INTERVJU S FINALISTKOM ZA INŽENJERKO GODINE: Zorana Vukičević

Radoznalost kao vodilja

Zorana Vukičević je softver inženjerka i development lead u kompaniji „Vega IT“, a osnovne i master studije u oblasti računarstva i automatike završila je na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Masterirala je sa prosečnom ocenom 10 na temu razvoja mobilnih aplikacija. Mama je jedne devojčice.

Kako kaže, njen posao podrazumeva svakodnevno rešavanje tehničkih izazova u oblasti razvoja softverskih rešenja, susretanje sa različitim logičkim problemima kao i komunikaciju sa ljudima različitih profesija kako bi se za potrebe korisnika isporučivala kvalitetna rešenja. Vodi tim ljudi za čiji je karijerni razvoj zadužena, drži tehničke intervjue, a ujedno je i tech mentor te rado deli znanje sa manje iskusnim kolegama, bilo da je reč o pitanjima koja se tiču tehnologija ili zaduženja u kompaniji.

„Smatram da se vrednim radom, trudom i posvećenošću, može postići sve što poželimo, a svoje dosadašnje uspehe pripisujem upravo tome. Odgovorno pristupam obavezama i radujem se novim izazovima. Trudim se da održim radoznalost i to me motiviše da idem u korak sa rapidnim razvojem naše grane industrije. Naš posao podrazumeva konstantno učenje i rad na sebi, a znanje je glavni alat kojim raspolažemo. To je nešto čime se vodim, a što može da bude inspiracija mladim devojkama. Kroz istoriju je bilo mnogo žena koje su se bavile inženjerstvom, čak i onda kada to nije bilo dozvoljeno, te polna ili bilo kakva druga podela u društvu ne određuje i ne limitira naše kapacitete“, ističe Zorana.

Pre svega, čestitke za izbor među 10 prvoplasiranih „Inženjerki godine“. Kako Vi gledate na sve to?

Hvala Vam na čestitkama!

Za mene je učešće u ovom izboru bilo zaista jedno posebno iskustvo. Nisam bila svjesna da ova inicijativa postoji, kod nas, a i u okolnim zemljama. Veoma mi je drago što je tu i nadam se da će s vremenom dobiti mnogo veći medijski prostor tako da lijepe poruke i insiprativne priče stignu do što većeg broja ljudi.

Meni lično je veliko zadovoljstvo što sam se našla u izboru, zajedno sa preostalih devet sjajnih djevojaka. Svaka od njih gradi svoj profesionalni put sa velikom posvećenošću, ljubavlju i strašću ka onome što rade, i priča svake od njih je istinska inspiracija.

Posebno mi je drago što su i naši dragi đaci imali priliku da pogledaju naša video predstavljanja i biografije, te se nadam da će u našim pričama pronaći dodatnu motivaciju i podstrek da i sami grade svoje srećne i uspješne priče.

Kako ste doživeli sam događaj, posebno samu dodelu priznanja u Privrednoj komori Srbije?

Cjelokupna organizacija je nadamšila moja očekivanja. Naši divni organizatori su se pobrinuli oko svakog detalja i sve se odvijalo u jednoj prije svega prijateljskoj i prijatnoj atmosferi. Sve zajedno će mi ostati u jako lijepom sjećanju i jedan je od ljepših događaja koji je obilježio 2024. godinu.

Kada ste saznali da želite da postanete inženjerka i odakle Vam inspiracija za inženjersku profesiju?

Moj put u inženjerstvo nije bio oduvijek izvjestan. Kao dijete sam bila zaista svestrana i odgovor na pitanje “šta ću biti kad porastem” se mijenjao periodično. Nekada su prednost imali malo drugačiji pozivi od inženjerstva, ali kako se približavao kraj srednje škole krenulo je dublje preispitivanje i traženje odgovora u sebi.

Glavna motivacija za inženjerski poziv je bila sklonost prema prirodnim naukama i prema rješavanju logičkih problema. Konkretno razvoj softvera mi se činio kao posao koji ne može tek tako da postane rutinski posao. U svijetu tehnologije sve se vrtoglavo mijenja, činilo mi se da je veliki izazov ostati u toku sa tim promjenama i biti vičan da na izazove koji se nađu pred tobom odgovoriš. Pored toga mnoga softverska rješenja su tu da bi nam olakšala svakodnevni život i rad, te sam poželjela da vidim kako je biti na strani onih koji se bave osmišljavanjem takvih proizvoda, a kasnije i implementacijom.

Najveća inspiracija su mi bili moji roditelji, njihova podrška, najbolji savjeti koje sam dobijala od njih i njihova sveukupna prisutnost u svemu, pa tako i u tim, za mene u tom periodu najvažnijim životnim odlukama.

Prema Vašem mišljenju, šta čini dobrog inženjera?

