48
�
Smisao
ž i v o ta
da je kratkotrajnost života prirodna, za razliku od kratkotrajnosti ka zališne predstave? Osim toga, činjenica da glumac silazi s pozornice ne poništava sve ono što je učinio ili rekao na pozornici. Naprotiv, njegov silazak je dio smisla. Nije da on samo u nekom tre nutku odluta. I u tome je metafora kazališta u suprotnosti s idejom da smrt, osim što im staje na kraj, umanjuje naša postignuća. Sigurno nije slučajnost da nam Shakespeare, kada mora prizvati nega tivnu viziju, nudi figuru lošega glumca. Ipak su mu oni najlakše mogli upropastiti i ugled i financije. Slično lošoj izvedbi nekog glumca (ko jega zbog nesposobnosti možda i žalimo), život nema smisla zato što je teatralan, nerealan, krcat velikih fraza koje su u biti samo pusta pompa. Glumac zapravo ne “misli” ono što kaže, a isto vrijedi i za život. No nije li ta usporedba na krivom tragu? Nije li to onaj aspekt smisla koji se odnosi na ono što netko “misli reći” – aspekt za koji smo već vidjeli da se teško uopće može primijeniti na život? A što je s “bajkom koju kazuje mahnitac”? U određenom smislu to je prilično utješno. Život je možda idiotska priča, ali je barem ne kakva priča, što znači da ima barem nekakvu strukturu. Možda jest sav zbrkan, ali u pozadini je pripovjedač, pa makar bio imbecilan. Prije nekoliko godina gledao sam na televiziji BBC-jevu produk ciju Macbetha. Glumac u naslovnoj ulozi nije te posljednje stihove izgovorio isprekidanim mumljanjem, nego razjareno, u ogorčenom ispadu, bijesno urlajući, pogleda podignutog prema kameri koja je očito trebala predstavljati Svemogućeg. Bog je bio taj idiotski pri povjedač. Kao u Schopenhauerovoj viziji svijeta koju ćemo uskoro pobliže pogledati, doista je postojao autor te čudovišne farse, samo što to nije značilo da ona ima smisla. Naprotiv, njezin apsurd time je samo dobio i dimenziju morbidne ironije. No ipak nešto nije jasno: je li priča sama po sebi besmislena ili je besmislena jer je pripovijeda slaboumnik? Ili je oboje točno? Ta slika možda implicira – možda zapravo ne htijući – da je život nešto što bi moglo imati smisla, a na