Strukovnjak broj 2

strukovnjak LIST U»ENIKA STRUKOVNE ©KOLE VIROVITICA

GODINA 2 • BROJ 2 •

OÆUJAK 2005.

strukovnjak U ovom broju

4-5

E-DEKOR - vjeæbeniËka tvrtka

2-3

Nova zgrada Strukovne kole raste predvi enom dinamikom.

©KOLSKI PRAKTIKUM - Mjesto gdje su svi usluæni Sla anino “Svitanje” za pobjedu ISKUSTVO GUBITKA. Bilo je tako bolno izgubiti prijatelje TEMA: Poloæaj djece u svijetu

6 7 8-9 10 Temeljni kamen poloæili su æupan I. BegoviÊ i zamjenik ministra M. Or oliÊ

VALENTINOVO U STRUKOVNOJ ©KOLI: D. Strugar, S. JankoviÊ i M. Han autori najljep ih ljubavnih poruka

12 - 13

15

OSVRT: Kako se pona amo u kazali tu

14

IZ KULTURE: Tko nije znao - u kazali tu odgovori stiæu na kraju predstave

U SVIJETU KNJIGA: Na listi naj ËitaËa same uËenice, a Ëetiri najbolje govore o tome to i za to Ëitaju 16 - 17 LITERARNE NADE: Sudionici natjeËaja Povjerenstva Centra za suzbijanje ovisnosti HZZJ

18 - 19

21

GLAZBENI ÆIVOT: Moæe li tko probuditi Viroviticu iz (glazbene) uËmalosti?

20

ONI IMAJU DAR: Mirko Na i Tihomir Alandæak

(P)OGLEDI - ODIJEVANJE: Budimo svoji - i u odjeÊi Odijelo (ne) Ëini Ëovjeka

22 - 23

Pet mjeseci nakon sveËanog Ëina v.d. ravnateljice Strukovne kole Pavica BiondiÊ-IvankoviÊ komentira napredovanje u radu: - Zadovoljni smo tijekom i napredovanjem gradnje na e buduÊe kolske zgrade. Ovom prigodom æelim zahvaliti glavnom investitoru VirovitiËko-podravskoj æupaniji, kao i Gradu Virovitici koji je dao svoj doprinos gradnji donijev i odluku o tome da oslobodi graditelja plaÊanja komunalnih obveza za zemlji te na kojem se nalazi objekt, a osigurao je i 300.000 kuna kao kapitalnu pomoÊ za izgradnju objekta.

Impressum Strukovnjak list u enika Strukovne škole Virovitica.

Nakladnik Strukovna škola Virovitica.

Za nakladnika Pavica Biondi -Ivankovi , prof.

U izradi lista sudjelovali su: Sanja Jankovi , Margareta Pti ek, Natalija Vojnovi , David Muflizovi , Sanja Medved, Martina Pintari , Nikolina Milinovi (i unos teksta).

Sura ivali: 1.c (korektura).

Voditeljica: Marija Karácsonyi, prof.

Grafi ka priprema i tisak: Grafoprojekt Virovitica.

Naklada: 200 kom.

Strukovnjak na webu: strukovna-vt.skole.htnet.hr BROJ 2 • oæujak 2005.

2

strukovnjak

Na a buduÊnost

NOVA ZGRADA STRUKOVNE ©KOLE RASTE PREDVI–ENOM DINAMIKOM

Neki buduÊi ekonomisti i ugostitelji znanja Êe stjecati u novoj zgradi • Bolji uvjeti kolovanja trebali bi dovesti i do boljih rezultata. Cijena izgradnje je 26 milijuna kuna. VeÊina tro kova pokriva se iz proraËuna na e æupanije, dok dio investira i Ministarstvo prosvjete, obrazovanja i porta - rekao je virovitiËko-podravski æupan Ivan BegoviÊ

Zdravica za uspjeh u poslu

Na prostoru izme u TehniËke i Industrijsko-obrtniËke kole i obliænjeg trgovaËkog centra raste polako zgrada u kojoj Êe neki buduÊi uËenici Strukovne kole provoditi svoje srednjo kolske dane.

Kamen temeljac poloæen je u rujnu pro le godine i taj je doga aj, sjeÊamo se, okupio mnogobrojnu publiku. Me u njima su se isticali æupan VirovitiËko-podravske æupanije Ivan BegoviÊ, zamjenik ministra prosvjete i porta Martin Or oliÊ i v.d. ravnatelja Strukovne kole Pavica BiondiÊIvankoviÊ. SveËanom polaganju prisustvovali su i Ëelnici grada, predstavnici politiËkih stranaka, saborski zastupnici, mnogobrojni ravnatelji osnovnih i srednjih kola na e æupanije, zatim profesori, uËenici i novinari.

