INŽENJERKA GODINE 2024: Lada Borovina Kovjanić

Programiranje je odličan spoj kreativnosti i tehnologije

Lada Borovina Kovjanić dobitnica je nagrade Inženjerka godine za 2024. godinu, a žiri drugog izdanja ovog natječaja osvojila je nekonvencionalnom pričom o svom inženjerskom putu. Radi kao Senior Software inženjerka u kompaniji mStart na razvoju i održavanju aplikacije mProces koje koristi više od 130 kompanija, a u Odjelu za razvoj aplikativnih rješenja od 20 zaposlenika jedina je žena.

Njezin karijerni put vrlo je neuobičajen: tijekom studija građevine postala je mlada majka te je morala odustati od fakulteta. Nekoliko godina je živjela nomadski i zarađivala od slikarstva i fotografiranja. Kada je njezin sin postao prvašić, ona je upisala studij informatike i uspješno ga završila.

“Moj životni put može biti inspiracija jer nikada nije kasno za promjenu karijere. Inženjerska zanimanja su izuzetno kreativna i inovativna, a inženjeri su graditelji budućnosti svijeta“, poručila je Lada prilikom dodjele nagrade, a u intervjuu za IRT 3000 otkriva detalje o svom životu i karijeri.

Imate vrlo zanimljivu životnu priču i put koji vas je od građevine preko slikarstva doveo do IT industrije. Što su vam najvažnija iskustva iz tih različitih razdoblja?

Graditeljska tehnička škola i Građevinski fakultet su me naučili kako inženjerski pristupiti rješavanju problema, razbijati ih na manje cjeline i početi rješavati od dijela koji mi je poznat kako bi došla do rješenja za neke situacije koje su na početku potpuno nove i nepoznate. Osim toga naučila sam dosta o projektiranju kuća i zgrada, alat mi nije stran i jako mi je korisno što si dosta toga mogu sama popraviti po kući.

Slikarstvom sam se bavila od malena, najčešće sam slikala pejzaže mjesta koja su me fascinirala na putovanjima, planinarenju i odlascima u prirodu. Prodaja slika je uključivala, osim izbora motiva i samog slikanja, također i pronalazak kupaca, komunikaciju i slično. Bilo je to, kao i u svakom poduzetničkom zanimanju, nestabilnije i manje predvidivo nego klasičan posao u firmi, ali samim time puno slobodnije i dinamičnije zanimanje. Slikarstvo sam spojila s putovanjem, i na taj način uspjela obići mnoge gradove u različitim zemljama u kojima sam slikala, nakon čega bi odlazila kampirati u prirodu i istraživati zabačenije dijelove.

Uvijek me privlačilo upoznati ljude koji žive samoodrživo i više u skladu s prirodom od uobičajenog načina života u gradovima. Na takvim putovanjima sam se nalazila u različitim i nepredvidivim situacijama, morala sam se brzo prilagođavati te mi je to općenito dalo neki pozitivniji stav o životu, što god da se dogodi znam da sam živa i zdrava i idem dalje, ne znam što slijedi sutra ali znam da ću se snaći.

Život u prirodi bez tehnoloških pomagala me naučio da svaki predmet ima tisuću načina na koji ga možemo koristiti, svaka stvar koja nam je u uobičajenom životu otpad postaje jako korisna i otkrivaš nove načine kako da si nešto napraviš i riješiš neku situaciju. Jako je zanimljivo iskustvo živjeti na način da ideš spavati navečer jer pada mrak, a sigurno će te sunce rano probuditi, zavisiš o vremenskim prilikama, godišnjem dobu te se prilagođavaš situacijama kako dolaze, ne postoji onaj fiksni dio - buđenje u sedam sati, odlazak na posao u osam sati i slično, nego se prilagođavaš potrebama svog tijela i prirodnim ciklusima.

Programiranje je jako kreativno, odličan je spoj kreativnosti i tehnologije. Moguće je programirati različite vrste aplikacija za različite industrije, a po potrebi i sebi napraviti nešto zaista korisno ili se zabaviti na primjer s nekim pametnim uređajem, mikrokontrolerom ili drugim hardverom.

Današnji život nam je nezamisliv bez uređaja i aplikacija koje koristimo doslovno na svakom koraku, programeri imaju priliku biti dio te zajednice koja sve te sustave i aplikacije razvija i time ljudima oblikuje i olakšava svakodnevni život.

Struka mi omogućava da radim na daljinu, puno manje vremena trošim na jutarnji stres, probijanje kroz gužvu i slično te tu energiju mogu uložiti u nešto korisno. Ne moram živjeti u gradu gdje se nalazi tvrtka pa imam mogućnost živjeti izvan grada imati vrt i slično.

Kako su umjetnosti i nomadski život u jednom razdoblju života utjecali na vas kao inženjerku? Koliko je inženjerstvo zapravo kreativno?

