1. P itanja
i odgovori
�
37
Za većinu onih koji su se dali u lov za smislom života najvažniji od svega je plijen. No za liberale i postmoderniste bitna je ona ugodna graja samog razgovora, koja je prema njihovu mišljenju vjerojatno jedini smisao do kojeg ćemo ikada doći. Smisao života je u potrazi za smislom života. Dobrom dijelu liberala pitanja su draža od od govora, jer smatraju da odgovori pretjerano ograničavaju. Pitanja su slobodna, neusidrena, a odgovori nisu. Bitno je da čovjek ima zna tiželjan um, a ne da ga poklopi nekim dosadnim definitivnim rješe njem. Istina je da taj pristup ne funkcionira dobro s pitanjima kao što su “kako im možemo dopremiti hranu prije nego što umru od gladi?” ili “mogu li se tako spriječiti rasistička ubojstva?”, ali možda liberali imaju na umu neka uzvišenija pitanja. No liberalni pluralizam ima svoja ograničenja. Naime, neki ponuđeni odgovori na pitanje o smislu života nisu samo u sukobu nego su i proturječni. Vi možete smatrati da smisao života leži u skrbi za slabe i potrebite, a ja mogu tvrditi da leži u tome da zlostavljam svako bo lesno i nezaštićeno stvorenje kojeg se mogu dočepati. Iako oboje mo žemo imati krivo, ne možemo oboje imati pravo. Čak i liberal mora tu biti strogo isključiv i odbaciti svako rješenje (primjerice stvaranje totalitarne države) koje bi moglo potkopati njegovu predanost slobodi i pluralnosti. Slobodi se ne smije dopustiti da uništi vlastite temelje, iako bi radikali rekli da u kapitalizmu ona to svaki dan čini. Pluralizam ima svoja ograničenja i u smislu da ako postoji onaj pravi smisao života, on ne može biti različit za svakoga od nas. Ja mogu reći: “Smisao mog života je u tome da pijem onoliko viskija koliko je moguće popiti a da ipak nekako uspijevam puzati”, ali ne mogu reći: “Za mene je smisao života ispijanje velikih količina viskija”, osim ako to nije samo drugi način da izrečem prethodnu tvrdnju. To bi bilo kao da kažem “za mene je boja snijega tirkizna s primjesom ljubičaste”, ili “meni riječ ‘bombon’ znači ‘lopoč’”.