SveËanost je protekla u prigodnim govorima prof. BiondiÊIvankoviÊ, æupana VirovitiËko-podravske æupanije g. BegoviÊa i g. Or oliÊa.

G. BegoviÊ u svojem je govoru iskazao veliko zadovoljstvo zbog realizacije planova gradnje Strukovne kole. Spomenuo je i te koÊe s kojima se bilo potrebno suoËiti.

- …Gradi se zgrada za obrazovanje u ekonomskim i ugostiteljskim zanimanjima, s prostorijama za struËnu praksu i sportskom dvoranom. Bolji uvjeti kolovanja trebali bi dovesti i do boljih rezultata. Cijena izgradnje je 26 milijuna kuna.

VeÊina tro kova pokriva se iz proraËuna na e æupanije, dok dio investira i Ministarstvo prosvjete, obrazovanja i porta - rekao je izme u ostaloga æupan.

Kao izvoditelji radova navode se BRANA d.o.o., CROMING d.o.o. i FILIPOVI d.o.o. .

Nakon sveËanih rijeËi poloæen je temeljni kamen i prigodni zapis o gradnji - povelja - Ëiji je tekst i proËitan. Temelje buduÊe Strukovne kole posvetio je vlË. Ivan Maras (danas pokojni).

Za sve goste prire en je domjenak, na kojem su svoje umijeÊe pokazali uËenici ugostiteljskih usmjerenja.

Sanja JankoviÊ, 2.b ekonomske

3

BROJ 2 • oæujak 2005.

Poduzetni tvo

strukovnjak

U STRUKOVNOJ ©KOLI U VIROVITICI OD KRAJA 2004. G. DJELUJE VJEÆBENI»KA TVRTKA E-DEKOR

Uspjeh potaknuo planove • Tvrtka posjeduje temeljni kapital od 2.000,00 kuna odnosno 200 dionica po 10,00 kuna.

Tako er svaki djelatnik ostvaruje tjednu plaÊu za rad koja se kreÊe od 3,20 do 12,00 kuna, ovisno o radnom mjestu i zadaÊama koje djelatnik obavlja.

Cijene proizvoda kreÊu se od 10,00 do 30,00 kuna.

• U dva dana sudjelovanja na sajmu VIROEXPO 2005. dva smo se puta predstavili na Radio Virovitici i to nam je puno znaËilo. Prodaja je tako er protekla vrlo uspje no te smo odluËili na koji se proizvod vi e bazirati.

E-DEKOR vjeæbeniËka je tvrtka Strukovne kole Virovitica, osnovana uz potporu i donaciju udruge za promicanje poduzetni tva i obrazovanja mladih - JAPO (Junior Achievement PoduzetniËka Organizacija - uËimo uz zabavu) Junior Achievement najveÊa je i najrazvijenija me unarodna nevladina i neprofitna organizacija koja je usmjerena na pomoÊ mladima da bolje razumiju slobodno træi no gospodarstvo i slobodno poduzetni tvo.

Njezin temeljni pedago ki pristup je povezivanje kolstva i gospodarstva u zadaÊi pouËavanja mladih o svijetu rada, o tome kako se sluæiti informacijama, kako primijeniti temeljne vje tine, kako misliti kritiËki i rje avati poslovne probleme. Organizacija Junior Achievement otpoËela je s radom 1919. godine u Colorado Springsu (SAD). Danas je taj program u primjeni u vi e od 150 zemalja svijeta, na svim kontitentima i obuhvaÊa nekoliko desetaka milijuna

uËenika. Svake se godine odræavaju nacionalni te europski sajmovi i natjecanja uËeniËkih tvrtki.

Uz podr ku i vo enje nastavnika kole i mentora - volontera iz redova

U poslovnome svijetu svakome se isplaÊuju dva novËiÊa: gotovina i iskustvo. Uzmite najprije iskustvo, gotovina Êe doÊi poslije.' (Harold Geneen) lokalnih poslovnih ljudi (poduzetnika), program JAPO-a pruæa temeljno gospodarsko poduzetniËko obrazovanje uËenicima srednjih kola.