Mislim da su inženjerstvo, umjetnost i nomadski život potpuno isprepleteni, svi podrazumijevaju želju za istraživanjem, kreativnost i snalažljivost. Inženjeri koriste sva naučena znanja i iskustvo kako bi pronalazili najoptimalnija optimalna rješenja za neke potrebe, često se nalaze u potpuno nepoznatim situacijama te je potrebno biti zaista kreativan, analizirati situaciju iz više različitih aspekata te za svaki problem ponuditi barem nekoliko rješenja, svako rješenje će imati prednosti i mane te će se na kraju odabrati optimalno.

Inženjeri ne idu samo već dobro utabanim stazama nego često sami moraju biti oni koji će samostalno ili u timovima izmišljati nova rješenja, propitkivati može li nešto biti bolje i utirati put za druge. Inženjeri direktno sudjeluju u oblikovanju i izgradnji naše budućnosti, donose rješenja za pojednostavljenje svakodnevnih zadataka i općenito nam omogućavaju udobniji i kvalitetniji način života.

Na kakvim projektima radite trenutačno u mStartu? Kako izgleda vaš radni dan?

Trenutačno sam zaposlena u mStart kompaniji, radim u Odjelu za razvoj aplikativnih rješenja s još 20 kolega. Radim na razvoju i održavaju aplikacije mProces i popratnih aplikacija s pet kolega u timu. mProces je DMS (Document Management System) kojeg koristi više od 100 velikih kompanija u Hrvatskoj i regiji za digitalizaciju dokumenata i procesa unutar kompanije. Dobar DMS sustav temelj je poslovanja svake kompanije te omogućava brže odvijanje procesa unutar kompanije, a smanjuje mogućnost pogreške i neusklađenosti s propisima.

Radim uglavnom od kuće pa moj radni dan započinje šetnjom u parku sa psima, nakon toga dok kuham kavu pokrenem računalo i prolazim kroz mailove. Obično svaki dan ujutro imamo sastanak na kojem komuniciramo o tome na čemu radimo, što planiramo dalje te raspodijelimo zadatke i prokomentiramo eventualne nejasnoće. S obzirom da radimo na dosta kompleksnoj i velikoj aplikaciji, osim razvoja novih funkcionalnosti prema zahtjevima klijenata radimo i na održavanju postojećeg sustava te ukoliko se dogodila neka greška u radu aplikacije ili incident na produkciji, tada je to višeg prioriteta i prvo to rješavamo.

Razvoj novih funkcionalnosti podrazumijeva proučavanje specifikacije koja sadrži informacije o tome što je potrebno napraviti. Nakon proučavanja specifikacije slijedi postavljanje dodatnih pitanja business analyst timu ili klijentima kako bi se razjasnile eventualne nejasnoće ili ukazalo na potencijalne probleme, ograničene mogućnosti nekog rješenja i prema tome potrebu za izmjenom specifikacije.

Nakon što je jasno definirano koji kriteriji moraju biti zadovoljeni potrebno je analizirati postoji li u aplikaciji nešto slično ili možda postoji neki dio koda koji možemo iskoristiti, potrebno je dosta čitati već postojeći kod da bismo odlučili kako najbolje uklopiti tu funkcionalnost u već postojeću arhitekturu aplikacije. Nakon analize obično više mogućih načina rješenja, odabiremo optimalno, po potrebi se konzultirajući s kolegama te krećemo u razvoj nove funkcionalnosti.

mProces je web aplikacija te rad na njoj uključuje pisanje koda, održavanje SQL baze podataka, upravljanje i konfiguraciju servera na kojima se aplikacija nalazi. Za programiranje važno je imati mir i dobru koncentraciju, a muzika mi je neizostavan dio svakog radnog dana, kao i pesica koja je prisutna na svim sastancima.

Kakve bugove najčešće rješavate?

Nemoguće je napraviti aplikaciju bez bugova, samo je pitanje koji će se od njih otkriti i popraviti, a koji će možda ostati zauvijek neotkriveni. Što je sustav veći i kompleksniji, mogućnost nastanka bugova je veća. Bugovi odnosno greške u radu aplikacije se događaju zbog nemogućnosti da predvidimo i isprobamo apsolutno sve scenarije na koju je aplikaciju moguće koristi.

mProces je zaista jako konfigurabilna aplikacija s puno funkcionalnosti, svaka kompanija može napraviti svoje tipove dokumenata, nacrtati svoje procese za dokumente, kreirati korisnike i grupe te postaviti pravila autorizacije, odnosno koji korisnik s kojom ulogom može ili ne može nekom dijelu aplikacije pristupiti. Samim time postoji beskonačno mnogo scenarija i kombinacija na koje korisnik može nešto konfigurirati i time proizvesti neku situaciju koja se nikada prije nije pojavila.Naravno da je beskonačno scenarija nemoguće zamisliti, a kamoli testirati, a neke situacije niti ne možemo izazvati na razvojnoj okolini zbog razlike u količini i vrijednosti podataka u odnosu na produkciju. Produkciju istovremeno koristi puno tisuća korisnika, istovremeno se odvijaju razni procesi u pozadini koji obavljaju neke kalkulacije i izmjene podataka te je sustav također povezan sa drugim vanjskim sustavima s kojima konstantno razmjenjuje podatke i dokumente. Naravno da sve te produkcijske podatke i situacije nije moguće simulirati u toj mjeri na razvojnoj okolini, nego onda doslovno debugiramo produkciju i istražujemo koji su to specijalni slučajevi koje nismo predvidjeli i pokrili.

