Kako si? – Pa, priznajem da sam iznenađen što te vidim da se šetkaš naokolo, Belatriks. – Zaista? A zašto? – upita Hermiona. – Pa – nakašlja se Travers – čuo sam da su stanovnici Palate Melfojevih u kućnom pritvoru... posle... ovaj... bekstva. Hari požele da Hermiona ostane hladnokrvna. Ako je to istina i ako Belatriks ne sme da se pojavljuje u javnosti... – Mračni gospodar prašta onima koji su mu oduvek verno služili – reče Hermiona, veličanstveno imitirajući Belatriksin najprezriviji ton. – Možda baš i nema toliko poverenja u tebe, Traverse, koliko u mene. Mada je Smrtožder delovao uvređeno, sada se činio manje podozrivim. Bacio je pogled na čoveka koga je Ron nešto ranije Ošamutio. – A čime te je ovaj uvredio? – Nije bitno, neće se ponoviti – reče Hermiona hladno. – Neki od Obeštapićenih mogu da budu nezgodni – reče Travers. – Sve dok samo prose i mole ne smetaju mi, ali prošle nedelje jedna od njih me je, zamisli, molila da se zauzmem za nju u Ministarstvu. „Ja sam veštica, gospodine, ja sam veštica, dopustite da vam dokažem!“ – reče, kreštavo je imitirajući. – Kao da bih joj dao moj štapić... ali čiji ti štapić – upita Travers radoznalo – trenutno koristiš? Čuo sam da je tvoj... – Moj štapić je tu – reče Hermiona hladno, podižući Belatriksin štapić. – Ne znam kakve si to glasine slušao ali, nažalost, pogrešno si obavešten. Travers kao da je bio malo zatečen time i, umesto da odgovori, okrenu se prema Ronu. – Ko ti je taj prijatelj? Ne prepoznajem ga. – To je Dragomir Despard – reče Hermiona. Odlučili su da je izmišljeni stranac najbolja maska za Rona. – Jedva govori engleski, ali su mu bliske težnje Mračnog gospodara. Doputovao je čak iz Transilvanije da se upozna s našim novim režimom. – Zaista? Drago mi je, Dragomire! – I mene drago! – reče Ron, pruživši mu ruku. Travers ispruži dva prsta i rukova se s Ronom kao da se plaši da će se isprljati. – Pa otkud ti i tvoj... ah... simpatični prijatelj tako rano u Dijagon-aleji? – upita Travers. – Moram da posetim Gringots – reče Hermiona. – Ah, avaj, i ja – reče Travers. – Zlato, prljavo zlato! Ne možemo bez njega a, opet, priznajem da se gnušam nužnog nam ortakluka s našim dugoprstim prijateljima. Hari oseti kako se Griphukove šake na trenutak stežu oko njegovog vrata. – Hoćemo li? – reče Travers, pokazavši Hermioni da pođe. Hermiona nije imala kud već pođe ukorak s njim, i zaputi se vijugavom kaldrmom prema mestu gde je snežnobeli Gringots nadvisivao ostale radnjice. Ron je pogrbljeno