Defender_Magazin_1

I

I

I

I

Defender OSRH

VOJNA OBRANA

SIGURNOST

REGIJA

GEOPOLITIKA

BROJ 1 » GODINA 1. » STUDENI 2015. » CIJENA 22 KN

Nacionalna sigurnost i međunarodni odnosi

Čečenski scenarij na bliskom istoku

Putinova strategija za Siriju INTERVJU

Drago Lovrić Načelnik Glavnog stožera OSRH

Teror u Parizu Signal da je vrijeme za povratak HUMINT-u

Bell OH-58

Kiowa Warrior Novi hrvatski helikopter stiže u rujnu 2016.

9 771849 874008

ISSN 1849-8744

01115

M 270

Višecijevni lanser raketa zbog kojeg strepi Srbija

Kibernetička sigurnost Hrvatska pod prijetnjom novog oblika ratovanja

  



SADRŽAJ  DEFENDER » BROJ 1 » GODINA 1. » STUDENI 2015.

Putin u Siriji vraća Rusiju na svjetsku scenu

46

42

Koliko su jake srpskoruske veze?

12 M270

Američka poruka ruskom savezniku Srbiji

EKSKLUZIVNO 18 Novi helikopter na hrvatskom nebu

5 Uvodnik

26 NATO između Putina i ISIL-a

6 Svjetska žarišta

Europi prijeti sigurnosni vakuum

REGIJA

8 Periskop

UNUTARNJA SIGURNOST

VOJNA OBRANA

30 Stvarne prijetnje izbjegličke krize

42 Koliko su jake srpsko-ruske veze?

54 Remilitarizacija Zemlje izlazećeg sunca

"Slavensko bratstvo" nije ugrozilo savezništvo Srbije i NATO-a

Naoružavanje Japana rasterećuje Amerikance na Dalekom istoku

stručnjaci za biološku sigurnost

RUSIJA/AZIJA/PACIFIK

TRŽIŠTA

33 Strategija kibernetičke sigurnosti

46 Čečenski scenarij na Bliskom istoku

58 Rekordna prodaja oružja

12 OSRH u elitnom društvu NATO-a M270 - američka poruka ruskom savezniku Srbiji

18 EKSKLUZIVNO Novi helikopter na hrvatskom nebu OH-58D Kiowa Warrior dolazi u rujnu 2016.

23 Raketna sposobnost HRM Koliko još MORH može računati na RBS-15?

Izbjeglice trebaju pregledati

Kolaps 22. rujna bio je upozorenje o ranjivosti RH na kibernetičke napade

INTERVJU 36 Načelnik Glavnog stožera OSRH Drago Lovrić

Putin u Siriji vraća Rusiju na svjetsku scenu

GEOPOLITIKA 51 Teror u Parizu

Signal da je vrijeme za povratak HUMINT-u

DEFENDER.HR

Francuska žetva u Egiptu za 8 mlrd. eura

EX CATHEDRA 64 Upravljanje sigurnosnim rizicima Značaj precizno definiranih pojmova i terminologije

DEFENDER STUDENI 2015. 3

T S SISTEMI www.tm-sistemi.hr Telefon: 01/2455-111 • Telefaks: 01/2455-178 •

Capraška 6, 10000 Zagreb

#1

Riječ UREDNIKA Poštovani čitatelji, pred vama je prvi broj tiskanog izdanja Defendera. Nakon gotovo četiri pune godine djelovanja na internetskoj adresi defender.hr, naš jedini medij za obrambena i sigurnosna pitanja pojavljuje se i kao tiskani mjesečnik.

Tempiranje za tiskano izdanje kao da nije moglo biti bolje - oko nas se sve više ostvaruje ona stara izreka o životu u Glavni urednik zanimljiva vremena. Kao što ćete primijetiti, u ovom broju veliki fokus je stavljen na obrambene i sigurnosne teme Marko Ćustić koje se tiču najaktualnijih regionalnih događaja – sve jačeg vezivanja Srbije s Rusijom, modernizacije borbene tehnike kojom raspolažu Oružane snage Republike Hrvatske, izbjegličke krize i rastuće prijetnje od kibernetičkih napada koju smo mogli okusiti, doduše samo zbog tehničkog kvara, 22. rujna ove godine, kad se urušio dio HT-ove infrastrukture.

Kad je riječ o Oružanim snagama, donosimo tri vrlo zanimljiva i aktualna članka. U prvom se obrađuju tehničke i strateške mogućnosti raketnog sustava M-270 koji uskoro stiže u arsenal hrvatskih kopnenih snaga. Riječ je o sustavu koji je izazvao prilično žestoku javnu reakciju srbijanskog premijer Aleksandra Vučića - koliko je ona bila opravdana, možete pokušati procijeniti nakon čitanja našeg članka.

Također najavljujemo prinovu u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani, višenamjenski helikopter OH-85D Kiowa Warrior. Čini se da će našim nebom letjeti pod hrvatskim oznakama i prije nego neki drugi najavljivani modeli, o kojima će biti više riječi u nekom od sljedećih brojeva.

U ovom broju nismo zanemarili ni Hrvatsku ratnu mornaricu – otvaramo pitanje skore potrebe za modernizacijom raketnog protubrodskog sustava RBS-15B koja će biti nužna ako HRM želi zadržati sposobnost raketnog udara na moru.

Svakako najzanimljiviji igrač na globalnoj geopolitičkoj sceni danas je ruski predsjednik Vladimir Putin - njegove politike dotičemo se čak u nekoliko članaka. Jedan je napisao naš beogradski suradnik koji smatra da su srpsko-ruske bliske veze stvar internog populizma jer Srbija ustvari potiho korača prema članstvu u Europskoj uniji. Drugi članak analizira niz aspekata ruske intervencije u Siriji. Treći članak bavi se prijetnjom nastanka vakuuma moći u Europi zbog slabe zainteresiranosti europskih vođa da ispune financijske zahtjeve održavanja NATO-a na razini potrebnoj za suprotstavljanje ruskoj sigurnosnoj politici. Četvrti članak bavi se Šangajskom organizacijom za suradnju, relativno novim geopolitičkim okupljanjem koje u srcu Euroazije formira protutežu zapadnim integracijama. Putin i Rusija zaista su obilježili prvi broj Defendera, i to zbog opravdanih razloga.

Nikako nemojte propustiti ni naš intervju s načelnikom Glavnog stožera OSRH, generalom zbora Dragom Lovrićem.

S globalnih tržišta naoružanja ovaj mjesec donosimo članak o velikom uspjehu francuske vojne industrije u Egiptu koji je tijekom proteklih godinu i pol postao njen najveći kupac.

Donosimo i jedan stručni članak u kojem brigadir u miru Ivan Pokaz pojašnjava važnost precizne i ispravne terminologije kad se govori o sigurnosnim pitanjima.

www.DEFENDER.HR

impressum Glavni urednik Marko Ćustić glavni.urednik@defender.hr

aUTorSKI Suradnici Nikola Brzica, mr.sc.

Karlo Franić Bruno Lopandić, mr.sc Marinko Ogorec, dr.sc.

Zvonko Orehovec, prof.dr.sc.

Srećko Pavelić Ivan Pokaz, brigadni general u miru Ivan Posilović Aleksandar Radić, vojni analitičar Marin Stošić, komodor u miru Darko Turato

GRAFIČKI UREDNIK Ivan Poldrugač

Fotografija Igor Šoban, Saša Zinaja

Lektura I KOREKTURA Milan Pavlinović MARKETING marketing@defender.hr

Nakladnik Pax media j.d.o.o.

Bosutska 32, 10000 Zagreb tel.01/6153-513 E-MAIL: info@defender.hr

Tisak Printera, Zagreb Sva prava zadržana. Niti jedan dio ove publikacije se ne smije reproducirati, umnožavati, prenositi ili prevoditi na bilo koji jezik, u bilo kojem obliku i smislu, elektroničkim, mehaničkim, optičkim i drugim načinima. Mišljenja izražena u ovoj publikaciji su mišljenja autora i ne izražavaju nužno stajalište redakcije magazina Defender i nakladnika.

DEFENDER STUDENI 2015. 5

Svjetska žarišta

UKRAJINA Donesen zakon da stranci mogu služiti u ukrajinskoj vojsci Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko odobrio je zakon koji omogućava strancima da služe u ukrajinskim oružanim snagama. “Dokument br. 716-VIII koji je donio ukrajinski parlament 6. listopada ove godine daje strancima i osobama bez državljanstva pravnu mogućnost da ugovorno služe u ukrajinskim oružanim snagama i drugim vojnim formacijama”, priopćeno je iz ureda predsjednika.

JCCC objavio ispunjenje plana o povlačenju oružja proruskih militanata

LIBIJA Libijski dužnosnici među smrtno stradalima u srušenom helikopteru Helikopter s 23 putnika i članova posade srušio se u Libiji. Među stradalima bilo je i nekoliko visoko rangiranih pripadnika sigurnosnih snaga. Helikopter se vraćao u Tripoli i na njega je otvorena vatra, pa se srušio u more u blizini sela Maya, izjavio je glasnogovornik vlade u Tripoliju.

Samoproglašene republike Donjecka Narodna Republika i Luganska Narodna Republika potpuno su provele plan o povlačenju oružja kalibra ispod 100mm.

“Zajednički centar za kontrolu i koordinaciju (JCCC) i OESS nadgledaju povlačenje oružja 82mm i sve ide po planu, svaka mjera se poduzima u dogovoru s ukrajinskom stranom. Možemo reći da su te dvije republike potpuno ispunile plan o povlačenju naoružanja”, izjavio je supredsjedatelj JCCC-a Kasan Kalojev.

EU ponudila pomoć ako se frakcije usuglase o vladi nacionalnog jedinstva Europska unija planira “upumpati” milijune dolara pomoći Libiji ako zaraćene frakcije u toj zemlji postignu dogovor o vladi nacionalnog jedinstva. Frakcije su do sada odbijale potpisati sporazum o vladi nacionalnog jedinstva. Njeno formiranje pokrenulo bi neposrednu financijsku potporu Europske unije u iznosu do 72 milijuna eura.

MALI Tuareški pobunjenici i provladine grupe postigli sporazum Tuareški pobunjenici i provladine skupine u Maliju konačno su se usuglasili o mirovnom sporazumu.

Dužnosnici tuareškog pokreta Azavad i koalicije provladinih grupa poznatih kao Platforma rekli su da je sporazum postignut nakon tri tjedna pregovora.

NIGERIJA Zrakoplovstvo planira bazu u sjevernoj državi Bauchi Dužnosnici nigerijskog zrakoplovstva izjavili su da će uspostaviti bazu u saveznoj državi Bauchi. Glavni razlog izgradnje baze je potreba za vojnom akcijom zbog aktivnosti militantne skupine Boko Haram na području sjeveroistočne Nigerije.

Uspostava baze znatno će smanjiti vrijeme potrebno za zrakoplovnu potporu kopnenim snagama.

Nova brigada za borbu protiv Boko Harama Nigerijska vojska oformila je novu brigadu na području sjeveroistočne savezne države Borno za borbu protiv terorističke skupine Boko Haram. Takozvana 29. brigada specijalnih snaga nedavno je aktivirana u sjeveroistočnom gradu Beneshieku, izjavio je načelnik stožera, general-pukovnik Tukur Buratai. “Jedinica je locirana na strateškom položaju, što je vrlo značajno za borbu s militantima”, rekao je Buratai.

6 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

SIRIJA Oporbena Nacionalna koalicija sirijskih snaga ne želi sudjelovati na sastanku u Rusiji Nacionalna koalicija sirijskih revolucionarnih i oporbenih snaga neće sudjelovati na sastanku o Siriji koju organizira Rusija, rekao je njen potpredsjednik Hisham Marwah. “Kako možemo sudjelovati na sastanku u zemlji koja baca bombe na naše ljude i zauzima našu zemlju?”, rekao je Marwah. “Jedini način da Bašar al-Asad sjedne za pregovarački stol je promjena vojne ravnoteže snaga.”

izaslanik un-a staffan de mistura stvara novu sirijsku vladu

Posebni izaslanik UN-a za Siriju Staffan de Mistura radi na uspostavi sirijske vlade koja bi okupila predstavnike svih zaraćenih strana, a očekuje od svih da se pridruže inicijativi koja bi pripremila zemlju za izbore i izradu novog ustava.

IRAK Moskva očekuje od Bagdada dostavu oružja iračkom Kurdistanu Moskva ne dostavlja oružje izravno iračkom Kurdistanu u borbi protiv terorista i očekuje da Bagdad preda Kurdima dio ruskog naoružanja, rekao je ruski veleposlanik u Iraku Ilija Morgunov. “Kurdistanska regija je dio Iraka, a vojno-tehničku suradnju s njom imamo isključivo preko Bagdada. Smatramo da savezna vlada treba distribuirati vojne proizvode između svih iračkih jedinica koje se bore protiv ISIL-a”, rekao je Morgunov u intervjuu za rusku medijsku agenciju Interfax.

Zbog promjena cijene nafte Bagdad jača paravojsku i kupuje lako naoružanje Visoki irački dužnosnik izjavio je kako će vlada morati promijeniti stav i zaposliti više tisuća pripadnika paravojnih snaga te kupiti lako i srednje naoružanje zbog proračunskih ograničenja. Vojnu potrošnju u 2016. usmjerit će na lako i srednje naoružanje kao što su snajperske puške, protuminski uređaji i oprema za nadzor, izjavio je u nedavnom intervjuu irački ministar financija Hošijar Zebari. Tako će Irak oko 20 posto domaćeg proračuna trošiti na vojsku i paravojne snage.

AFGANISTAN Predsjednik Mohamad Ašraf Gani zatražio od Moskve helikoptere i topništvo Afganistanski predsjednik Mohamad Ašraf Gani zatražio je od Rusije isporuku topničkog i pješačkog naoružanja te borbenih helikoptera Mi-35M.

Talibani zauzeli središnji okrug provincije Takhar na granici s Tadžikistanom Talibanski militanti zauzeli su središnji okrug u jednoj od afganistanskih sjevernih pokrajina. Nakon šestosatnih borbi militanti su potpuno preuzeli kontrolu nad Darqandom, glavnim gradom pokrajine Takhar.

IZRAEL Viši Hamasov dužnosnik uhićen na Zapadnoj obali i optužen za terorizam Jedan od vodećih ljudi militantne skupine Hamas uhićen je u Izraelu, javlja agencija Fox News. Hassan Yousef, suosnivač te militantne skupine, uhićen je u blizini Ramale na Zapadnoj obali, izvijestili su vojni izvori. Yousef je optužen za “aktivno poticanje terorizma” jer je navodno podupirao nedavne napade protiv Izraela, rekao je vojni glasnogovornik.

JEMEN U zračnim napadima pogođena bolnica Liječnici bez granica u gradu Sadi U zračnim napadima koalicijskih snaga predvođenih Saudijskom Arabijom pogođena je i bolnica Liječnici bez granica u gradu Sadi. Bolnica je uništena, a nekoliko ljudi je ozlijeđeno, izjavio je jedan liječnik.

Sudanska bojna pojačava saudijsku koaliciju Bojna sudanskih vojnika stigla je u Jemen u sklopu operacije saudijske koalicije protiv šijitskih pobunjenika Hutija. Oko 300 sudanskih vojnika i policijskih službenika stigli su morskim putem u južni lučki grad Aden. Sudanska vojska će se pridružiti kopnenim snagama Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije i Bahreina.

SOMALIJA EU spremna platiti 189 milijuna dolara za misiju Afričke unije Europska unija finalizirala je sporazum s komisijom Afričke unije za financiranje vojne misije u Somaliji (AMISOM), javljeno je iz Afričke unije.

Potpora u iznosu od 189 milijuna dolara odobrena je za razdoblje od 1. lipnja do 31. prosinca 2015. godine. Novcem će se financirati vojne i policijske postrojbe AMISOM-a, obrambene snage Afričke unije.

Al-Shabaab oteo srušeni avion Mudžahedinska skupina Harakat al-Shabaab preuzela je kontrolu nad lakim avionom koji je prevozio teret za mirovne snage AMISOM-a. Avion se srušio u blizini grada Afgoje tijekom leta iz Kenije. Bilo je dosta kontradiktornih izvješća o okolnostima pada zrakoplova i broja ljudi u njemu.

DEFENDER.HR

DEFENDER STUDENI 2015. 7

»»PERISKOP HRVATSKA pripremio: Karlo Franić

Mate Mikić novi zapovjednik HRZ-a i PZO-a u prosincu Imenovanja i razrješenja unutar Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane morala su se odgoditi do prosinca ove godine. Sadašnji zapovjednik HRZ-a i PZO-a, brigadni general Dražen Šćuri koji odlazi na dužnost vojnog izaslanika u Kinu, tek je nedavno dobio agreman (pristanak države da primi neku osobu za diplomatskog predstavnika) te zemlje. Stoga nije moglo doći do planiranog imenovanja brigadira Mate Mikića, sadašnjeg zamjenika zapovjednika 91. zrakoplovne baze Pleso, za novog zapovjednika HRZ-a i PZO-a. Zbog toga za zapovjednika 91. baze nije mogao biti imenovan ni pukovnik Michael Križanec, zapovjednik Eskadrile višenamjenskih helikoptera. On je trebao preuzeti dužnost od brigadira Darka Brajkovića. Bilo bi apsurdno postavljati pukovnika Križaneca za zapovjednika 91. baze jer bi mu brigadir Mikić, koji će biti zapovjednika HRZ-a i PZO-a i ima viši čin, bio formalno podređen nekoliko mjeseci.

Foto:Tomislav Haraminčić

imenovanja i razrješenja

birokratska noćna mora

Zbog noćnih patrola zrakoplova MiG-21 manjak vojnih kontrolora Završetkom noćne obuke pilota borbenih aviona MiG-21 uspostavit će se H24 non-stop sustav zračnog nadzora, pa se postavlja pitanje broja raspoloživih vojnih kontrolora koji bi održavali 24-satni air policing. Trenutno u Hrvatskoj nema dovoljan broj vojnih kontrolora koje treba obučiti Hrvatska kontrola zračne plovidbe, zadužena za proceduru i propise, a sve to trebala bi provjeravati Samostalna služba za vojni zračni promet Ministarstva obrane.

Za sada se pokrivaju dnevne smjene, pa nema većih problema, ali nakon završetka noćne obuke pilota na borbenim avionima i uspostave sustava air-policing H24 mogli bi se pojaviti jer neće biti dovoljno kontrolora. Prema članku 12. Pravilnika o dozvolama, ovlaštenjima i posebnim ovlastima kontrolora zračnog prometa, za vojnog kontrolora se traži održavanje ovlaštenja prema shemi stručnosti. Sheme stručnosti, barem do sada, uopće nije bilo, pa su upitne i dosadašnje potvrde o stručnoj osposobljenosti prema važećem Pravilniku. Još uvijek nema ni novog plana školovanja za vojne kontrolore.

patria i M-84

Kuvajtski načelnik GS-a u ‘Đuri Đakoviću’ Načelnik Glavnog stožera OS Kuvajta Mohammed Khaled Al-Khadher boravit će u službenom posjetu Hrvatskoj tijekom prosinca. General Al-Khader će posjetiti i slavonsko-brodsku tvrtku ‘Đuro Đaković Specijalna vozila’ i razgovarati s njenim predstavnicima o programu Patria AMV 8X8 i modernizaciji tenkova M-84. Borbeno oklopno vozilo Patria 8X8 koje se licencno proizvodi u Slavonskom Brodu jedan je od favorita kuvajtskog natječaja za opremanje oružanih snaga borbenim oklopnim vozilima, a odluka o pobjedniku čeka se već duže vrijeme.

8 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

»»PERISKOP EUROPA

za operacije u africi

nakon testne serije

Velika Britanija ugovorila novih šest borbenih aviona F-35B

Velika Britanija ugovorila je nabavu novih šest operativnih borbenih aviona Lockheed Martin F-35B Lightning II Joint Strike Fighter (JSF), pored četiri ugovorena prošle godine. Šest novih F-35B čine dio ugovora proizvodne serije Lot 9 koji je odobrilo američko ministarstvo obrane početkom ovog mjeseca. Velika Britanija naručila je prva četiri operativna aviona kao dio proizvodne serije Lot 8 u studenom 2014. Ova dva ugovora odnose se na 10 od 14 operativnih zrakoplova čiju je nabavu odobrila britanska vlada. Dva aviona su na operativnim ispitivanjima i evaluaciji (BK-1 i BK-2), uz jedan avion koji služi za obuku (BK-3) u američkoj bazi Eglin na Floridi. Treći testni avion (BK-4) trebao bi biti isporučen početkom 2016.

Francuska traži nabavu raketa Hellfire za helikoptere Tiger HAD Francuska je zatražila od SAD-a nabavu 200 komada Hellfire raketa AGM-114K1A, objavila je američka Agencija za sigurnost i obrambenu suradnju (DSCA).

Laserski vođene rakete Hellfire koje proizvodi Lockheed Martin opremit će francuske jurišne helikoptere Tiger, a ta država će ih otkupiti iz zaliha američke vojske.

Ukupna vrijednost projektila uz pripadajuće troškove i dijelove iznosi 30 milijuna dolara. U DSCA-i su izjavili da će prodajom raketa ‘izravno podržati francuske snage u operacijama u Maliju i sjevernoj Africi i omogućiti im da uspješno gađaju ciljeve uz minimalnu kolateralnu štetu.’ Hellfire je Francuskoj uvijek bio samo privremeno naoružanje za Tiger HAD. Zanimljivo je da je francusko ministarstvo obrane zatražilo nabavu dodatnih 200 projektila Hellfire u trenutku kada se očekuje pokretanje programa njihove zamjene domaćim projektilom FAST-M.

tri godine nakon zahtjeva

uspjelo testiranje

A400M završio ispitivanja na travnatim površinama Tvrtka Airbus Defence and Space (Airbus DS) završila je seriju slijetanja na travnate površine tijekom ispitivanja taktičkog transportnog aviona A400M na području Écurysur-Coolea u Francuskoj, priopćeno je te kompanije. Ispitivanje testnog zrakoplova ‘Grizzly’ MSN 02 u vlasništvu tvrtke trajalo je više od tri tjedna da bi se utvrdilo ponašanje aviona na travnatim poletno-sletnim stazama. Prema priopćenju iz tvrtke Airbus DS, ‘A400M je pokazao izvrsne performanse tijekom taksiranja na zemlji s U-okretima te tijekom polijetanja i slijetanja na travnatu stazu dugu 1500 metara.’ Testovi su uslijedili nakon ranije provedenog uspješnog testiranja performansi na makadamskim površinama na području španjolskog Ablitasa. Sljedeće godine očekuju se ispitivanja na pješčanim površinama. A400M trenutno ima dozvole za California Bearing Ratio - CBR10 (korištenje na tvrdim površinama), ali je cilj spustiti omjer na CBR 6 (za travu i prirodno tlo), do trenutka kada će se objaviti Final Standard Aircraft, što će biti tijekom 2018. Certificirane sposobnosti aviona A400M sadržavaju prijevoz teških vozila, medicinsku evakuaciju 66 žrtava, prijevoz velikih helikoptera, prijevoz devet vojnih paleta, prijevoz 116 vojnika, borbeno iskrcavanje vozila, padobranstvo, zračnu isporuka paketa kroz bočna vrata, isporuku tereta padobranom, pojačani vizualni sustav (EVS), inertni sustav spremnika za gorivo i sposobnost polijetanja s makadamskih površina.

DEFENDER.HR

Italija će naoružati bespilotne letjelice MQ-9 Reaper Italija je postala tek druga zemlja kojoj je američko Državno tajništvo odobrilo naoružanje njihovih bespilotnih letjelica General Atomics MQ-9 Reaper, priopćeno je iz američke Agencije za sigurnost i obrambenu suradnju (DSCA). Kongres je obaviješten o programu inozemne vojne prodaje (FMS) vrijedne oko 129,6 milijuna dolara. Predložena prodaja sadržava 156 projektila AGM-114R2 Hellfire II, 20 laserski navođenih bombi GBU-12 te streljiva 30 GBU-38 Joint Direct Attack za dvije bespilotne letjelice talijanskih oružanih snaga. Italija je nabavila letjelice još 2009. godine, ali je zahtjev za njihovim naoružanjem pokrenut 2012. Radi se o letjelici za potporu NATO-u i koalicijskim operacijama. Italija ima četiri borbena aviona Tornado, jedan tanker KC-767 i dva Predatora u kuvajtskoj zračnoj bazi Ahmed Al Jaber za podršku operacijama NATO-a protiv Islamske države.

DEFENDER STUDENI 2015. 9

»»PERISKOP RUSIJA I SAD pripremio: Ivan Posilović

»»Pukovnija sustava PZO

S-400 prije roka isporučena ruskoj vojsci Almaz-Antey isporučio je još jednu pukovniju raketnog sustava PZO S-400 Trijumf ruskom ministarstvu obrane prije roka. Tako je dosad deset pukovnija ovog sustava isporučeno ruskim oružanim snagama, priopćeno je iz kompanije.

‘Sustavi isporučeni ruskom ministarstvu obrane bit će razmješteni u Središnji vojni distrikt. Koncern će isporučiti još jednu pukovniju sustava S-400 prije kraja 2015.’, navodi se u izvješću Interfaxa.

»»Rusi će proizvesti Mi-26 i

Mi-38 za operacije na Arktiku Rusija radi na stvaranju flote helikoptera za operacije na Arktiku, a glavne platforme su Mil Mi-26 i Mi-38. ‘Želimo proširiti program flote helikoptera za Arktik iz obitelji Mi-8/Mi-17 u nove platforme Mi-38 i jedinstveni Mi-26 helikopter koji ćemo također aktivno koristiti na Arktiku’, rekao je Aleksandar Mihejev, generalni direktor tvrtke Russian Helicopters. Prvi helikopteri za Arktik bit će isporučeni već ove godine.

»»Ratno zrakoplovstvo

premješta timove za spašavanje i traganje u Italiju Američko ratno zrakoplovstvo premješta svoje spasilačko-potražne timove iz Engleske u talijansku zrakoplovnu bazu Aviano, pozicionirajući ih bliže potencijalnim problematičnim mjestima u istočnoj Europi i Africi. 56. i 57. eskadrila za spašavanje i traganje započet će premještaj iz britanske baze RAF Lakenheath u Aviano tijekom 2017. ‘Preseljenjem naših spasilačkih timova stvorit će se novi strateški položaj za Afriku, Europu i jugozapadnu Aziju’, rekao je Frank Gorenc, zapovjednik američkih snaga za Europu i Afriku.

»»Lockheed Martin i Boeing uložili žalbu zbog gubitka ugovora Lockheed Martin i Boeing uložili su službeni protest američkoj vladi zbog gubitka ugovora o proizvodnji strateškog bombardera dugog doleta koji je dodijeljen tvrtki Northrop Grumman. U zahtjevu traže od vladinih dužnosnika da još jednom razmotre odluku i tvrde kako je proces odabira nove generacije bombardera manjkav.

Američko ratno zrakoplovstvo sklopilo je posao s tvrtkom Northrop Grumman vrijedan oko 80 milijardi dolara tijekom cjelokupnog trajanja programa.

10 DEFENDER STUDENI 2015.

arctic pegasus

Američka oklopna vozila Stryker prvi put iznad Arktičkog kruga Oklopna vozila američke vojske Stryker poslana su prvi put sjevernije od Arktičkog kruga u sklopu operacije Arctic Pegasus, priopćeno je iz Kopnene vojske SAD-a. 1. Stryker brigada Combat Team koristila je četiri oklopna vozila tijekom dva dana trajanja zajedničke vježbe u kojoj su sudjelovali Ratno zrakoplovstvo i Odjel za prirodne resurse Aljaske. Američki C-17 dopremio je vozila Stryker i 40 vojnika u Deadhorse, mjesto s 50 stanovnika koje se nalazi stotinjak kilometara od grada Fairbanks, navodi se u priopćenju.

1. Stryker brigada redovito se obučava za operacije brzog razmještaja u hladnim uvjetima.

Prosječna zimska temperatura na tom području iznosi 12 stupnjeva Celzija ispod nule, a zbog jakog vjetra hladnoća je još veća. SAD ima sve veći interes na Arktiku jer se zbog globalnog zatopljenja topi led, pa se može lakše pristupiti naftnim i rudnim izvorima te ribljem fondu.

Rusija je posebno uporna u zaštiti svojih interesa na Arktiku i ustrojava dvije pješačke brigade opremljene vozilima za teške klimatske uvjete. ‘Rusija je stoga remilitarizirala otok Wrangel koji se nalazi u Arktičkom oceanu, između Istočnosibirskog i Čukotskog mora, sjeverozapadno od Beringovog mora, nasuprot Aljaske‘, rekao je Steve Gardner, američki zapovjednik za planinsko ratovanje. Vojska SAD-a na Aljasci ima samo dva borbena tima obučena za operacije u ekstremno hladnim područjima.

smjena u iraku

dubai air show

Američka vojska poslat će 500 vojnika iz 101. zračno-desantne divizije u Irak i Kuvajt početkom 2016. da bi pomogli u obuci iračkih sigurnosnih snaga. Dio zapovjedništva 101. divizije preuzet će zapovjedništvo kopnenih snaga Iraka i zamijeniti stožer 82. zračno-desantne divizije, priopćeno je iz američke Kopnene vojske. Tijekom devet mjeseci boravka divizijski stožer će zapovijedati koalicijskim vojnicima koje pomažu i obučavaju iračke snage u sklopu operacije Inherent Resolve za borbu protiv militanata povezanih s Islamskom državom u Iraku i Siriji. Oko 1300 padobranaca iz sastava 82. zračno-desantne divizije nedavno se vratilo nakon devetomjesečne obuke iračkih vojnih postrojbi, tijekom koje je ustrojeno 12.400 novih vojnika.

suradnju s drugim državama’’, rekao je Mihail Zavalij, savjetnik generalnog direktora ruske državne tvrtke za trgovinu naoružanjem Rosoboronexport.