Vjerujem da dobrog inženjera čini čitav jedan spektar osobina i sposobnosti, ali potrudiću se da izdvojim neke od njih. Dobar inženjer je neko ko ima sposobnost da kompleksan problem razbije na niz jednostavnijih problema i da onda pristupa analitičkom rješavanju svakog od njih. Dobar inženjer je ekspert u pogledu znanja oblasti kojom se bavi, ali to ne znači da zna sve. On zna dovoljno da bi to svoje znanje iskoristio da postavi osnovu za rješenje, ali vrlo često mora da improvizuje, da bude inovativan, fleksibilan, koristi logiku i intuciju, da postavlja prava pitanja i da ono sa čime raspolaže sagleda iz svih uglova kako bi našao odgovore koje traži. Dobar inženjer je za mene i neko ko razumije moć dijeljenja znanja, te nesebično dijeli isto. Neko ko je pristupačan, fleksibilan i otvoren da čuje i istraži neke druge perspektive, ne plaši se izazova i izlaska iz zone komfora, jer se u inženjerstvu nerijetko nalazimo na nepoznatom terenu.

Možete li nam ukratko predstaviti kompaniju/instituciju u kojoj trenutno radite?

Od svršetka studija do danas radim u kompaniji Vega IT u Novom Sadu. Vega je kompanija koja se bavi razvojem softvera. Naš tim čini preko 750 inženjera, biznis analista, projekt menadžera i mnogih drugih profesija, koje se udruženo bave rješavanjem različitih tehničkih i netehničkih izazova. Unazad 16 godina, od kako kompanija postoji, radimo kao tehnički i biznis partneri u različitim industrijama, kao što su HealthTech, InsurTech, FinTech i mnoge druge, sa kompanijama širom svijeta. Naš osnovni posao je razvoj softverskih rješenja, a naši timovi se bave svim fazama razvoja softvera, od ideje do realizacije. Kada nam se klijenti jave sa nekom idejom, pružamo im usluge od analize tržišta i biznisa, razrade same ideje, formiranje timova koji se bave razvojem, menadžmentom i svim pratećim aspektima razvoja jednog softverskog rješenja. Pored široke tehničke ekspertize ono na šta sam posebno ponosna je što je Vega jedna društveno odgovorna kompanija, koja kroz različite događaje i kampanje, radi na tome da se mladi ljudi motivišu i podrže u razvoju njihovih karijera, i koja se zalaže za to da se promovišu primjeri pravih vrijednosti u našoj zajednici.

Vjerujem da i sama priča o tome kako je kompanija nastala iz studentskih maštanja dva cimera u studentskom domu, može da posluži kao primjer svim mladim ljudima da se i oni odvaže da sanjaju i grade svoje snove.

Šta je konkretno Vaš deo posla i kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Kako radim na poziciji softver inženjera dobar dio mog dana podrazumijeva programiranje. Dio sam tima i zajedno razvijamo određenu digitalnu platformu. Za period od 2 sedmice odredimo šta u te dvije sedmice želimo da postignemo, koje funkcionalnosti da razvijemo i onda se usredsređujemo na implementaciju. To najčešće podrazumijeva analiziranje, istraživanje, osmišljavanje rješenja i onda pisanje koda, a kasnije njegovo testiranje. Moj dan uključuje i svakodnevnu komunikaciju sa kolegama iz tima, koje su stacionirane u drugim zemljama, te najčešće imamo sastanke putem video poziva. Na tim sastancima imamo timske diskusije, kao i prezentacije urađenog posla pred malo širim auditorijumom.

Pored rada na projektu obavljam i neka dodatna zaduženje koja su obuhvaćena našim internim ulogama, kao što je Development Lead uloga. Kao Development Lead vodim tim koleginica i kolega za čiji karijerni razvoj sam zadužena. Zajedno sa svakim od njih definišem sledeće korake za razvoj njihovih karijera i tu sam da im budem podrška u tehničkom ili netehničkom smislu.

Da li je i koliko je Vaš posao fizički zahtevan?

Moj posao ne podrazumijeva fizički rad te u tom smislu nije fizički zahtjevan.

Na koji profesionalni uspeh ste posebno ponosni?

Ovaj posao je takav da svaki put kada se suočiš sa nekim naizgled teškim tehničkim izazovom i onda uspiješ da nađeš sjajno rješenje, neminovno se osjetiš ponosnim. Ipak ono što me posebno učini ponosnom, a i razveseli, je kada vidim da proizvodi na kojima sam imala priliku da radim nastavljaju da žive i koriste se, dugo nakon što se moj angažman završi. Prije par dana sam od tima sa kojim sam sarađivala par godina na softverskom rješenju za regulaciju saobraćaja dobila poruku da je naše rješenje sada u upotrebi u nekoliko zemalja širom Evrope. Inicijalno je bilo namjenjeno za lokalnu upotrebu, zatim smo ga dodatno razvili za upotrebu u jednoj evropskoj zemlji i evo sada se koristi u nekoliko zemalja i desetina gradova. Sjajno je kada vidite takav uspjeh, a bili ste dio te priče onda kada je to bila samo ideja.

Lična satisfakcija mi je i kada kroz rad sa ljudima uspijem da kroz dijeljenje znanja i svog dosadašnjeg iskustva pomognem nekome od kolega u prevazilaženju izazova sa kojima se oni suočavaju na svom profesionalnom putu.

