali pred Kutkom i čitali Annine riječi. Tako smo odali počast svim žrtvama nacističkog progona.

27. siječnja odajemo počast svim ljudima koji su zbog holokausta patili, izgubili živote i svoje voljene. Taj dan se obilježava jer je istoga datuma 1945. godine Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj i oslobodila zadnje zarobljenike. Dan se obilježava nizom kulturnih, mirovnih, političkih i edukativnih aktivnosti u cijelome svijetu. Na taj dan odajemo počast svim ljudima koji su radi holokausta patili, izgubili živote i svoje voljene. Žrtve holokausta su brojne, to je broj kojeg bi se trebalo sramiti. Više od 5 milijuna ljudi je izgubilo nevine živote. To je bila tragedija koja se ne smije ponoviti. Ljudi koji su bili odvezeni u logore proživljavali su neljudske traume i mučenja. Obitelji su bile razdvojene, majke više nisu vidjele muževe, muževi više nisu vidjeli svoju djecu... Žrtve su najčešće bili Židovi i Romi. Ubijali su ih radi njihove vjere. I dan danas postoje ljudi koji diskriminiraju druge zbog vjere. Toga se treba sramiti, toga je bilo dosta, ljude ne opisuje njihova vjera, boja ili išta slično. Najpoznatija osoba koja je umrla u koncentracijskom logoru je Anne Frank. Rođena

je 1929. godine, a preminula je 1945. godine u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen u Njemačkoj. Poznata je po svom dnevniku u kojem je pisala o drami koju je proživljavala, strahu, skrivanju i patnjama Židova u Amsterdamu. Njezina se obitelj više godina skrivala. Kada im je skrovište otkriveno, Anne, njezina sestra, njihova majka i otac te prijatelji koji su se s njima skrivali odvezeni su u logor odakle se živ vratio samo Annin otac. On je odlučio objaviti njezin dnevnik pod naslovom „Tajno skrovište” kako sudbina njegove kćeri i obitelji ne bi bila zaboravljena. Više od 5 milijuna ljudi je izgubilo nevine živote. To je bila tragedija koja se ne smije ponoviti. Slična je sudbina zadesila i Leu Deutsch. Lea je bila zagrebačka glumica židovske vjere. Sa 16 godina je s majkom i bratom protjerana u Auschwitz. Ona je preminula na putu prema logoru u stočnom vagonu, a majka i brat u logoru. Lea je danas poznata kao hrvatska Anne Frank. U spomenu na Leu židovska škola u Zagrebu nosi njeno ime. Obje su djevojčice bile tako mlade, ali s istom sudbinom samo zbog vjere. Očevi su im preživjeli užase logora, ali su morali živjeti s doživotnom tugom zbog gubitka voljenih.

Ema Tauković, 6. b

Kroz školsku godinu Stigle su maškare

Igre i pozitivan duh

veljači su nam stigle maškare. Maškare su vrijeme ludosti i slavljenja mladosti. U vrijeme maškara djeca odjenu kostime i idu od kuće do kuće tražiti slatkiše ili novac pjevajući pjesmice i donoseći radost. Djecu maškarama ne privlače samo kostimi, nego i darovi. Kao i prethodnih godina, u školi smo imali program za učenike nižih razreda iz Lučkog i područnih škola. Bilo je raznih kostima: vještica, gamera, DJ-a, vila, superjunaka i mnogo doktora (što nije bilo slučajno). Svaki je razred „prošetao” krug oko dvorane na čelu s učiteljicom. Tako su se predstavili i pokazali kostime. Zaigrali su dobre stare igre. Bilo je tu nošenja lopte između nogu, trčanja sa zavezanim nogama, skakanja u obruč... Na kraju su svi učenici i njihovi učitelji zaplesali uz omiljene pjesme, Makarenu i Kiki town. Naravno, za pobjednike igara nije bilo nagrada, samo lijepo iskustvo i luda zabava. Poslije plesa zazvonilo je zvono za veliki odmor i svi su dobili krafne i čokoladno mlijeko. Bilo je jako lijepo i veselo s puno plesa, pozitivnog duha i igara.

Emir Junuzović, 6. b

Kroz školsku godinu

Uspjesi naših šahista I ove godine su šahisti naše škole postigli zapažene rezultate

ve godine šahisti naše škole nastupili su na nekoliko šahovskih turnira, neki su bili ekipni turniri, a neki pojedinačni turniri. Na svim turnirima naša škola ostvarila je zapažene rezultate. U studenom je u I. OŠ Dugave odigrano XVII. ekipno prvenstvo osnovnih škola Novog Zagreba u šahu, Dugave open. Glavni voditelj turnira je prof. Željko Brdal. a glavni sudac gosp. Jelenko Mikacinić. Turnir je govorom dobrodošlice otvorila ravnateljica škole gđa. Kristina Vidović. Nastupilo je 20 ekipa iz osnovnih škola s područja Novog Zagreba. Sva djeca su dobila prigodne nagrade sponzora natjecanja, a pobjedničke ekipe diplome i pehare. Nastupile su dvije ekipe OŠ Lučko, muška i ženska ekipa. Članovi muške ekipe bili su su Ivan Horvat, Kristijan Šimović, Robert Frančić i Leon Badrov, a članice ženske ekipe bile su Anamarija Mihaljević, Jelena Šimović, Matea Mikulin i Maria Štrukelj. Muška eki-

pa osvojila je 3. mjesto, a ženska ekipa 16. mjesto. Već po tradiciji dan poslije Dugave open-a, igrano je pojedinačno prvenstvo učenika osnovnih škola Novog Zagreba – Mikronis kup. Organizator natjecanje je Šahovska škola Dugave, a voditelj natjecanja prof. Željko Brdal. Glavni sudac natjecanja bio je Jelenko Mikacinić, a glavni sponzor natjecanja tvrtka Mikronis. Svi sudionici nagrađeni su medaljama i diplomama, a pobjednici i vrijednim nagradama tvrtke Mikronis. Organizator je podijelio i puno utješnih nagrada, pa su tako i neki igrači sa začelja tablice otišli kući s nagradama. Odlične rezultate postigli su Kristijan Šimović koji je osvojio 5. mjesto, Robert Frančić koji je osvojio 10. mjesto i Anamarija Mihaljević koja je osvojila 18. mjesto. Također, zapažene rezultate postigli su i Jelena Šimović, Mario Mihaljević, Fran Cota i Mia Sušac.

