takvu djelatnost koja bi štetila prijateljskim odnosima između obje zemlje. Sporazum je zaključen na pet godina. Dopunska izjava grofa Ciana o interniranju ustaša prihvaćena je kao sastavni dio potpisanog sporazuma. Ciano je tada izjavio da će Pavelić i njegovi najbliži suradnici biti internirani te da će se spriječiti njihova aktivnost, a sve će ostale ustaše biti deportirane čak u Afriku itd. Svaka je strana poslije potpisivanja ovog sporazuma vjerovala da je izvukla određene koristi. Stojadinovićeva vlada smatrala je da je učvrstila svoj međunarodni i unutrašnji položaj te da je likvidirala hrvatski separatistički pokret lociran u Italiji. Talijani su držali da su napravili korak dalje u vezivanju Jugoslavije za svoja kola, korak naprijed u svojoj penetraciji na Balkan i u Podunavlje. Došlo je do sklapanja pakta o vječnom prijateljstvu s Bugarskom (1937) i Mađarskom (1940). Ti su paktovi bili odraz razvitka novih odnosa, nove orijentacije i sve većeg utjecaja Italije i Njemačke u Evropi, a posebno na Balkanu. Premda je na prvi pogled ispalo da je Jugoslavija ovim paktovima pojačala svoj položaj, otklanjajući oštricu revizionističke politike ovih dviju država, ipak su svi ti paktovi značili kidanje tradicionalnih veza sa starim saveznim zemljama pobjednicama iz I svjetskog rata koje su učestvovale i u stvaranju Jugoslavije. Sve je to učinilo to da je Stojadinovićeva vlada za vrijeme Anschlussa Austrije (1938) i okupacije Cehoslovačke (1939) objavila svoj neutralan stav, iako je okupacijom Austrije džinovska vojna sila hitlerovske Njemačke izbila na naše granice i zahuktavala se u susret velikom svjetskom pokolju. Avet rata već se bila nadvila nad našu zemlju. Jedina antifašistička snaga koja je upozoravala na približavanje fašističke agresije i ratnih strahota bila je KPJ. Ona je tražila promjenu profašističke Stojadinovićeve vlade i klike o k o njega, pledirala za stvaranje vlade narodnog jedinstva sposobne da se bori za nezavisnost i demokraciju. CK KPJ proglasom je pozvao sve napredne ljude da se javljaju kao dobrovoljci za pomoć bratskim narodima Cehoslovačke.
Mačekova inicijativa na otcjepljenju Hrvatske 1938-1939 Postavši predsjednik HSS-a, Vlatko Maček, posjednik iz Kupinca, nastojao je svim silama da, poslije smrti Stjepana Radića, stranku odvuče što dalje od demokratskog programa i životnih interesa širokih seljačkih slojeva. M a č e k je HSS odvodio u mutne i nacionalističke vode, stavljajući je tako sve više u službu sebičnih klasnih interesa uske grupe reakcionarne hrvatske buržoazije. Njemu je smetalo to što se Stojadinović umjesto njega grli s grofom Cianom u Beogradu i što je došlo do Beogradskog sporazuma. M a č e k ne sjedi skrštenih ruku, nego se nudi tada moćnijem susjedu