‘Kad govorimo o brojkama, gotovo svake godine imamo povećanje izvoza oružja za oko 2 milijarde dolara’, rekao je novinarima na sajmu Dubai Air Show 2015. Tijekom 2014.

Rusija je izvezla naoružanja u vrijednosti od 13 milijardi dolara. ‘Ove godine ta brojka će očito biti ista. Nije točno da sankcije imaju utjecaj na naš vojni izvoz‘, rekao je Zavalij.

Sankcije su utjecale na proizvodnju nekih modela zrakoplova, radio-uređaja i uređaja za ometanje radara, odnosno na proizvode koji su dio potpore zrakoplovstvu, ali čak ni tu nisu bili značajni gubici. ‘Štoviše, sankcije su prisilile naše tvrtke da ulažu u vlastiti razvoj koji je do sada bio u pričuvi’, rekao je Zavalij.

101. zračno-desantna Sankcije ne utječu divizija obučavat će na izvoz ruske vojne pripadnike industrije ‘’Sankcije Zapada nisu iračke značajnije utjecale na vojske rusku vojno-tehničku

DEFENDER.HR

»»PERISKOP SVIJET pripremio: Darko Turato

novi ugovor

Indija nabavlja ruski sustav PZO S-400 Triumph Ministri obrane Indije i Rusije formalizirali su novi ugovor o vojno-tehničkoj suradnji, javlja Press Trust of India. Indijski ministar obrane Manohar Parrikar potpisao je ugovor s ruskim kolegom Sergejem Shoiguom u Moskvi. Parrikar je nazočio i sastanku međuvladine komisije za vojno-tehničku suradnju. Potpisani sporazum namijenjen je jačanju bilateralnih odnosa i preduvjet je da Indija dovrši više milijardi dolara vrijedan ugovor za nabavu ruskog sustava PZO S-400 Triumph. S-400 je tek nedavno dostupan za izvoz, a prvi kupac Kina potpisala je 3 milijarde dolara vrijednu nabavu tog sustava ranije ove godine. Indijska vlada također želi na leasing uzeti drugu podmornicu na nuklearni pogon iz Rusije. Ministri obrane također su razgovarali o proširenju suradnje u zajedničkoj obuci i vojnom obrazovanju.

ZBOG RUŠENJA

Indijski HAL u Ekvadoru pregovora o raskidu ugovora za helikoptere Dhruv Dužnosnici indijske obrambene kompanije u državnom vlasništvu Hindustan Aeronautics Limited (HAL) posjetit će Ekvador kako bi riješili probleme zbog raskida sporazuma o nabavi helikoptera Dhruv.

Ekvador je jednostrano raskinuo ugovor prošlog mjeseca nakon što su se srušila četiri od sedam helikoptera. HAL je isporučio sedam takvih helikoptera između 2009. i 2012. godine. Dva helikoptera su se srušila zbog mehaničkih problema, a veliki problem je nabava dijelova za helikoptere iz Indije. Druga dva helikoptera srušila su se zbog pilotske greške. Jedan od helikoptera dodijeljen je za prijevoz ekvadorskog predsjednika. On nije bio među putnicima kada se helikopter srušio.

REZOVI

Čileanska kopnena vojska smanjit će proračun u 2016.

zrak-zrak

Južnoafrička Republika dobiva prvu serije raketa A-Darter u veljači 2016.

Južnoafričko ratno zrakoplovstvo dobit će prvu seriju raketa zrak-zrak A-Darter kratkog dometa u veljači 2016. A-Darter je zajednički proizvod te države i brazilske vojne industrije, a proizvodnju je u travnju 2007. pokrenula južnoafrička tvrtka Denel Dynamics kao glavni izvođač. Raketa je trebala biti isporučena Južnoafričkoj Republici i Brazilu 2015. Međutim, proizvodnja je kasnila šest mjeseci zbog razvojnog testiranja. Ispitivanje i integracija rakete A-Darter na južnoafričkom Gripenu već je učinjena, a u budućnosti će je integrirati na Gripen NG koji će isporučiti brazilskom ratnom zrakoplovstvu 2018.

DEFENDER.HR

Prijedlog proračuna Čilea za 2016. o kojem trenutno raspravlja vlada planira izdvajanje za kopnenu vojsku 874 milijuna dolara, što je smanjenje od 0,8 posto u odnosu na 2015. godinu. Kopnena vojska 82,1 posto proračuna (718 milijuna dolara) izdvojit će za rashod osoblja. Imat će 2,6 milijuna dolara za nabavu vozila, a 3,2 milijuna potrošit će za održavanje lakih, srednjih i teških vozila. Ostali rashodi obuhvaćaju računalnu opremu i softver.

DEFENDER STUDENI 2015. 11

»»OSRH / M270

OSRH u elitnom društvu NATO-a

M270 Američka poruka ruskom savezniku Srbiji 12 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

Hrvatske oružane snage ulaze u uski krug desetak zemalja svijeta opremljenih višecijevnim lanserom raketa (SVLR) M270, moćnim oružjem za odvraćanje: razlozi se kriju u široj slici zbivanja, novom Hladnom ratu te inicijativi Jadran-Baltik-Crno more pod američkim pokroviteljstvom

Autor: Darko Turato

Srbijanska politika zaoštravanja odnosa s EU-om kao da je naručena iz Moskve

N

abava američkih višecijevnih lansera raketa (SVLR) M270 za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) ne može se pojednostavljeno promatrati samo kroz prizmu opremanja i modernizacije jer je riječ o oružju odvraćanja koje SAD primjerice i sada koristi u Južnoj Koreji kao prvi odgovor na prijetnje Sjeverne Koreje. Ovim sustavom je opremljeno samo desetak zemalja u svijetu, od kojih sedam velikih članica NATO-a (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Italija, Grčka, Turska i Francuska). Postavlja se pitanje kako se Republika Hrvatska našla u tom društvu, odnosno koji su razlozi za to jer neposredne, izravne ugroze nema, DEFENDER.HR

a za takvu nabavu dopuštenje mora dati američki državni vrh.

Oni koji ne mogu sagledati širu sliku zbivanja na europskom kontinentu, Hladni rat između Zapada i Rusije, novi američki vojni koncept na istoku i jugoistoku Europe pod nazivom ‘not assurance, detterence’, inicijativu Jadran-Baltik-Crno more pod američkim pokroviteljstvom, ruski povratak na međunarodnu scenu te njezine probuđene interese na Balkanu, teško da će i dalje moći shvatiti da je M270 zaista oružje odvraćanja u ovom dijelu Europe.

SAD i NATO te njegove članice od lipnja ove godine aktivno rade na konceptu odvraćanja Rusije od pokušaja agresije ili destabilizacije pojedinih dijelova Europe, a koji će služiti kao temelj za obranu baltičkih zemalja, Poljske i južne regije DEFENDER STUDENI 2015. 13

14 DEFENDER STUDENI 2015.

(Multiple Launch Rocket System)

istočne Europe. To znači da je i Republika Hrvatska kao dio jugoistočne Europe dio novog koncepta, a jedan od temeljnih zahtjeva koncepta odnosi se na dolazak američkih vojnika i teškog naoružanja na krajnji istok Europe, odnosno opremanje saveznika teškim topništvom, VLRS-om te oklopom iz američkih zaliha i viškova.

Predanost američke administracije sprečavanju ruskog širenja u regiji pokazuje i najava posjeta američkog potpredsjednika Joea Bidena Zagrebu 25. studenog, povodom samita Brdo-Brijuni.

Dakle, riječ je o američkom odgovoru na mogući scenarij pokušaja ruske destabilizacije područja Balkana, Transdnjestra i Crnog mora, gdje Rusija ima značajne interese. M270 VLRS s uporabom balističkih projektila ATacMS u rasponu od MGM140A – Block I do MGM-168 – Block IVA dometa 128-300 kilometara predstavlja jedan od mogućih vojnih odgovora na bilo kakav vojni pokušaj destabilizacije Balkana u budućnosti. Naravno, iz današnje perspektive to izgleda malo vjerojatno ili nevjerojatno, ali tko je prije tri godine mogao zamisliti novi Hladni rat, agresiju na Ukrajinu, probleme sa izbjeglicama i rusku izravnu vojnu akciju u Siriji. NATO i EU su sve te događaje dočekale prilično nepripremljeno i sada se ništa ne želi prepustiti slučaju.

Republika Hrvatska je za SAD najvažniji strateški partner na zapadnom Balkanu, gdje je još uvijek niz neuralgičnih točaka na koje Rusija može računati kako bi destabilizirala prostor. Nije tajna kako je nacionalni interes Rusije oduvijek bio pokušaj stvaranja razdora između SAD-a i EU-a te stvaranje podjela između članica NATO-a i EU-a, kao na primjeru Ukrajine i Sirije.

Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Crna Gora u sferi su ruskih interesa i pokušaja Rusije da te države ne uđu u euroatlantske integracije, prvenstveno u NATO. Ne treba sumnjati da će Rusija ne samo zbog političkih nego i energetskih i gospodarskih, pa i vojnih interesa pokušati na tu kartu igrati što je duže moguće. Prvo, Rusija se vratila na svjetsku političku scenu na velika vrata, napadom na Ukrajinu i aneksijom Krima, vojnom potporom proruskim separatistima na istoku Ukrajine te vojnom akcijom u Siriji, prvom vojnom akcijom izvan područja zemalja bivšeg SSSR-a nakon njegova raspada. To je i više nego dovoljno za brigu zapadnih saveznika

M270 MLRS

»»OSRH / M270

DEFENDER.HR

Republika Hrvatska namjerava nabaviti 12 višecijevnih raketnih sustava M270 MLRS (Multiple Launch Rocket System), od kojih će njih četiri biti modernizirana ugradnjom novog sustava za upravljanje vatrom i poboljšanjem mehaničkog sklopa lansera u inačicu M270 A1. Planira se nabava desetak balističkih projektila ATacMS dometa od 165 do 300 kilometara. Inače, cijena jedne takve rakete iznosi do 1,7 milijuna dolara. Sustav je u uporabu ušao 1983., a proizvodnja je trajala do 2003. Sustav M270 nema lansirne rampe i rakete se ispaljuju izravno iz kontejnera. Svaki takav kontejner sadržava 6 raketa. Vozilo nosi dva takva kontejnera s ukupno 12 raketa. M270 je utemeljen na prilagođenom M2 Bradley borbenom vozilu. Vozilo pokreće Cummins VTA903T dizelski motor koji razvija 500 KS.

»»Svako vozilo sustava M270 nosi dva kontejnera u kojima se nalazi po šest raketa,

utemeljeno je na prilagođenom borbenom vozilu M2 Bradley, a pokreće ga dizelski motor Cummins VTA-903T koji razvija 500 KS

Amerika opremajući Hrvatsku s M270 odgovara na mogući scenarij pokušaja ruske destabilizacije područja Balkana, Transdnjestra i Crnog mora, gdje Rusija ima značajne interese

Sustav M270 postigao je dobar izvozni uspjeh i proizveden je u suradnji s europskim korisnicima: Njemačkom, Francuskom, Italijom i Ujedinjenim Kraljevstvom. Ostale europske zemlje sustav i rakete izravno su nabavljali od SAD-a. Među njima bile su Nizozemska i Norveška koje su u međuvremenu svoje VRL-e povukle iz uporabe (Nizozemci su ih prodali Finskoj). Ujedinjeno Kraljevstvo svoje sustave moderniziralo je američkim sustavom za upravljanje vatrom, a manji je broj, uglavnom novih GPS vođenih raketa GMRLS, uspješno upotrijebljen u Afganistanu. Amerikanci su ugradnjom novog sustava za upravljanje vatrom i poboljšanjem mehaničkog sklopa lansera modernizirali 226 komada, od više od 800 nabavljenih za KoV, u inačicu M270 A1.

predvođenih SAD-om oko toga što se u Kremlju priprema sljedeće.

Drugo, SAD i NATO te njegove članice od lipnja ove godine aktivno rade na konceptu odvraćanja Rusije od pokušaja agresije ili destabilizacije pojedinih dijelova Europe, a koji će služiti kao temelj za obranu baltičkih zemalja, Poljske i južne regije istočne Europe. To znači da je i Republika Hrvatska kao dio jugoistočne Europe dio novog koncepta, a jedan od temeljnih zahtjeva koncepta odnosi se na dolazak američkih vojnika i teškog naoružanja na krajnji istok Europe, odnosno opremanje saveznika teškim topništvom, VLRS-om te oklopom iz američkih zaliha i viškova.

Treće, NATO promišlja o ruskoj vojnoj doktrini putem naučenih lekcija iz rata u Ukrajini, a koje će primijeniti u obrani članica. Prvenstveno, borbi protiv ruskih bespilotnih letjelica, sposobnosti elektroničkog ratovanja, zaštiti od napada VLRS-a, nabavi modernog protuoklopnog naoružanja te radara za otkrivanje neprijateljske vatre.

Spomenuti ‘deal’ na relaciji SAD-Republika Hrvatska zapravo je američka poruka Srbiji, DEFENDER.HR

najvećem ruskom savezniku na Balkanu, kako njezino ne samo političko nego i sasvim konkretno vojno koketiranje s Rusijom ima granica. SAD smatra kako Srbija, njezina energetska ovisnost o Rusiji i srpska manjina u susjednim državama ne mogu i neće biti rusko sredstvo za destabilizaciju Balkana.

Iako je u procesu pregovaranja za punopravno članstvo u EU, Srbija na primjeru ruskih sankcija ne primjenjuje zajedničku vanjsku i obrambenu politiku EU-a, pa se na Zapadu pojavila ideja kako bi za svako slično nepoštivanje zemljama u pregovaračkom procesu trebalo blokirati pregovore. Osim toga, srbijanski državni vrh već nekoliko tjedana zaoštrava retoriku prema EU kad je u pitanju Kosovo, protestirajući kako EU u svojim pregovaračkim poglavljima traži od Srbije navodno priznanje Kosova kao uvjet za punopravno članstvo, što nije točno. Takva srbijanska politika zaoštravanja odnosa s EU-om kao da je naručena iz Moskve.

Rusija nije samo aktivna u Srbiji kad je u pitanju sukob s NATO - EU-om. Potkraj listopada bili smo svjedoci demonstracija DEFENDER STUDENI 2015. 15

»»OSRH / M270

»»domet

sustava M270 s balističkim projektilima ATacMS iznosi od 165 do 300 kilometara

Hrvatska je za SAD najvažniji strateški partner na zapadnom Balkanu, na kojem je još uvijek niz neuralgičnih točaka na koje Rusija može računati kako bi destabilizirala prostor oporbene Demokratske fronte u Crnoj Gori, što je prijetilo političkom kaosu u zemlji i sukobima većih razmjera, a sve navodno zbog skorog primanja Crne Gore u punopravno članstvo NATO-a. Rusija je neizravno potvrdila svoje sudjelovanje u protestima. Naime, izrazila je žaljenje zbog događaja u Podgorici, ističući povodom uklanjanja pozornice i šatora oporbenog Demokratskog fronta ispred crnogorskog parlamenta i prekida protesta oporbe u Podgorici da uključivanje Crne Gore u proces euroatlantskih integracija ne vodi ka njenoj konsolidaciji i prosperitetu.

Sasvim otvoreno sukobljavanje Rusije spram NATO - EU-a na Balkanu obilježeno je dolaskom ruskog predsjednika Vladimir Putina u posjet Srbiji 16. listopada 2014.

Tada je Putin pokazao spremnost Moskve da osigura svoje interese na Balkanu i koristi Beograd u konfrontaciji sa Zapadom.

Moskva je osigurala snažnu poziciju u Srbiji zbog ovisnosti zemlje o ruskim prirodnim resursima te posebno snažnu potporu za rusku politiku unutar srpskih elita i Pravoslavne crkve. Tradicionalni proruski stavovi ojačali su kao rezultat niza ruskih inicijativa širokog raspona, pa je veliki dio društva počeo vjerovati da su ruski interesi u skladu sa srbijanskim interesima.

Ruska sve aktivnija politika prema Srbiji i srpskim manjinama u susjednim zemljama BiH, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu - dio je većeg plana čiji je cilj ometanje integracija balkanskih država s euroatlantskim strukturama i održavanje nestabilnost i sukoba u blizini EU-a. Zapadni Balkan nije toliko važan za Moskvu, pogotovo u usporedbi s područjem zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza.

No zapadni Balkan i dalje je značajan za 16 DEFENDER STUDENI 2015.

»»SUSTAV M270

nema lansirne rampe nego se rakete ispaljuju izravno iz kontejnera; cijena jednog balističkog projektila ATacMS kreće se do 1,7 milijuna dolara

Rusiju zbog dva razloga. Prvo, to je područje trajnog rivaliteta između Rusije i drugih globalnih i regionalnih igrača, SAD-a i EU-a, i drugo, ključno područje za jačanje ruskog položaja u energetskom sektoru.

Ruska temeljna pretpostavka je ta da je politika Srbije, najveće države u regiji, okružene zemljama sa srpskom manjinom, garancija stabilnosti na zapadnom Balkanu.

Moskva koristi niz instrumenata za pritisak na Beograd - od rastuće ovisnosti o opskrbi energijom, potpore Srbiji kada je položaj Kosova u pitanju te potpore Srbima u susjednim zemljama. Moskva razvija kontakte sa srbijanskim manjinama kako bi izravno utjecala na zbivanja u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu, uglavnom potičući separatističke ambicije. Mnogi predviđaju da će Crna DEFENDER.HR

Gora biti žarište novog sukoba između globalnih igrača na Balkanu. Scenarij predviđa pobunu prosrpskog sjevera zemlje protiv ulaska Crne Gore u punopravno članstvo NATO-a.

Vojna suradnja između Srbije i Rusije formalizirana je 13.studenog 2013. kroz Sporazuma o suradnji na području obrane koji su u Beogradu potpisali ministri obrane Srbije i Rusije, Nebojša Rodić i Sergej Šojgu. Godinu dana poslije, 16. listopada 2014., potpisan je Sporazum o vojnoj i vojno-tehničkoj suradnji. Ruski ministar obrane Šojgu posjetio je Beograd četrnaest godina nakon posjete jednog ruskog ministra obrane Srbiji, što dovoljno govori o važnosti sporazuma. Uslijedile su sasvim konkretne vojne vježbe između dviju

Utrka u naoružanju mogla bi potpuno iscrpiti Srbiju

FOTO: MORH/J. KOPI

»»NABAVA

vojski, čak i za vrijeme dok je bjesnio rat u Ukrajini i u vrijeme kad je Srbija odbila prihvatiti uvođenje sankcija Rusiji koje je pokrenula EU. ‘Srijem 2014.’, najveća vojna vježba na teritoriji Srbije uz granicu s Hrvatskom posljednjih 30 godina, održana je uz sudjelovanje ruskih padobranaca i specijalnih snaga Vojske Srbije. Srbija se na vojnim vježbama našla i u Rusiji, u probranom društvu s Bjelorusijom, Kinom, Kazahstanom, Armenijom, Kirgistanom, Uzbekistanom te je pristupila kao promatrač u Organizaciju Ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO).

CSTO je vojno-politička organizacija koju predvodi Rusija, a članice organizacije su Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Rusija i Tadžikistan. Od 2013. status promatrača imaju Afganistan i Srbija. Prije nekoliko tjedana završila je i vježba pilotskih posada Srbije i Rusije na avionima MiG-29 i helikopterima Mi-8 pod nazivom ‘BARS-2015’’.

Sve to dovoljno govori o tome kako

SAMOHODNIH HAUBICA nakon što je Hrvatska koncem prošle godine objavila da kupuje 12 njemačkih samohodnih haubica PzH2000 (lijevo), Srbija je odgovorila narudžbom 18 haubica NORA (gore), od kojih će prvih šest biti isporučeno početkom 2016.

SAD i saveznici ne mogu mirno gledati na pokušaje ruskog širenja interesa u regiji, osobito nakon rata u Ukrajini i vojne akcije u Siriji. Srbija vrlo pažljivo prati situaciju s naoružavanjem i modernizacijom Oružanih snaga Republike Hrvatske. Odmah nakon službene objave koncem prošle godine da OSRH nabavljaju 12 njemačkih haubica PzH2000 dometa do 40 kilometara, Srbija je odgovorila narudžbom 18 samohodnih haubica NORA, prvih šest će biti isporučeno početkom 2016., a ostatak do kraja te godine.

Također, obnovljeno i remontirano hrvatsko borbeno zrakoplovstvo koje je najavilo obuku u noćnim uvjetima i odradilo gađanje zemaljskih ciljeva, natjeralo je istočnog susjeda da pokrene obuku letenja u noćnim uvjetima na tri aviona tipa Orao i Super Galeb. Najavljeno je kako se uskoro očekuje i gađanje avionima ciljeva na zemlji, što je novost nakon puno godina. Ipak, kad je u pitanju oružje strateškog odvraćanja, Srbija ga ne može proizvesti, nego bi ga morala potražiti izvan svojih granica.

DEFENDER.HR

Srpski premijer Aleksandar Vučić nedavno se vratio iz trodnevnog službenog posjeta Rusiji gdje je s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom razgovarao, između ostalog, o vojno-tehničkoj suradnji, odnosno o mogućnosti nabave ruskog naoružanja i ulaganja ruske vojne industrije u Srbiju. Što je od toga realno ostvarivo, pokazat će vrijeme, ali jedno je sigurno, Vučić svojim potezima zapravo ide na ruku planovima i nastojanjima američke administracije na Balkanu.

Naime, upravo je naoružavanje i modernizacija Oružanih snaga Republike Hrvatske američkim helikopterima Kiowa i sustavom M270 s balističkim projektilima bila dobro isplanirana američka akcija kako bi isprovocirali srbijanski državni vrh na nervozu, nekontrolirane i nediplomatske izjave, a cilj im je ubrzati konačnu odluku Srbije o političkoj budućnosti.

Vratimo li vrijeme malo unatrag, sjetit ćemo se kako je načelnik Glavnog stožera OSRH, general zbor Drago Lovrić, ničim izazvan najavio nabavu balističkih projektila i sustava M270 iz SAD-a. Izjavio je to samo dva tjedna prije najavljenog odlaska srpskog premijera Aleksandra Vučića u službeni posjet Rusiji. Vučić je pod pritiskom srbijanske javnosti i skorih parlamentarnih izbora, vrlo brzo odgovorio kako Srbija neće sjediti skrštenih ruku gledajući naoružavanje susjeda i da će zaštiti svoje interese te pojačati obrambene sposobnosti. Praktički to znači utrku u naoružanju koja bi mogla ekonomski iscrpiti Srbiju, osim ako se potpuno ne preda Rusiji i postane de facto njezina federalna jedinica te dobije donaciju viška ruskog naoružanja. To bi zasigurno imalo visoku cijenu, Srbija bi se potpuno udaljila od EU-a i NATO-a, a uslijedila bi njezina izolacija, što bi imalo zasigurno i gospodarske posljedice. U slučaju bilo kakvih regionalnih napetosti, NATO članice bi zatvorile svoj zračni prostor i Srbiji bi vojna pomoć iz Rusije zračnim putem bila onemogućena. Vučić mora biti jako oprezan u onome što čini ovih tjedana i mjeseci jer time definitivno određuje perspektivu Srbije u međunarodnim odnosima. SAD je prepoznao Balkan kao zonu povećanog ruskog interesa tijekom posljednjih nekoliko godina. Nakon zaoštravanja odnosa između NATO-EU i Rusije zbog ruske aneksije ukrajinskog Krima te ruske podrške režimu sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, SAD je odlučio da će se sukobiti s Rusijom na Balkanu i to je sasvim očito. Američka inicijativa Baltik - Crno more - Jadran zapravo je nova "željezna zavjesa" kojoj je cilj osnažiti to područje u borbi protiv upliva bilo kakvih ruskih interesa, političkih, ekonomskih i vojnih.

Zapadni Balkan je dio te transverzale, a Srbija se svojom proruskom politikom ne uklapa u te tijekove.

DEFENDER STUDENI 2015. 17

»»OSRH/Kiowa Warrior

EKSLUZIVNO - Novi helikopter na hrvatskom nebu

OH-58D Kiowa Warrior dolazi u rujnu 2016.

Obuka pilota i osoblja za održavanje započet će u ožujku 2016., dok se prvi helikopteri očekuju u rujnu. osrh će dobiti gotovo posve nove helikoptere, proizvedene 2010., a korištene od 2012., s vrlo niskim brojem sati naleta, od 100 do 600 po helikopteru

Autor: Karlo Franić

S

tručni tim Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i MORH-a otputovao je početkom ovog mjeseca u SAD kako bi napravio odabir 16 helikoptera OH-58D koje će SAD donirati Hrvatskoj.

Obuka pilota i osoblja za održavanje započet će u ožujku 2016., dok se prvi helikopteri očekuju u lipnju sljedeće godine. Očekuje se kako bi OSRH u periodu od 2016. do 2018. za potrebe obuke, nabave pričuvnih dijelova i osnovnog naoružanja potrošio 25 milijuna dolara, u što su uključena i dva simulatora. Dakle, priča koja traje više od godinu dana konačno se bliži kraju. Glavno pitanje koje se postavlja je to treba li OSRH helikoptere Kiowa Warrior? Odgovor je vrlo jednostavan – apsolutno! Prije nego dignete obrve, postoje tu i potpitanje:

18 DEFENDER STUDENI 2015.

možemo li priuštiti takav helikopter, a tu je naravno i pitanje prioriteta. Pokušat ćemo identificirati glavne parametre koji bi mogli odgovoriti na postavljena pitanja i pritom dotaći samo jedan dio problema jer je za kompletnu analizu potrebno puno više prostora, a i puno više podataka od onih kojima sada raspolažemo.

Većina informacija kojima raspolažemo govori da su Kiowe ponuđene Hrvatskoj prošle godine u sklopu programa donacije vojne opreme oružanih snaga SAD-a.

OSRH ima pravo prvoodabira, što omogućava izbor helikoptera u najboljem stanju.

Također, prema informacijama helikopteri bi trebali imati kompletni senzorski paket, uključujući MMS i digitalizirani kokpit, ali ne i naoružanje koje će se nabaviti do kraja 2018., a koje sadržava i rakete Hellfire. U donaciju nije uključena ni obuka letačkog i zemaljskog osoblja. Sve zaključke ćemo DEFENDER.HR

temeljiti na tim informacijama.

OSRH je 2000. prizemljio svoje borbene helikoptere Mi-24, a 2005. rasformirao eskadrilu borbenih helikoptera. Tako je izgubio sposobnost bliske zračne potpore kopnenim jedinicama (uz dužno poštovanje pilotima MiG-a, taj avion je prije svega lovac presretač, a uloga jurišnika mu je sekundarna i tu je vrlo ograničen).

OH-58 nije punokrvni jurišni helikopter, no naoružan s četiri Hellfirea pruža puno precizniju platformu od Mi-24V naoružanog raketama 9K114 Shturm. Činjenica da se Kiowa koristila puno češće i u Iraku i u

»»Helikoptere na

fotografiji stručni tim Oružanih snaga i Ministarstva obrane ovih dana odabrao je u SAD-u: riječ je o gotovo novim helikopterima koje će ta država donirati Hrvatskoj

Glavno pitanje koje se postavlja je da li OSRH trebaju helikoptere Kiowa? Odgovor je vrlo jednostavan – apsolutno!

DEFENDER.HR

DEFENDER STUDENI 2015. 19

»»OSRH/Kiowa Warrior »»OH-85 posve

je kompatibilan standardima NATO-a i može se koristiti u bilo kojoj združenoj operaciji

Afganistanu od bilo kojeg drugog jurišnog helikoptera također nešto govori. Naravno, jedan dio razloga je u tome što je OH-58 puno jeftiniji za letenje i lakši za održavanje od primjerice AH-64, a drugi da Kiowa može poletjeti za samo 3 minute nakon poziva za potporu, a to se u puno slučajeva na terenu pokazalo presudnim.

Zbog svoje veličine predstavlja teži cilj za rušenje i puno je agilniji. Međutim, kao i japanski lovci iz Drugog svjetskog rata, ima slab oklop. Brzina mu je osjetno manja nego kod jurišnih helikoptera, a performanse u vertikalnim režimima nisu baš sjajne.

Senzorski paket omogućava Kiowi vrlo učinkovito djelovanje u noćnim uvjetima.

Može se koristi i za nadzor granice ako je potrebno, primjerice u krizi koja se trenutno događa s izbjeglicama. Kada bismo takav helikopter trebali platiti približno 13 milijuna dolara, u današnjoj financijskoj situaciji sigurno bismo rekli: ne, hvala! No nama se taj helikopter daruje. Sada dolazi na red onaj argument ‘ništa nije besplatno’ i on apsolutno stoji: trebat će platiti naoružanje, obuku, održavanje… Međutim, zašto ne razmišljati o tome da prvo obučimo pilote za letenje u tom helikopteru i da koriste sve njegove sustave? To će definitivno biti proces koji će trajati neko vrijeme, a onda možemo odlučiti imamo li financijskih sredstava za kupovinu naoružanja. Tu prvenstveno mislimo na Hellfire čija je cijena oko 100.000 dolara. Ispaljivanje rakete, ako ste usvojili taktiku uporabe, skoro je formalnost, a ovaj helikopter nudi dosta namjena i bez naoružanja. Vjerujemo da bi se i obuka hrvatskih pilota instruktora mogla održati u nekom od programa suradnje s vojskom SAD-a, a obuka tehničkog kadra ipak bi zahtijevala određeno vrijeme i financijska sredstva.