Kroz školsku godinu

Ove godine u OŠ Lučko održalo se ekipno Prvenstvo Grada Zagreba u šahu. Nastupile su dvije ekipe OŠ Lučko. Muška ekipa u sastavu Ivan Horvat, Kristijan Šimović, Robert Frančić, Leon Badrov i Mario Mihaljević. Ženska ekipa u sastavu Anamarija Mihaljević, Jelena Šimović, Mia Sušac i Marija Štrukelj. Ženska ekipa osvojila je 5. mjesto, a muška ekipa osvojila je 3. mjesto.

Šahovska Mini liga tradicionalno se održava u OŠ Ive Andrića. To je ekipno natjecanje učenika od 1. do 4. razreda. I ove godine naša škola je sudjelovala na turniru u sastavu: Ivan Horvat, Jelena Šimović, Mario Mihaljević i Marija Štrukelj. Naši učenici osvojili su 1. mjesto.

Anamarija Mihaljević, 8. a

Kroz školsku godinu

Šahovsko Prvenstvo Grada Zagreba u OŠ Lučko

avršnica Prvenstva Grada Zagreba u šahu za djevojčice i dječake osnovnih škola održana je u OŠ Lučko u siječnju 2020. Budući da je šah važan dio identiteta naše škole, bili smo počašćeni što smo domaćini. Mladi šahisti zagrebačkih osnovnih škola bili su uzbuđeni što sudjeluju na tako važnom natjecanju. Nekima je to bilo prvo iskustvo koje je pratila nervoza, a nekima je bilo jedno od natjecanja kojima su pristupili. Kod tih koji imaju više iskustva bila je vidljiva smirenost i ozbiljnost pri napetim i stresnim situacijama. Organizacija je bila odlična jer je na ovom natjecanju prvi put prostor za igrače bio odvojen. Zbog toga nije bilo ometanja i buke s kojom se inače susrećemo na šahovskim turnirima. Atmosfera je bila natjecateljska i prijateljska jer smo se došli zabaviti i družiti kroz igru (ali i odmjeriti snage).

Našu školu predstavljale su dvije ekipe. U muškoj ekipi natjecali su se Ivan Horvat, Kristijan Šimović, Robert Frančić, Leon Badrov i Mario Mihaljević. U ženskoj ekipi natjecale su se Anamarija Mihaljević, Jelena Šimović, Mia Sušac i Marija Štrukelj. Dječaci su osvojili sjajno treće mjesto, a djevojčice peto.

Anamarija Mihaljević, 8. a

Kroz ĹĄkolsku godinu

Kroz školsku godinu Uz Mjesec hrvatskoga jezika

Garčin a Slavonija je „taman”! Ima i brd veću i doline, kulinarsku ponudu vatske, nego li bilo koji drugi dio Hr kutu. a tradicija se osjeti u svakome

ve godine Mjesec hrvatskog jezika obilježili smo učenjem o narječjima. Kako bi nam sati Hrvatskoga jezika bili zanimljiviji i dojmljiviji, naša profesorica Pandžić pozivala je na sate izvorne govornike pojedinog narječja. Na poziv naše profesorice, u posjet nam je došao profesor matematike Dario Mišanec. Predstavio nam je štokavsko narječje koje i nismo baš u potpunosti odmah razumjeli, no, naravno, uz pomoć profesora kroz zabavu smo ponešto i shvatili. U svojoj svakodnevici rabim štokavicu, no ne ovakvu kakva se rabi u Garčinu, mjestu odakle je naš profesor, koje se nalazi istočno od Slavonskog Broda. Izrazito mi je bilo zanimljivo što je profesor većinu sata govorio na svome narječju jer je u meni budio znatiželju o značenju riječi koje izgovori. Osim što smo saznali uistinu svašta o govoru mjesta Garčina, saznali smo i svakakve njegove zanimljivosti. Garčin nije veliko naselje, no otamo potječu brojne poznate osobe kao što su biskup Antun Akšamić, Vjekoslav Klaić te Zdenko Runjić. Bilo je zanimljivo saznati ponešto i o njima. Cijeli je sat bio sam po sebi zanimljiv, no još su zanimljiviji bili detalji koje nam je iznosio profesor što se tiče općenito Slavonije, Slavonki i Slavonaca te njihovih tradicija koje se protežu u zadnjih nekoliko desetljeća. Kulin, vrijedni dukati, narodne nošnje – sve su to osobitosti koje sadrži Slavonija. Neizmjerno mi je drago da i danas snaše i bake drže do običaja te ih čuvaju kao oči u glavi. Lijepo je čuti da se tradicija prenosi s koljena na koljeno. Slavonija, osim što je bogata dukatima i veseljacima, ima i svoje prirodne ljepote.

Garčin nije veliko naselje, no otamo potječu brojne poznate osobe kao što su biskup Antun Akšamić, Vjekoslav Klaić te Zdenko Runjić. Misleći da je Slavonija ravna, griješili smo. Profesor nam je dokazao da i Slavonija ima bogatstvo brežuljaka što ju krasi. Slavonija je „taman”! Ima i brda i doline, kulinarsku ponudu veću nego li bilo koji drugi dio Hrvatske, a tradicija se osjeti u svakome kutu što daje pravi čar Slavonije. Čuti bećarac i vidjeti snaše u nošnjama, srcu je milina. Drago mi je da sam nakon sata s profesoricom Pandžić i profesorom Mišancem dobila dojam o Slavoniji kakav se ne zaboravlja.

Čuti bećarac i vidjeti snaše u nošnjama, srcu je milina. Drago mi je što se svako hrvatsko narječje razlikuje i ima nešto posebno u sebi. Slavonska štokavica izrazito je posebna sa specifičnim naglaskom i riječima koje su nama donekle poznate. Trebamo biti svjesni da svaka specifičnost narječja daje svima do znanja koliko je naš hrvatski jezik veliko područje suhoga zlata. I također trebamo biti zahvalni na mogućnosti da čujemo prave izvorne govornike te na primjerima učimo o narječjima našeg jezika. Kroz život se trebamo usavršavati i doprinositi našem govoru kako bi na što bolji način očuvali sva narječja i njihovu veliku vrijednost.

