Katy Lind
Rose se osjećala usamljeno, unatoč tome što su je zadnje dvije godine roditelji slali na školovanje i što nije viđala baku onoliko koliko je željela, ona ju je osjetila uz sebe i znala je ako bilo što treba, pa makar i savjet da je baka Rose tu i da će joj pomoći kako god zna i umije. Baka je čuvala i njenog vuka, ne Wolf nije bio vuk, ali baka je uvijek govorila ovaj tvoj Wolf i jede kao vuk. Rose se sa sjetom nasmiješila i pružila ruku na grob. – Nedostajat ćeš mi. Nadam se da ću ja biti hrabra, jaka, lijepa i vesela kao i ti kada odrastem. Wolf je zacvilio pokraj njenih nogu. – Što ću sada s tobom? Od svega što se dogodilo u zadnjih nekoliko dana najveća briga joj je bio Wolf. Dok je koračala prema glavnoj kući, zaustavili su je grubi glasovi iz radne sobe. Otac se opet svađao sa njenom braćom. Pitala se koji je sada od njih dvojce odbio ostati na farmi. Pogledala je psa i nesvjesno rekla na glas. – Vjerojatno oboje. Danijel je izletio iz kuće, frustrirano povlačeći ruku kroz svoju tamnu kosu. Zaustavio se i pogledao Rose. Nasmiješio joj se i Rose se zapitala i razmišljala da li su njena braća ikada njoj posvetili barem malo svoga vremena. Nije se mogla sjetiti. – Ej, mala. Jesi dobro? – Jesam. A ti, opet ste se svađali s tatom? – Hajdemo prošetati. Rose ga pogledala iznenađeno. Danijel se nasmijao. – Iznenađena? Sada si već dovoljno velika i otac me izbacio s ranča tako da ne moram više paziti što ću reći, a volio bih ti dati nekoliko savjeta. 17 Book as passion & BalkanDownload