Kiowa, iako mnogi govore da je to Bell206 na steroidima, samo je izgledom sličan 20 DEFENDER STUDENI 2015.

JetRangeru. Imaju vrlo malo dodirnih točaka i osim sustava održavanja koji je isti ‘on condition’, sve drugo prilično je različito i ne možemo govoriti o plusu kad je riječ o ‘know howu’ u Hrvatskoj. S druge strane, OH-58 je potpuno kompatibilan standardima NATO-a i mogao bi se koristi u bilo kojoj združenoj operaciji. U ovoj priči nudi nam se vrlo jeftino vraćanje sposobnosti koje smo se odrekli prije 15 godina i koja nam je bila vrlo važna u Domovinskom ratu, a definitivno je važna i danas. Takvu priliku vrlo vjerojatno više nećemo imati.

Ako samo bacimo pogled na istočno susjedstvo, ma koliko to bilo deplasirano, oni još uvijek održavaju flotu Gazela koja je po namjeni usporediva s Kiowom, no ona je svojim borbenim i senzorskim kompletom nekoliko generacija napredniji helikopter.

Ipak, puno ozbiljniji problem za HRZ i PZO je pitanje tko će na tim helikopterima letjeti i tko će ih održavati? Pilotski kadar nam je sve stariji, a brojno stanje sve manje. U prvim generacijama pilota školovanih u Hrvatskoj školovanje bi završavalo tridesetak osoba, a danas dvije. U eskadrilama helikoptera već nedostaje pilota i sada bi ih trebalo obučiti barem dvadesetak. S tehnikom je slična situacija i to su problemi koji se ne mogu riješiti preko noći. Plan je poslati u SAD u ožujku pilote s helikoptera Bell kako bi se školovali za instruktore, a onda će se vidjeti ima li dragovoljaca u eskadrilama i zapovjedništvu. Kako sada stoje stvari, neće ih biti. Trebalo bi minimalno uzeti još 10 pilota iz eskadrile sadašnjih Mi-8, najvjerojatnije nastavnika na helikopterima Bell koji su prešli na Mi-8, ali onda bi nedostajalo pilota u transportnim eskadrilama.

Sve u svemu, nimalo lagan zadatak koji stoji pred HRZ-om i PZO-om.

DEFENDER.HR

Mi-24V

SA-241/SOKO HN-42M Gama

Dva Klimov TV3-117, svaki max. snage 2200 KS

Jedan Turbomeca Astazou IIIB snage 590 KS

Dužina (s rotorima u radu)

17,5

11,97

Visina

6,5

3,15

Promjer nosećeg rotora

17,3

10,5

Težina praznog helikoptera

8500

908

Maksimalna poletna težina

12000

1800

Krstareća brzina

270

264

Maksimalna brzina

335

310

Maksimalni dolet

450

670

4900

5000

Pogonska skupina

Dinamički plafon leta

»» Strojnica 12,7 mm u nosu »» Svako krilo ima dvije podvjesne točke na koje je moguće postaviti lansere raketa UB-32 s 32 rakete 57mm Naoružanje

»» Na dvije podvjesne točke moguće je nositi maksimalno četiri PO vođene rakete 9M14M Maljutka

»» Kontejner s topovima GŠ-23, razne bombe do 500 kg na unutrašnjem nosaču i do 250 kg na vanjskom nosaču »» Na nosaču na vrhu krila i vanjskom nosaču moguće je nositi po dvije PO radio vođene rakete 9K114 Shturm

Broj članova posade

2 (3)

2

Mogućnost prijevoza putnika

8

2

Helikopteri bi trebali imati kompletni senzorski paket, uključujući MMS i digitalizirani kokpit, ali ne i naoružanje

OH-58A

OH-58D(R)

Jedan Allison T63-A-700 snage 317 KS

Jedan Rolls-Royce T703-AD700A or 250-C30R3 snage 650 KS

9,80

12,85

2,92

3,93

10,77

10,67

718

1737

1360

2495

188

204

222

240

481

556

5800

4575

»» Strojnice M134 7,62mm ili bacač granata M129

» Na verziji Kiowe OH-58D dvokraki rotor klasične

konstrukcije zamijenjen je četverokrakim krutim rotorom, dodan je MMS iznad nosećeg rotora s IC kamerom, laserskim daljinomjerom-označivačem i kamerom Dolazak helikoptera OH-58D(R) u sastav Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ponukao nas je da malo dublje istražimo priču koja se krije iza tog veterana i što će značiti njegovo uvođenje u sastav Oružanih snaga RH. Korijene OH-58 treba tražiti još na početku šezdesetih godina kada je Bell kao odgovor na poziv Mornarice SAD-a za proizvodnju lakog izvidničkog helikoptera projektirao YHO-4 i njime pobijedio na natječaju. Na krilima uspjeha malo izmijenjeni dizajn ponudili su 1962. i Kopnenoj vojsci SAD-a, ovaj put pod imenom YOH-4A, ali je izabran projekt Hughesa OH-6 Cayuse. Nakon toga u Bellu su odlučili redizajnirati određene dijelove konstrukcije i taj helikopter su nazvali Model 206A JetRangerom. Kako Hughes nije poštovao odredbe ugovora, raspisan je 1967. novi natječaj za izvidnički helikopter i Bell je sa svojim JetRangerom pobijedio te dobio ugovor za proizvodnju helikoptera

»» Na svaku od dvije podvjesne točke može se postaviti jedno od sljedećih sredstava: »» jedna strojnica 12,7mm

OH-58A Kiowa. Kada je OH-58A uveden u operativnu uporabu Vijetnamski rat je bio u punom zamahu, pa su 1969. prve Kiowe uključene u borbena djelovanja. Korištene su uglavnom za procjenu učinjene štete i za navođenje topničke vatre. Već tijekom rata uočeni su problemi, primjerice nedostatak snage u uvjetima visokih temperatura i slaba zaštita od pješačkog naoružanja, a do kraja rata izgubljeno je 45 Kiowa, što je značajan broj. Na naučenim lekcijama iz Vijetnamskog rata pokušao se progurati program za novi izvidnički helikopter, ali nije bilo dovoljno novca, pa se Kopnena vojska morala zadovoljiti s modernizacijom OH-58. S obzirom na to da je OH-58B bila oznaka za izvozni OH-58A, ta modernizirana Kiowa dobila je naziv OH-58C, a glavna poboljšanja bila su snažniji motor i sustav smanjenja toplinskog odraza.

Kiowa je bila jedan od prvih helikoptera na koji su ugrađene karakteristične škare za rezanje kablova i žica, kao odgovor na iskustva iz Vijetnamskog rata, u kojem je bilo dosta gubitaka upravo zbog udara u žice dalekovoda. Nakon OH-58 škare su postale standard na svim helikopterima vojske SAD-a.

»» jedan LAU-68 lanser raketa sa 7 Hydra 70 raketa 70mm »» dvije laserski vođene rakete AGM-114 Hellfire II

2

2

-

-

»»Neobično mjesto

na kojem se nalazi MMS, iznad glavnog rotora, ustvari je predmet Kiowe jer je na taj način samo taj dio helikoptera izložen neprijateljskoj vatri DEFENDER.HR

DEFENDER STUDENI 2015. 21

»»OSRH/Kiowa Warrior Posljednja inačica Kiowe OH-58D bila je veliki skok od prvobitnog projekta. Snaga motora je udvostručena. Sklop nosećeg rotora potpuno je redizajniran, glavčina i krakovi rotora potpuno su izrađeni od kompozitnih materijala, umjesto bučnog dvokrakog rotora klasične konstrukcije dizajniran je četverokraki kruti rotor, što je rezultiralo bitno poboljšanim manevarskim sposobnostima, smanjenjem vibracija i smanjenom količinom buke. S jačim motorom i reduktor je redizajniran da može prenijeti veću snagu na rotore i agregate.

Najveća vizualna razlika između A i D verzije je MMS (Mast-mounted Sight) sustav koji je postavljen iznad nosećeg rotora i u kojem se nalazi kamera, IC senzor i laserski označivač-daljinomjer. Neobično mjesto na kojem se MMS nalazi je logično ako znamo da je OH-58D primarno bio namijenjen za izviđanje i ‘označavanje’ ciljeva za novi jurišni helikopter AH-64A Apache, pa je samo MMS izložen mogućoj neprijateljskoj vatri, a helikopter se može nalaziti u zaklonu. Kokpit je također prošao znatnu modernizaciju, između ostalog povećana je instrument ploča u koju su ugrađena dva višenamjenska prikaznika. Ugrađena je i kompletno nova radio-navigacijska oprema koja je, spregnuta s digitaliziranim kokpitom, znatno smanjila opterećenje pilota. OH-58D je ušao u operativnu uporabu 1985., a vatreno krštenje doživio je 1988., kad je u sklopu operacije ‘Prime Chance’ tijekom Iračko-iranskog rata korišten za obranu tankera od iranskih brzih brodova.

Kako Mornarica nije imala helikoptere koji bi mogli odgovoriti na takvu prijetnju, korištena je Kiowa zbog naprednih mogućnosti u noćnim uvjetima, ali za razliku

»»Naoružavanje helikoptera OH-58D nije bilo teško jer je već imao senzorske sustave, trebalo je samo dodati naoružanje. Takva verzija dobila je ime Kiowa Warrior

od serijskih primjeraka, Kiowe korištene u toj operaciji bile su naoružane. Zahvat postavljanja naoružanja nije bio kompliciran jer je senzorski dio već bio ugrađen i trebalo je samo postaviti nosače za laserski vođene rakete Hellfire, iste onakve kakve je koristio i AH-64. Ta preinaka pokazala se odličnom i u Kopnenoj vojsci su odlučili da će sve OH-58D opremiti nosačima za naoružanje i takav OH-58D je dobio naziv Kiowa Warrior.

Otkazivanjem skupih projekata poput RAH-66 Comanche i Armed Reconnaissance Helicopter ARH-70 sredstva su preusmjeravana u modernizaciju postojećih OH-58D. Godine 1997. krenula je modifikacija OH58D(I) s poboljšanim motorom Rolls Royce Allison 250-C30R/3 kojim se unaprijedila karakteristika motora u uvjetima većih nadmorskih visina i veće temperature. Ugrađen je FADEC (Full authority digital electronic engine control) sustav upravljanja radom motora. Snaga, odnosno njen nedostatak

»»Preinaka Kiowe s nosačima za rakete Hellfire pokazala se odličnom

Kiowa se u Iraku i Afganistanu koristila puno češće nego AH-64 jer su letovi jeftiniji, a do polijetanja je dovoljno tri minute od zahtjeva za potporu, što je često bilo presudno

16

helikoptera 2010. proizvedeni 2012. ušli u postrojbe

100600 broj sati naleta

rujan

2016. isporuka

22 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

od početka je bila rak rana Kiowe i iako je u OH-58D s motorom od 650 KS taj problem donekle riješen, postavljanjem nosača s naoružanjem u Kiowi Warrioru sve se opet vratilo na početak, pogotovo stoga što je helikopter intenzivno sudjelovao u operacijama u Iraku i Afganistanu, gdje su uvjeti nepovoljni. Sustavi unutar MMS-a su poboljšani, postavljen je kompletno novi senzorski paket i povećana procesorska snaga, pa je sada primjerice moguće istovremeno pratiti 6 ciljeva, automatski ponovni zahvat pokretnih ciljeva ako oni prolaze iza prepreka i slično. Omogućeno je i nošenje najnovije inačice laserski vođene rakete Hellfire II. Zadnja modifikacija Warriora OH-58D(R) uglavnom je bila usmjerena na zaštitu posade, pa su ugrađena nova sjedišta koja ublažavaju udar pri padu. Ugrađeni su i zračni jastuci u kokpitu. Iako je Bell modernizirani UH-58F s brojnim poboljšanjima, nakon analize 2013. je odlučeno da se Kiowe Warriori povuku iz uporabe, a razlog je jednostavan – bespilotne letjelice.

One su preuzele veliki dio izvidničkih zadaća, a dodavanjem naoružanja dobile su i napadne sposobnosti.

»»VOJNA OBRANA

raketna sposobnost HRM

Koliko još MORH može računati na RBS-15?

Najslabija karika u tom lancu su stručni kadrovi: većina proizvođača certificiranih djelatnika raketne baze Žrnovnica proteklih nekoliko godina je umirovljena Autor: komodor u miru Marin Stošić

U

sklopu najveće vojne vježbe Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) posljednjih 20 godina pod nazivom ‘Združena snaga 15’, demonstrirana je i raketna sposobnost Hrvatske ratne mornarice. U akvatoriju Dugog otoka s raketne topovnjače ‘Dmitar Zvonimir’ ispaljena je raketa RBS 15. Bilo je to prvo ispaljivanje ove vrste rakete s broda od 1994. godine.

Iako je ovo ispaljivanje bilo iznimno značajno za cjelokupni sastav OSRH jer se tako pokazuje ne samo svrha postojanja i sposobnost raketnih topovnjača, nego i spremnost HRM-a za udar na površinske neprijateljske ciljeve, budućnost raketa RBS 15 može biti neizvjesna. Naime, HRM se već sada suočava s nekoliko rizika koji mogu ugroziti sposobnosti raketnog udara HRM-a u budućnosti.

Prva rizična karika u tom lancu je podsustav ispitne opreme. Proizvođač SAAB Dynamics AB tijekom pregovora s MORH-om još 2008. je istaknuo da je situacija s test opremom vrlo složena. To se može razumjeti s obzirom na to da je riječ o zastarjeloj opremi. Proizvođač je priznao da su i u sličnom programu s Finskom imali problema. Značajni su rizici uslijed mogućih visokih troškova korektivnog održavanja za sklopove aparatura za provjere koje se odavno više ne proizvode. Rekonstrukcija sklopova izuzetno je skupa. Pouzdanost opreme za provjeru raketa puno je teže osigurati jer se radi o elektroničkim instrumentima i računalnoj opremi staroj 30 i više godina koja nije kompatibilna sa suvremenom računalnom i mjernom opremom. Čak i pribavljanje polovnih-rabljenih komponenti na svjetskom tržištu može biti problem, što je potvrdio i proizvođač. Dakle, postoje brojne nepoznanice povezane uz test opremu (Performance Test Equipment – PTE). Stoga se postavlja pitanje koliko smo u stanju osigurati da je cjelovita, pouzdana i održiva.

Druga najslabija karika u tom lancu su stručni kadrovi.

Većina proizvođača certificiranih djelatnika raketne baze Žrnovnica proteklih nekoliko godina je umirovljena. Stoga je pribavljanje, edukacija i certificiranje novog osoblja i osvježivanje znanja i vještina postojećeg osoblja nužan uvjet sigurne uporabe sustava.

DEFENDER.HR

»»Raketna topovnjača Dmitar Zvonimir

»»Protubrodski

raketni sustav RBS-15B nalazi se u naoružanju HRM-a od 1991.

Sustav je proizvođač SAAB Dynamics AB isporučio bivšoj državi 1990. u novo izgrađenu podzemnu raketnu bazu Žrnovnica

DEFENDER STUDENI 2015. 23

Foto: MORH/J. Kopi, S. Brigljević

»»VOJNA OBRANA Rizici očuvanja sposobnosti raketnog udara HRM-a

»»Umjetnička vizija lansiranja treće generacije raketnog sustava RBS-15

»»Vježba ‘Združena snaga 15’, održana prošlog mjeseca, bila je najveća vojna vježba hrvatskih oružanih snaga tijekom posljednjih dvadeset godina

U razdoblju od 2008. pa sve od 2013. u vrhu HV-a razmišljalo se o tome da se RBS-15B stavi izvan operativne uporabe, a promišljalo se i o tome da se on potpuno otpiše i rashoduje, što bi zacijelo bila pogreška strategijskog značenja

24 DEFENDER STUDENI 2015.

Protubrodski raketni sustav RBS-15B nalazi se u naoružanju HRM-a od 1991. Sustav je proizvođač SAAB Dynamics AB isporučio bivšoj državi 1990. u novo izgrađenu podzemnu raketnu bazu Žrnovnica. Od tada pa do danas sustav se redovito održava na razini provjere ispravnosti modula, na takozvanoj ‘B‘ razini održavanja. Tijekom združene vježbe ‘Posejdon 94‘ izvršeno je uspješno lansiranje dviju raketa na površinske ciljeve. Možda bi bilo zanimljivo spomenuti da smo već na prvom testu borbene verifikacije sustava imali manjih poteškoća. Naime, jedan od nužnih uvjeta sigurnog lansiranja je otvaranje poklopca i vrata kontejnera rakete. U prvom pokušaju, tzv. eksplozivni vijci nisu do kraja odradili svoju zadaću i vrata su se samo djelomično otvorila, što je onemogućilo start. U drugom pokušaju koji je odmah uslijedio sve je išlo po planu i raketa je sigurno napustila brod te na kraju pogodila i potopila cilj-metu. Naknadnom analizom ustanovljene su neke manje konstrukcijske nedorečenosti na samom kontejneru i opremi koja ispituje njegovu ispravnost.

Isto tako se pokazalo da se pirotehnički elementi (eksplozivni vijci) zaista moraju promijeniti nakon 5 godina, kako to izričito nalažu tehničke instrukcije (1989.-1994.). Zbog embarga u to vrijeme to se u Hrvatskoj nije moglo učiniti.

Uspješna prezentacija bojne uporabe ovako složenog sustava HV/HRM-a imala je i širi odjek u vojnim i obavještajnim krugovima prijateljskih zemalja partnera, ali i onih drugih, jer je pokazala visoku razinu spremnosti za združenu napadnu operaciju HV-a koja je slijedila (Oluja). U razdoblju od 1995. do 2003. više puta pokušalo se s proizvođačem ugovoriti remont sustava, ali zbog embarga na izvoz oružja za Hrvatsku to nije uspjelo. Nakon odluke švedskog parlamenta koncem 2003. o ukidanja embarga za izvoz oružja, započeo je niz susreta između predstavnika tvrtke proizvođača i stručnih timova MORH-a. Proizvođač je 2007. dostavio ponudu za remont i održavanje kroz period od 10 godina, u iznosu višem od 200 milijuna kuna. Kako proizvođač pritom nije DEFENDER.HR

»»Već na prvom testu borbene verifikacije sustava RBS-15B

bilo je manjih poteškoća - takozvani eksplozivni vijci nisu do kraja odradili svoju zadaću i vrata kontejnera rakete su se samo djelomično otvorila

dao dovoljne garancije na pouzdanost sustava, ponuda nije prihvaćena. Potvrdu neprihvaćanja ponude dalo je i Vijeće za obranu sredinom 2008. U razdoblju od 2008. pa sve od 2013. u samom vrhu HV-a razmišljalo se o tome da se sustav RBS-15B stavi izvan operativne uporabe, što je de facto i učinjeno, a promišljalo se i o tome da se on potpuno otpiše i rashoduje, što je tražilo nužno i vrlo skupo tehnološko zbrinjavanje otpada. Samo odlučnošću i ustrajnošću tadašnjeg vrha mornarice ta zamisao nije provedena, što bi zacijelo bila pogreška strategijskog značenja.

Napokon 2013., sagledavajući postojeće stanje u pripremi izrade Nacrta za novi DPR, pokrenuta je inicijativa da se provedu nužni reducirani zahvati na sustavu s ciljem produžetka životnog ciklusa za određeni broj raketa. Ostatak kompleta raketa trebao bi poslužiti za agregatnu zamjenu pojedinih neispravnih sklopova. Formirani su stručni timovi MORH/ GSOSRH/HRM i u ponovnoj suradnji s proizvođačem i domaćim tvrtkama, a nakon sagledavanja stanja izabrana je jedna od već prije definiranih inačica i pretvorena u plan

»»Grafička

usporedba dometa triju generacija raketnog sustava RBS-15

produžetka životnog ciklusa. Nakon provedenih zahvata na testnom broju raketa uslijedilo je uspješno kontrolno-tehničko lansiranje raketa; prvo s MOL-a, a zatim i raketne topovnjače (RTOP-12) ‘Dmitar Zvonimir‘.

Time je potvrđena tehnička ispravnost i sigurnost uporabe, što daje dostatnu garanciju za nastavak procesa remonta i na ostalom broju planiranih raketa. Pouzdanost sustava je najvažniji parametar koji se svakako mora uzimati u obzir kod eventualnih planova stvarne uporabe. U prirodi funkcije pouzdanosti je to da ona vremenom opada. Korake koje je potrebno poduzeti da bi se pouzdanost sustava dovela na razinu blisku projektiranoj je da se provedu sveobuhvatne provjere ispravnosti svih komponenti. Razina pouzdanosti direktno ovisi o rasponu aktivnosti koje se provode kroz program. Kako postupak produžetka životnog vijeka to ne podrazumijeva u cijelosti, to se mora imati u vidu. Radnje koje se poduzimaju u procesu produžetka životnog vijeka su važne i zacijelo će povećati pouzdanost sustava, posebno u stupnju sigurnosti kritičnog procesa lansiranja. Međutim,

Tijekom predstojećih 3 - 5 godina moramo odrediti model nabave novog, suvremenog raketnog sustava za udar na moru DEFENDER.HR

to se ne može egzaktno utvrditi, a niti se pouzdanost može značajno približiti projektiranoj.

Krajnji učinak pouzdanog sustava je pogodak cilja. Da bi se to dogodilo s visokom vjerojatnošću sve komponente, podsustavi i sustav u cjelini moraju funkcionirati u cijelosti po takozvanoj ‘I‘ logici. Nužno je znati da svaka raketa, da bi se transportirala na brod ili mobilni lanser te da bi se smatrala sigurnom, tehnički ispravnom, mora u cijelosti zadovoljiti sve provjere koje su predviđene. Ako samo jedan parametar bilo kojeg podsustava ne bude unutar definiranih vrijednosti, raketa se smatra tehnički neispravnom i sigurnosno nepouzdanom te se ne može upotrijebiti.

Zadržavanje raspoloživog kompleta raketnog oružja u funkciji strategijskog odvraćanja i uvjerljivosti je nužno i razumno.

Opredjeljenje za inačicu produžetka životnog ciklusa postojećeg raketnog sustava RBS-15B s aspekta ulaganje-dobitak je najprihvatljivije. Na svim lansirnim platformama (RTOP i MOL) ostaje nam postojeći raketni sustav do gotovo samog kraja životnog ciklusa, kako raketnog sustava tako i samih lansirnih platformi. Takva situacija ostavlja dostatno vremena za analizu i kreiranje novih rješenja koja će osigurati zaštitu vitalnih nacionalnih interesa na svom moru. Nužnu i neizostavnu sposobnost protupovršinske obrane, uvjeren sam, moramo osigurati u kontinuitetu. Dakle, u razdoblju od sljedećih 3 do 5 godina moramo iznaći optimalan model pribavljanja novog modernog raketnog sustava za sljedeće duže razdoblje.

DEFENDER STUDENI 2015. 25

»»VOJNA OBRANA NATO između Putina i ISIL-a

NATO između Putina i ISIL-a

tko će popuniti sigurnosni vakuum u Europi?

Europi prijeti

sigurnosni vakuum Europski lideri iznevjerili su prošlogodišnji dogovor iz Walesa o povećanju izdataka za obranu do granice od 2 posto BDP-a: mogući scenariji kreću se u rasponu od toga da SAD nastavi samostalno podnositi trošak europske sigurnosti, do dizanja ruku od kontinenta

26 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

»»Američki predsjednik i britanski premijer na samitu NATO-a održanom u Walesu

Autor: Bruno Lopandić

R

atni događaji u Ukrajini, sirijska kriza, rat najmanje četiri vojske, nestabilnost na Bliskom istoku i nezapamćen val migranata biblijskih razmjera u prvi su plan osim onog humanitarnog donijele i ključno sigurnosno pitanje. Je li uopće više Europa sigurna? Možemo li se pouzdati u postojeće euroatlantske mehanizme kako bismo zaštitili svoju opstojnost kada se dogode ozbiljne sigurnosne prijetnje?

Nema nikakve dileme da su dva događaja, rat u Ukrajini i sirijski konflikt sa širom nestabilnošću na Bliskom istoku, stavili na nove kušnje Sjevernoatlantski savez. NATO ne igra izravnu ulogu u sirijskoj krizi, iako je pomno prati (uključio se brodovima u osiguravanje Mediterana), isto kao što nije operativno uključen na bilo koji način u aktivnosti povezane s Ukrajinom. NATO

se, moglo bi se tako reći, koncentrirao na obranu svojih granica. Budući da je NATO prije svega politička organizacija s mogućnošću uporabe značajnih vojnih sredstava, reakcije su se ticale ponajprije osude ruske agresije na Ukrajinu, ukazivanje na neodrživost režima Bašara al-Asada, a kada je jedan ruski zrakoplov tijekom manevra povrijedio turski zračni prostor, NATO je Moskvu upozorio kako će štititi integritet svake svoje članice. No to je bilo sve.

Ove nove, višedimenzionalne prijetnje koje neće samo tako nestati nameću cijeli niz sigurnosnih pitanja, a za NATO je važno samo jedno - kako će ubuduće izgledati transatlantsko partnerstvo?

Odgovor na to pitanje nije jednostavan, a oni koji se tim u NATO-u intenzivno bave nerado o njemu govore. Ključ uspješnosti Saveza, tako je bio i prije, a sada postaje još važnije, leži u suradnji transatlantskih

DEFENDER.HR

Ono što doista ne ide u prilog Europi je i to da je SAD svoj strateški fokus, a s njim politička i vojna sredstva preusmjerio na Pacifik i u Aziju

partnera - SAD-a i Europe. Bez njega sustav ne funkcionira ili pokazuje znakove izrazite slabosti. Ako se za ovaj slučaj stara poslovica da je za tango potrebno dvoje prevede na rječnik NATO-a, to bi značilo da oba partnera jednako ulažu u snaženje zajedničkih politika, ali i u ulaganje svake države članice u obrambene svrhe. U tom ulaganju Europa je dobrano zatajila, pa se danas slobodno može govoriti o sigurnosnom vakuumu u Europi. Napokon, u političkom smislu tek treba odrediti tko će se baviti sigurnošću u Europi. U međunarodnim odnosima brzih promjena sporoj Europi vrijeme nije saveznik.

Ne tako davno, prije godinu dana, na velikom NATO samitu u Walesu sve članice su još jednom zamoljene da se približe brojki od 2 posto proračuna koji bi trebalo potrošiti u obrambene svrhe. U deklaraciji je naglašena važnost ovog, rekli bi neki u NATO-u, povijesnog koraka koji

DEFENDER STUDENI 2015. 27

»»VOJNA OBRANA NATO između Putina i ISIL-a bi ipak natjerao sve članice da se približe čarobnoj brojci od dva posto proračuna namijenjenog obrani. Potaknuti ukrajinskom krizom, ali i ustrašenim povicima članica NATO-a koje dijele granicu s Rusijom, u Bruxelles je na stol došla stara boljka koja dramatično utječe na spremnost Saveza umjesto više, na obranu se troši sve manje.

Veći NATO, manje novca Istini za volju, nije to ništa novo. Zabrinutih lica po tom pitanju koja šeću hodnicima sjedišta u Bruxellesu ima već punih dvadeset godina. Onog trenutka kada je završio “hladni rat” 1990. NATO članice toliko su značajno smanjile potrošnju za obranu, da su se već tada javili glasovi koji su ozbiljno dovodili u pitanje sposobnost Saveza da pruži svim članicama sigurnosno jamstvo.

U 1990. tadašnjih 14 europskih članica NATO-a potrošilo je za obranu oko 314 milijardi dolara. Ove godine Savez koji sada ima 26 europskih članica odvojio je za obranu 227 milijardi. Grubo preračunato, NATO je u Europi u međuvremenu dobio gotovo dvostruko više članica, a potrošnja za obranu je pala za čak 28 posto. Jasno je da takvi trendovi ne mogu nikako ići na ruku ukupnoj sposobnosti zajedničke obrane. Ključne članice drastično su smanjile potrošnju za obranu: Njemačka ju je smanjila za 4,3, Velika Britanija za 9,1, a Italija za vrtoglavih 21 posto.

Kao rezultat takvoga trenda, rasla je europska ovisnost o SAD-u, jedinoj članici čija je potrošnja za obranu od pada Berlinskoga zida rasla. Slika nije, gledajući blisku budućnost, ni jasna ni optimistična. Iako je samit u Walesu jasno pozvao članice da se drže nepisana pravila o 2 posto potrošnje za obranu, kako sada stvari stoje očekuje se da će pet NATO članica (Estonija, Grčka, Poljska, Velika Britanija i SAD) uspjeti ispuniti „velški vapaj“. Ukupno gledajući, europske članice nisu pokazale veliki entuzijazam kada je riječ o ispunjenju tog cilja, pa je teško uopće predvidjeti u kojem će se smjeru trendovi kretati. U Bruxellesu se nadaju kako će posljednji globalni izazovi natjerati europske članice da unatoč financijskoj krizi potroše nešto više za obranu. No ako trendovi budu i dalje izmicali ispunjenju „cilja 2 posto“, a Europa pokazivala nevoljkost u brizi za vlastitu sigurnost, moglo bi doći i do dodatnih problema unutar samog Saveza – narušenog odnosa s najsnažnijim partnerom. Još od 28 DEFENDER STUDENI 2015.