Manuela Bilobrk, 8. d

Kroz školsku godinu Uz Mjesec hrvatskoga jezika

Volin te, otoče Saznali smo puno informaci ja o otoku Hvaru (otoku lavande) te kako je Starigradsko polje na UNESC O-voj Listi svjetske baštine.

a satu Hrvatskoga jezika učili smo o narječjima. U Hrvatskoj razlikujemo tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko. Kako bi obrađivanje nastavne jedinice bilo što zanimljivije, na satu nam se pridružila naša knjižničarka, profesorica Sandra Škarpa. Rođena je u Starigradu na Hvaru i izvorni je govornik čakavskoga narječja. Slušajući profesoricu kako govori na svome narječju, saznali smo puno informacija o otoku Hvaru (otoku lavande) te kako je Starigradsko polje na UNESCO-voj Listi svjetske baštine. Upoznala

nas je s osobitostima svoga rodnog mjesta i zanimljivostima o životu na otoku. Pročitala nam je pjesmu Tina Kolumbića „Moj otac” koju u početku nismo razumjeli zbog velikog broja nepoznatih riječi. Bilo nam je jako zanimljivo slušati profesoricu kako čita. Naučili smo puno novih riječi, npr. „aš” znači „jer”, a „beseda” – „riječ”. Nakon što smo pročitali i objasnili nepoznate riječi u tekstu, slušali smo glazbu otočkog glazbenika. Odlično je što smo imali priliku čuti izvorni govor nekoga mjesta i usput puno toga naučiti. Važno je učiti, slušati i biti upoznat s različitim narječjima i govorima hrvatskoga jezika te tako očuvati njihovo bogatstvo. Trebamo biti ponosni na mjesto iz kojega dolazimo i na naš materinji jezik koji je također jezik naše kulture, pismenosti i identiteta.

Lorena Bjelajac, 8. d

Kroz školsku godinu Koliko poznajemo svoj jezik

Mjesec hrvatskoga jezika Znate li što su prančiok, zunzara, cindelica i štumfa?

jesec hrvatskoga jezika održava se svake godine od 21. veljače, kada se obilježava Međunarodni dan materinskog jezika, i traje do 17. ožujka, dana objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Ovom se manifestacijom želi istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata i upoznati javnost s bogatstvom hrvatskog jezika. Na prijedlog naše razrednice i profesorice hrvatskoga jezika Mile Pandžić mi, 8. d, napravili smo plakat o zanimljivim riječima iz hrvatskih narječja, poput: prančiok, zunzara, cindelica, šuntripav,

štumfa... Plakat smo objesili u predvorje naše škole. Njime su svi bili oduševljeni, i profesori i učenici, stalno je netko zavirivao i naučio poneku novu riječ. Naš hrvatski jezik prepun je različitih riječi i tužno je da danas ljudi umjesto lijepe hrvatske riječi koriste tuđicu. Jezik je izraz naše kulture, njime izražavamo naše misli i osjećaje, zbog njega znamo gdje pripadamo. Hrvatski jezik je jezik naših predaka, on je naš ponos i ne smijemo dopustiti da padne u zaborav!

Anja Jurčević, 8. d

Kroz školsku godinu Uz Mjesec hrvatskoga jezika

Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva

jesec hrvatskoga jezika traje od 21. veljače do 17. ožujka. Kako bismo obilježili Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva 22. veljače, na satu Hrvatskog jezika proučili smo, nacrtali i obojili početno slovo svojega imena na glagoljici. Glagoljica je povijesno hrvatsko pismo za koje se smatra da se u Hrvatskoj koristilo od sredine devetog pa sve do devetnaestog stoljeća. Na satu je bilo jako zabavno jer su svi drugačije ukrasili svoje slovo i pritom se smijali dok smo međusobno dijelili bojice. Radovi su kasnije postavljeni na pano u holu škole pa su svi mogli vidjeti naša mala umjetnička djela. Važno je učiti glagoljicu jer tako istražujemo naš materinji jezik koji je jako bitan. Ako naučimo glagoljicu, lakše nam je razumjeti i mnoge hrvatske spomenike poput Bašćanske ploče.

glagoǉ

ica

povijesno Glagoljica je mo za koje se hrvatsko pis u Hrvatskoj smatra da se tog pa sredine deve koristilo od ća. aestog stolje tn e v e d o d sve

Ana Kaniža, 6. c

a b c č ć d đefghij klmnoprs štuvzž

Hrvatska 25

Kroz školsku godinu Život u doba korone

Škola na daljinu Nama, školarcima, ovaj nevidljivi virus je ukrao proljetne izlete, pripreme za natjecanja i druženje s prijateljima i profesor ima.

osmom razredu, kada sam očekivala da ću završiti školsku godinu kao i sve generacije prije mene, dogodio se preokret u svijetu. Krajem 2019. godine svijetom se počeo širiti virus COVID-19 koji je potekao iz Kine. Taj virus je uzrokovao svjetsku pandemiju i doveo do odluke da se nastava u školi prekine i pokrene nastava na daljinu. Trenutno se Hrvatska uspješno nosi sa situacijom te ima vrlo malen broj zaraženih, no postoje neke države poput Ita-

lije, SAD-a, Španjolske i Kine koje imaju puno više žrtava i puno veći broj zaraženih. U Hrvatskoj ne postoji osoba koja nije bila zahvaćena na neki način posljedicama širenja korona virusa. Nama, školarcima, ovaj nevidljivi virus je ukrao proljetne izlete, pripreme za natjecanja i druženje s prijateljima i profesorima. Zamjenu za to nam je pružilo računalo koje nam je postalo novi ulaz u školu i sve njene posebnosti.

Tek sada kada nemamo redovitu nastavu i druženja, vidimo koliko nam je važno svakodnevno razgovarati i družiti se s prijateljima i koliki dio života i mladosti nam predstavlja škola.

jić, 6. b

Ivano Osto

Kroz školsku godinu

Trenutno pohađamo školu u vlastitoj sobi uz roditelje u drugoj sobi koji rade u uredu na daljinu. Iako je moderna tehnologija donijela nove oblike zabave i razgovora, nikada neće moći zamijeniti živu riječ s učiteljima i prijateljima. Tek sada kada nemamo redovitu nastavu i druženja, vidimo koliko nam je važno svakodnevno razgovarati i družiti se s prijateljima i koliki dio života i mladosti nam predstavlja škola. Mi smo generacija izložena digitalnim sadržajima, ali sada smo se našli u situaciji da moramo brzo naučiti koristiti različite aplikacije i alate ako želimo vratiti barem mali dio našeg prijašnjeg života. Nismo shvaćali koliko smo uzimali zdravo za gotovo biti u školi i provoditi vrijeme s učiteljima i prijateljima što nam je sada odjednom onemogućeno.

nog odmora od škole. Svatko se od nas s tim problemom nosi na svoj način, neki bolje uspijevaju kontrolirati i planirati svoj život, a neki lošije. Prema preporukama koje je dalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja učenici će se tijekom škole na daljinu ocijeniti s najmanje dvije ocjene. Jedna je ocjena iz kritičkog mišljenja, a druga iz aktivnosti. Svi učenici proživljavaju istu stvar, od prvašića do srednjoškolaca te studenata. Svi smo suočeni s izazovom koji nismo tražili niti htjeli, ali ga moramo prebroditi. Nadam se da će nastava na daljinu ubrzo završiti i da ćemo se vratiti starom načinu života, a ovo razdoblje će svima nama ostati pokazatelj koliko se uspješno nosimo s izazovima koje nam život daje!