Na kakvim projektima bi voljeli raditi u budućnosti? Koje vas područje najviše zanima?

Smatram da je za razvoj čovječanstva ključno da pronađemo način za održiviji i empatičniji način života nego što smo živjeli do sada. Na neki smo se način odvojili od prirode, pokorili smo ju, maksimalno ju iskorištavamo bez ikakvog poštovanja. Zaslijepljeni kratkotrajnim koristima i interesima često zaboravljamo da smo i sami dio prirode i da uz ljudsku sposobnost da pokori sve na planetu ide i jako velika odgovornost koju često odbijamo preuzeti. Zbog toga bi najviše voljela raditi na projektima koji su vezani uz očuvanje okoliša i bioraznolikosti, projektima koji promoviraju i usmjeravaju nas prema dugoročnoj održivosti.

Koliko je za dobrog inženjera bitna svestranost i različite soft vještine poput komunikacije i sl.? Koliko ulažete u takve vještine?

Soft skills vještine su važne za svako zanimanje. Na svakom radnom mjestu ćemo više ili manje komunicirati s drugim ljudima, važno je biti komunikativan i znati se pridržavati pravila službene komunikacije. U kompaniji ponekad imamo radionice vezane uz komunikaciju što mislim da je korisno jer svi mi imamo različita iskustva, različito reagiramo u situacijama i važno je znati razumjeti se i međusobno uvažavati, te ostaviti fokus na onom bitnom kako bi komunikacija bila učinkovita. Važno je specijalizirati se u nekoj tehnologiji za koju smo stručni, no sva druga znanja s kojima raspolažemo, koja se možda čine na prvu da nemaju poveznicu s našim zanimanjem, itekako mogu naći primjenu u svakodnevnom i poslovnom životu.

Kako vidite razvoj IT industrije u budućnosti?

Tehnologija se brzo mijenja i razvija, sada vjerojatno ne možemo zamisliti nešto što će nam u budućnosti biti normalno.

Sigurno će se mnoga zanimanja transformirati, koristiti ćemo nove alate, nastajati će nova zanimanja. Repetitivni dijelovi posla će se sve više automatizirati pa ćemo sve više vremena moći posvetiti kompleksnijim i kreativnijim zadacima.

Promjena je stalna i odvija se postepeno pa se potrebno konstantno prilagođavati. Tehnologija se brzo razvija, potrebno je stalno nadograđivati znanje, pratiti trendove i učiti zapravo kroz cijeli život. Nadam se da će razvoj etičkog aspekta u budućnosti moći pratiti tehnološki razvoj što još uvijek nije slučaj.

Jedina ste žena u odjelu u kojem radite. Zašto su, po vašem mišljenju, inženjerska zanimanja i dalje nepopularna među ženama? Kako to preokrenuti i potaknuti djevojke u STEM zanimanja?

Drago mi je biti dio ovako važnog projekta Inženjerka godine, odlična je ideja spajati žene iz industrije direktno s mladima kako bi čuli više detalja o nekom zanimanju i kako to zapravo izgleda u svakodnevnici, u svrhu lakše odluke o budućem zanimanju. Zanimljiva je činjenica da sve finalistice Inženjerke godine dolaze iz potpuno različitih inženjerskih područja čime pokazujemo veliku važnost inženjerskih zanimanja u kreiranju svijeta.

Kod nas u društvu možda još nije uobičajeno da žena izabere tehničko zanimanje, ali istovremeno imamo sve više žena inženjerki. Važno je informacije o inženjerskim zanimanjima učiniti dostupnima mladim ljudima, kad raspolažu s više znanja o različitim zanimanjima mogu donijeti najbolju odluku za sebe. Ako možda netko kod kuće neće imati podršku ili mu se neće uopće spominjati inženjerska zanimanja kao opcija, kroz gostovanja u školama i ovakve projekte oni dođu do potrebnih informacija i tada znaju da imaju izbor.

Mislim da nije realno očekivati da će omjer muškaraca i žena u nekom zanimanju biti pola-pola. Uvijek će postojati veći ili manji interes nekog spola za određeno zanimanje, važno je svima omogućiti pristup do informacija o tome koja sve zanimanja postoje, kako zapravo izgleda nečiji radni dan, dati im podršku i tada oni samostalno mogu prepoznati u čemu se najviše prepoznaju.