»»Obiteljska fotografija čelnika NATO saveza na samitu u Walesu

1990. tadašnjih

14

europskih članica NATO-a potrošilo je za obranu oko

314

milijardi dolara

2015.

Savez koji sada ima

26

europskih članica odvojio je za obranu

227

1949. SAD je bio jamstvo sigurnosti na europskom kontinentu. Snažna nazočnost vojnika, vojne baze i arsenal nuklearnog naoružanja bili su desetljećima jamci europske sigurnosti koji su ih štitili od vojnih napada, ali i političkog ucjenjivanja na globalnoj razini. No od 1990. američka nazočnost u Europi stalno se smanjivala, a Europljani u isto vrijeme nisu osigurali uvjete kako bi se taj manjak nadoknadio.

Upravo suprotno, vojne sposobnosti europskih zemalja dodatno su smanjivane.

Rezultat tih trendova je sigurnosni vakuum u Europi. SAD i Europa vojno su manje sposobni u Europi, pa ostavljaju strateški prostor praznim i podobnim da ga popuni netko drugi. Ili u najboljem slučaju iskoristi. Takvo stanje tiče se cjelokupnog europskog kontinenta, ali je posebno vidljivo na europskom istoku, na kojem je NATO teritorij posebno ranjiv bez njegovih snaga koje su stacionirane na stalnoj osnovi. Nedovoljno koordinirana europska politika prema Ukrajini, nedostatak jasne strategije i cilja, različitost interesa unutar EU-a, ali i slabašna američka fokusiranost

omogućila je Vladimiru Putinu jasan manevarski prostor.

Iako su se sigurnosne prijetnje u Europi povećavale, mogućnost političara da na njih jasno ukažu i da onda zajednički djeluju samo se smanjivala. Europski čelnici sve teže dobivaju potporu za financiranje obrane, ali i za koncept po kojem se obrana teritorija obavlja i vojnim intervencionizmom izvan vlastitoga teritorija. To se događa i zemljama tradicionalno sklonim intervencionizmu poput Velike Britanije. Ako se na trenutak smetne s uma oklijevanje američkog predsjednika Baracka Obame da intervenira u Siriji, što ga je stajalo inicijative, ali i vjerojatno pozicije globalnog hegemona, treba primijetiti da je zapravo to oklijevanje uzrokovalo izbjeglički problem „biblijskih razmjera“. Naknadnom pameću, primjerice, NATO-a u jednoj od njegovih posljednjih analiza izbjegličke krize ustvrđuje se da rješenje treba tražiti u otklanjanju problema tamo gdje je on nastao, u Siriji. No u njoj je već Putin.

No izgleda da se opet vrtimo u krug, bez jasne slike o tome kako bi trebala izgledati

milijardi

Naoko tehničko pitanje o izdvajanju 2 posto BDP-a ustvari je politička tema na kojoj se vide podjele između europskih saveznika DEFENDER.HR

sigurnosna arhitektura Europe. U isto vrijeme se razgovara o vraćanju stalnih stacioniranih baza u Europu, posebno na istočne granice NATO-a, ali i o tome kakvu ulogu treba imati Europska unija, posebno nakon što je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker predložio „neovisnu europsku vojsku„.

Ono što doista ne ide u prilog Europi je i to da je SAD svoj strateški fokus, a s njim politička i vojna sredstva preusmjerio na Pacifik i u Aziju, pa se time i značajno smanjila relevantnost europskih pitanja među elitom i “decision makerima” u Washingtonu. Rezultat toga je taj da je sada svakom američkom predsjedniku puno teže efikasno obraniti potrebu za većom potrošnjom u Europi, a puno teže je i pridobiti političku pozornost za europske probleme.

Zbog tog razloga u prvi plan došao je i TTIP, trgovinski sporazum između EU-a i SAD-a o kojem se trenutno pregovara. Dok jedni smatraju kako je uspješno zaključenje tog ugovora posljednja velika šansa da se “cementira” transatlantska veza i također provede efekt sigurnosnog prelijevanja (spillover effect), drugi pak smatraju kako bi Europljani sami morali biti sposobni osigurati svoja susjedstva.

S Europljanima koji i dalje nevoljko troše na obranu, priča o 2 posto izgleda da će odlučivati o tome kako će Amerikanci biti nazočni u Europi. Stvari su vrlo jednostavne;

SAD je svoj strateški fokus prebacio na Pacifik i Aziju, pa je američkom predsjedniku sada teže odobriti sredstva za Europu za Europljane „Readiness Action Plan“, sredstvo kojim bi NATO dodatno jamčio sigurnost istočnoj Europi, znači sredstvo za postizanje cilja od 2 posto. Amerikanci cijelu stvar shvaćaju obrnuto; „Readiness Action Plan“ je sredstvo kojim će se natjerati Europljane da potroše 2 posto nacionalnog budžeta za obranu.

Pojednostavljeno rečeno, Amerikanci su i izvan a posebno unutar Saveza volji i dalje biti uz europske partnere, ali pod uvjetom da i oni snose dio troškova. Za Europljane takva obveza nije dovoljna, pa se u hodnicima Washingtona i dalje lobira za snažniji američki angažman, posebno na europskome istoku.

Dok se gotovo svaki tjedan u svijetu otvori jedna sigurnosna prijetnja, Europa i SAD dijele sigurnosne dileme. Europljani DEFENDER.HR

Ključne članice drastično su smanjile potrošnju za obranu:

Njemačka

-4,3% Velika Britanija

-9,1% Italija

-21%

i dalje ovise o sigurnosnim uslugama SAD-a, ali ih to zapravo previše ne brine.

U isto vrijeme Amerikanci silno žele da Europljani učine više, ali ih zbog nečinjenja ne mogu kazniti na bilo koji način jer je Europa ipak SAD-u previše važna da bi je potpuno napustio. Što je onda rješenje?

Teoretski postoje dva scenarija. Prvi je taj da bi u nedostatku političke volje Europljana da značajnije ojačaju vlastitu obranu Amerikanci odlučili potpuno popuniti “rupe” i brinuti se o europskoj sigurnosti. To bi značilo i značajna sredstva sljedećih nekoliko desetljeća. Po drugom scenariju SAD neće brinuti o Europi, prepustit će je budućoj “Junckerovoj” europskoj vojsci i otvorit će sebi nebranjive sigurnosne bokove. Niti jedan od ta dva scenarija nije realan. Puno je realnije, tvrde NATO-ovi analitičari, da će se prakticirati kompromisno rješenje. No to kompromisno rješenje može trajati sve dok uistinu ne bude ugrožen članak 5 i sve dok SAD bude i dalje tvrdio da je Europa njihova suprotna obala.

Tako se na kraju pokazuje da je naoko tehničko pitanje od „2 posto“ vruća politička tema na kojoj se vide podjele unutar europskih saveznika, različite percepcije transatlantskih saveznika, geostrateške odrednice ali i početak, nadajmo se, istinske rasprave o europskoj sigurnosnoj arhitekturi.

DEFENDER STUDENI 2015. 29

»»UNUTARNJA SIGURNOST

Stvarne prijetnje izbjegličke krize

Izbjeglice trebaju pregledati stručnjac za biološku sigurno Ni policija, ni civilna zaštita, a ni zdravstvo nisu obučeni za organizaciju biološki sigurnog masovnog zbrinjavanja, masovne sanacije, dekontaminacije i svih drugih potrebnih radnji u kontekstu aktualne izbjegličke krize: za to su potrebni CBRNe stručnjaci

Autor: prof.dr.sc Zvonko Orehovec Foto: HINA/Ivo Lučić/ds

I

zbjeglička kriza koja je velikim dijelom pogodila i Republiku Hrvatsku zahtijeva izniman angažman svih vladinih i nevladinih institucija, ali i specifičnih struka i stručnjaka za određena područja koje se vrlo malo ili gotovo ništa nije čulo ili ih se nije konzultiralo. To su stručnjaci za nuklearnu, kemijsku i biološku sigurnost i obranu, u inozemstvu znani i kao CBRNe stručnjaci. Na žalost, kod nas takvih s diplomom ima vrlo malo i uglavnom ih političari ignoriraju, a prednost se daje samozvanim stručnjacima za sigurnost i ekspertima za sigurnosti ‘opće prakse’.

Zašto ih treba angažirati? Zato što su školovani za obranu, zaštitu i sigurnost od oružja za masovno uništavanje (naglasak na ‘masovno’) - nuklearno, kemijsko i biološko oružje i nuklearne, kemijske i biološke katastrofe nastale tehnološkim nesrećama u tvornicama, skladištima i transportu. U ovom konkretnom slučaju, za organizaciju biološki sigurnog masovnog zbrinjavanja, masovne sanacije, dekontaminacije i svih drugih potrebnih radnji. Za to ni civilna zaštita, ni policija, a ni zdravstvo (ovo potonje za segmente masovnog zbrinjavanja sa stajališta obrane i sigurnosti) nisu obučeni i pripremljeni.

30 DEFENDER STUDENI 2015.

Na primjer, već dvije godine centar CBRNe sigurnosti u Italiji (na talijanskom OSDIFE) priprema i obučava talijanske medicinske timove i bolnice upravo za ovaj oblik biološke opasnosti.

Zašto je to biološka opasnost? Samo dva primjera: u 15. stoljeću vojnici-povratnici s Krima donijeli su kugu u tadašnju Europu i usmrtili gotovo pola tadašnjeg stanovništva. Nakon Prvog svjetskog rata veterani su se vraćali kući i donijeli gripu, poznatu kao ‘Španjolska gripa’ koja je ubila tri puta više ljudi nego rat, više od 60 milijuna.

Dakle, da bi se spriječio sličan scenariji, potreban je angažman struke koja za sada nije angažirana, a koliko se može primijetiti to se neće učiniti ni u dogledno vrijeme.

Sve državne stručne institucije, a posebno policija zbog vrlo profesionalnog i humanog postupanja s izbjeglicama i iskazane požrtvovnosti, zaslužuju svaku pohvalu. Priznanje su zavrijedile i sve nevladine institucije, udruge i pojedinci, posebno Crveni križ i Caritas koji su Hrvatsku predstavili svijetu kao humanu i socijalno osjetljivu državu.

No isto tako nužno je iskazati i vrlo ozbiljne zamjerke politici, posebno sigurnosnoj politici prema izbjeglicama, i to politici EU-a i svim njenim članicama bez izuzetaka, i prema državama u Europi koje još nisu članice EU-a.

DEFENDER.HR

Stihijski, neplanski ulazak izbjeglica u sve države Europe, a posebno u EU te način njihova zbrinjavanja narušavaju temeljna načela, pravila, propise, direktive i konvencije prije svega biosigurnosti, ali i svih drugih oblika sigurnosti i zaštite: političku sigurnost, socijalnu i zdravstvenu sigurnost, zaštitu od terorizma, organiziranog kriminala te politiku neširenja robe vojne i dvojne namjene.

Izbjeglice dolaze iz područja s endemskim bolestima na koje su imuni i miješaju se s drugim izbjeglicama koji taj imunitet nemaju. Kreću se kroz krajeve u kojima mogu prenijeti svoje endemske bolesti, ali i zaraziti se endemskim bolestima tih regija i prenijeti ih dalje u regije koje ih nemaju.

Dugotrajno putovanje i stres kojima su izloženi na putu slabe im imunitet i čine ih osjetljivima na bolesti. Gotovo slobodan, stihijski pristup

»»Dugotrajno putovanje i stres kojem su izloženi na putu slabe imunitet i čine izbjeglice osjetljivijima na bolesti

ci ost

Sve izbjeglice MORAJU proći karantenu u trajanju od najmanje dva tjedna, kako iz razloga biosigurnosti, tako i iz svih ostalih sigurnosnih razloga jer će u tom razdoblju proći inkubacija za sve najvažnije potencijalne zarazne bolesti te dati mogućnost policiji i sigurnosnim službama da odrade poslove iz svoje nadležnosti DEFENDER.HR

izbjeglicama raznih nevladinih udruga i volontera te lokalnog stanovništva samo povećava razinu rizika, a opasni su i nehigijenski uvjeti kojima su izloženi na putu. Primjeri kuge u 15. stoljeću i Španjolske gripe u Prvom svjetskom ratu pokazuju kako se nenamjerno može proširiti epidemija s razornim posljedicama.

Među izbjeglicama vjerojatno su infiltrirani i razni ekstremisti, posebno iz redova ISIL-a i Al Kaide koji tako čine neizmjernu sigurnosnu prijetnju EU. Potrebno je naglasiti da postoje vrlo ozbiljne obavještajne analize da je ISIL eksperimentirao s razvojem i proizvodnjom RKB agensa i improviziranih NRKB naprava, a potvrđeni su čak i podaci da je ISIL imao nekoliko smrtnih slučajeva od ebole (sumnja se na eksperimente s virusom i njegovim širenjem ljudskim vektorima). Stihijski prelazak preko granice bez adekvatne kontrole povećava i mogućnost prijenosa tih naprava.

Sasvim je izvjesno da su i izbjeglice izložene nekim oblicima organiziranog kriminala kao što je šverc ljudima, trgovina robljem, prostitucija i slično, kako u ovoj, tako i u kasnijim fazama, posebno ako se stihija nastavi i u kasnijem zbrinjavanju.

Također je moguć i porast ekstremizma s obje strane: sa strane izbjeglica ako će biti razočarani razlikom između očekivanja i realnosti (što je i DEFENDER STUDENI 2015. 31

»»UNUTARNJA SIGURNOST Izbjeglička kriza i sigurnost izvrsna šansa za ubačene ekstremiste koji mogu iskoristiti situaciju te mobilizirati nezadovoljne); sa strane domaćih ekstremista iz EU-a koji će u izbjeglicama vidjeti različite opasnosti, od zdravstvene, socijalne, religijske i kulturološke do terorističke.

Sve to može stvoriti izrazito visoku političku nesigurnost u EU koja može ugroziti i njene temelje. Sve države Europe i sve države članice EU-a odgovorne su direktno uplitanjem ili indirektno ne-činjenjem za krizu u sadašnjim kriznim žarištima i potpuno je jasno da će izbjeglički pritisak popustiti kada se stvore koliko-toliko sigurni i povoljni uvjeti za život u tim regijama. Najavljeni potezi i akcije velikih svjetskih sila i vodećih država EU-a u obračunu s ISIL-om i Al Kaidom dodatno će usložiti sigurnosnu situaciju i pojačati pritisak izbjeglica, ali i pritiske navedenih terorističkih skupina. Zato je moguće očekivati jaču infiltraciju ekstremista koji koriste izbjegličku krizu, ali i ‘’buđenje infiltriranih spavača’’ koji su već ušli u EU. Sve države Europe i sve države članice EU-a znale su za nadolazeću izbjegličku krizu i više od godinu dana, pa su mogle projicirati njezin tijek i posljedice i shodno tome adekvatno se pripremiti.

To ne znači da je sada već prekasno i da se može nastaviti s ovakvom praksom ulaska izbjeglica u EU. Upravo suprotno, zbog očekivanih i najavljenih poteza protiv ISIL-a i Al Kaide, potrebno je što žurnije poduzeti sve potrebne političke i obrambeno-sigurnosne mjere da se organizira profesionalni i sigurnosno prihvatljivi način daljnjeg prihvata izbjeglica i to na korist građanima EU-a i samih izbjeglica Zabrinjava i to da su i međunarodne organizacije, kao što su UNHCR, UNOCH, UNICEF, WHO i druge imale provjerene informacije i uvid na terenu o predstojećoj izbjegličkoj krizi, a da također nisu poduzeli adekvatne mjere na razini UN-a. Zato je sada još veća odgovornost da se s članicama EU-a i svim drugim državama koje su zahvaćene izbjegličkom krizom uključe u što hitnije i što organiziranije rješavanje izbjegličke krize.

Zbog toga, a temeljeći prijedloge na struci i na iskustvu koje smo u Republici Hrvatskoj stekli tijekom Domovinskog rata s izbjeglicama i prognanicima te sa specijalnim operacijama koje je agresor provodio, između ostalog i biološkim i kemijskim terorizmom i to u sprezi s različitim oblicima organiziranog kriminala, nadležna tijela

»»Stihijski ulazak

izbjeglica u zemlje EU-a krši sva pravila biosigurnosti

Nužno je iskazati vrlo ozbiljne zamjerke politici, posebno sigurnosnoj politici prema izbjeglicama, i to politici EU-a i svim njenim članicama bez izuzetaka, i prema državama u Europi koje još nisu članice EU-a članica EU-a trebala bi poduzeti sljedeće: 1. Inicirati u Europskoj komisiji hitan sastanak eksperata koji će predložiti način daljnjeg prijema i zbrinjavanja izbjeglica u cijeloj Europi, od Turske i Grčke preko Makedonije, Srbije i svih članica EU-a i to na osnovi postignutog konsenzusa, uključujući i navedene međunarodne organizacije. Plan daljnjeg zbrinjavanja mora se temeljiti na sljedećem: a. Sve izbjeglice MORAJU proći karantenu u trajanju od najmanje dva tjedna, kako iz razloga biosigurnosti, tako i iz svih ostalih sigurnosnih razloga jer će u tom razdoblju proći inkubacija za sve najvažnije potencijalne zarazne bolesti te dati mogućnost policiji i sigurnosnim službama da odrade poslove iz svoje nadležnosti. b. Karantenu organizirati tako da svaka država na pravcu kretanja izbjeglica prijavi svoje kapacitete i da ih sukcesivno popunjava. Svi ostali koji dođu do granice dotične države, a prelaze njezine kapacitete za karantenu, prosljeđuju se utvrđenim i strogo kontroliranim koridorima u sljedeću državu u pravcu kretanja koji ih stavlja u

Nakon Prvog svjetskog rata veterani su se vraćali kući i donijeli gripu, poznatu kao ‘Španjolska gripa’ koja je ubila tri puta više ljudi nego rat, više od 60 milijuna

32 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

karantenu. Ako su i njezini kapaciteti popunjeni, izbjeglice se njezinim koridorima upućuju u sljedeće države prema planu EU-a. c. Tijekom kretanja u koridoru prije karantene ne smije biti dodira s lokalnim stanovništvom i neprijavljenim udrugama i pojedincima, a svi se trebaju pridržavati mjera biosigurnosti. d. Izbjeglice koje prođu karantenu upućuju se također utvrđenim koridorima direktno u zemlju-primateljicu po svom odabiru ili po utvrđenoj kvoti na razini EU-a na daljnju obradu kako bi stekli status izbjeglice. e. Prelazak granice mora se svesti na definirane granične prijelaze, a sve izbjeglice koji se ne pridržavaju tog načela nužno je smatrati ilegalnim i na njih primjenjivati propise Schengenskog sporazuma.

2. Navedeno rješenje traži angažman svih članica EU-a i međunarodnih organizacija pod okriljem UN-a koje podnose teret prijema i transfera izbjeglica i to u financijama, kadrovima, hrani, lijekovima i svim ostalim materijalno-tehničkim sredstvima.

3. Sve članice EU-a moraju odlučno prihvatiti i politička rješenja na samom izvoru nastanka izbjegličke krize koja podrazumijevaju i vojna, ekonomska i druga rješenja ako to traži procjena.

Hrvatska se sa svim svojim stručnim, profesionalnim i iskustvenim kapacitetima može staviti na raspolaganje za svaki oblik pomoći u pronalaženju i provođenju rješenja. No, još jedanput treba reći, struku se malo pita.

Strategija kibernetičke sigurnosti

Kolaps 22. rujna

bio je upozorenje o ranjivosti RH na kibernetičke napade Republika Hrvatska toga dana nije bila žrtva sofisticiranog kibernetičkog napada, nego je do prekida u radu došlo zbog objektivnih tehničkih okolnosti. Međutim, ovaj događaj koji je po mnogočemu usporediv s ruskim kibernetičkim napadom na Estoniju 2007. može nam poslužiti kao izvrstan primjer iz kojeg se daju iščitati potencijalne ranjivosti Hrvatske, kritične nacionalne infrastrukture i javnih i privatnih entiteta na kojima počiva stabilnost zemlje i sigurnost građana

Autor: mr.sc. Nikola Brzica

D

ana 22. rujna 2015. godine uslijed višednevnih napetosti između Republike Hrvatske i Republike Srbije izazvanih akutnom migrantskom krizom koja je pogodila obje zemlje, a koje su kulminirale zatvaranjem hrvatskih granica za vozila srbijanske registracije te srpskom blokadom uvoza robe podrijetlom iz Hrvatske, došlo je do prekida u radu svih servisa i usluga (fiksne i mobilne telefonije, prijenosa podataka, interneta i međunarodnih komunikacija) Hrvatskog Telekoma, vodeće telekomunikacijske tvrtke u Hrvatskoj.

Kao posljedica tog događaja došlo je do značajnih negativnih učinaka poput potpune nedostupnosti Nacionalne službe za hitne slučajeve 112 i pada sustava za interne POS, ali i međunarodne (SWIFT) transakcije. Osim toga, do 13 sati bili su blokirani ili su radili s poteškoćama Zagrebačka burza, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatska pošta, Porezna uprava i većina drugih službi koje se u svom poslovanju oslanjaju na telekomunikacijsku uvezanost.

Republika Hrvatska toga dana nije bila žrtva sofisticiranog kibernetičkog napada, nego je do prekida u radu došlo zbog objektivnih tehničkih okolnosti. Međutim, ovaj

događaj koji je po mnogočemu usporediv s ruskim kibernetičkim napadom na Estoniju 2007. može nam poslužiti kao izvrstan primjer iz kojeg se daju iščitati potencijalne ranjivosti Hrvatske, kritične nacionalne infrastrukture i javnih i privatnih entiteta na kojima počiva stabilnost zemlje i sigurnost građana.

U globalnom kontekstu kibernetički napadi provode se svakodnevno protiv pojedinaca, organizacija ali i država te zato nije nerealno razmišljati o scenariju poput navedenog u okvirima kibernetičkog napada. Zapravo, statistika neumoljiva kakva jest, ne ide nam u prilog. Ozbiljniji pristupi analizama rizika morali su dosad već ukazati na rizik da Hrvatska i njeni građani mogu postati žrtve kibernetičkih ugrozbi. Posljedice za građane Hrvatske mogu biti velike.

Uloga države u ostvarenju kibernetičke sigurnosti je u tome da zaštiti svoje resurse i da usmjerava i koordinira odgovorne aktere u ostvarenju kibernetičke sigurnosti na svim razinama društva.

Od kritične je važnosti razumjeti koliku važnost kibernetičko okružje danas ima u našim svakodnevnim životima. Ono se neprestano mijenja, a ugrozbe koje se unutar njega rapidno razvijaju ugrožavaju široki raspon privatnih i javnih interesa društva, a ponajprije se to odnosi

DEFENDER.HR

DEFENDER STUDENI 2015. 33

»»UNUTARNJA SIGURNOST Kibernetička sigurnost

Kibernetičko ratovanje nudi određene strateške prednosti. Primjerice, troškovi djelovanja u kibernetičkom prostoru neusporedivo su niži od troškova koje generira konvencionalna primjena sile, a u suvremenom svijetu nude gotovo jednake mogućnosti ostvarivanja političkih i drugih ciljeva na kritičnu nacionalnu infrastrukturu Hrvatske, naše gospodarstvo i građane. Zbog toga se moramo pripremiti za neizbježno, osmisliti nove suvremene pristupe, razviti nova rješenja, surađivati s partnerima i razmjenjivati informacije, kako bi zaštitili podatke i osigurali opstojnost. S obzirom na to da je nemoguće potpuno se zaštiti od neprestano razvijajućih visokotehnoloških ugrozbi u kibernetičkom prostoru, pa čak i za najmoćnije svjetske igrače, ono što bi Hrvatska u najmanju ruku morala osigurati je otpornost prema kibernetičkim ugrozbama.

Otpornost prema kibernetičkim ugrozbama je sposobnost nacije, organizacije ili poslovnog procesa da je predvidi, izdrži napad i oporavi se od nje. To je sposobnost sustava da izdrži negativne učinke koji su nastali zbog poznatih, nepoznatih, nepredvidljivih i neočekivanih ugrozbi koje dolaze iz kibernetičkog prostora.

Razvijene zapadne (a i istočne, možda čak još i više) zemlje već niz godina ulažu u razvoj sposobnosti koje eksploatiraju kibernetičko okružje.

Kibernetičko ratovanje nudi određene strateške prednosti. Primjerice, troškovi djelovanja u kibernetičkom prostoru neusporedivo su niži od troškova koje generira konvencionalna primjena sile, a u suvremenom svijetu nude gotovo jednake mogućnosti ostvarivanja političkih i drugih ciljeva. Također, u kibernetičkom prostoru ne postoje tradicionalne granice, znatno je teže pratiti i odrediti odgovornost aktera, a pravna regulativa nije još sasvim jasna u određivanju jurisdikcije. Sve ovo privlači razne državne i nedržavne aktere koji u kibernetičkom prostoru pokušavaju ostvariti svoje interese, uz minimalan rizik. Stoga je međunarodna zajednica prepoznala kibernetički prostor kao značajan faktor i već niz godina bavi se tom problematikom.

Europski parlament donio je 2013. ‘Rezoluciju o strategiji kibernetičke sigurnosti: otvoren, siguran i zaštićen kibernetički prostor’ koja ističe iznimnu i sve veću važnost koju internet i kibernetički 34 DEFENDER STUDENI 2015.

prostor imaju za političke, gospodarske i društvene transakcije, ne samo u Europskoj uniji nego i u odnosu na druge aktere u svijetu te poziva države članice da građanima osiguraju jednostavan pristup informacijama o kibernetičkim ugrozbama i načinima borbe.

NATO je uvrstio kibernetičku sigurnost među ključne ciljeve i prošle godine usvojio je novu politiku kojom se proširuje članak 5 Sjevernoatlantskog ugovora te se on sada odnosi i na kolektivnu obranu članica NATO-a po principu ‘napad na jednu članicu je napad na sve’ i u slučaju kibernetičkog napada. To pokazuje ozbiljnost NATO-a i potvrđuje činjenicu da su kibernetičke ugrozbe prepoznate kao važan sigurnosni čimbenik budućnosti. Iako ima još dosta otvorenih pitanja povezanih uz postupanja NATO članica kroz potencijalnu primjenu članka 5, može se reći da postoji globalni konsenzus o važnosti ove problematike. To potvrđuje i činjenica da gotovo sve zemlje članice EU-a i NATO-a imaju vlastite nacionalne strategije kibernetičke sigurnosti. Što Hrvatska u ovome trenutku čini i što u budućnosti može učiniti kako bi išla u korak s razvijenim zemljama i podigla svoje sposobnosti u području kibernetičke sigurnosti?

Kao prvo, važan iskorak je činjenica da je nakon višegodišnjeg procesa pripreme i usuglašavanja Vlada na sjednici održanoj 7. listopada 2015. donijela Odluku o donošenju Nacionalne strategije kibernetičke sigurnosti i Akcijskog plana

za provedbu Nacionalne strategije kibernetičke sigurnosti (NN 108/15). Strategija je donesena nešto više od dvije godine nakon rezolucije Europskog parlamenta i osam godina nakon događaja u Estoniji koji su potaknuli ‘kibernetička promišljanja’ u mnogim EU i NATO zemljama, međutim ovdje uistinu vrijedi uzrečica ‘bolje ikad nego nikad’. Cilj Nacionalne strategije kibernetičke sigurnosti je jasno definirati osnovna načela kibernetičke sigurnosti, područja koja ona obuhvaća te odgovornosti, a Akcijski plan razrađuje ciljeve i odgovornosti za provedbu kroz kratkoročne, srednjoročne i dugoročne projekte.

Donošenje Nacionalne strategije o kibernetičkoj sigurnosti i Akcijskog plana kao ključnih dokumenata je strateški potez i temelj za stvaranje sustava koji će usmjeriti napore svih državi dostupnih

NATO je uvrstio kibernetičku sigurnost među ključne ciljeve i prošle godine usvojio je novu politiku kojom se proširuje članak 5 Sjevernoatlantskog ugovora te se on sada odnosi i na kolektivnu obranu članica NATO-a po principu ‘napad na jednu članicu je napad na sve’ i u slučaju kibernetičkog napada DEFENDER.HR

U stručnim krugovima prevladava mišljenje da Hrvatska raspolaže s ograničenim znanjima o ovom području i da nije ukorak s implementacijom visokotehnoloških rješenja za jačanje otpornosti

resursa u ostvarivanju željenih i nužnih ciljeva i sposobnosti. No od strateških dokumenata ne očekuju se odgovori na sva pitanja povezana uz postupanja, odgovornosti i rizike koji se odnose na područje kibernetičke sigurnosti. Daljnji koraci odredit će uspjeh ili neuspjeh ovog projekta, a Strategija i Akcijski plan bit će uistinu, kako sami sebe nazivaju, ‘živi dokumenti’ samo ako se počnu čim prije sustavno implementirati i provoditi.