Anamarija Mihaljević, 8. a

Mi smo generacija izložena digitalnim sadržajima, ali sada smo se našli u situaciji da moramo brzo naučiti koristiti različite aplikacije i alate ako želimo vratiti barem mali dio svoga prijašnjeg života. U prvim tjednima škole na daljinu bilo je naporno, mučili smo se stići sve što nam profesorice i profesori zadaju i pošalju, kako balansirati učenje i zabavu. Nerijetko smo svi proživjeli trenutke u kojima bismo se htjeli zabavljati, ali smo imali školske obveze, isto kao što smo doživjeli trenutke kada smo trebali napraviti školske zadatke, ali smo se odlučili zabavljati. Trenutno doživljavamo vrijeme kada se škola i slobodno vrijeme međusobno isprepliću, kada nema posebnog vremena u kojem smo u školi i zaseb-

Kroz školsku godinu

Zašto čitamo? Naši su učenici obilježili Svjetski dan knjige 23. 4. preporučili nam knjigu i odgovorili na važno pitanje. Boyd Morrison

Potraga za Noinom arkom

Odabrala sam ovu knjigu zat o što je jako napeta, avanturist ička i puna opasnosti. Osim toga puno sam i naučila. Autor se koristi zna no šću , arheologijom, visokom tehnologijom i uz to ukomponirao je vjeru, priče iz Biblije i poslanice. Volim čitati zato što uvijek neš to naučim Proširim svoj rječnik , naučim ponešto o ponašanju, kako bih trebal a reagirati u nekim situacijam a, naučim neke trikove koji bi mi možda zatrebali u životu, navedu me na preisp itivanje nekih stvari, razmišljanje i slično. Čitati je važno jer tako razvija mo kritičko mišljenje, kreativ nost, proširujemo rječnik, empatiju, poboljšavam o koncentraciju i komunikaciju . Još bolji razlozi su zato što je zabavno, opuštaju će, poučno i odlično djeluje kao vježba za mozak.

Paola Barać, 8. c

Jojo Mojes

Tu sam pred tobom

bitnu što mislim da daje to za u jig kn u ov Odabrala sam ega izvući t, živjeti ga i iz nj vo ži ti lje vo je o poruku: Bitn jećaja u meni. r pobudila puno os đe ko ta je a jig Kn . moženajbolje atram da čitajući Sm . ta uš op e m r je Volim čitati čnik. učiti i obogatiti rje ik i stjemo puno toga na n bogatimo rječn či na j ta na r je ti Važno je čita . čemo nova znanja

Marta Penezić, 8.

Kroz školsku godinu

Gabriel Garcia Marqu

Sto godina samoće

a htjela dno. Vani je bilo vruće sa do o vrl je i m o bil u ljeto pa sam krenula Prije nekoliko godina donio nekoliko knjiga je i m ric St . ije og ol hn i je ostala sam se odmoriti od te a samoće posebno m din go 0 10 no a, ljiv a je zanim se događa u čitati. Svaka knjiga bil svoju maštu – radnja io ist or isk ac pis je ko ka dova, u sjećanju. Sviđa mi se a. Bilo je tu uspona i pa vit to aš m a ist za je a condu. Knjig da pisac nije izmišljenom gradu Ma desne. Čini mi se kao ču i ne ar stv ne e bil je su osjećaja. Zato mi ljubavi i mržnje. Radn napisao. Unio je dosta što ne o lik to k te i pir samo uzeo olovku i pa draga. ologije. Knjige je ova knjiga posebno odmoriti od sve te tehn se lim Že e. jem vri o očitam Volim čitati u slobodn kim, uzmem knjigu i pr ne s am ađ sv po r. np je. Ako se me unesu u razmišljan čin opušta. izražavati, razvija ju jer me to na neki na že se naučiti pravilno Mo ik. čn rje š na uje ać Stavim se u Čitanjem se obog događaja pred očima. ke sli ke ne am im u, i knjig đaje, možda zvuči se pamćenje... Čitajuć a proživljavam te doga im isl m m oji sv u čin glavni lik i na neki na jige doista rade čuda. „ludo” ili „glupo”, ali kn

Paulina Simendić, 8.

Enid Marry Blighton

Pet prijatelja – Tajanstvena pustara Odabrala sam ovu knjigu jer ina če volim uzbudljive detektivske romane, ali da nisu previše strašni. Moja majka i ja smo tražile bilo kakav detektivski roman koji nije strašan te smo naišle na ovaj, kupile ga i sada kod kuće imam pet nastavaka. Volim čitati jer me čitanje sm iruje i učim puno novih riječi, pojmova i stilova pisanja. Jako je važno čitati jer čitanje m vježbamo mozak te je zato najvažnije čitati tijekom praznika jer ne idemo u školu. Čitanjem uči mo jako puno novih pojmova, a uostalom ne možemo živjeti bez čitanja!