Šta je najveći izazov u Vašem radu?

Ranije sam spomenula kako je veoma motivišuće raditi posao koji je dinamičan, to je ujedno i veliki izazov. Tehnologija se u današnje vrijeme razvija toliko brzo da vjerujem da je svakome od nas teško da predvidi šta će biti aktuelno za 5 ili 10 godina. Zanimljivo je biti dio toga, ali ujedno zahtjeva i svakodnevno ulaganje sebe i rad na sebi. Ovo je posao koji nas spontano gura da učimo, rastemo i razvijamo se, da izlazimo iz zone komfora i koristimo svoje kapacitete. Istina je da je to nekad izazovno, ali za mene lično su to dobri izazovi.

Šta biste (najverovatnije) radili u životu da niste inženjerka?

Iz ove tačke mi je veoma teško da odgovorim na to pitanje jer bih vjerovatno, da nisam krenula putem softver inženjerstva, svakako krenula putem neke druge grane inženjerstva.

Bilo bi to opet nešto što je spoj rješavanja logičkih problema i kreativnosti, možda arhitektura... Toliko sam se pronašla u svojoj profesiji, da nisam mnogo o ovome razmišljala.

Na koji način možete biti primer i inspiracija mladim devojkama?

Smatram da se vrijednim radom, trudom i posvećenošću, može postići sve što poželimo, a svoje dosadašnje uspjehe pripisujem upravo tome. Odgovorno pristupam obavezama i radujem se novim izazovima. Trudim se da održim radoznalost i to me gura i motiviše da idem u korak sa rapidnim razvojem naše grane industrije. Naš posao podrazumijeva konstantno učenje i rad na sebi, a znanje glavni alat kojim raspolažemo. To je nešto čime se vodim, a što može da bude inspiracija mladim djevojkama.

Kroz istoriju mnogo je žena koje su se bavile inženjerstvom, čak i onda kada to nije bilo dozvoljeno, te polna ili bilo kakva druga podjela u društvu ne određuje i ne limitira naše kapacitete.

Šta bi po Vašem mišljenju još trebalo uraditi da više devojaka bira naučna ili tehnička zanimanja?

Inicijativa “Inženjerka godine” je jedan divan primjer onoga što možemo raditi, a to je da proširimo uspješne i motivišuće priče. Vjerujem da danas više slušamo o nekim manje lijepim događajima i primjerima u društvu, a zapravo toliko uspješnih i talentovanih mladih ljudi imamo u zemlji.

Potrebno nam je što više stvarnih primjera kompanija u kojima se njeguju podrška, inkluzivnost, znanje, autentičnost, i u kojima nema mjesta za polnu, a ni bilo kakvu drugu, diskriminaciju. Svejedočenja da takve kompanije zaista postoje danas kod nas bi trebalo da dopru kako do djece, tako i do roditelja, nastavnika, i ostalih odraslih ljudi, koji nažalost iz nekih svojih negativnih iskustava nesvjesno prenesu dozu pesimizma na djecu.

Djevojke, a i male djevojčice, bismo trebali da bodrimo od najranijeg djetinjstva, da budu smjele i hrabre, da znaju da ni za njih, kao ni za njihovu braću i drugare, ništa nije unaprijed nemoguće ili predodređeno, nego da sami istražuju svoje sklonosti, talente, ostvaruju svoje želje i ciljeve. Vjerujem da su te nekakve granice i podijele, ne tako davno, bile duboko ukorijenjene u naše vaspitanje, te ih i danas osjetimo, ali ih mlađe generacije roditelja odlučno brišu i jako mi je drago zbog toga.

Voljela bih i kada bi naše škole i nastavni programi što više kod djece ohrabrivali kreativnost, autentičnost, i razvoj svakog đaka kao pojedinca, radije nego njihovo uklapanje u kalupe.

I za sam kraj razgovora - Koja je Vaša poruka mladima?

“Mogu sve što hoću” je poruka koju sam poslala kroz video predstavljanje u sklopu ovog izbora i koju bih i na ovaj način poslala mladima. Zaista vjerujem da je tako i mladima bih poručila da ne dozvole da ih bilo kakve podjele, obeshrabrujuće priče iz okoline ili neke druge okolnosti sputavaju, nego da vjeruju da je njihov život jedinstven i da samo oni mogu da ispričaju svoju priču. Svi mi dolazimo iz različitih porodica, sredina i različitih životnih okolnosti. Ipak, ono što je zajedničko svim uspješnim ljudima je da su pred sobom imali cilj u koji su vjerovali i za čije ostvarenje su vrijedno i posvećeno radili, sa puno ljubavi i strasti. Uspjeh ne dolazi preko noći i uspjeh nije “sreća” koja se nekome desi, to je svakodnevni rad na sebi, učenje i neodustajanje pred prvim neuspjehom.

Pronađite u sebi odgovore na pitanja šta želite i volite da radite, i radite to svaki dan najbolje što možete.