Hrvatska vlada i mjerodavne institucije u javnom (UVNS; nacionalni CERT; ZSIS; razne regulatorne agencije; obavještajne strukture i ostali nositelji i sunositelji ciljeva) i privatnom sektoru moraju pronaći najučinkovitiji i najpostojaniji način za implementaciju Strategije o kibernetičkoj sigurnosti jer u ovo vrijeme ne smijemo dopustiti propuste u koracima prema krajnjem cilju. Strategija je temelj, no prave izazove predstavljat će upravo koraci koji slijede – usmjeravanje i koordinacija svih relevantnih institucija te nadzor nad provedbom – ove zadaće su Strategijom predviđene za Nacionalno vijeće za kibernetičku sigurnost i Operativno-tehničku koordinaciju za kibernetičku sigurnost – tijela koja je tek potrebno ustrojiti.

Međutim, poučeni lošim iskustvima, kao što je slučaj sa Zakonom o kritičnim infrastrukturama i nikad ostvarenim zadaćama od kojih neke (popis kritične infrastrukture) izravno utječu na

provedbu Strategije i Akcijskog plana kibernetičke sigurnosti, Vlada mora zaista biti proaktivna u ostvarivanju svojih deklariranih ciljeva.

Imajući na umu definirane ciljeve Nacionalne strategije, ali i ključne čimbenike uspjeha razvijenih država u dostizanju nužne razine znanja i sposobnosti u području kibernetičke sigurnosti - korištenje inovativne tehnologije, situacijska svjesnost, operativna agilnost, razmjena informacija na međunarodnoj razini te centralizirano upravljanje i koordinacija - smatram da je u ovome trenutku vrlo važno inicirati projekte koji će osigurati kontinuiranu provedbu Akcijskog plana svih nadležnih tijela, ali i potaknuti svjesnost u širem hrvatskom društvu.

U stručnim krugovima prevladava mišljenje da Hrvatska raspolaže s ograničenim znanjima o ovom području i da nije ukorak s implementacijom visokotehnoloških rješenja za jačanje otpornosti, a razina situacijske svjesnosti na široj društvenoj razini je ispod zadovoljavajuće razine. Situacijska svjesnost je važan segment koji je proporcionalno povezan s uspjehom svakog procesa, a kada govorimo o kibernetičkoj sigurnosti, poznavajući donekle trenutno stanje u Republici Hrvatskoj i imajući na umu buduće trendove tehnološkog razvoja, poslove budućnosti koji će se zasigurno temeljiti na znanjima vezanima uz kibernetičko DEFENDER.HR

područje, smatram da su u ovom trenutku edukacija i promicanje osviještenosti područja na kojima se može najviše dostići. Zato je potrebno kroz sustavnu edukaciju od rane dobi početi stvarati kritičnu masu ljudi, znanja i vještina za sigurno korištenje kibernetičkog prostora, žurno pristupiti podizanju razine osviještenosti svih zaposlenika javnog sektora, a privatne tvrtke poticati na razvoj i implementaciju mjera zaštite od kibernetičkih ugrozbi. Ovakvi potezi značajno će doprinijeti jačanju otpornosti Hrvatske i društva u cjelini prema kibernetičkim ugrozbama.

Bez obzira na gore navedene smjernice za budućnost, potrebno je odmah povezati i iskoristiti sve resurse koje sada imamo u Hrvatskoj.

Dana 21. listopada 2015. Wikileaks je objavio nekoliko poruka elektroničke pošte sadašnjeg direktora CIA-e. Jedna od tih poruka pisana 2007. sadržava njegova promišljanja o izazovima obavještajne zajednice u 21. stoljeću, a sljedeći citat kao da je napisan za nas: ‘Nama je potrebna nacionalna inicijativa koja utvrđuje način na koji mi možemo najbolje upotrijebiti, koordinirati i iskoristiti znanja i talent koji se nalaze unutar naše velike zemlje’.

Stavovi izneseni u ovom članku osobni su stavovi autora i ne predstavljaju službene stavove institucija u kojima autor ima članstvo.

DEFENDER STUDENI 2015. 35

I N T E RVJ U

Načelnik Glavnog stožera OSRH

Drago Lovrić

‘OSRH je jamac mira u jugoistočnoj Europi’ Razgovarao: Marko Ćustić Snimio: Saša Zinaja

H

rvatske Oružane snage prolaze kroz jednu od najvećih transformacija u svojoj povijesti, dijelom potaknutu i krizom u Ukrajini. Opremaju se i naoružavaju zapadnim sredstvima, zrakoplovstvo je remontirano, a mornarica je potvrdila raketnu sposobnost na ovogodišnjoj vježbi ‘Združena snaga 15’, najvećoj u posljednjih 20 godina. O svemu tome razgovarali smo s načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga, generalom zbora Dragom Lovrićem. »» Smatrate li da Srbija treba brinuti za svoju sigurnost zbog opremanja Oružanih snaga Republike Hrvatske samohodnim haubicama PzH2000, helikopterima Kiowa i balističkim projektilima VLRS M270?

Hrvatska ni jednu državu ne doživljava kao neprijatelja i ne želi da je drugi percipiraju kao ugrozbu ili neprijatelja.

Hrvatska je opredijeljena da kroz mehanizme suradnje i kooperativne sigurnosti doprinosi miru i stabilnosti u

36 DEFENDER STUDENI 2015.

neposrednom i širem okružju. Naše je temeljno strateško opredjeljenje obrana domovine i smatram da ni jedna država, pa tako ni Srbija, nema razloga osjećati se ugroženom. Želim naglasiti da će Oružane snage u sljedećem razdoblju intenzivno razvijati značajne sposobnosti za uvjerljivo odvraćanje i odlučnu obranu protiv svake prijetnje suverenitetu ili teritorijalnom integritetu Hrvatske te sposobnosti za zaštitu i pomoć civilnom društvu u uvjetima nesreća i katastrofa. Te sposobnosti ćemo razvijati samostalno ili u sklopu NATO-a. To je, uostalom, i naša ustavna obveza, a to od nas očekuju i građani Hrvatske.

Sposobnosti Oružanih snaga razvijaju se uravnoteženo, sukladno financijskim mogućnostima, imajući u vidu sve tri misije: obranu teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti te obranu saveznika; doprinos međunarodnoj sigurnosti i potporu civilnim institucijama. Navedeni projekti nabave u izravnoj su funkciji tih misija, a Oružane snage su bile i bit će jamac mira i stabilnosti, ne samo u našem bližem okružju u srednjoj i jugoistočnoj Europi, nego i u globalnom okružju u kojem prvenstveno, kroz sudjelovanje u mirovnim misijama i operacijama potpore miru, dokazujemo da smo pouzdan i vjerodostojan saveznik i partner na kojega se može računati.

DEFENDER.HR

»»S načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga RH, generalom zbora Dragom Lovrićem, razgovarali smo o novom valu opremanja OSRH moćnim oružjem za odvraćanje, vježbi ‘Združena snaga 15’, najvećoj u posljednjih 20 godina te o drugim aktualnim postignućima Oružanih snaga

DEFENDER.HR

DEFENDER STUDENI 2015. 37

»»INTERVJU

Oružane snage su bile i bit će jamac mira i stabilnosti, ne samo u našem bližem okružju u srednjoj i jugoistočnoj Europi, nego i u globalnom okružju

»» Do prije dvije godine izgledalo je kao da Oružane snage najviše obavljaju poslove kojim se u većini država bave civilne institucije (medicinski prijevoz, protupožarne aktivnosti, borba protiv poplava).

Međutim, sve se promijenilo ruskom akcijom u Ukrajini. Započeo je proces opremanja i naoružavanja Oružanih snaga sredstvima zapadnog podrijetla, zrakoplovna tehnika se remontirala, a Hrvatska ratna mornarica (HRM) priprema se za prihvat obalnih ophodnih brodova i potvrđena je njena raketna sposobnost. Učinilo se puno više tijekom posljednje dvije godine nego proteklih deset. Kako to komentirate?

Do prije nekoliko godina prioriteti su bili transformacija i smanjenje broja Oružanih snaga, prilagodba organizacije i provođenje aktivnosti za integraciju u NATO. Hrvatska je najbrže od svih novih zemalja članica uspješno provela i u cijelosti implementirala Integracijski plan u samo tri i pol godine.

Nakon uspješne integracije u NATO, zadaća je bila razviti nove programe, planove i smjernice razvoja i obuke. Veliki napori bili su usmjereni u razvoj i obuku osoblja, ali je utvrđena i potreba za poboljšanjima tehničke i doktrinarne baze Oružanih snaga. Prepoznali smo i potrebu povećanja financijskih izdataka i efikasnosti održavanja borbene tehnike te uvježbavanja kinetičkih operacija.

Naravno, pokrenuti su i novi projekti opremanja i održavanja u skladu s novim zahtjevima, pri čemu su iskorištene prilike koje su temeljene na članstvu u NATO-u. U domeni održavanja napravljen je odlučujući iskorak osiguravanjem većih financijskih izdataka te većim oslanjanjem na sposobnosti naših vlastitih inženjera i njihove tehničke ekspertize.

Integracija naših vlastitih znanja i kapaciteta u hrvatskom gospodarstvu daje najbolje rezultate za uloženi novac. Tako se obavljaju remonti helikoptera, revizija tenkova, remont raketnih sustava i drugih ubojnih sredstava, održavanje brodova te niz drugih zadaća.

Osim stvaranja tehničkih preduvjeta kroz održavanje i remonte borbenih sustava, Glavni stožer dao je prioritet doktrinarnom uređenju združenog područja djelovanja

Oružanih snaga. Sve to je imalo utjecaj na drugačije smjernice za obuku i vježbe te davanje naglašene pozornosti združenom i integriranom djelovanju i kinetičkim operacijama. »» Nedavno smo u Slunju mogli vidjeti i najveću vojnu vježbu posljednjih dvadeset godina, na kojoj je testirana vojna sposobnost doktrine integrirane bitke. Možete li se sjetiti kada je održana vojna vježba takvog opsega i sastava posljednjih 10-ak godina?

Zašto slične vježbe nisu održavane i ranije, za vrijeme mandata vašeg prethodnika?

Tijekom posljednjih desetak godina Oružane snage provele su niz vježbi, a neke su svojim opsegom, prostorom na kojem su provedene te angažiranim snagama bile na približno istoj razini kao i vježba ‘’Združena snaga 15’’. Međutim, vježbe u prethodnom razdoblju imale su neke druge ciljeve. Prije punopravnog članstva u NATO-u glavni ciljevi bili su povećanje interoperabilnosti naših snaga sa snagama članica NATO-a i ujednačavanje planiranja i operativnih djelovanja sukladno njegovim standardima.

Ulaskom u NATO zadaće Oružanih snaga su se proširile, pa je bilo nužno da i ciljeve obuke usmjerimo prema dostizanju željenih sposobnosti. Suradnja sa saveznicima i partnerima dodatno je intenzivirana i broj vježbi iz godine u godinu je rastao. U razdoblju od 2011. do danas provedene su 124 vojne vježbe kojima je bio cilj provjera dostizanja Ciljeva sposobnosti. Iz tog razdoblja najznačajnija vježba je ‘’Jackal Stone 12’’, u kojoj je sudjelovalo preko 2200 sudionika iz ukupno 16 zemalja i Hrvatske, kao i vježba ‘’Immediate Response’’ koja se redovito provodi od 2010.

Kao ilustraciju našega postupnog povećanja broja i intenziteta vježbi naveo bih da smo u 2004. na njih utrošili oko 273.000,00 kuna, 2007. 8,4 milijuna kuna, dok je prošle godine taj iznos dosegnuo 12,5 milijuna kuna. U tom razdoblju utrošili smo preko 920 tona ubojnih sredstava, od toga preko 200 tona u 2014. Do rujna ove godine utrošili smo oko 146 tona, a do kraja godine utrošit ćemo puno više nego u 2014.

Na vježbi ‘’Združena snaga 15’’ prikazana je sposobnost djelovanja Oružanih snaga u četiri dimenzije; kopno, more,

»» Kakva će biti primarna uloga helikoptera Kiowa? Poznato je da se nabavljaju helikopteri sa senzorima i nadogradnjom učinjenom 2012., očekuje li se da s helikopterima stigne i naoružanje poput raketa Hellfire?

Kao što je javnost već upoznata, helikoptere OH-58D Kiowa Warrior ponudio je SAD kroz program viškova obrambene opreme i sredstava.

Proces nabave helikoptera OH-58D je u fazi razmatranja i usuglašavanja te je upravo u tijeku njihov obilazak i inspekcija kako bi se utvrdilo stvarno stanje i opremljenost. Uskoro, na temelju rezultata obilaska i inspekcije, očekujemo nastavak realizacije ovog projekta. Prve impresije tijekom obilaska prilično su dobre i ukazuju na to da bi Oružane snage mogle dobiti helikoptere u izuzetno dobrom stanju, odnosno letjelice koji su manje od tri godine u uporabi i koji imaju veoma mali broj sati naleta. Želim naglasiti ključnu odliku uporabe tih helikoptera, a to je mobilnost jer se u vrlo kratkom roku može promijeniti težište djelovanja. Važna je i njihova oprema koja sadržava napredne senzorske i komunikacijske sustave te naoružanje koje, između ostalog, uključuje i protuoklopni sustav Hellfire. Uvođenjem ovog helikoptera u operativnu uporabu Oružane snage će dobiti nove sposobnosti i u provedbi tradicionalnih vojnih zadaća, a i zadaća potpore civilnom društvu, posebno u zadaćama traganja i spašavanja, nadzora granice, motrenja i izviđanja, otkrivanja i praćenja ciljeva, praćenja i utvrđivanja učinaka djelovanja po ciljevima protivnika te nadzor bojišta iz zraka.

38 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

»»DRAGO LOVRIĆ zrak i informatički prostor. Prvi put prikazana je sposobnost obrane od tzv. kibernetičkog napada. Ta vježba interesantna je zato što predstavlja nastavak provjere, uvježbavanja i usvajanja koncepta integriranog djelovanja. Integrirano djelovanje postaje, pored združenosti, jedno od temeljnih načela naše doktrine. Suština ovog pristupa očituje se u spoznaji da je za učinkovito suočavanje s modernim sigurnosnim ugrozbama potreban sveobuhvatni pristup širokog spektra svih elemenata državne uprave i civilnih institucija.

U operacijama na nacionalnom teritoriju Oružane snage će se integrirati s ostalim instrumentima državne moći. To podrazumijeva plansko, koordinirano i sinergijsko djelovanje Snaga zajedno s civilnim institucijama, prvenstveno civilne zaštite, zdravstvenih ustanova, vladinih tijela i nevladinih organizacija te gospodarskih subjekata.

Oružane snage pripremaju se i uvježbavaju za integrirano djelovanje i izvan teritorija Hrvatske. Opseg djelovanja sa saveznicima ili partnerima može obuhvaćati širi spektar angažmana, od operacija potpore miru do sudjelovanja u obrani saveznika u skladu s odredbama članka 5 Sjevernoatlantskog ugovora. »» Hoće li VLRS M270 biti u standardnoj verziji ili nadograđen sustavom za upravljanje vatrom u verziji A1? Kakvi su planovi i može li se nadogradnja obaviti u Hrvatskoj?

Kada smo saznali da kroz program viškova obrambene opreme i sredstava, tzv. EDA (Excess Defense Articles), postoji mogućnost nabave određene količine višecijevnih lansera raketa MLRS M-270, iskazali smo interes za ovaj sustav.

Nabava VLRS-a još je uvijek u ranoj fazi pregovora i stručnjaci Oružanih snaga tek su nedavno posjetili SAD, pregledali dostupna sredstva i započeli pregovore o mogućnosti nabave i nadogradnje sustava. M-270 traži određenu nadogradnju i modernizaciju kako bi mogao koristiti cijelu paletu suvremenog vođenog streljiva iznimne moći i preciznosti. Radi se o poboljšanom sustavu upravljanja vatrom inačice UFCS (Update of Fire Control System).

Prema našim analizama ta modernizacija može se napraviti

Na vježbi ‘Združena snaga 15’ prikazana je sposobnost djelovanja Oružanih snaga u četiri dimenzije; kopno, more, zrak i informatički prostor.

Prvi put prikazana je sposobnost obrane od tzv. kibernetičkog napada

»» Mogu li Kiowe s PO naoružanjem odigrati ulogu potpore BOV Patriji u borbenim operacijama?

Primarna namjena ovih helikoptera bit će potpora kopnenim snagama, snagama HRM-a i specijalnim snagama, što uključuje i potporu mehaniziranim snagama pješaštva na BOV Patriji u borbenim operacijama. Ovu opciju razmatramo s posebnom pažnjom jer veći dio BOV Patrija nije opremljen integriranim protuoklopnim sustavima, a sukladno našoj doktrinarnoj uporabi nužno je osigurati odgovarajuću protuoklopnu i protuzračnu potporu. BOV Patria i helikopter OH-58D nadopunjuju se i zajedno daju kvalitetu potrebnu za optimalnu uporabu postrojbi u provedbi cijelog spektra zadaća, od zadaća obrane nacionalnog teritorija pa sve do provedbe zadaća u operacijama potpore miru pod vodstvom NATO-a i EU-a.

DEFENDER.HR

i u Hrvatskoj, uz stručnu uputu te isporuku dijelova i alata iz SAD-a. Provedba modernizacije radila bi se postupno, u skladu s proračunskim mogućnostima.

Nabava M-270 sustava bila bi kompatibilna nadogradnja sustavu samohodnih haubica PzH2000, a oba sustava (PzH2000 i M-270) mogli bi sinergijski djelovati s helikopterima OH-58D Kiowa Warrior. Tako bi Oružane snage u samo nekoliko godina napravile generacijski iskorak u području vatrene potpore, dobivajući sposobnost brzog djelovanja i prenošenja vatre na velikim daljinama, uz iznimnu preciznost. »» Poznato je da je BOV Patria AMV opremljeno oružnom stanicom RWS 12,7 mm, što zasigurno nije dostatno na današnjem bojištu. Kad govorimo o Patriji, zašto se kontinuirano produžuje natječaj za odabir oružne stanice RWS 30 mm?

Tijekom 2014., nakon što su prikupljene osnovne tehničke informacije i obavljeni razgovori s potencijalnim proizvođačima/ponuđačima, Ministarstvo obrane pokrenulo je proces nabave daljinski upravljive oružne stanice 30 mm s protuoklopnim raketnim sustavom 3. generacije. Krajem srpnja 2015. raspisan je javni natječaj u kojem se, kao prvi korak, ocjenjuje sposobnost potencijalnih ponuditelja.

Po završetku 1. stupnja nadmetanja postupak će se nastaviti u 2016. kroz 2. stupanj nadmetanja, odnosno dostavljanjem ponuda.

Odabir izvođača i potpisivanja ugovora, s obzirom na proceduru, očekujemo tijekom 2016. Nakon potpisivanja ugovora prvi sustav bi mogao biti isporučen u roku od 14 do 18 mjeseci. Kako je potrebno minimalno dva mjeseca za provedbu integracije, prvo kompletirano vozilo bilo bi isporučeno od 16 do 20 mjeseci nakon potpisivanja ugovora. »» Planira li se nabava bespilotnih sustava veće autonomije i doleta?

U visokoj fazi realizacije je nabava bespilotnih letjelica veće autonomije i dosega u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, uz financiranje sredstvima iz fondova EU-a. Riječ je o projektu iz tzv. ‘dual use’ programa, u kojem bi se bespilotne letjelice koristile u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede za dvojne zadaće: za nadzor ribolovnih zona na Jadranu i za potrebe Oružanih snaga u omjeru 60:40. Realizacijom ovog projekta osigurala bi se dodatna sposobnost za izviđanje i prikupljanje podataka iz zraka, pa bi to bio još jedan primjer višestruke civilno-vojne suradnje. »» Što je s taktičkim bespilotnim letjelicama Skylark, poznato je da za njih više nema dijelova na tržištu?

Hoće li se nabavljati neki drugi taktički UAV-i?

Besposadna letjelica Skylark I je u operativnoj uporabi u Oružanim snagama od 2007., a zahvaljujući naporima i znanju naših djelatnika produljen joj je životni vijek i još uvijek se koristi u postrojbama. Izraelska tvrtka ELBIT više ne proizvodi zamjenske dijelove za sustave Skylark I, ali zahvaljujući našim stručnjacima koji ih samostalno održavaju moguća je njihova uporabu za potrebe Oružanih snaga.

DEFENDER STUDENI 2015. 39

»»INTERVJU

Nabava M-270 sustava bila bi kompatibilna nadogradnja sustavu samohodnih haubica PzH2000, a oba sustava (PzH2000 i M-270) mogli bi sinergijski djelovati s helikopterima OH-58D Kiowa Warrior. Tako bi Oružane snage u samo nekoliko godina napravile generacijski iskorak u području vatrene potpore

»»‘Ne postoji zapreka ili izazov koju hrvatski vojnik nije u stanju svladati’, uvjeren je general zbora Lovrić Postoji potreba za taktičkim besposadnim letjelicama i razmatra se nabava za potrebe Oružanih snaga. No ne treba isključiti činjenicu da postoji niz znanstvenih institucija i tvrtki u Hrvatskoj koje mogu zajedničkom suradnjom s Oružanim snagama razviti letjelicu za potrebe Snaga i drugih tijela u državi, a u budućnosti mogu postati i hrvatski izvozni proizvod. »» Mogu li Oružane snage poslovati na komercijalnoj osnovi kako bi zaradile dio sredstava za vojni proračun? Mislim prije svega na obuku pripadnika inozemnih oružanih snaga u Hrvatskoj, kao što je obuka omanskih pilota na avionima PC-9?

Zadaća oružanih snaga ni u jednoj državi nije komercijalno poslovanje. No u slučajevima kad postoje slobodni kapaciteti i kad možemo pružiti usluge visoke vrijednosti na komercijalnoj osnovi, poput školovanja pilota, mi to i činimo.

Moram naglasiti da mi naše kapacitete ne reklamiramo po svijetu kao što to rade firme koje posluju na otvorenom tržištu, nego nam zainteresirani klijenti prilaze po preporuci i traže određene usluge u obrazovanju i obuci. Svaka ušteda koju možemo ostvariti u državnom proračunu je važna i mi provodimo te aktivnosti, ali zarada u ovakvim projektima nikad nam nije bila ideja vodilja.

40 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

»» Vjerujete li u nabavu novog tipa borbenog aviona?

Tijekom proteklog razdoblja Vijeće za obranu više puta je naglašavalo potrebu zadržavanja sposobnosti obrane i nadzora zračnog prostora Hrvatske. Zadržavanje te sposobnosti, prvenstveno nabavom novoga borbenog aviona, iziskuje znatne financijske, materijalne i ljudske resurse. Prije donošenja konačne odluke Ministarstvo obrane i Oružane snage će donositeljima odluke pripremiti sve dostupne informacije o mogućnostima i uvjetima zadržavanja sposobnosti.

Smatram da bi Hrvatska trebala zadržati sposobnost zaštite suvereniteta u zračnom prostoru i nadam se da će se uskoro donijeti odluka o načinu ostvarivanja te sposobnosti. »» Koliko su Oružane snage angažirane u pomoći civilnim strukturama i jesu li te potpore opterećenje za proračun za obranu?

Hrvatski građani mogu biti sigurni da će Oružane snage uvijek biti spremne i sposobne obraniti njihove živote i imovinu bez obzira na to kojoj vrsti ugrozbe su izloženi, uključujući prirodne i civilizacijske katastrofe. Ne postoji zapreka ili izazov koju hrvatski vojnik nije u stanju svladati.

To je bilo jasno vidljivo prošle godine tijekom katastrofalnih poplava, kao i proteklih 20 godina koliko se borimo s velikim požarima, ili pak ove godine kad je počela izbjeglička kriza,

»»DRAGO LOVRIĆ

a mogu reći i svaki dan kad osiguravamo hitni medicinski prijevoz helikopterima HRZ-a i PZO-a.

Ilustracije radi, ove godine smo gasili 197 požara u kojima smo izbacili preko 57.000 tona vode. Isto tako, svake godine sudjelujemo u akcijama traganja i spašavanja. Ove godine imali smo ih 19, prošle godine 24, u 2013. 30, a 2012. čak 39, kad smo spasili 73 osobe.

Sve do listopada ove godine Oružane snage bile su isključivi pružatelj usluge hitnog medicinskog helikopterskog prijevoza, ali od listopada intenzitet našeg angažmana nešto je smanjen. No svejedno smo do sada obavili 427 takvih letova, a cijele prošle godine 418, dok smo 2013. izveli čak 480 letova u kojima smo prevezli 529 životno ugroženih pacijenata.

Prošla godina ostat će sigurno zapamćena po izuzetnom angažmanu Oružanih snaga u obrani od poplava. U tri navrata na području 7 županija bilo je angažirano 5268 pripadnika s potrebnim vozilima i materijalnim sredstvima. Za naš angažman na području županjske Posavine dobili smo i dvije posebne nagrade od grada Županje i Vukovarsko-srijemske županije.

Praktički skoro svake godine pripadnici i postrojbe Oružanih snaga dobivaju nagrade za izuzetan napor u različitim akcijama spašavanja ljudskih života i imovine.

Postoji niz znanstvenih institucija i tvrtki u Hrvatskoj koje mogu zajedničkom suradnjom s Oružanim snagama razviti bespilotnu letjelicu za potrebe Snaga i drugih tijela u državi, a u budućnosti mogu postati i hrvatski izvozni proizvod

Prošla godina ostat će sigurno zapamćena po izuzetnom angažmanu Oružanih snaga u obrani od poplava DEFENDER.HR

Ove godine bili smo angažirani i na ublažavanju posljedica migrantske krize. Do kraja listopada na raznim inženjerijskim, logističkim i drugim potpornim poslovima utrošili smo skoro 4500 radnih dana, obavili poslove u vrijednosti od oko 1,5 milijuna kuna i angažirali značajna materijalna sredstva, a u našim objektima osiguravamo i spavanje i prehranu za pripadnike MUP-a i drugih državnih struktura angažiranih na migrantskoj krizi. »» Koja su najveća postignuća Oružanih snaga u posljednje vrijeme?

Iako smo bili limitirani ograničenjima zbog dugogodišnje gospodarske krize, pokrenuli smo niz ključnih projekata koji će imati utjecaj na sposobnosti Oružanih snaga sve do 2030. Tu prije svega mislim na novi sustav školovanja kadeta koji je integriran u zagrebačko sveučilište, a nadam se uskoro i u splitsko. Omogućili smo im uvjete kakve bi svi studenti u Hrvatskoj samo mogli poželjeti. Značajno smo promijenili obrazovnu strukturu časničkog kadra, a do kraja iduće godine svi časnici imat će minimalno trogodišnji sveučilišni studij.

Osim u infrastrukturu Hrvatskog vojnog učilišta ulagali smo i u infrastrukturu u vojarnama i skladištima. Tu prije svega mislim na smještajne i radne objekte na Hrvatskom vojnom učilištu, kompleksu MORH-a i Glavnog stožera, zatim u Petrinji, Slunju, Velikoj Buni i drugdje. Uložili smo velika sredstva u obnovu i izgradnju novih skladišta za ubojna sredstva i neka od njih su zaista skladišta za 21. stoljeće.

Proveli smo neke važne promjene u organizaciji Oružanih snaga. Imamo novi ustroj i ta je promjena dio stalne transformacije kako bi bili još učinkovitiji, prvenstveno kroz sinergiju djelovanja svih grana, rodova, uprava i službi.

Nakon dugo vremena pokrenuli smo proces ustrojavanja pričuve koja će na kraju 5- godišnjeg procesa imati 20.000 ljudi. Sve ove promjene su u skladu sa zaključcima NATO samita da se poveća spremnost snaga za brzi odgovor i, naravno, da imamo što učinkovitiji sustav u operativnom i administrativnom području.

Krajem prošle godine potpisan je ugovor o izgradnji obalnih ophodnih brodova s hrvatskim brodogradilištem i sami smo obavili remont raketa RB-15 te s dva uspješna gađanja ponovno vratili sposobnost raketne protubrodske borbe. Dokazali smo da naši brodovi mogu sudjelovati u međunarodnim operacijama izvan Jadrana te da sami možemo osigurati strateški prijevoz naših postrojbi brodovima HRM-a.

Kad govorimo o modernizaciji, vjerojatno najzvučniji projekt je nabava samohodnih njemačkih haubica PzH2000.

Od SAD-a smo dobili 212 vozila MRAP čija bi nabavna vrijednost u tvornici bila preko 100 milijuna dolara.

Završen je remont borbenih aviona MiG-21 i transportnih helikoptera Mi-8.

Posebnim postignućem smatramo to da je danas hrvatski vojnik opremljen odjećom, obućom, puškom, pištoljem, kacigama i drugom zaštitnom opremom hrvatskih proizvođača, s kojima svake godine potpisujemo višemilijunske ugovore.

DEFENDER STUDENI 2015. 41

»»‘RUSKO-SRPSKO BRATSTVO’

Koliko su jake srpsko

‘Slavensko bratstv savezništvo Srbije Beograd održava najbolje veze s NATO savezom koliko se to može učiniti izvan punopravnog članstva, a istodobno koristi prednosti tehničke suradnje s Rusijom i zadovoljava prorusko javno mnijenje Autor: Aleksandar Radić Foto: Dejan Beda

R

usi kao domaćini vojnih vježbi na koje su pozvani Srbi izabrali su simbolično snažna imena - padobranci su uvježbavali protupobunjenička djelovanja na vježbi pod imenom ‘Slavensko bratstvo’, a piloti su gađali mete raketama na vježbi ‘Bratstvo avijatičara Rusije i Srbije’ (BARS).