Ana Kaniža, 6. c

Kroz školsku godinu U našoj knjižnici se i dalje provode razni projekti

Knjižnica živi i virtualno

aša je knjižnica uvijek živahno mjesto kroz koje prolazi mnogo učenika, a mnogo ih se u njoj i zadržava. To se nije promijenilo niti u vremenu održavanja „socijalne distance” jer je knjižnica počela živjeti virtualno. I ove su se godine pod budnim okom naše knjižničarke profesorice Sandre Škarpe nastavili stari projekti. Među njima je Naša prva knjiga. U projektu su sudjelovati novi trećaši. Stvarali su svoje knjige na temelju pročitane lektire. Teme su ove godine bile Kraljeva kći i ja, Snježni vlak i Kako sam upoznao snježnog jelena. Nastavio se i projekt Knjige koje putuju koji se odvija u suradnji s Europskom komisijom. Svake godine se odabire jedna knjiga koja se čita na 25 europskih jezika. Svrha ovog projekta jest osvijestiti vrijednosti, bogatstvo, raznolikost i ljepotu europskih jezika, kao i poticati na čitanje. Učenici 3. b sa svojom su učiteljicom Lidijom Novak Tolić ove godine čitali knjigu Alisa u zemlji čudesa Lewisa Carrolla. Bio je to pravi projekt jer su na temu iz knjige pisali sastavke, crtali crteže i stripove, izrađivali lutke... Žao nam je što ove godine u sklopu projekta neće biti završne svečanosti. Nastavio se i projekt Čitajmo zajedno – čitajmo naglas: zaboravljene knjige. Projekt je počeo u OŠ Ante Kovačića u Zlataru, a onda je postao nacionalni projekt u kojem sudjeluje gotovo tisuću učenika iz 45 škola. Iz svake se škole uključuje jedan razred i naglas se čita djelo koje nije lektira. Cilj je projekta da se ožive zaboravljene knjige. Ove godine nažalost neće biti završnog programa na kojem se predstavlja projekt i to plesom, pjesmom, igrokazom, recitiranjem, glumom, plakatom, prezentacijom...

Ove godine učenici 2. b razreda sa svojom učiteljicom Jasenkom Savić čitali su knjigu Branke Primorac Mama, pazi pas! Knjiga govori o obitelji u kojoj djeca jako žele psa, ali mama se boji pasa. Kako je pas ipak došao u obitelj pročitajte u knjizi. Naše učenike je nadahnula pa su crtali mame koje se boje psa, mame koje spašavaju pse, svoje kućne ljubimce, kućice za ljubimce... Nastavio se i projekt Noć knjige koji je u cijelosti bio virtualno organiziran. Odvijao se pod naslovom Noć knjige: S knjigom nisi izoliran! Na temelju pročitanih knjiga učenici 4. a s učiteljicom Tatjanom Božan stvarali su vlastita djela od književne kritike do stripa. Učenici 6. c i d razreda te učenici 8. c i d razreda s profesoricom Milom Pandžić preporučili su nam svoje najdraže knjige i otkrili zašto vole čitati. S radom je nastavio i Klub ljubitelja priče, izvannastavna aktivnost u našoj školskoj knjižnici. Članovi skupine čitaju, pišu, crtaju i snimaju. Svi učenički radovi objavljeni su na našim mrežnim stranicama u obliku virtualnih galerija kojima možemo prošetati i razgledati radove.

Ivan Božurić, 8. b

Kroz školsku godinu Hrvoje Kovačević

Tajna ribljeg oka kritički osvrt U ovom uzbudljivom pustolovn o-kriminalističkom romanu tema je krađa umjetničk og djela poznatog slikara Van Gogha. U istrazi u početku sudjeluju djeca, a onda im se priključuje policajac Luka Koplja r. U istrazi se puno toga zakomplicira, sve je puno nei zvjesnosti, pa je nama čitateljima do samog kraja napeto i zanimljivo. Pisac je dobro dočarao događaje tako da lako možemo prepoznati koji je veseo, tužan, napet ili šaljiv. Najsmješniji događaji su mi kada Domagoj upotrebljava svoju bujnu maštu i sm iješno izmisli kako bi se izvukao pred odraslima zbog kašnjenja u školu ili iz škole. Domagoj mi je najbolji lik u knj izi. Simpatičan mi je zbog svoje bujne mašte koja je kas nije pomogla policajcu Luki u istrazi. Negativci u knjizi nis u mi simpatični, i to što su oteli Jagodu zbog krađe slike je grozno, ali bez njih priča ne bi imala nikakvog smisla pa su itekako potrebni. Roman je pisan vrlo jednosta vnim i razgovijetnim jezikom, s puno zanimljivih dija loga. Domagoj ubacuje u Leni B radnju svoje „štosne fore”. rkić, 4 .a Ja ne bih u ovom romanu niš ta mijenjao zato što mi se svi đa njegov smisao. Cijela ta pri mi je zanimljiva, i svaki čitatelj ča koji čita ovu knjigu osjećao bi se kao da je dio nje.

Matej Kovačević, 4. a

Eva Perak

,2 nković

Cr Andrej

Leon Olujić, 3. b

Kroz ĹĄkolsku godinu

Pozdrav osmaĹĄima 8. a

8. b

Kroz ĹĄkolsku godinu

8. c

8. d

Aktualno

Što trebamo znati o kurikularnoj reformi U školskoj godini 2019. / 2020. počela je provedba kurikularne reforme poznate kao Škola za život

rujnu ove školske godine počela se u školama provoditi kurikularna reforma pod nazivom Škola za život. Cilj je reforme osloboditi učenike od „štrebanja” cijelog udžbenika i od učenja za ocjenu. Učenicima bi se težina torbi trebala smanjiti za oko 30%, a djeca će se moći posvetiti rekreaciji, sportu i socijalno-društvenim odnosima.

Cilj je reforme osloboditi učenike od „štrebanja” cijelog udžbenika i od učenja za ocjenu. Reforma se u osnovnoj školi provodi od jeseni u 1. i 5. razredu te u 7. razredu u predmetima Biologiju, Kemija i Fizika. Hrvatski učenici su prethodnih godina iznenadili rezultatima na PISA testovima (to je test koji pišu 15-godišnjaci iz mnogih zemalja, a ne zahtijeva samo znanje, nego i druge vještine (čitanje s razumijevanjem, rješavanje problema), a učeniku se postavljaju i pitanja o osobnom životu te životu u obitelji). Naši učenici našli su se u donjoj polovici tablice. Trebamo dati priliku ovoj reformi da učini nešto za naše učenike, da im pomogne da se poboljšaju u znanju i vještinama, da im da poruku da škola nije samo za učenje i dobivanje ocjena, nego je i mjesto gdje se dijete može opustiti i družiti te

steći samopouzdanje uz podršku svojih učitelja. Reforma donosi nove udžbenike s manje teksta i teorije (pogotovo u Povijesti), više rada na projektima (samostalnog i u skupinama), više istraživačkog rada, razvijanje kritičkog mišljenja, rješavanje problema. Prednost reforme je i ta što donosi tablete u školu. Tableti mogu spremiti ogromnu količinu podataka pa će učenici morati pamtiti manje podataka. Učenici bi trebali naučiti povezivati gradivo te razlikovati bitno od nebitnog, biti kreativni i inovativni. Kakvi su školski sustavi u zemljama čiji su učenici na vrhu po rezultatima testova? U Finskoj se npr. u školu kreće sa 7 godina, a sa 16 godina se polaže jedini obvezan ispit. Učenici se rijetko ocjenjuju, a zadaće i ispite počinju pisati u kasnijim tinejdžerskim godinama. U Americi se djecu ne zatrpava zadaćama, nego se uči da razvijaju kritičko mišljenje. Učenike se potiče da čitaju, ali nemaju obvezan popis lektire. Djeca u Americi dobivaju veliku podršku za izgradnju samopouzdanja i od roditelja i od učitelja. Puno ih se hvali i ističe im se da su jedinstveni. U Francuskoj se uče predmeti Ekonomija i Građanski odgoj (uče o poštivanju javnog reda, poštivanju tuđeg posjeda..., jednom riječju životni bonton).

Aktualno

Djeca u Americi dobivaju veliku podršku za izgradnju samopouzdanja i od roditelja i od učitelja. Puno ih se hvali i ističe im se da su jedinstveni. U Njemačkoj se učenici vrlo rano odlučuju za buduće zanimanje što im pomaže da se lakše zaposle jer budu stručni u nekom području. Njemački učenici imaju samo 6 obveznih predmeta. U

većini ovih zemalja predmeta je manje nego kod nas, ali se nudi velik broj izbornih predmeta. Učenici svih tih zemalja u školi provode više vremena nego mi. Kurikularna reforma trebala bi biti samo put prema cjelovitoj reformi. Tada bi učenici trebali imati cjelodnevnu nastavu, boraviti u školi više nego sada i imati više sati nastave. To znači da ćemo trebati još puno škola i učitelja.

Emir Junuzović, 6. b

tojić, 6.

s Ivano O

Aktualno Život u vrijeme pandemije

Kako smo preživjeli izolaciju

rije nekoliko se mjeseci proširila vijest o nekom virusu koji je sličan običnoj gripi, a opet opasniji od nje. Nismo se previše zamarali time jer se činilo daleko, negdje u Kini. Ubrzo je korona virus stigao i u Hrvatsku i tu se naša svakodnevica počinje mijenjati. U školi smo se morali pridržavati strogih pravila higijene. Nismo se smjeli rukovati niti biti blizu jedni drugima. Na plakatima smo čitali upozorenja i upute, ali se i dalje nismo bojali. Nakon nekog vremena stvari su postale mnogo ozbiljnije i strašnije. Nismo više smjeli u školu, vrtić ili posao. Zatvorila se većina trgovina. Kina, kazališta i knjižnice više nisu radile. Sve je stalo. Odjednom nismo smjeli na ulicu ili u park. Sreća je da postoji tehnologija pa smo se mogli čuti s prijateljima, nije isto

Lovro Stipić, 5 .c

kao uživo, ali je bar nešto. I školu smo odmah počeli pohađati on line. Profesori objašnjavaju lekcije, zadaju zadatke i zadaće putem interneta, a učenici ih rješavaju. I na TV-u možemo pratiti nastavu. U početku nam je bilo neobično, ali smo se brzo naviknuli. I dalje na daljinu dobivamo ocjene i radimo različite projekte. Naučili smo puno toga što možda i ne bismo da nije bilo korone. Počeli smo sami organizirati vrijeme učenja i nalaziti podatke na internetu. Nije nam tako loše, ali ipak nam je draža prava škola. Krajem svibnja stvari su se malo smirile i niži razredi su krenuli u školu. Sve se polako počinje vraćati na staro. Nadam se da ćemo od jeseni i mi nazad u svoj razred i da ćemo vidjeti svoje prijatelje.

Kristian Ergotić, 6. b

Aktualno Poplava anglizama zastrašuje nas i tjera da se pitamo o budućnosti našeg jezika

Nestaje li hrvatski jezik Što znači frtalj, na što mislimo kad kažemo šlafruk, gdje je, pod milim bogom, gredenc, što da ljudi naprave r ili kad im se kaže da zahajcaju radijato i? kako da pomognu ako nas nešto šraf

ovome trenutku, u 21. st., mi Hrvati trebamo se zapitati je li opstanak hrvatskog jezika moguć. Možemo li ga ikako sačuvati? Možemo li uopće sačuvati Hrvate kao narod? Poznata je izreka „Umre li jezik, umire i narod”. Očekuje li nas to? Kroz čitavu povijest hrvatski jezik bio je podvrgnut potiskivanju i prigušivanju. U doba Habsburške Monarhije na snazi su mađarizacija i germanizacija, tijekom stoljeća osjeća se talijanizacija u Hrvatskom primorju, a u većini hrvatskog prostora turkizacija. Da se i jedan od tih pokušaja ostvario, Hrvati ne bi postojali, ali mnoge riječi iz tih stranih jezika su se ipak zadržale u našem književnom jeziku i narječjima. Turcizmi koje smo usvojili su ćufta, alat, jastuk, tava, džep. Brojni su germanizmi: deka, gemišt, gojzerica, šank, beštek, šaraf, mišung, farba. S obzirom na malen broj svojih govornika (oko 7 milijuna) hrvatski jezik ima velik broj riječi (čak 500000). Neke od njih su došle i iz stranih jezika. Turcizmi koje smo usvojili su ćufta, alat, jastuk, tava, džep. Brojni su germanizmi: deka, gemišt, go jzerica, šank, beštek, šaraf, mišung, farba.

Najveći pritisak na naš jezik trenutno vrši engleski jezik, odnosno anglizmi. Trudimo se zamijeniti ih našim riječima. Svake godine objavljuje se natječaj kojim se građani pozivaju da stvore novu riječ hrvatskog jezika kojom

ćemo zamijeniti djelomično prihvaćene strane riječi. Neke od tih novotvorenica mogle bi se zadržati u našem jeziku: ponovak (repriza), bocar (sakupljač boca) i brzogriz (fast food) jer ih je lako pamtiti. Tu su još dvokriška za sendvič, smećnjak za kantu za smeće i osjećajnik za emotikon. Anglizama je jako puno i izloženi smo im kroz medije i u svakidašnjici što pogoršava činjenica da u naš jezik godišnje uđe samo jedna riječ dok u engleski jezik uđe 4000 novih riječi. Anglizme najviše koriste mladi koji su od djetinjstva izloženi internetu (mreži) i bez obzira što su mladi manjina u našem društvu, anglizmi preko njih nalaze put u naš jezik. Nažalost teško prihvaćamo nove hrvatske riječi, možda zbog toga što nam gode „trendi” engleske riječi.