Moto vježbe zrakoplovnih jedinica ‘Ista boja, ista vjera, ista krv’ potvrdila je dojam da su s istoka poslali poruku kako se sada vodi računa o etničkoj bliskosti kao polaznoj osnovi za razvoj novih savezničkih odnosa.

Službeni Beograd izbjegava jasno i precizno definiranje posebnih obrambenih veza s Rusijom, pozivajući se na vojnu neutralnost Srbije. Na prvi pogled radi se o neobičnom presedanu u vrijeme krize u odnosima SAD-a i EU-a s jedne strane i Rusije s druge strane, u sjeni krize u Donbasu i ruske vojne intervencije u Siriji.

U turbulentnim okolnostima Beograd održava najbolje veze s NATO savezom koliko se to može učiniti izvan punopravnog članstva i vrlo aktivno sudjeluje u međunarodnim misijama pod vodstvom UN-a i EU-a. Radi se

42 DEFENDER STUDENI 2015.

o velikom broju značajnih vojnih aktivnosti, od obuke i vježbi do donacija članica NATO-a za modernizaciju Vojske Srbije. Istovremeno, s Rusima se provodi borbena obuka elitnih jedinica kao što su 63. padobranska bojna i 101. lovačka zrakoplovna eskadrila. Beograd je izložen kritikama, posebno onima iz političkog vrha EU-a, ali očigledno postoji prešutna suglasnost da Srbi mogu održavati posebne veze s Rusima sve dok to ne ide na štetu približavanja NATO-u.

Doduše, posebne vojne veze Srbije i Rusije su novijeg datuma nego što se to obično misli. Do jeseni 2013. uglavnom su se sve konkretne aktivnosti svodile na trgovinu - za potrebe Vojske Srbije iz Rusije preuzimani su rezervni dijelovi prije svega za zrakoplovstvo. Vrlo agilni ruski ministar obrane Sergej Šojgu najzaslužniji je za dramski obrat - on je 13. prosinca 2013. u Beogradu stavio potpis na međuvladin dokument o vojnoj suradnji. U stilu čovjeka koji jednim potezom rješava problem i postavlja nova ‘pravila igre’, Šojgu je inicirao zajedničke vježbe oružanih snaga Rusije i Srbije kakve nikada nisu održavane u prošlosti. Procedura planiranja prve vježbe padobranskih jedinica pokrenuta je prije nego što se ruska zastava razvila iznad Krima i Srbi su bili iznenađeni novom DEFENDER.HR

o-ruske veze?

vo’ nije ugrozilo e i NATO-a

Službeni Beograd izbjegava jasno i precizno definiranje posebnih obrambenih veza s Rusijom, pozivajući se na vojnu neutralnost Srbije DEFENDER.HR

situacijom. Odustati od vježbe bilo je vrlo loše rješenje zato što bi se tim činom poslala poruka Kremlju da je Beograd na ‘drugoj strani fronte’. Nastaviti s pripremama u skladu s planiranom dinamikom i ponašati se kao da se ništa ne događa bio je izbor Vlade Srbije. Zato se u prosincu prošle godine pokušalo ignorirati novinare koji su htjeli pratiti vježbu ‘Srijem 2014.’ na poligonu Nikinci. Zanemarilo se to što su Rusi iz aviona Iljušin 76TD iskrcali novinarske timove ‘naoružane’ kamerama koji su svakodnevno izvještavali o aktivnostima na vježbi. Tek na završni dan vježbe, 14. prosinca, pozvani su novinari i objavljeno je da se nešto dešava na Nikincima, a puno se toga moglo vidjeti. Rusi su prikazali manevar snaga za brzo reagiranje koje su prebačene preko zračnog prostora članice NATO-a Rumunjske i došle do savezničke Srbije. Iz šest Iljušina 76TD na batajničkom aerodromu iskrcana je ojačana padobranska satnija s borbenim vozilima.

niški padobranci U skladu s dogovorom da se vježbe održavaju naizmjenično, ove godine Rusi su bili domaćini vježbe ‘Slavensko bratstvo’ na kojoj je sudjelovalo 450 pripadnika ruske 7. gardijske desantno-jurišne divizije (planinske), 200 pripadnika bjeloruske DEFENDER STUDENI 2015. 43

»»‘RUSKO-SRPSKO BRATSTVO’

»»za vježbu je pripremljeno 7 zrakoplova - 5 dvosjeda MiG-29UB tvorničke oznake 9-51 i dva jednosjeda 9-12. Instruktori koji su letjeli na zrakoplovu MiG-29 dolaze iz ruskog ekvivalenta američke škole TOPGUN 317. samostalne gardijske mobilne bojne i 60 pripadnika 63. padobranske bojne Vojske Srbije. Niški padobranci došli su u bazu Raevski 31. kolovoza i najprije su zadužili ruske automatske puške jer kod kuće koriste njemačke puške tvrtke Heckler&Koch. U združenim aktivnostima padobranci iz tri države uvježbavali su suzbijanje djelovanja ‘nezakonitih oružanih formacija’. Zapovjednik ruske Zračno-desantne vojske general-pukovnik Vladimir Šamanov dao je politički motiviranu izjavu da se na ‘Slavenskom bratstvu’ uvježbava suzbijanje masovnih nereda slični onima s kijevskog Trga Majdan početkom prošle godine. Cilj zamišljenih terorista prema scenariju vježbe je destabilizacija vlasti države. Zato je pokrenuta međunarodna akcija za uništenje terorista i povratak državnog poretka.

Za razliku od detaljno razrađenog scenarija za vježbu padobranaca, na recentnoj zrakoplovnoj vježbi održanoj 6. i 7. listopada na jugoistoku Rusije radilo se o složenoj taktici po jednostavnoj temi - ‘odbijanje zračnih napada protivnika u zaštiti vojske i objekata’.

Srbima je vježba bila izuzetno značajna jer nitko od pilota koji su sada u aktivnoj službi nije imao priliku gađati s infracrveno samonavođenom raketom zrak-zrak R-73 koja je glavni adut pod krilima zrakoplova MiG-29 u bliskoj manevarskoj zračnoj borbi. Prvo i jedno gađanje s R-73 održano je još u kolovozu 1989. Piloti Mi-17 također su mogli puno toga naučiti od ruskih kolega, posebno u kontekstu odluke da se nabave dva nova Mi-17V-5 za Vojsku Srbije.

Domaćin vježbe BARS 2015. bio je 185. centar borbene

gotovosti i borbene primjene Ratnog zrakoplovstva Rusije s aerodroma Privolški pokraj Astrahana.

Za vježbu je bilo pripremljeno 7 zrakoplova - 5 dvosjeda MiG-29UB tvorničke oznake 9-51 i dva jednosjeda 9-12.

Radi se o letjelicama koji su ekvivalenti zrakoplovima MiG29 iz 101. eskadrile Vojske Srbije. Instruktori koji su letjeli u zrakoplovu MiG-29 dolaze iz 116. školskog centra borbene primjene lovačke avijacije, jedinice podređene 185. centru koja se po namjeni može usporediti s američkom školom TOPGUN. Ruski piloti lete 120 sati godišnje, što je nalet koji se može usporediti sa standardima NATO-a.

Za potrebe vježbe formirano je sedam mješovitih posada zrakoplova MiG-29. Ruski piloti bili su na prednjem sjedištu, a Srbi na drugom sjedištu tijekom prvog dana vježbe pri oblijetanju letačke zone, uvježbavanju elemenata složenog pilotiranja i bliskog manevarskog zračnog boja u kombinacijama ‘jedan na jedan’’ i ‘dva na jednog’’. Drugog dana vježbe, 7. listopada, piloti su održali gađanje na poligonu Ašuluk. Za svakog od gostujućih pilota na vježbi pripremljene su dvije rakete R-73, jedna za gađanje i jedna za rezervu u slučaju otkazivanja prve. Meta za rakete bile su svijetleće aviobombe SAB-250 koje je iznad poligona izbacio MiG-29. Na drugom izlazu na poligonu zrakoplovi su bili naoružani nevođenim raketama S-8 kalibra 80 mm za gađanje zemaljskih ciljeva. Svih sedam srpskih pilota zrakoplova MiG-29 na vježbi su imali dva sata naleta.

Piloti helikoptera dviju zemalja letjeli su u 5 letjelica Mi8MT koja je vrlo slična jedinom preostalom helikopteru

Sve više pokazatelja ukazuje na to da će u budućnosti Srbija nabavljati vojnu tehniku ‘made in EU’

44 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

Srbima je vježba bila izuzetno značajna jer nitko od pilota koji su sada u aktivnoj službi nije imao priliku gađati s infracrveno samonavođenom raketom zrak-zrak R-73

Narudžba helikoptera Mi-17V-5 nema političkih motiva jer izbora nije bilo - nakon pada jednog od dva Mi-17 u ožujku ove godine bilo je potrebno hitno rješenje. Novi Mi-17V-5 zahtijeva najmanje vremena za preobuku ljudstva i odmah se može uvrstiti u jedinicu. Odluka da se uzmu samo dva primjerka sa zastarjelom analognom avionikom posljedica je stava da je riječ o prelaznom rješenju.

oslonac na četiri sile

»»piloti mi-17 puno su mogli naučiti od svojih ruskih kolega, posebno u kontekstu nabave dva nova Mi17V-5 za Vojsku Srbije

Mi-17 iz naoružanja Vojske Srbije. Paralelno s radom lovaca uvježbavane su četiri posade helikoptera Mi-8MT - na mjestu prvog pilota bili su Rusi, a drugi piloti bili su Srbi. U tri sata naleta piloti Mi-8MT imali su obuku u složenom pilotiranju, gađanje zemaljskih ciljeva s raketama S-8 i uvježbavanje taktike potrage i spašavanja u borbenim uvjetima. Smatra se da će četiri pilota koja su bila na vježbi BARS 2015. poslati na preobuku za nove Mi-17V-5 koji se po narudžbi Ministarstva obrane Srbije proizvode u zavodu u Kazanu. Nove letjelice bit će prve koje su kupljene u Rusiji nakon 27 godina, kad su stigli posljednji primjerci zrakoplova MiG-29.

DEFENDER.HR

Sve više pokazatelja ukazuje na to da će u budućnosti Srbija nabavljati vojnu tehniku ‘made in EU’ i da će veze s Airbusom biti potvrda strateške orijentacije obrambene nabave koja prati ambiciju Srbije da postane članica EU-a. No pitanje je kako se može pristupiti u EU (a onda i u NATO) s vojnim vježbama koje se održavaju s Rusima. Očigledno se može, i to tako da se radi prema modelu oslonca Srbije na četiri sile - SAD, EU, Rusiju i Kinu. U praksi, slika koja se stvara u javnosti zamaglila je stvarne odnose prema saveznicima.

Naime, težište međunarodne suradnje u obrambenoj domeni čvrsto je okrenuta prema vezama s članicama NATO-a, uz neizbježnu sintagmu ‘unutar okvira programa Partnerstvo za mir’, ali snažno proruski orijentirano javno mnijenje u Srbiji primjećuje samo ‘istočne’ veze. Za vlasti je to korisno jer glasačka mašinerija vladajućih partija percipira samo veze s Rusima. Dovoljno je prikazati snimak gardista Vojske Srbije na Crvenom trgu na paradi 9. svibnja i emotivni naboj javnosti podiže se visoko. Zato se u sjeni može mirno vježbati s partnerima iz članica NATO-a ili s njima sudjelovati u nekoj od misija u kriznim žarištima. U tome je odgovor kako to Srbija može balansirati – jednostavno, NATO vidi saveznika u Vojsci Srbije, a javnost vidi sliku kakvu priželjkuje.

DEFENDER STUDENI 2015. 45

»»Rusija/Azija/Pacifik Najveća vojno-politička kampanja Putinove vladavine

Čečenski scenarij na bliskom is

Putin u Siriji vraća na svjetsku scen Rusija je intervencijom u Siriji dokazala da je spremna za međunarodne operacije, vezala je na terenu teroriste iz vlastite države koji se bore za ISIL te sprečava pobjedu Zapada na tom ratištu: sasvim dobar povrat za to rizično ulaganje

Autor: Ivan Posilović FOTO: Flickr/Koreanet

R

uska intervencija u Siriji predstavlja najznačajniju vojno-političku kampanju dosadašnje vladavine Vladimira Putina. Radi se o prvoj značajnijoj postsovjetskoj intervenciji izvan granica bivšeg SSSR-a. Povijesno gledano, ova intervencija, više nego bilo što drugo, obilježava povratak Rusije na međunarodnu političku scenu, s kojom druge svjetske sile predvođene SAD-om trebaju računati. Odluka da se ruski vojni kontingent pošalje u Siriji bio je vrlo rizičan korak, kako na vojnom planu, tako i na području vanjske i unutarnje politike. Premda je korištenje ruske vojne sile ograničeno samo na zračne udare i podršku režimu Bašara al-Asada na terenu, valja podsjetiti da su u ranim danima rata u Vijetnamu Amerikanci vodili slične operacije, međutim nije sve izašlo na dobro.

Na međunarodnom planu Rusija je ušla u kaos bliskoistočne politike koju obilježavaju brojni proturječni odnosi i veze te se tako izložila rizicima stvaranja novih neprijatelja.

Rusija je ‘vagala’ svoj angažman barem od 2013., kada je prvi put predložila da zamijeni austrijske mirovne snage na Golanskoj visoravni sa svojim postrojbama. Od 2013. Moskva je preuzela glavnu ulogu u uklanjanju sirijskog kemijskog

46 DEFENDER STUDENI 2015.

oružja, pri čemu su prvi ozbiljni kontakti s Damaskom o borbi protiv islamista započeli upravo tada. Paralelno s tim Rusija je sudjelovala u strateškom vojnom dijalogu s Irakom, dogovorivši 4,2 milijarde dolara vrijedan posao na ime prodaje oružja Bagdadu 2012. kao i isporuku lovaca Su-25 tijekom 2014.

U srpnju 2015. Rusija je postigla dogovor s Iranom da bi zajedničkim naporima osigurali pobjedu Sirije u borbi protiv ISIL-a. Od tog vremena pitanje napada na ISIL nije ‘ako’, već ‘kad’ i ‘kako’. Ukrajinska kriza nije promijenila plan, nego samo odgodila akciju. Naime, dopuštanje ISIL-u da uspostavi svoju kontrolu u Siriji i Iraku značilo bi mogući povratak terorista na Sjeverni Kavkaz i središnju Aziju tijekom sljedećih 5 godina. Prema ruskim procjenama, oko 7000 ISIL-ovih boraca porijeklom su iz nekih bivših sovjetskih republika.

Razmišljajući strateški, borba protiv ovih snaga na Bliskom istoku predstavlja dugoročan dobitak, što je u svakom slučaju bolje nego sukobiti se s tim snagama na domaćem terenu.

Ipak, odluka Kremlja da vojno intervenira u Siriji uvelike je potaknuta planovima Zapada za uvođenjem sirijske ‘NoFly zone’ (zona zabrane letova), o čemu su zapadne zemlje raspravljale iza zatvorenih vrata posljednjih nekoliko mjeseci.

Takva zona bila bi namijenjena zaštiti snaga tzv. umjerene DEFENDER.HR

istoku

a Rusiju nu Nakon afganistanskog i čečenskog iskustva, Rusija se dobro pripremila za ratni sukob niskog intenziteta

DEFENDER.HR

»»vladimir putin vagao je angažman u Sriji barem od 2013., kad je Moskva preuzela glavnu ulogu u uklanjanju sirijskog kemijskog naoružanja

DEFENDER STUDENI 2015. 47

»»Rusija/Azija/Pacifik Najveća vojno-politička kampanja Putinove vladavine

sirijske oporbe. Sasvim je jasno kako bi njeno uvođenje bilo ponavljanje libijskog scenarija, što bi značilo prijelaz na velike zračne udare koje bi izravno vodile zapadne zemlje protiv Asadovih kopnenih snaga, što bi dramatično potkopalo napore vladinih snaga da zadrže kontrolu nad sirijskim teritorijem, a time bi se izravno ugrozilo i Asada.

Strateški gledano, rusku odluku o intervenciji u Siriji treba promatrati u kontekstu šireg globalnog nadmetanja između Moskve i Washingtona. Temeljni problem ruske vojne operacije u Siriji je njezina dvostranost. S jedne strane, službeni cilj kampanje je borba protiv ekstremističke Islamske države koja je nastala u plamenu sirijskih i iračkih građanskih ratova i koja prijeti da će promijeniti mapu cijelog Bliskog istoka.

Drugi cilj je potpora režimu sirijskog predsjednika Asada.

Ako se trenutni vojni položaj vladinih sirijskih snaga ne može radikalno poboljšati, onda se u najmanju ruku vojne i teritorijalne pozicije režima mogu konsolidirati. To znači da ako Asadov režim opstane i nastavi djelovati, ostat će najjača ključna politička opcija u zemlji.

Treće, Rusija je pokazala kako je spremna za ekspedicijske vojne operacije i da može utjecati na događaje u udaljenim krajevima. Napadom krstarećim projektilima na položaje ISIL-a iz Kaspijskog mora, Rusija je također učvrstila svoju prisutnost u regiji.

Konačno, sirijska operacija ujedno je i izložba ruskog naoružanja, satelitskih komunikacija i Geolocation sustava

Su-34 Fullback

»»U bazi Humajmim trenutno su stacionirana takva četiri jurišna aviona 48 DEFENDER STUDENI 2015.

su-25 frogfoot

»»Na području Latakije Rusi trenutno imaju 12 ovakvih zrakoplova

GLONASS. Nema sumnje kako je akcija Rusije jednim dijelom usmjerena prema kupcima nekih od najvećih i rastućih tržišta oružja na svijetu - bliskoistočnih zemalja.

Rusija se suzdržavala od intervencije u srpnju i početkom kolovoza 2015., kada je režim pretrpio znatne udarce protivnika (u prvom redu, radikalnih islamista). Glavni problem za Asadove snage je stvaranje velikih islamskih enklava, i to uglavnom na području Homsa i Rastana koje vežu znatan dio njegovih snaga uz to područje. Stoga je glavni prioritet Asadovih snaga eliminacija tih enklava. U mjeri u kojoj se to može reći, većina ruskih zračnih udara de facto predstavlja zračnu potporu pri napadima na te enklave. Ako one budu ‘očišćene’ , idući cilj Asadovih snaga bilo bi ‘čišćenje’ područja oko Alepa, stabilizacija pozicija na jugu Sirije i po mogućnosti ponovna uspostava nadzora nad komunikacijskim čvorištem Palmira. Ako se postignu ovi ciljevi, vojni i politički položaj Asadova režima značajno bi se poboljšao i njegov opstanak više ne bi bio upitan.

Međutim i opozicija (kako ona umjerena, tako i islamisti) također gradi svoj potencijal za ratovanje. SAD i saveznici opskrbili su pripadnike ‘umjerene’ opozicije velikim količinama naoružanja i izgleda kao da je ruska intervencija u Siriji samo ubrzala ovaj proces. Stoga se može očekivati da u prosincu ili siječnju sve oporbene snage poduzmu veliku, zajedničku ofenzivu na ključnim pravcima. Stoga će pokretanje ofenzive biti ključni zadatak kako za Asadove, tako i za ruske zračne snage. U Siriji od veljače do travnja traje sezona pješčanih oluja, što u pravilu isključuje bilo kakve vojne operacije. Dakle, i Damask i Moskva trebaju vidjeti koji je najbolji scenarij za uspjeh, kako bi se situacija mogla razviti do proljeća 2016. te kako bi se ostvarili uvjeti za pregovore o budućnosti Sirije uz sudjelovanje Asadova režima, ‘umjerene’ oporbe, sponzora s obiju strana te potencijalno, umjerenih islamista (osim ISIL-a i Džabhat al-Nusre).

Najgori scenarij za rusku stranu bila bi nemogućnost Asadovih snaga za radikalnim poboljšanjem situacije na bojištu, unatoč ruskoj zračnoj potpori. Istodobno, incidenti između DEFENDER.HR

Rusko vojno zrakoplovstvo koncentrirano je u zrakoplovnoj bazi Humajmim na području Latakije

Jurišni avioni Su-34 Fullback - 4 aviona Su-25 Frogfoot - 12 aviona Su-24M Fencer - 12 aviona

Višenamjenski borbeni avioni Su-30SM Fulcrum - 4 aviona

Helikopteri Mi-24P Hind - 6 helikoptera Mi-8 Hip - 4 helikoptera

Elektroničko izviđanje Il-20M - 1 avion

Sustavi na zemlji PZO Pantsyr-S1

Elektroničko ratovanje Krasuha

Za Putina, Asad ne mora pobijediti, on jednostavno mora preživjeti

»»bašar al-asad Vojni položaj snaga sirijskog režima možda se

trenutno ne može poboljšati, ali se vojne i teritorijalne pozicije režima mogu konsolidirati. To znači da će Asadov režim, ako opstane i nastavi djelovati, i dalje biti najjača politička opcija u zemlji

DEFENDER.HR

latakija

»»Ruska zrakoplovna baza Humajmim, u

kojoj su smješteni borbeni zrakoplovi te sustavi za elektroničko izviđanje i ratovanje

ruskih i zapadnih vojnih snaga mogli bi eskalirati, a Zapad bi djelomično mogao provesti ‘No-Fly zonu’ nad pojedinim dijelovima Sirije, što bi predstavljalo pozornicu za izravni vojni sukob između ruskih i zapadnih zračnih snaga u Siriji.

Sličan scenarij za Moskvu bilo bi slanje kopnenih snaga u Siriju. To bi prijetilo Rusiji da bude uvučena u močvaru rata bez pobjednika, u zemlji koja se ne može osvojiti, a nakon čega bi sljedilo daljnje pogoršanje njezinih odnosa sa zapadnim zemljama. Stoga, potencijalni uspjeh ruskih akcija u Siriji počiva na jačanju Asadove vojne i političke pozicije, a izbjegavanje bilo kakvog pogoršanja odnosa sa SAD-om i Zapadom.

Uz pomoć Sirije, Iraka i Irana, Rusija može težiti pobjedi i eliminaciji ISIL-a u regiji, uključujući i njihove suborce. Ako bi to postigli, to bi utrlo put obnovi tradicionalnih granica Sirije i Iraka te osiguralo njihovu odanost Rusiji u budućnosti.

Stabilnost Sirije i Iraka znači ostvarenje uvjeta za normalizaciju života, što bi olakšalo izbjegličku krizu, kako u regiji tako i u Europskoj uniji. Međutim, ti se izazovi mogu realno rješavati samo uz primjenu puno većih resursa i u koordinaciji sa širom koalicijom koja bi trebala uključivati zapadne sile i arapske zemlje s prostora Perzijskog zaljeva.

Kad se postavlja pitanja koliko dugo Moskva može biti vojno angažirana na Bliskom istoku, treba prvo reći kako je Moskva osigurala punu potporu Sirije, Iraka i Irana. Drugo, ruski vojni resursi dovoljni su za održavanje učinkovitog i dugoročnog DEFENDER STUDENI 2015. 49

»»Rusija/Azija/Pacifik Najveća vojno-politička kampanja Putinove vladavine

Su-24M FENCER

Rusija navodno ima 12 primjeraka ovog borbenog zrakoplova u Siriji; jedan su Izraelci srušili prošle godine kad je ušao u sporni zračni prostor iznad Golanske visoravni

Premda je korištenje ruske vojne sile ograničeno samo na zračne udare i podršku režimu Bašara al-Asada na terenu, valja podsjetiti da su u ranim danima rata u Vijetnamu Amerikanci vodili slične operacije

50 DEFENDER STUDENI 2015.

boravka u Siriji. Kritičari zaboravljaju da je Rusija bila duboko uključena u rješavanje sukoba u Gruziji, Moldaviji i Tadžikistanu tijekom 90-ih, kada je rusko gospodarstvo bilo posebno slabo. Ruska prisutnost u Siriji izgleda čvrsta. Put u Siriju bio je iznenadan, ali učinkovit, no »»Ruska prisutnost u siriji za mnoge je u sjeni slabe ekonomske situacije u kojoj se ta zemlja trenutno nalazi, ali oni zaboravljaju da je Rusija bila vojno prisutna u Gruziji, način izlaska može biti teži.

Moldaviji i Tadžikistanu 90-ih, kad je bila u još lošijem ekonomskom položaju nego danas Prvo, Rusija riskira da pogorša odnose s važnim regionalnim partnerom - Turskom. Ankara je zainteresirana za Asadov odlazak i koristeći borbu protiv pobjede ispunili prazninu nastalu nestankom ISIL-a, kao što ISIL-a želi potisnuti kurdske pobunjenike na sirijskom dijelu je to učinio Ramzan Kadirov u Čečeniji. granice. Unatoč tvrdnjama da politika ne utječe na gospodarske Primjena čečenskog scenarija u Siriji je vrlo lukava, ali to je odnose između zemalja, početak ambicioznog ‘turskog toka’ jedini način da se dođe do konačnog i cjelovitog rješenja u toj plinovoda odgođen je za 2017. Ovo nije prvi put da Rusija ratom razorenoj zemlji. To je razlog zašto Rusija smatra da i Turska imaju razlike na regionalnim pitanjima, ali su u francuski prijedlog - ujedinjenje vladinih napora s ‘zdravom prošlosti uspjeli izbjeći sukobe. opozicijom’ u slobodnoj sirijskoj vojsci - ‘zanimljiva ideja Drugo, Rusija može ''zapeti'' u Siriji, kao svojedobno Sovjetski koju vrijedi probati’.

Za Putina, Asad ne mora pobijediti, on jednostavno mora Savez u Afganistanu. To je razlog zašto Moskva djeluje tek preživjeti. Putin samo treba paziti da nitko od zapadnih sila nakon pažljivih analiza, uz pomoć lokalnih saveznika i uz ne pobjedi. Dokle god ruske snage u Siriji štite Asada, bit će jasnu izlaznu strategiju. Nakon afganistanskog i čečenskog vrlo teško drugima da napadnu njega i njegove snage. Dok iskustva, Rusija se dobro pripremila za ratni sukob niskog intenziteta. Najveći rizik je mogućnost da Rusija bude uvuZapad troši milijarde u Siriji i Iraku bez ikakvih znakova čena u regionalni sunitsko-šijitski sukob na strani šijita. S uspjeha, Rusija može spriječiti pobjedu Zapada na Bliskom obzirom na to da su suniti većina unutar Rusije, Moskva bi istoku uz puno manje uloženog novca. Uz rusku i kinesku trebala biti posebno oprezna. Kritičari kažu da se borbom potporu Asadu, bilo kakve akcije u Siriji morat će biti usuglaprotiv ISIL-a Rusija konfrontira sa svim sunitima u regiji. To šene s njima. Osim njihovih veta u UN-u, oni sada imaju veto bi u biti značilo da svi suniti podržavaju ISIL, ali to nije istina. na terenu. Sve dok Zapad ne bude bio u stanju stabilizirati Svjesna svog čečenskog iskustva, Rusija će tražiti rješenje situaciju na Bliskom istoku, neće moći posvetiti više pažnje situaciji u Ukrajini ili istočnoj Aziji. To će Rusiji i Kini dati sirijskog građanskog rata uz pomoć lokalnih sunitskih lidera koji će im se pridružiti u borbi protiv terorista i koji bi u slučaju više manevarskog prostora u područjima od njihova interesa.

DEFENDER.HR

»»Geopolitika »»Francuska policija patrolira ulicama Pariza na mjestu krvavog napada 13. studenog

Napadi su tempirani da zasjene dva međunarodna skupa: G20 u Turskoj I bečki sastanak o rješenju sirijske krize

TEROR U PARIZU

Signal da je vrijeme za povratak HUMINT-u Proteklih nekoliko godina obavještajno-sigurnosne službe spriječile su desetke pokušaja terorističkih udara u Europi, presretanjem komunikacijskih kanala te praćenjem evidentiranih osoba i povratnika s ratišta u Siriji i Iraku. Pariz je pokazao da takve metode nisu dovoljne ako se ne koriste ubačeni agenti i ljudski izvori na terenu te ako države ne razmjenjuju informacije o terorizmu posve otvoreno i bez zadrške Autor:

Ivan Posilović

S

Snimke: Hina/EPA

imultani teroristički napadi na nekoliko lokacija u Parizu i najmanje tri eksplozije bombaša samoubojica te nekoliko stotina mrtvih i ranjenih zasigurno će imati dalekosežne posljedice ne samo za budućnost Francuske, nego i europskog kontinenta, a time i međunarodne borbe protiv terorizma. Ovo je bio prvi samoubilački bombaški napad u Francuskoj u modernoj povijesti. Taj teroristički napad možemo promatrati višeznačno, uzimajući u obzir i njegove posljedice na međunarodnu politiku. Prvo sa stajališta organizatora napada, a pritom mislimo na planiranje,

odabir mjesta i vremena napada, ciljeve i taktičku provedbu zamisli. Drugo, sa stajališta učinkovitosti rada obavještajnih i sigurnosnih službi u borbi protiv terorizma u novim okolnostima. Treba uzeti u obzir i političke posljedice koje će napad prouzročiti u vezi izbjegličke krize nezapamćenih razmjera koja vlada u Europi te kakav će biti globalni odgovor međunarodne zajednice u ratu protiv ISIL-a.