Neke od tih novotvorenica mogle bi se zadržati u našem jeziku: ponovak ogriz (repriza), bocar (sakupljač boca) i brz još (fast food) jer ih je lako pamtiti. Tu su tu dvokriška za sendvič, smećnjak za kan n. za smeće i osjećajnik za emotiko Osim samog jezika nestaju i narječja. Uzmimo kao primjer kajkavsko narječje. Recimo da smo iz vrlo tradicionalne obitelji iz Krapine. Govorimo narječjem i kad krenemo u veći grad gdje su bolje mogućnosti zapošljavanja i stvaranja karijere, upoznajemo ljude koji ne razumiju riječi koje govorimo, ne znaju ni osnove kajkavštine. Ne znaju što znači frtalj, na što mislimo kad kažemo šlafruk, gdje je, pod milim bogom, gredenc, što da naprave kad im se kaže da zahajcaju radijator ili kako da pomognu ako nas nešto šrafi. Mi tada popuštamo pred većinom i kažemo da je to četvrt sata, da nam je hladno pa hoćemo povećati

Aktualno temperaturu na radijatoru i na sebe staviti ogrtač te da nas muči trbuh jer smo pojeli nešto pokvareno što je stajalo na komodi. Tako se mi u tom velikom gradu zaposlimo, oženimo ili udamo i, gle čuda, dijete nam znaa manje riječi iz naše voljene kajkavice nego mi, i tako narječje pomalo nestaje. Velika je vjerojatnost da će se dijalekti ugušiti i zaboraviti. Takvom brzinom za sto godina zaista nitko neće znati što je gredenc. To bi se moglo dogoditi i hrvatskom standardnom jeziku prigušenom u mnoštvu drugih jezika s većim brojem govornika. Ali budimo optimistični. Ne govorimo mi istim jezikom kao prije sto godina. Jezik će se izmijeniti i neće u potpunosti nestati (barem ne u skoroj budućnosti). Čuvat ćemo ga kao i sad u starim pričama, poeziji, prenesenom značenju, frazemima. I sada znamo da biti žut kao limun znači izgledati bolesno, da se, kad nam kažu da smo pali s Marsa, ne snalazimo baš dobro, ako nam cvjetaju ruže, da ide nabolje.

Znamo ako grizemo najvrući krumpir, da se suočavamo s najteže rješivim problemom, ako bacamo novac u vodu, trošimo ga na besmislene stvari. U budućnosti ćemo znati frazeme i izreke koji su nam i sada „na vrhu jezika”. I sada znamo da biti žut kao limun znači izgledati bolesno, da se, kad nam kažu da smo pali s Marsa, ne snalazim o baš dobro, ako nam cvjetaju ruže, da ide nabolje.

Jedan od načina da očuvamo hrvatski jezik je da ga koristimo kad god možemo, a ne samo kad je potrebno, da mediji koji nas okružuju koriste hrvatski jezik u svakoj prilici. Bilo bi lijepo čuti da naš materinski jezik cvate posvuda. Čak i kad primijetimo da jezik nestaje, rijetko nešto poduzmemo. Želimo li pomoći svom jeziku ili je to samo lavež bez ugriza?

Margita Lekić, 8. a Luka Panković,

5. b

Literarni i likovni kutak

Dan kad sam se smanjio

Sinoć mi je mama da la da pijem vruću čok oladu. Usnuo sam čudan san. Bio s a m t a ko m a l e n k a o z r n o graška. Prvo sam se pre pa o ali on da sam od uč io to isk or ist iti i za ba vit i se . Izašao sam u vrt i pored mene je prošao divovski mrav. Stao je pored mene pa sam sjeo na njega i krenuli sm o u pustolovinu. Mogao sam ući u svaku rupu i vidjeti kako mravi žive, kako se igraju, kako spavaju. Čuo sam mamu da me zove na ručak i dotrčao sam u kuć u ali nije me ni vidjela ni čula. Sje o sam za stol, ali nisam mogao do tanjura. Do k sam se penjao, upao sam u juhu. Naglo sam se probudio.

Leonardo Habek, 3. b

Filip Pavković

, 1. r. PŠ Stupn

Literarni i likovni kutak

Zagreb

Ja ko ja

Zagreb. šen. Bolestan i poru e. vanje, očekivanj Čekanje, straho sutra. Sanjam o boljem Život.

Tin Šekoranja,

6. b

Pita mene mam a: Jel’ ti draži sir ili salama? A ja, hladan kao led, samo želim slad oled. Najdraži mi je o d čokolade kad dodam mal o linolade.

Jan Župančić,

4. b

Marta Penezić,

Maslačak padobranac a Pitam maslačka padobranc ili žute. kakve svoje latice voli: bijele no On odgovori da nije ni bit salatu polude. jer svi ionako na listove za

Nina Belak, 4. b 40

8. c

Literarni i likovni kutak

Kad otvorim oči . Ali, svako jutro kad Već dugo sam u kući. Tako mi je naredio korona virus mjesto. Zabljesne me odsjaj otvorim oči, pred njima mi se pojavi moje najdraže u obrubljenu bijelim crtama. sunca i zrake što osvjetljavaju tu veliku, zelenu kock n. Jasno mogu osjetiti Čujem vesele glasove i smijeh, udarce čepića o beto . Kopačke su mi dotakle miris zelene, svježe pokošene, suncem ugrijane trave sredini i divim se bijelom, mekani, kratko pokošeni zeleni prekrivač. Stojim na čuju se koraci mojih suželjeznom ogradom zaštićenom prostoru. Sve je živo, tup... Zvižduk fućkaljke na igrača i bezbroj kratkih udaraca loptom. Tup, tup, ga. Igralište ostaje u tišini, kratko utiša sve zvukove. Trener je označio kraj trenin samoća. I tišina. I praznina. samo, zeleno, ponosno i prazno. Osjeti se njegova se da moj teren čeka Ustajem iz kreveta, primam svoju najdražu loptu i tješim na istom mjestu dan kad ću mu se vratiti.

Vito Kasalo, 6. b

Franko S

ršić, 2. r . PŠ Stu

pnik

Literarni i likovni kutak

ec, 6. d

rvatin Ema Ho

Literarni i likovni kutak

Moja majka

Moja majka je nisk a, smeđe kose, ze lenih očiju, rumen Meni je ona najljep ih obraza i brzog ša. koraka. Moja majka vrijedn o radi kućanske po slove, u cvjetnjaku ali ponekad stroga i na poslu. Ona je , pravedna i brižna dobra, . Po ne kad se razljuti kao našom obitelji i u ljuta paprika. Bdije strahu je da nam se nad nešto ne dogodi. obući se i da redo Brine da imamo vito izvršavam šk za je lo ol , za sk e i druge obaveze. U priprema mi doru jutro me budi za čak, dočekuje m šk e kad dođem iz šk olu, mnom se veseli ole, pregledava m i tuguje. Ponekad i za da ću se , sa s nama zaigra, a ak nježno nam previje o se slučajno ozlij ranu. Ona je pravi ed imo, melem za naše ra nas i brine o naše ne. Kada smo bole m zdravlju. sni, njeguje Moja je mama m eni najbolje, drag a, brižna i ne bih svijeta. Meni je m je mijenjala za sva ama mimoza, lju blaga ovog bi čica i maslačak. veliko slovo M. Moja je mama u mom životu

Tara Brebrić, 4. b Vita Vuković,

2. r. PŠ Stupn

Koronavirus

Koronavirus, Opasan, nevid ljiv. Hara, straši, p laši, Ulijeva strah u kosti, Izolacija.

Jelena Šimov

ić, 4. b PŠ Stu

pnik

Literarni i likovni kutak

ć, Mateo Vukovi

ik 4. b PŠ Stupn

Moja oaza

a je samo moj meno-pješčana plaž ka a vit jko ba , ka ni az nju ih pr odnevno odlazim na ak Za vrijeme svakih ljetn Sv e. od ug za oa a za opuštanje, moj kutak, moje mjesto ina. rasporeda sati i term i zavoj uspješno je i to bez najave, bez cikl svaki kamenčić bi oj m a , m aje zn po u me, kojom Put do nje već i u sn hlad guste borove šu oz kr ak az ol pr i ak no puta. Sv za i bijeg iz svasvladao već puno, pu je moja omiljena oa a až pl Ta st. to pe na . Na njoj že mi ano i osvježavajuće stižem do nje, podi lag , no te uš op e, čij e izgleda druk ujući samo svoj kodnevice. U njoj sv nim plućima, oslušk pu m še di je vd O . ogu nestanu je mjesto u kojem m To a. sve brige i obaveze eg sv od a ak m moga mira i od zi, udišem ritam. Plaža je mjesto u na plaži, u svojoj oa tk ku om sv na na te sam smješ m u društvu svojih uživati i snivati. Dok šum valova. Često sa m uje šk lu os te va ro pričati ili i bo aju nešto važno za najfinije mirise mora im k ije uv ji ko e ov as e poznate gl prijatelja i uz njihov zloće. igru i zabavu. njoj nema tuge niti Na smišljaju neku novu . ca iči pt a dn bo ćam kao slo ergijom ljudi U svojoj oazi se osje samo pozitivnom en i ač zr to jes m o ov rižni. ovdje jer ijek opušteni i bezb uv su Osjećam se najbolje to za I a. ljim te u s obitelji ili prija svi zapravo koji su tu na odmor zadovoljstvo jer smo e oj m a av jač po o m voljstvo sa atko ovdje pronalazi Njihova sreća i zado naša oaza pruža. Sv m na ju ko e od ug aju m dolazi. spojeni u istom osjeć e za vrijeme koje na rij te ba ni pu i će sre u svratim. dodatni komadić čekam da opet na nj a dv Je ir. m je oj m Moja oaza

Nina Vajdić, 6. b

Literarni i likovni kutak

Zatekla me oluja na moru

Tražimo dupine. lovljavamo iz Paga prema Olibu. Nalazim se na maloj jedrilici. Isp oluja. Odjednom nas zahvaća snažna ar. Otpuhao nam lače crni oblaci. Puše snažan vjet More se mreška. Na nebo se nav ta nas možemo progovoriti niti riječ. Hva ne ha stra od i o dam gle se ja i t je jedro. Bra za kormilo i molim alne rakete, a ja se čvrsto držim panika. Brat po jedrilici traži sign blizini da nam pouokolo ima li možda nekoga u Boga da se oluja smiri. Gledamo ino što još mogu nikoga. Srce mi još brže kuca. Jed dje nig a nem iku vid Na . gne mo po jedrilici kako bi dupina Willya. Brat i ja lupkamo je pokušati dozvati mog prijatelja, snije dok nas že spasiti. Lupkamo sve jače i gla mo ini jed a sad nas On . čuo ly nas Wil mračnog mora izranja Willy. valovi zapljuskuju. Odjednom, iz ro imati m da će nas Willy spasiti. Baš je dob zna jer ću sre i nje kša ola ko veli Osjećam prijatelja poput Willya.

Leni Brkić 4. a

Ana Elena Gregurić, 1. b

Literarni i likovni kutak

Zemljo naša, zemljo mila

Ana Kelečić, 7. c

Zemljo naša, ze mljo mila, sva od srebra ti si bila. Luka, Mandžo, Ante, Šime, na ponos ti no se ime. Postala si velesi la, zemljo naša, ze mljo mila. I zato nek’ svak i dan, bude kao divan san. I kad pukne to p s Griča, nek’ se čuje naš a priča, nek’ se sjete št o si bila, zemljo naša, ze mljo mila…

Đuka Jakičić,

Radost i tuga u mom e životu

Većinu života na m obuhvaća sreć a i svi smo mi im taka, pa tako i ja ali lijepih trenu. Imao sam jako lijepih trenutak tu i loših. a u životu, ali bi lo je Nitko ne voli ka d mu se dogodi nešto loše ili ka i mrzovoljni sm d imamo problem o. Tako ja doživl a ja va m ovo razdobl Neki misle da je je virusa i bolest to sjajno jer ne i. moraju ići u ško i zdravo da ne iz lu, ali nije baš za lazimo iz kuće i ba vn o sj edimo pred tele po cijele dane. vizorom i računa Naravno da nisu lom sa mo to izvori tuge više tužnih tren . Ima tu još puno utaka, kao kad nam netko drag nešto loše... umre, kad učin imo Svi smo puno pu ta bili tužni, ali i sretni, i zbog tih sam zahvalan B sretnih trenutak ogu. Loše trenut a ke pamtim, učim iz njih i pretrpim ih.

Andrej Paradži

k, 6. a

6. c

Literarni i likovni kutak

Antonia Križić 8. a

Paola Kautero, 1. r. PŠ

Stupnik

Kroz ĹĄkolsku godinu

Zara TabakoviÄ&#x2021;, 6. d