Nema sumnje da je teroristički napad u Parizu bio iznimno dobro planiran, organiziran i što je najvažnije, zaštićen od „probijanja“ ili bilo kakve kompromitacije članova koordiniranih terorističkih ćelija u fazi planiranja i provedbe od strane francuskih sigurnosnih i obavještajnih službi. Planiranjem DEFENDER.HR

»»franÇois molins Pariški

javni tužitelj na tiskovnoj konferenciji neposredno nakon napada 13. studenog u Parizu. U trenutku tiskovne konferencije, Molins je iznio podatke, znalo se za 129 ubijenih i 352 ranjena u napadima, dok je osam napadača bilo mrtvo, sedam od detonacije eksploziva koji su nosili, a jednog su ustrijelili policajci. U međuvremenu su neki od teško ozlijeđenih umrli.

DEFENDER STUDENI 2015. 51

»»Geopolitika i izvođenjem istovremenih udara na više lokacija u centru Pariza teroristi su htjeli izazvati masovnu paniku ljudi i razvući sigurnosni aparat kako bi se prikrilo stvarno težište napada. Pokazalo se da je najsmrtonosniji udar bio u koncertnoj dvorani Bataclan, u kojoj je bilo najviše žrtava. Tajming terorističkog napada pomno je planiran. Ako gledamo lokalno, samo ono što se događalo u Francuskoj, u petak je bio veliki nogometni događaj, utakmica između Francuske i Njemačke kojoj je nazočio i francuski predsjednik François Hollande. Osim toga, petak navečer je vrijeme kada su ljudi opušteni, mnogi izlaze u grad te se masovno okupljaju na koncertnim događajima jer je pred njima neradni vikend. Usto, napad se dogodio neposredno pred otvorenje jednog od najvećih međunarodnih sajmova vojne i policijske opreme u borbi protiv terorizma Milipol u Parizu.

Globalno, napad je učinjen neposredno prije početka održavanja dviju važnih međunarodnih konferencija.

Na prvoj su čelnici vodećih gospodarskih zemalja svijeta (G20) raspravljali u Turskoj o tome kako potaknuti globalni rast, ali je naglasak bio i na za takav skup neuobičajenim, ali vrlo aktualnim temama - ratu u Siriji i izbjegličkoj krizi koja je zapljusnula Europu te naporima bliskoistočnih zemalja i svjetskih sila da zaustave rat u toj zemlji i terorističku prijetnju takozvane Islamske države. U Beču su se samo dan poslije napada sastali sedamnaest predstavnika iz različitih zemalja svijeta, pod vodstvom američkog državnog tajnika Johna Kerryja i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, kako bi pokušali pronaći političko rješenje za sirijski sukob. Oba skupa potpuno su zasjenili događaji u Parizu, što je i bio jedan od ciljeva terorista.

Francuska je ove godine drugi put postala metom terorističkih napada, što nikako nije slučajnost. U siječnju 2015. dvojica francuskih džihadista, Braća Said i Cherif Kouachi, ubili su dvanaest ljudi u sjedištu satiričkog lista Charlie Hebdo u Parizu zbog

»»Teroristički napad je izveden samo

pet dana prije odlaska francuskog nosača zrakoplova Charles de Gaulle na Bliski istok za potporu u borbi protiv ISIL-a, a Francuska je prije nešto više od mjesec dana izvela prve zračne napade protiv Islamske države u Siriji

objavljivanja karikatura proroka Muhameda. Ubila ih je policija nakon tri dana. Dva dana nakon tog napada drugi francuski džihadist Amedy Coulibaly ubio je policajku i još četiri osobe, a potom je ubijen.

‘lessons learned’ Očito je kako razloge najnovijeg napada islamskih terorista na Francusku treba tražiti u njezinoj vanjskoj politici, sve jačem angažmanu na Bliskom istoku i u borbi protiv Islamske države, ali i u borbi protiv ISIL-a na afričkom kontinentu. Teroristički napad je izveden samo pet dana prije odlaska francuskog nosača zrakoplova Charles de Gaulle na Bliski istok za potporu u borbi protiv ISIL-a. Francuska je prije nešto više od mjesec dana izvela prve zračne napade protiv Islamske države u Siriji i tako proširila svoje vojne akcije u borbi protiv terorizma, jer je do tada akcije iz zraka provodila samo protiv džihadista u susjednom Iraku. Francuska je prva europska zemlja koje je udarila po ISIL-u u Siriji iz zraka, Velika Britanija je to činila samo bespilotnim letjelicama.

Francuska je najveći europski dobavljač naoružanja

»»Američki šef diplomacije John Kerry, UN-ov posebni izazlanik za Siriju Staffan de Mistura i ruski

ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na međunarodnoj konferenciji o Siriji u Beču, dan nakon pariških napada. Pretpostavlja se da je konferencija s predstavnicima 17 zemalja, Ujedinjenih naroda i Europske unije jedan od događaja za koje je planirano da ih teroristički napad u Parizu zasjeni. Povod za konferenciju je pokušaj rješenja aktualnog krvoprolića u Siriji.

52 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

i vojne opreme za arapske režime koji se bore protiv ISIL-a, a to su prije svega Saudijska Arabija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, a i Libanon, država koju je ISIL proglasio novim žarištem sukoba koji se prelijevaju iz Sirije. Francuska je ugovorila s Libanonom isporuku naoružanja vrijednog 3 milijarde dolara posredstvom Saudijske Arabije.

Ako gledamo na rad obavještajnih i sigurnosnih službi u ratu protiv terorizma, onda je sasvim jasno kako se napadi ovakvog tipa ne mogu spriječiti, odnosno obavještajno-sigurnosni aparat odradi 4-5 uspješnih akcija i zaustavi ozbiljne prijetnje terorističkim napadom, ali uvijek postoji velika mogućnost da jedna prijetnja ostane potpuno nezamijećena i rezultira takvim strahotama kakve su se dogodile u Parizu.

Razloga za to je puno. Proteklih nekoliko godina obavještajno-sigurnosne službe spriječile su desetke pokušaja terorističkih udara u Europi. Uglavnom je to učinjeno presretanjem komunikacijskih kanala kojima su se teroristi služili (telefon, mobitel, društvene mreže, e-mail), praćenjem povratnika s ratišta u Siriji i Iraku te praćenjem već evidentiranih osoba povezanih s terorizmom. Iz takvih uspješnih operacija obavještajno-sigurnosnih službi u Europi za koje se mnoge ni ne zna, zasigurno su puno naučili i članovi terorističkih ćelija kojima je prvenstveni cilj da spriječe kompromitaciju članova prije nego izvrše napad. Na temelju “lessons learned”, odnosno naučenih lekcija iz propalih pokušaja terorističkih napada, teroristi se bolje pripremaju, organiziraju i puno toga uče. Osim toga, sada se pokazalo da je od početka osnivanje neke terorističke ćelije do konkretnog napada potrebno puno manje vremena nego prije jer su terorističke ćelije u Europi bile kompromitirane ponajviše zbog predugog planiranja akcija, pa je postojala i veća vjerojatnost da tajne službe „probiju“ njihov komunikacijski kanal. U operaciji ovog tipa u planiranju je moralo izravno sudjelovati najmanje 15 osoba, a nepoznat je broj onih koji su financijski pomogli nabavu naoružanja i opreme za potporu. Dakle, nije

»»Angela Merkel, njemačka kancelarka, naći će se sada pod jačim pritiskom dijela svoje vladajuće koalicije koji se protivi primitku izbjeglica; na snimci potpisuje knjigu žalosti u francuskom veleposlanstvu u Berlinu otkriveno kako su te osobe komunicirale, gdje i kako su planirale akcije te kako su nabavile naoružanje i opremu. S obzirom na to da su svi teroristi ubijeni u borbi, riječ je očito o izrazito indoktriniranim osobama koje su od početka bile spremne umrijeti kad su se odlučile na akciju. Vrlo je vjerojatno da je dio njih bio u postrojbama ISIL-a i na ratištima Sirije i Iraka, dok se drugi dio ljudi, siromašnih pripadnika islamske zajednice u Parizu, indoktrinirao njihovim stajalištima te odlučio na akciju, iako ih je većina do tada živjela posve uobičajenim životima. Što je najvažnije, nisu bili evidentirani kao potencijalni teroristi, pa su tako promakli francuskim službama “ispod radara”. S druge strane, sve je više obavještajno-sigurnosnih stručnjaka koji smatraju da se pojedine terorističke ćelije namjerno kompromitiraju i žrtvuju te tako odvraćaju pažnju sigurnosnim službama, dok se paralelno priprema operacija posve konkretnog i velikog napada kao što je bio ovaj u Parizu.

Jedan način kako se mogu spriječiti ovakvi napadi je ubacivanje prikrivenih agenata unutar ili blizu terorističkih ćelija. To je iznimno težak posao, ali sada se pokazalo da djelovanje tajnih agenata i ljudskih izvora informacija u kombinaciji s ostalim izvorima kao što je presretanje komunikacija (SIGINT) mogu na vrijeme i sa sigurnošću zaustaviti ovakve napade.

Pretjerano oslanjanje na tehniku i zanemarivanje ili nepostojanje izravnog izvora na terenu otupljuje rad službi i ide na ruku teroristima. Važnost tajnih operativaca i ljudskih izvora informacija (HUMINT) ponovno će dobiti na značaju nakon što su operativci toga tipa zapravo postali relikt prošlosti od završetka ‘’hladnog rata’’ i posljednjih dvadesetak godina su se bavili uglavnom industrijskom i gospodarskom špijunažom, a ne prikupljanjem vojnih i sigurnosnih informacija.

Drugi način je međunarodna razmjena obavještajnih informacija. Do sada su službe najvećim dijelom bile zatvarane unutar nacionalnih granica i samo kurtoazno razmjenjivale obavještajne informacije s

partnerima i saveznicima. Do nedavno su prisluškivali jedni druge, a to čine i danas. U borbi protiv terorizma razmjena informacija mora biti konkretna i otvorena bez zadrški.

duboke podjele Može se primijetiti da je prvi val reakcije na napad u Parizu bio zatvaranje granica, jačanje kontrola na prijelazima, aerodromima, željezničkim kolodvorima i važnoj infrastrukturi. Zapravo je riječ o stvaranju dojma kod javnosti koja je u šoku kako države čine sve da zaustave slične napade u budućnosti.

Međutim, teroristi su svoje učinili i zasigurno im ne pada napamet udariti kad je razina zaštite povećana na najviši stupanj.

Obavještajne službe morat će mjesecima analizirati ovaj teroristički napad i propuste koji su učinjeni da

Europu, on će utjecati na razvoj odnosa unutar EU-a koja je i prije napada u Parizu bila duboko podijeljena zbog problema izbjeglica. Nema sumnje da će zagovornici oštrijeg pristupa problemu dolaska izbjeglica u Europu pokušati radikalizirati zahtjeve i tražiti zatvaranje granica EU-a kako bi se spriječili novi dolasci. Osim toga, njemačka kancelarka Angela Merkel imat će zbog toga puno više problema na unutarnjem političkom planu i to s protivnicima dolaska izbjeglica u Njemačku i EU koji će sada teroristički napad u Parizu koristiti za ostvarenje svojih ciljeva.

Jedno je sigurno, teroristički napad u Parizu dobro je došao desničarskim pokretima i konzervativnim političkim opcijama za konsolidaciju i pripremu za sljedeće parlamentarne izbore. Zasigurno će nakon terorističkih napada u Parizu mađarski premijer Viktor Orbán i češki predsjednik Miloš Zeman, kao najistaknutiji protivnici dolaska izbjeglica u Europu, dodatno ojačati svoje pozicije i povećati popularnost.

Zeman je nedavno istaknuo da prijem izbjeglica s Bliskog istoka i sjeverne Afrike na teritorij Češke nosi tri velika rizika - širenje zaraznih bolesti, terorizam Islamske države i stvaranje novih geta. Češki predsjednik upozorio je da bi s izbjeglicama u Češku mogle ući “ćelije” Islamske države, odnosno njihovi “agenti spavači”. U tom slučaju, smatra Zeman, stvorila bi se i mogućnost da se ti teroristi kasnije aktiviraju kako bi izvršili napade poput onih u Londonu, Madridu ili Parizu. Migracija i terorizam su, prema posljednjoj Eurobarometar anketi koju je proveo Europski parlament, najbrže rastuće brige građana EU-a.

Napad u Parizu samo će pojačati ovu brigu. Može se očekivati da će se poduzeti sasvim konkretne mjere da bi se zaustavio val izbjeglica s Bliskog istoka. To se može učiniti jedino zaustavljanjem rata u Siriji, odnosno uništenjem Islamske države u Siriji i Iraku, pa potom u Libiji i Egiptu. Ako se uopće bilo što pozitivno moglo dogoditi nakon tragedije u Parizu, to je reakcija međunarodne zajednice koju su podržali i SAD i Rusija. Svi su zaključili da se zajedno moraju obračunati s Islamskom državom, da ona je globalni neprijatelj i da će se njezinim iskorjenjivanjem stvoriti preduvjeti za povratak mira i stabilnosti na Bliski istok.

Vrijeme će pokazati jesu li SAD i Rusija spremne na zajedničku vojnu suradnju u ratu protiv ISIL-a.

Ono što je ključno je to da obje sile svojim političkim utjecajem primoraju oporbeni vojni savez i sirijsku vojsku na terenu na potpisivanje primirja, a potom da se snage usmjere isključivo protiv ISIL-a. Paralelno s tim politički predstavnici oporbe i sadašnjeg režima trebaju zajedno početi raditi na političkom dijalogu o budućnosti Sirije.

Nema sumnje da će zagovornici oštrijeg pristupa problemu dolaska izbjeglica u Europu pokušati radikalizirati zahtjeve i tražiti zatvaranje granica EU-a kako bi se spriječili novi dolasci bi se on možda na vrijeme spriječio. Pokazalo se da francuske obavještajne službe unatoč iznimno dobroj obavještajnoj infrastrukturi, proračunu, tradiciji i obuci svojih pripadnika, nisu uspjele u istoj godini dva puta spriječiti napad u srcu Pariza. Što se onda može očekivati od manje osposobljenih službi s nezavidnim proračunom i kadrovskom strukturom u borbi protiv terorizma? Jedino dobra međunarodna suradnja sa što više zemalja te svakodnevna razmjena informacija uz snažan analitički aparat.

Kada govorimo o terorističkom napadu u odnosu prema velikom valu izbjeglica koji i dalje stiže u DEFENDER.HR

DEFENDER STUDENI 2015. 53

»»Rusija/Azija/Pacifik

Remilitarizacija zemlje izlazećeg sunca

Naoružavanje Japana rasterećuje Amerikance na Dalekom istoku došlo je vrijeme da Japan preuzme svoju ulogu u regiji, u kojoj opasnost predstavljaju zategnuti odnosi s Rusijom, Kinom i Sjevernom Korejom: nove japanske oružane snage bit će operativnije, mobilnije i spremnije za nekonvencionalne izazove Autor: Srećko Pavelić

K

abinet japanskog premijera Shinzōa Abea odobrio je 1. srpnja 2014. izmjenu antiratnog ustava kako bi se omogućilo japanskim oružanim snagama ostvarivanje prava na kolektivnu samoobranu. Odluka predstavlja veliku promjenu u japanskoj poslijeratnoj politici koja je bila gotovo jedinstvena po svojoj ustavnoj opredijeljenosti. Ova promjena u politici počiva na razvoju sigurnosne situacije u regiji, posebno zbog sjevernokorejskih i kineskih aktivnosti te na tome kako je plan 54 DEFENDER STUDENI 2015.

američkog predsjednika Baracka Obame da prebaci "stožer u Aziju" stavljen na čekanje.

Ideja da se poveća američka vojna nazočnost u Aziji bila je potaknuta ekonomskim i vojnim usponom Kine, nuklearnom prijetnjom u Sjevernoj Koreji i zategnutim odnosima s Rusijom. Međutim, globalna kriza povezana s terorizmom vanjskopolitički fokus prebacila je opet na Bliski istok. Trenutni manjak pozornosti prema istočnoj Aziji predstavlja priliku za Japan da preuzme kontrolu nad obranom i ustroji snažnu vojsku. SAD je povijesno bio odgovoran za japansku obranu, ali je očito sazrelo vrijeme da Japan preuzme stvari u DEFENDER.HR

svoje ruke i predstavi se kao vojna sila u regiji. Remilitarizacija Japana bit će obostrano korisna i za SAD i za Japan. Pomak u politici značio bi nametanje Japana kao regionalne vojne sile i proširenje utjecaja na globalnoj razini, što bi osiguralo SAD-u jakog vojnog saveznika kao protutežu sve agresivnoj Kini, Rusiji i Sjevernoj Koreji.

službeno priznanje Kontroverza s remilitarizacijom bila je povezana s japanskim ustavom prema kojem je toj državi bilo zabranjeno imati oružane snage. Nakon Drugog svjetskog rata, kada su japanski ratni zločini još

bili svježi, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga, general Douglas MacArthur je, kako bi se otklonila mogućnost da Japan ikada više pokrene agresiju prema bilo kome, napisao novi ustav za Japan koji je zahtijevao niz reformi, a među njima je bilo i raspuštanje vojske. Naime, članak 9 kaže kako se Japanci zauvijek odriču prijetnje ili uporabe sile kao sredstva za rješavanje međunarodnih sporova.

"Snage na kopnu, moru i zrakoplovstvo, kao i drugi ratni potencijal, nikada neće postojati", pisalo je u tom ustavu.

Ono što je ironično je to da, iako je napisao pacifistički ustav kojim je razoružao naciju, SAD gura Japan u remilitarizaciju od "hladnog rata".

Godine 1952. dvije zemlje potpisale su sporazum u kojem SAD priznaje japansko pravo na sudjelovanje u kolektivnoj obrani i pravo Ujedinjenih naroda da se brani kao suverena nacija. Tijekom godina postalo je jasno da je, unatoč prednostima koje je Japan uživao s pacifističkim ustavom, došlo vrijeme da ustroji obrambene snage, što je pravo suverene nacije. To bi također bilo neizmjerno korisno za SAD jer bi time njegov najbliži azijski saveznik postao vojna sila koja bi štitila američke interese na Dalekom istoku.

Bilo da je riječ o slušanju američkih saveznika ili samostalnoj odluci za jačanjem nacionalne sigurnosti, Japan je poduzeo mjere za stvaranje sigurnosnih snaga u okviru svog ustava. Iako naizgled restriktivan, članak 9 pažljivim tumačenjem omogućava postojanje obrambenih snaga u Japanu. Od 1958. japanske "samoobrambene snage" (SDF) čine kopnena vojska, mornarica i ratno zrakoplovstvo s više od 200.000 pripadnika, a njihova je zadaća zaštititi japanski teritorij". Međutim, kako je japanska ekonomska moć rasla, počeo je pritisak da se snage angažiraju i za potrebe međunarodne zajednice.

Tako je 1990. Japan donio zakon koji je omogućio slanje vojnika u mirovne operacije UN-a. Osim toga, nakon napada 11. rujna donesen je poseban zakon protiv terorizma, što je omogućilo SDF-u aktivnost na terenu u neborbenim i humanitarnim misijama . On je zapravo pomogao normalizaciji SDF-a kao legitimne institucije u Japanu, što je posljednjih godina osiguralo dovoljan broj vojnika potrebnih u slučajevima katastrofe.

Jačanje japanskih obrambenih snaga tijekom godina ohrabrivao je SAD koji bi mogao imati velike koristi od japanskog preuzimanja vlastite sigurnosti u svoje ruke. Primjerice, SAD je bio isključivo odgovoran za japansku obranu i snosio je najveći dio tereta. Ali ako Japan uspostavi i organizira snažnu vojsku, SAD će manje morati izdvajati za njegovu obranu, pa će tako dobiti jakog saveznika u eventualnim sukobima. SAD bi mogao pojačati svoj globalni utjecaj s takvim snažnim saveznikom umjesto da samostalno preuzme odgovornost za japansku obranu.

Japan će također imati koristi od remilitarizacije.

Evoluirajuća tumačenja članka 9 i sve šira uloga SDF-a djeluju kao dokaz da je ona neizbježna.

Budući da su SDF već pretvorene u pseudovojsku, bilo bi lako napraviti prijelaz prema službenom priznanju uspostave japanskih oružanih snaga.

Također, takav scenarij koristan je za japansku vojnu industriju koja bi opremajući vlastitu vojsku

postala konkurentna i na svjetskom tržištu.

Možda najuvjerljiviji razlog za remilitarizaciju je prijetnja japanskoj sigurnosti od susjeda. U kasnim 90-ima raketna testiranja Sjeverne Koreje uzbunila su japansku vladu i postalo je jasno da Sjeverna Koreja povećava vojnu moć. Posljednjih nekoliko godina potraga Sjeverne Koreje za nuklearnim oružjem još je uvijek aktualna. Budući da je u neposrednoj blizini opasna država, postoji imperativ da Japan ima vlastitu vojsku koja može braniti naciju i da se ne oslanja isključivo na SAD. Osim toga, kinesko-japanski odnosi bili su loši godinama. Nedavni spor dviju zemalja oko otočja Senkaku pokazao je da Kina predstavlja vjerodostojnu prijetnju japanskoj sigurnosti. Budući da Kina ima snažnu vojsku, Japan će trebati odgovoriti s vlastitim snagama na prvi udar kako bi se spriječio eventualni napad. Zbog Sjeverne Koreje i Kine koje prijete japanskoj nacionalnoj sigurnosti te SAD-a koji je sada fokusiran na Bliski istok, Japanu je bolje i svrsishodnije da se osloni na sebe uspostavom službenih oružanih snaga , a ne na rastegnutu američku vojsku kako bi uzvratio na potencijalni napad i odgovorio na prijetnje svojih susjeda.

Unatoč općenito negativnim trendovima koji su se odnosili na financijska izdvajanja za obranu zemlje, 2013. došlo je do značajne promjene uzrokovane izborom Abea za japanskog premijera. Nakon pogoršanja odnosa između Japana i Kine zbog povećane kineske aktivnosti u Istočnokineskom moru, nova japanska vlada zauzela je čvršći stav prema Pekingu. U siječnju 2013. odobrila je godišnji proračun koji je, prvi put od 2010., povisio iznos novca za obranu. Ukupan japanski vojni budžet za 2013. u iznosu od 5,47 bilijuna japanskih jena (uključujući mirovine) bio je u to vrijeme treći po visini u svijetu. Za razliku od prethodnih vlada koje su tražile smanjenje izdataka za obranu i fokusiranje na kontrolu rastućeg vanjskog duga, vlada premijera Abea namjerava izdvojiti dodatna financijska sredstava za potrebe svojih oružanih snaga, što je dodatno pojačano napretkom države na ekonomskom i sigurnosnom planu.

Nakon pogoršanja odnosa s Kinom, nova vlada povećala je 2013. budžet za obranu

nekonvencionalno ratovanje »»japanska kopnena vojska doživjela je duboka i dalekosežna restrukturiranja posljednjih nekoliko godina i dostigla brojku od gotovo 151 tisuću pripadnika DEFENDER.HR

U Japanu, što je pomalo neobično za velike azijske države, mornarica nadilazi kopnenu vojsku prema mogućnostima i strateškom prioritetu, unatoč tomu što su kopnene snage najveći dio oružanih snaga.

DEFENDER STUDENI 2015. 55

»»Rusija/Azija/Pacifik Remilitarizacija Japana

»Sedisciae occum quis »»»JDS SHIMOKITA Fic tem et re earum fugia Japanski amfibijski ad ulpa sed que qui arum ea brod sudjeluje dolorep udaectur sam aut u vježbi s molupta eossum quamu Amerikancima

»»shinzŌ abe Premijer i arhitekt japanske remilitarizacije na palubi američkog nosača aviona ‘USS Ronald Reagan’ »»japanski premijer na mostu ‘Ronalda Reagana’ (desno); SAD je ključni japanski obrambeni partner već dugi niz desetljeća

Japanska kopnena vojska doživjela je duboka i dalekosežna restrukturiranja posljednjih nekoliko godina i nakon nekoliko padova dostigla brojku od preko 151.000 pripadnika. Bivši centralizirani način zapovijedanja ustupio je mjesto novoj strukturi koja omogućava raspoređivanje postrojbi širom zemlje. Umjesto prijašnjeg sustava koji se sastojao od lokalnih operativnih jedinica u kojima su služili lokalni novaci, nove postrojbe imat će višu razinu spremnosti za razmještaj u bilo kojem dijelu zemlje. Postrojbe će biti višenamjenske i imat će veću mobilnost kako bi mogle odgovoriti na niz nepredviđenih situacija, što je osobito važno za obranu jugozapadnih otoka. Osim toga, to povećava i sposobnost odgovora na terorističke prijetnje i druge vrste nekonvencionalnih ratovanja.

U praksi to znači veliku operativnost i mobilnost postrojbi. Ključ uspjeha za to je stvaranje lakših i pokretnijih postrojbi. Također, restrukturiranje japanske kopnene vojske usmjereno je na ukupno smanjenje konvencionalne vojne opreme.

Smjernice programa nacionalne obrane (NDPG) služe kao temeljni dokument vojnog restrukturiranja i strateškog promišljanja. U tu svrhu NDPG, objavljen u prosincu 2013. (utemeljen na onome 56 DEFENDER STUDENI 2015.

UMJESTO PRIJAŠNJEG SUSTAVA KOJI SE SASTOJAO od lokalnih operativnih jedinica, u kojima su služili novaci, nove postrojbe imat će višu razinu spremnosti za raspoređivanje u bilo koji dio zemlje DEFENDER.HR

iz 2010.), predstavlja značajan pomak u politici dugogodišnjeg koncepta osnovnih obrambenih snaga koji je postojao još iz vremena "hladnog rata". Japan sada zagovara princip "dinamičnih obrambenih snaga" kojemu je cilj povećanje kredibiliteta promicanjem aktivnog regionalnog i međunarodnog djelovanja, kao što je očuvanje mira. Ključne promjene podrazumijevaju veće pregrupiranje snaga na jugozapadnim otocima.

Najnoviji program smjernica za nacionalnu obranu (NDPG) pokriva petogodišnje razdoblje od 2014. do 2019. On pokazuje kako će japanska kopnena vojska smanjiti svoje teško oklopništvo i topništvo s oko 700 borbenih tenkova i 600 haubica na oko 300 borbenih tenkova i 300 haubica (inače, NDPG je još 2010. potvrdio planove za postupno smanjenje broja borbenih tenkova i topničkih oruđa s trenutnih 600 na 400, dok je

»»Japanske snage oslanjaju se na borbenu tehniku domaće proizvodnje, tenk Tip 90 (dolje) i zrakoplov F-2

CRF ima svoje sjedište u vojarni Asaka u Nerimi pokraj Tokija. Njezini dijelovi obuhvaćaju: »» prvu zračnodesantnu brigadu smještenu u vojarni Narashino, Chiba »» prvu helikoptersku brigadu smještenu u vojarni Kisarazu, Chiba »» središnju pukovniju smještenu u vojarni Utsunomiya, Tochigi »» središnju postrojbu za protunuklearnu, biološku i kemijsku zaštitu smještenu u vojarni Omiya, Saitama »» središte za međunarodnu mirovnu suradnju i obuku smješteno u vojarni Komakado, Gotemba, Shizuoka

»»Sedisciae occum quis Fic tem et re earum fugia ad ulpa sed

que qui arum ea dolorep udaectur sam aut molupta eossum quamu

NDPG iz 2004. predviđao smanjenje broja borbenih tenkova i topničkih oruđa s 900 na 600). Osim toga, najnoviji program smjernica za nacionalnu obranu navodi planirano rezanje broja regionalnih postrojbi kojim se predviđa smanjenje divizija s osam na pet te brigada sa šest na dvije. JGSDF će zadržati postojeći broj priobalnih protubrodskih raketnih bitnica, ali će smanjiti broj raketnih jedinica zemlja-zrak s osam na sedam.

radikalna reorganizacija Japanska kopnena vojska podijeljena je na pet regionalnih armija, u čiji sastav ulaze i jedinice protuzrakoplovne obrane i pomoćne jedinice.

Najveća, tzv. sjeverna armija, smještena je u Sapporu na Hokkaidu, najvjerojatnije zbog male populacije stanovništva i zemljopisnog položaja. Sjeverna armija sastoji se iz dviju divizija i dviju brigada te

jedne topničke, protuzrakoplovne i inženjerijske brigade. Sjeveroistočna armija, sa zapovjedništvom u Sendaiju, ima dvije divizije. Istočna armija, čije je sjedište u Nerimi, ima samo jednu diviziju.

Središnja armija, sa sjedištem u Itamiju, ima dvije divizije i dvije brigade te mješovitu brigadu koja je smještena na Shikoku. Zapadna vojska također ima dvije divizije, sjedište joj je u Kengunu, a ima i 15. brigadu na Okinawi.

Japanska kopnena vojska raspolaže i postrojbom za hitne intervencije (CRF) koja ima oko 4200 pripadnika. Osnovana je 28. ožujka 2007. "s ciljem hitnog odgovora na terorističke prijetnje, bilo kojeg oblika unutarnje ugrozbe zemlje te sudjelovanja u međunarodnim mirovnim operacijama". Ona također ima ključnu ulogu u koordinaciji između japanske kopnene vojske i američkih snaga u Japanu, u zemlji i u inozemstvu.

DEFENDER.HR

Strukturu CRF-a treba radikalno reorganizirati kako bi JGSDF mogao učinkovitije reagirati na eventualnu krizu nastalu na jugozapadnim otocima ili negdje drugdje. Što se tiče njegove odgovornosti, CRF odgovara izravno ministru obrane. To uključuje organske zračne i helikopterske postrojbe, protuterorističku grupu, jedinice specijalizirane za nuklearno-biološko-kemijsku zaštitu te jedinicu za mirovne misije.

U ožujku 2013. sjedište CRF-a premješteno je u vojarnu Zama, u prefekturu Kanagawa (područje pod direktnom upravom vlade) koja je također i sjedište američkih snaga u Japanu. Preseljenje je povezano s revitaliziranjem sigurnosnog saveza između Japana i SAD-a pod uvjetima dogovorenim 2006. Inače, pripadnici CRF-a do sada su sudjelovali i u UN-ovim misijama u Nepalu (UNMIN), Sudanu (UNMIS), na Golanskoj visoravni (UNDOF) i u Džibutiju u sklopu snaga koje se bore protiv pirata.

DEFENDER STUDENI 2015. 57

»»MEĐUNARODNA trgovina

»»a400m

Količina naručenih taktičkih transportnih zrakoplova nije poznata

Rekordna prodaja oružja

Francuska žetv u Egiptu za 8 mlrd. eura

Tijekom samo 18 mjeseci Egipat je od države koja tri desetljeća nije ništa kupila od Francuza postala najveći kupac njihova oružja, a predsjednik al-Sisi prometnuo se u velikog prijatelja i saveznika Pariza

58 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

»»rafale 24 borbena zrakoplova Egipat je naručio od Francuske s pripadajućom opremom i naoružanjem

va

»»predsjednik al-sisi Egipatski vođa postao je najveći kupac francuskog oružja

Autor: Sven Ivančević

T

eško da bi se u bližoj prošlosti mogao pronaći primjer kupoprodaje tolike količine različitog naoružanja i vojne opreme jednoj zemlji u tako kratkom roku kao što je to slučaj s francuskom prodajom naoružanja i vojne opreme Egiptu. Za samo 18 mjeseci Egipat je od Francuske naručio 24 borbena aviona Rafale s pripadajućom opremom i naoružanjem, višenamjensku fregatu FREMM, četiri korvete klase Gowind, dva amfibijska broda klase Mistral i nepoznatu količinu taktičkih transportnih aviona A400M. Ukupna vrijednost ugovora premašuje 8 milijardi eura.

»»fremm

Višenamjenska fregata dio je egipatske narudžbe

DEFENDER.HR

DEFENDER STUDENI 2015. 59

»»MEĐUNARODNA trgovina Francuska žetva u Egiptu vrijedna 8 milijardi eura

»»DOBAR POSAO U EGIPTU Egipatski ministar obrane Sedki Sobhi s francuskim kolegom Le Drianom i šefom DCNS-a

Također, najnovija vijest govori kako će francuski Sagem u Egiptu graditi bespilotne letjelice Patroller za potrebe egipatskih oružanih snaga.

Sve to čini Egipat uvjerljivo najvećim francuskim kupcem oružja ikad, i to nakon tri desetljeća tijekom kojih je praktički bio bez francuskog naoružanja i vojne opreme. Francuska je na unutarnjem planu u početku bila kritizirana zbog najava da će prodavati oružje Egiptu, odnosno režimu koji je preuzeo vlast vojnim udarom u lipnju 2014., a koji je oštro potisnuo političku oporbu i ozbiljno uskratio građanska prava.

Međutim, zbog veličine i tajminga egipatskih narudžbi za programe francuske vojne industrije, kritike su nestale pa je general (sada predsjednik) Abdel Fatah al-Sisi postao bliski saveznik Francuske.

Ironično je, međutim, da je ovu rekordnu prodaju zaključio predsjednik kojeg podržava Socijalistička stranka, jedna od stranaka čiji je povijesno zacrtani cilj zaustaviti trgovinu oružjem. To je bio predsjednik François Hollande, dok je njegov prethodnik, socijalist François Mitterrand, zatražio da se uklone rakete s borbenih aviona Mirage prije nego što je posjetio park Dassault Aviation 1981. na Paris Air Showu, samo mjesec dana nakon što je dobio mandat predsjednika Francuske.

Početkom 2014., prije nego što je al-Sisi preuzeo vlast, Egipat je naručio četiri korvete Gowind od francuskog brodograditelja DCNS, od kojih će se jedna korveta graditi u Francuskoj, a tri u Egiptu. Vrijednost ovog ugovora procjenjuje se na nešto manje od 1 milijarde eura, a dodatnih 400 milijuna eura odnosi se na MBDA MICA rakete PZO-a i MM-40 Exocet protubrodske projektile. Još je utrošeno od 100 do 200 milijuna eura za isporuku torpeda.

U veljači 2015., Egipat je naručio 24 borbena aviona Rafale i tako postao prvi kupac aviona izvan Francuske, u sklopu paketa kojim se namjerava zaštititi Sueski kanal, a koji također 60 DEFENDER STUDENI 2015.

»»egipatski predsjednik al-sisi (sasvim lijevo) promatra dok šef DCNS-a Hervé Guillou proslavlja potpisivanje ugovora o prodaji fregate FREMM s egipatskim vojnim vrhom

Korvete Gowind naručene su prije nego je al-Sisi preuzeo vlast, a vrijednost tog ugovora procjenjuje se na milijardu eura, uz dodatnih 400 milijuna eura za projektile te od 100 do 200 milijuna eura za torpeda

»»korveta klase

gowind Jedna će se graditi u Francuskoj, a još tri u Egiptu

DEFENDER.HR

»»franÇois hollande je, iako socijalist, bez problema zaključio ovu rekordnu prodaju naoružanja

Nastavi li ovim tempom, osobito proda li rafale u indiju, francuska će postati treći izvoznik oružja u svijetu

» klasa mistral Egipat je naručio dva takva

amfibijska broda; riječ je o primjercima koje je ranije naručila Rusija, ali je isporuka prekinuta zbog ukrajinske krize

sadržava i nabavu FREMM fregate te velike količine vođenog naoružanja koje potječe uglavnom iz tvrtke MBDA. Ovaj paket procijenjen je na 5,3 milijarde eura. Francuski borbeni avioni Rafale koji se prodaju u Egipat bit će modificirani, pa će se tako ukloniti raketne sposobnosti nuklearnog udara te standardna NATO komunikacija. Jedna od nadogradnji za Rafale u standardu F3 iz 2008. bio je Air-sol moyenne portée améliorée (ASMPA) projektil s TN-200 nuklearnom bojnom glavom. Takva sposobnost bit će skinuta s borbenih aviona za Egipat. Također, s obzirom na to da Egipat nije dio NATO-a, komunikacijski sustav će se prilagoditi tome.

FREMM fregata koju je izgradilo francusko brodogradilište DCNS isporučena je egipatskoj mornarici u lipnju 2015., na svečanosti kojoj je nazočio general Sedki Sobhi, egipatski ministar obrane, francuski ministar obrane Jean-Yves Le Drian, admiral Osama Rabie, vrhovni zapovjednik egipatske mornarice, admiral Bernard Rogel, zapovjednik francuske ratne mornarice te Hervé Guillou, predsjednik DCNS-a i DEFENDER.HR

DEFENDER STUDENI 2015. 61

»»MEĐUNARODNA trgovina Francuska žetva u Egiptu vrijedna 8 milijardi eura

»»PATrOLLER Za Sagemove bespilotne letjelice već je potpisan sporazum o suradnji, ali se čeka potvrda da ih je Egipat i naručio

njen glavni izvršni direktor.

‘Prije godinu dana DCNS je potpisao strateško partnerstvo s egipatskom mornaricom’, rekao je tada Guillou.’ ‘Isporuka ove najnovije generacije fregata dolazi nakon sklapanja ugovora za četiri GOWIND 2500 korvete. Ponosni smo što isporučujemo Egiptu high-tech brodove koji će doprinijeti obnovi njihove flote.’

DCNS je u veljači ugovorio žurnu isporuku fregate Egiptu i proveo njezino opremanje prema zahtjevima egipatske mornarice. Od tada se na njoj obučava i egipatska posada, a brod je nazvan Tahya Misr. Prema sporazumu s Egiptom, DCNS će pružiti pet godina potpore i održavanja. Tahya Misr je druga FREMM fregata koju je DCNS isporučio stranom kupcu. Maroko je već preuzeo jedne fregatu tipa FREMM. Francuska tvrtka Sagem objavila je 24. rujna da je potpisala ‘komercijalni i industrijski sporazum o suradnji’ s egipatskom tvornicom zrakoplova AOI za ‘rješavanje zahtjeva egipatskog Ministarstva obrane o nabavi bespilotnih letjelica Patroller’.

To znači da je gotovo sigurno da će Egipat naručiti UAV Patroller nakon što je egipatska tvrtka u državnom vlasništvu potpisala sporazum o suradnji sa Sagemom. Sagem nije izričito rekao da je egipatska država naručila Patroller, ali je kazao kako će AOI osigurati sustav podrške i uvođenje UAV-a te uspostaviti centar u Egiptu za obuku operatora i tehničkog osoblja. Dodao je da bi egipatska tvrtka ‘mogla obaviti završno sklapanje UAV-a u Egiptu’.

Nadalje, Egipat je 10. listopada potpisao 950 milijuna eura vrijedan ugovor za kupnju dva amfibijska broda klase Mistral koje je Francuska izvorno gradila za Rusiju, što je znatno manje od 1,3 milijarde eura koje je Rusija prvobitno pristala platiti za brodove i pripadajuće usluge. Ova cijena uključuje obuku posade i izmjene sukladno egipatskim zahtjevima, a dva broda trebala bi biti isporučena Egiptu do ožujka 2016.

Egipat je također nedavno naručio nepoznati broj taktičkih transportnih aviona Airbus A400M, sa željom da isporuka bude što prije, a to bi moglo generirati stotine milijuna eura francuskoj industriji. To znači da bi Egipat, uz Maleziju, bio jedini kupac A400M izvan izvornog konzorcija.

Iako to nije nigdje službeno potvrđeno, široko je prihvaćena teza da zapravo Saudijska Arabija plaća egipatsko 62 DEFENDER STUDENI 2015.

»»AIRBUS

A400M Egipat je izrazio želju da isporuka nepoznate količine transportnih zrakoplova bude čim prije, što će donijeti stotine milijuna eura francuskoj industriji

DEFENDER.HR

naoružavanje, što je vrlo moguće, a razlog je njena borba protiv islamskih militanata i terorističkih skupina, kao što je to učinila u Libanonu prošle godine. Saudijska Arabija i Francuska finalizirale su u studenom 2014. ugovor prema kojem će Francuska isporučiti Libanonu 3 milijarde dolara vrijednu vojnu opremu i naoružanje u borbi protiv islamskih militanata. Francuska će isporučiti naoružanje, a Saudijska Arabija će platiti račun. Naoružavanje libanonskih snaga je nužno kako bi se uspješno borile protiv džihadista na sjeveru i i duž granice s ratom razorenom Sirijom.

Francuski izvoz oružja i opreme u 2014. porastao je za 18 posto, što je najbolji izvozni rezultat posljednjih 15 godina.

Francuska je prodala 8,2 milijarde eura vrijedno naoružanje prošle godine

»»za egipatske kupce s Rafalea će se ipak morati

ukloniti neki sustavi: standardna NATO komunikacija i sposobnost raketnog nuklearnog udara

Francuski izvoz oružja i vojne opreme u 2014. porastao je za 18 posto, navodi se u nedavnom izvješću ministarstva obrane, što je najbolji izvozni rezultat posljednjih 15 godina.

Francuska je prodala 8,2 milijarde eura vrijedno naoružanje prošle godine, uglavnom zbog pet ‘velikih’ ugovora (većih od 200 milijuna eura). Ti veliki ugovori čine ukupno 4,79 milijardi eura.

Pozitivne brojke će se nastaviti i u 2015. s ugovorima za isporuku 24 borbena aviona Rafale u Egipat te isto toliko u Katar. Sve te brojke stavljaju Francusku na ‘čvrsto’ četvrto

»»među kupcima

rafalea spominje se i Indija, čiji je prvobitni plan o nabavi čak 126 aviona (od kojih 108 rađenih prema licenci u Bangaloreu) reduciran na 36 primjeraka

DEFENDER.HR

mjesto na listi svjetskih izvoznika oružja, navodi se u izvješću, iza SAD-a, Rusije i Kine. Francuska glavna tržišta u razdoblju od 2010. do 2014. bila su Bliski istok (38 posto), Azija (30 posto), Europa (13 posto), Sjeverna i Južna Amerika (11 posto) i Afrika (4 posto).

Nije još sigurno hoće li Francuska do kraja godine potpisati ugovor o prodaji 36 aviona Rafale u Indiju, pa bi u tom slučaju rast prodaje bio rekordan, a i teško će ga dosegnuti tijekom nekoliko sljedećih godina. Indijska vlada u travnju 2015. naručila je 36 francuskih borbenih aviona Rafale kako bi se modernizirala zastarjela indijska zračna flota. Indija i Francuska pregovarale su o kupovini aviona Rafale više od tri godine. Prema prvobitnom prijedlogu, radilo se o 126 aviona, a njih 108 prema licenci proizveo bi Hindustan Aeronautics Limited u tvornicama u Bangaloreu. Dogovor je bio ‘težak’ oko 12 milijardi dolara, no procijenjeno je da je do sada svota porasla na 20 milijardi dolara, na koju Indija nije pristala.

Nastavi li ovim tempom, osobito ako proda 36 borbenih aviona Rafale u Indiju, za 2015. će postati treći svjetski izvoznik oružja, iza SAD-a i Rusije, a ispred Kine i Njemačke.

DEFENDER STUDENI 2015. 63

EX CATHEDRA

Upravljanje sigurnosnim rizicima Značaj precizno definiranih pojmova i terminologije

S PIŠE: brigadni general u miru mr.sc. Ivan Pokaz

vakodnevno se sve češće spominju pojmovi kao što su nacionalna sigurnost, strategija nacionalne sigurnosti, ugrozba, prijetnje1, sigurnosni rizici, upravljanje rizicima, analiza rizika, sigurnosno– obavještajni sustav, sustav domovinske sigurnosti, sigurnosna zaštita, obrana, upravljanje krizama i mnogi drugi koji su u izravnoj ili neizravnoj vezi sa sigurnošću. Često nije jasno koja je razlika između tih pojmova ili što im je zajedničko, a ponekad se pojedini od tih pojmova rabe u pogrešnom smislu i kontekstu, što ukazuje na nedovoljno poznavanje problematike i na nedostatnu terminologiju tog područja.

Zbog pogrešne uporabe ili pogrešne interpretacije riječi koje se odnose na određene pojmove, dolazi do nerazumijevanja u komunikaciji. Problemi u komunikaciji primjetni su i kada se radi o međunarodnoj suradnji, a sigurnost sve više postaje zadaća koja zahtijeva takvu suradnju, pa nedostatak primjerene stručne terminologije u hrvatskom jeziku, posebno u odnosu na engleski jezik, postaje čimbenik koji otežava komunikaciju.

Taj problem zorno ilustrira usporedba nekih odredbi Zakona o kritičnim infrastrukturama (u daljnjem tekstu: Zakon o KI) i Direktive o kritičnim europskim infrastrukturama broj

Problemi u komunikaciji primjetni su i kada se radi o međunarodnoj suradnji, a sigurnost sve više postaje zadaća koja zahtijeva takvu suradnju, pa nedostatak primjerene stručne terminologije u hrvatskom jeziku, posebno u odnosu na engleski jezik, postaje čimbenik koji otežava komunikaciju 64 DEFENDER STUDENI 2015.

DEFENDER.HR

114/2008 (u daljnjem tekstu: Direktiva 114): »»Članak 2. točka 11. Zakona o KI definira da ‘zaštita kritične infrastrukture označava aktivnosti koje imaju za cilj osigurati funkcionalnost, neprekidno djelovanje i isporuku usluga/roba kritične infrastrukture te spriječiti ugrožavanje kritične infrastrukture’. Članak 2. stavak (e) Direktive 114 koji regulira istu problematiku kaže da ‘‘Protection’ means all activities aimed at ensuring the functionality, continuity and integrity of critical infrastructures in order to deter, mitigate and neutralise a threat, risk or vulnerability’.

Razvidno je da se u tekstu Direktive 114 razlikuju ugrozbe i rizici te se govori o potrebi ‘odvraćanja, smanjenja i neutraliziranja’, a ne rabi se nejasna sintagma ‘sprječavanje ugrozbi’.

Spominje se i ranjivost kao jedan od značajnih atributa onoga što se štiti. »»Članak 13., stavak 3, točka 3. druga alineja Zakona o KI ukazuje na potrebu primjene ‘... stupnjevanih sigurnosnih mjera koje se aktiviraju ovisno o narastanju prijetnji’, dok se u Aneksu II Direktive 114 govori o ’graduated security measures, which can be activated according to varying risk and threat levels’.

Iz teksta u Direktivi 114 potpuno je jasno da postoji razlika u značenju između pojmova ugrozba i rizik te da Zakon o KI zanemaruje činjenicu da je moguće da se promijeni razina rizika i ako ne dođe do promjene razine ugrozbe. »»U članku 2. pod (c) Direktive 114 stoji da ‘‘risk analysis’ means consideration of relevant threat scenarios, in order to assess the vulnerability and the potential impact of disruption or destruction of critical infrastructure’, dok se u članku 2. točka 1. Zakona o KI kaže da ’analiza rizika označava razmatranje mogućih scenarija prijetnji kako bi se ocijenile ranjivosti i mogući učinak poremećaja u radu kritične infrastrukture ili njenoga uništenja’.

SOCIJALNO - DEMOGRAFSKI

PRIRODNO - EKOLOŠKI

MEĐUNARODNA

TEHNOLOŠKO - GOSPODARSKI

Nedvojbeno je da se u Direktivi 114 težište daje na razmatranje ‘relevantnih ugrozbi’, dok se u Zakonu o KI govori o ‘mogućim ugrozbama’, što može podrazumijevati veliki broj postojećih ugrozbi, od kojih sve ne moraju biti relevantne za analizu rizika u odnosu na određenu kritičnu infrastrukturu ili imovinu.

Sigurnost je riječ u vrlo širokoj i čestoj, svakodnevnoj uporabi s posebnim i vrlo specifičnim značenjima kada se radi o primjeni u različitim područjima ljudske djelatnosti.

Kada se u obzir uzmu i izvedenice kojima je u korijenu riječ sigurnost, na primjer osiguranje, osigurati i osigurač, ili sigurno, nesigurno i nesigurnost, onda postaje jasnije o kako raznolikom području primjene, odnosno značenju te riječi i tog pojma se radi. Za ovo razmatranje važnije je istaknuti kako je sigurnost pojam koji označava stanje ili aktivnosti od posebnog značaja za subjekte na svim razinama odlučivanja i djelovanja. O tome svjedoči i prva rečenica iz predgovora strategiji nacionalne sigurnosti Ujedinjenog Kraljevstva koja glasi: ‘U svijetu iznenadnih promjena prva dužnost vlade ostaje sigurnost naše zemlje’. Radi se o predgovoru dokumenta koji su supotpisali premijer David Cameron i njegov zamjenik Nick Clegg, a nazvan je ‘Jaka Britanija u doba neizvjesnosti: strategija nacionalne sigurnosti’ . To se može zaključiti i iz jedne od brojnih definicija sigurnosti, kakva je i sljedeća: ‘Sigurnost je stanje u kojem se pojedinci, skupine i države ne osjećaju ugroženima od ozbiljnih opasnosti, odnosno u kojem se smatraju od njih učinkovito zaštićenima i u kojem svoju budućnost mogu oblikovati u skladu s vlastitim predodžbama’.

Iz takve definicije proizlazi da se sigurnost može promatrati i na različitim razinama, a uobičajeno je razmatranje razina koje su prikazane na slici 1.

Recentni pristupi problematici sigurnosti podrazumijevaju jednakomjernu skrb o svim razinama sigurnosti. U tome posebnu ulogu ima sektorska ili strukovna razina, odnosno organizacije (institucije) koje su stručno osposobljene i temeljem zakona ovlaštene, nadležne i obvezne baviti se problematikom sigurnosti, kao što su sigurnosne, sigurnosno-obavještajne i obavještajne organizacije, civilna zaštita, policija, oružane snage i druge koje stručnu potporu moraju pružati i nižim razinama sigurnosti, a ne samo državnoj. Taj aspekt sigurnosti dodatno ukazuje na potrebu precizno definiranih pojmova iz toga područja kako bi komunikacija i razumijevanje između sve većeg broja subjekata uključenih u sigurnosne procese bili što učinkovitiji i potpuniji.

Na slici su prikazane i glavne značajke okruženja koje imaju važan utjecaj na poimanje sigurnosti na svim razinama određene sredine. To na određeni način relativizira poimanje sigurnosti tako da se, na primjer, sigurnosni problemi i poimanje sigurnosti u tehnološki visoko razvijenoj zemlji u mnogome razlikuje od poimanja sigurnosti u tehnološki nerazvijenoj ili kulturološki različitoj zemlji.

Postoje različite definicije pojma sigurnosti, ali sve one

NACIONALNA - DRŽAVNA SEKTORSKO STRUKOVNA SKUPNA - KORPORATIVNA OSOBNA RAZINA SOCIJALNO - KULTURNI

»»Slika 1: Razine sigurnosti i uvjeti okruženja koji utječu na oblikovanje sigurnosti

U proces upravljanja sigurnosnim rizicima uključen je veliki broj sastavnica čije kompetencije, aktivnosti i zadaće moraju biti što je moguće više komplementarne u odnosu na: značajke ugrozbi i s njima povezanih rizika, mjere tretiranja rizika, razine djelovanja, područja i vrijeme djelovanja i drugo podrazumijevaju i uvođenje brojnih drugih pojmova koji ukazuju na kompleksnost i kompliciranost problematike sigurnosti. To se konstatira i u objašnjenjima uz spomenutoj strategiji nacionalne sigurnosti Ujedinjenog Kraljevstva: ‘Nacionalna sigurnost je kompliciran posao’, ali se i dodaje kako ‘... komplicirane strukture nisu nužno i najbolji način za odgovor na komplicirane izazove’. Na tu ‘kompliciranost’ problematike sigurnosti ukazuje i sljedeća pojednostavljena i poopćena definicija sigurnosti: sigurnost je stanje zaštićenosti od šteta ili gubitaka do kojih bi moglo doći zbog namjernog i/ili neovlaštenog djelovanja drugih. To je stanje koje se postiže sprječavanjem ugrozbe u namjeri da realizira štetni događaj, smanjenjem rizika od nastanka štetnog događaja, što podrazumijeva smanjenje vjerojatnosti nastanka štetnog događaja i otklanjanje ili umanjenje posljedica možebitno nastalog štetnog događaja.

Takva definicija sigurnosti podrazumijeva postojanje sigurnosne ugrozbe, pri čemu sigurnosna ugrozba podrazumijeva nositelja ugrozbe i motiv radi kojeg nositelj ugrozbe namjerava ostvariti štetni događaj. Nositelj ugrozbe je čovjek, pojedinac, skupina, formalna ili neformalna organizacija, ili bilo koji DEFENDER.HR

1. U ovom tekstu će se riječi ’ugrozba’ i ’prijetnja’ koristiti kao sinonimi 2. Zakon o kritičnim infrastrukturama, NN 56/13 3. D irektiva 2008/114/EC o identifikaciji i određivanju europskih kritičnih infrastruktura i procjeni potrebe za unaprjeđenjem njihove zaštite 4. C itati iz Direktive 114 ovdje nisu prevedeni na hrvatski jezik kako bi se tako upoznali i engleski termini 5. Izvorni naziv dokumenta je ’A Strong Britain in an Age of Uncertainty: The National Security Strategy’ koji je usvojen u listopadu 2010.

DEFENDER STUDENI 2015. 65

»»EX CATHEDRA

U G R O Z B A

r I z I C I

Postoje različite definicije pojma sigurnosti, ali sve one podrazumijevaju i uvođenje brojnih drugih pojmova koji ukazuju na kompleksnost i kompliciranost problematike sigurnosti

6. Heinz Mangenheimer: ’Sicherheitspolitik in theorie und Praxis – strategijski primjeri’, Landesverteidigungsakademie, Institut für Strategie und Sicherheitspolitik, Serija ’Studije i izvješća’, broj 4/2003., Beč, ožujak 2003.

7. D avid Cameron je odmah nakon stupanja na dužnost premijera pristupio reorganizaciji najviših upravnih struktura, procedura i nadležnosti u radu i donošenju odluka u vezi s potrebom jačanja nacionalne sigurnosti 8. I SO 31000 ’Risk menagement – principles and guidance’, International standard ISO/FDIS 31000; 2009(E)

66 DEFENDER STUDENI 2015.

entitet upravljan od čovjeka. O takvim ugrozbama moguće je govoriti kao o sigurnosnim ugrozbama u užem smislu. Štetni događaj može nastati i zbog djelovanja drugih oblika ugrozbi kod kojih nositelj nije čovjek, ili pak ugrozba nije rezultat njegova namjernog djelovanja. S obzirom na to da i takve ugrozbe (elementarne nepogode i katastrofe, tehnički otkazi i tehnološke katastrofe, epidemije, ljudske pogreške i propusti, incidenti iz okruženja) mogu dovesti do štetnih događaja čije posljedice mogu biti jednako teške i velike kao i one nastale zbog sigurnosnih ugrozbi u užem smislu, sigurnost podrazumijeva i zaštitu od njih – sigurnosnih ugrozbi u širem smislu. Bavljenje takvim sigurnosnim ugrozbama zahtijeva znatno širi spektar organizacija i institucija koje će biti uključene u ‘sektorsku-strukovnu razinu sigurnosti’.

Sigurnost se odnosi i na mjere koje se primjenjuju radi zaštite dobara/imovine (engleski: assets) koja zajednički doprinose kreiranju, omogućavanju i održavanju funkcija i sposobnosti organizacije (entiteta). Sigurnost je i proces koji čine međusobno komplementarne aktivnosti, a njihov sadržaj i dinamika mijenjaju se u skladu s promjenom uvjeta ili konteksta djelovanja, bilo u vanjskom ili u unutarnjem okruženju organizacije čija se sigurnost razmatra. Sigurnosni proces svodi se zapravo na upravljanje sigurnosnim rizicima Takav proces je vrlo pojednostavljeno grafički prikazan na slici 2, a polazni normativni okvir za njegovu uspostavu, uključujući i definicije najvažnijih pojmova, definiran je u normi ISO 31000 i u ostalim normama iz serije 31000.

Iako se ta norma ne odnosi izravno na sigurnosne rizike, DEFENDER.HR

Š T E T n I D o g a đ a J

U Č I N C I

P o S LJ E d I C E

»»SLIKA 2:

Grafički prikaz suštine procesa upravljanja (sigurnosnim) rizicima

a osobito ne na one povezane s ugrozbama u užem smislu, poznavanje i razumijevanje te norme nužan je uvjet za sustavni pristup upravljanju sigurnosnim rizicima i za strukturiranje sigurnosnog sustava primjerenog različitim razinama i organizacijama, od korporativne do nacionalne. Prikaz na slici 2 odgovara procesu upravljanja sigurnosnim rizicima na nacionalnoj razini. Govoreći pojednostavljeno, sastoji se od sljedećih koraka: »»istraživanje i poznavanje ugrozbi (prikaz odgovara slučaju sigurnosnih ugrozbi u užem smislu jer se istraživanje realizira kao obavještajno djelovanje, ali se istraživanje i poznavanje ugrozbi i rizika podrazumijeva i kada se radi o ugrozbama u širem smislu); »»procjena rizika (identifikacija, analiza, vrednovanje i rangiranje) koji u odnosu na određenu imovinu generiraju relevantne ugrozbe; »»sigurnosna zaštita (tretiranje rizika) s ciljem da se otkloni ili umanji vjerojatnost nastanka štetnog događaja, kao rezultat djelovanja ugrozbe; »»odgovor u slučaju da se realizira štetni događaj (tretiranje rizika), kako bi izravni učinci i ukupne posljedice zbog štetnog događaja bili što manji.

U proces upravljanja sigurnosnim rizicima uključen je veliki broj sastavnica čije kompetencije, aktivnosti i zadaće moraju biti što je moguće više komplementarne u odnosu na: značajke ugrozbi i s njima povezanih rizika, mjere tretiranja rizika, razine djelovanja, područja i vrijeme djelovanja i drugo. Njihovo djelovanje mora biti usklađivano i usklađeno kako bi zajedno tvorile jedinstven, učinkovit i troškovno racionalan sustav sigurnosti, osobito ako se radi o sustavu nacionalne sigurnosti.

U izgradnji i funkcioniranju takvog sustava, što podrazumijeva i primjerenu normativu, nužna pretpostavka je jednoznačno definiranje brojnih pojmova i njihovo jednoznačno tumačenje u svim sastavnicama sustava. Potrebno je raditi i na stvaranju potpunije hrvatske jezične terminologije iz područja sigurnosti kako bi ona bila u skladu s recentnim poimanjem i pristupom problematici sigurnosti, odnosno problematici upravljanja.

K-a 46 / M 38 / Y 39 / K 87 75 / M 67 / Y 67 / K 87 0 / M 100 / Y 100 / K 0

Agencija Alan d.o.o.

I

Nike Grškovića 15, 10.000 Zagreb, Hrvatska (Croatia)

I

tel. 385 1 3780802, fax. 385 1 3780838