JAPO U STRUKOVNOJ ©KOLI JAPO je tako do ao i u na u kolu, Strukovnu kolu Virovitica te se dvadesetak uËenika uz pomoÊ mentorica Silvije Kekez i Snjeæane Cah odluËilo zapoËeti taj izazovni projekt.

Proizvodi trvtke E-DEKOR: torbice ...

BROJ 2 • oæujak 2005.

Tvrtka E-DEKOR d.d. osnovana je u srijedu 22. prosinca 2004. godine s planom proizvodnje nakita, slika od suhog cvijeÊa i æenskih torbica.

Ubrzo je odabran i predsjednik Uprave i upravljaËki tim.

Kao dioniËko dru tvo tvrtka posjeduje temeljni kapital od 2000,00 kuna odnosno 200 dionica po 10,00 kuna. Tako er svaki djelatnik ostvaruje tjednu plaÊu za rad koja se kreÊe od 3,20 do 12,00 kuna, ovisno o radnom mjestu i zadaÊama koje djelatnik obavlja.

Cijene proizvoda kreÊu se od 10,00 do 30,00 kuna. Predsjednik uprave i upravljaËki tim odabrani su glasovanjem, a svi ostali djelatnici zaposleni su na temelju intervjua na javnom natjeËaju koji se odræavao u prostorijama kole uz prisustvo nastavnka mentora, predsjednika Uprave i upravljaËkog tima.

Prvi veliki cilj tvrtke bio je predstavljanje na virovitiËkom sajmu VIRO-EXPO 2005. koji se odræao od 21. do 23. sijeËnja 2005. g.

... slike od suhog cvijeÊa

4

strukovnjak

Poduzetni tvo UPRAVA

Svi djelatnici E-dekora

DNEVNIK VIRO-EXPO 2005. ©tand na sajmu donirao je gospodin Josip Novogradec, a sudjelovali smo sa ezdesetak proizvoda.

Prvi dan na sajmu dijelili smo svoje letke i prezentirali se ljudima, drugi dan veÊ smo zapoËeli s prodajom koja je tekla vrlo uspje no, a predstavili smo i tvrtku na Radio Virovitici, Ëime smo se vrlo ponosili. TreÊi dan, ujedno i zadnji, prodali smo jo jedan dio proizvoda, a naveËer je na a hostesa Monika PoËepan pobijedila na izboru za naj hostesu. Tom prigodom ponovno smo se pojavili u medijima te sve to skupa proslavili s g. Novogradecom i gradonaËelnikom Ivicom Kirinom uz Ëa icu vina.

Pojavile su se prve nade i oËekivanja. U dva dana dva smo se puta predstavili na Radio Virovitici i to nam je puno znaËilo. Prodaja je tako er protekla vrlo uspje no te smo odluËili na koji se proizvod vi e bazirati.

I dalje Êemo davati sve od sebe i teæiti to veÊem uspjehu.

Predsjednik Uprave - Margareta PtiËek: upravlja ukupnim poslovanjem, redovito se sastaje s ostalim Ëlanovima Uprave ili direktorima, savjetuje i pruæa podr ku Ëlanovima uprave ili direktorima, koordinira aktivnosti JAPOa s mentorima, predsjedava sastancima Uprave Direktor ili Ëlan Uprave zaduæen za marketing - Marina Novogradec: koordinira razvoj marketin ke strategije, nadzire marketin ki odjel koji je odgovoran za izobrazbu i motiviranje prodajnog osoblja, razvoj unapre enja prodaje, kontrolu zaliha proizvoda i praÊenje prodajne dokumentacije.

Direktor ili Ëlan Uprave zaduæen za proizvodnju - Matea MareniÊ: koordinira proizvodnju, nadzire zaposlene u proizvodnji zaduæene za kupnju materijala, kontrolu kakvoÊe proizvoda ili usluge, brigu o za titi na radu i praÊenje proizvodne dokumentacije.

Direktor ili Ëlan Uprave zaduæen za financije - Josip KuËan: prima i isplaÊuje financijska ili novËana sredstva (gotovinu), vodi financijsku dokumentaciju te nadzire zaposlene financijskog odjela i koordinira njihov rad.

Margareta PtiËek

Lijevo i gore: sa sajma Monika PoËepan - naj hostesa VIROEXPA 2005.

BROJ 2 • oæujak 2005.

5

©kolski æivot BISERI IZ ©KOLSKIH KLUPA

Traæe se autori

strukovnjak KAKO RADE U»ENICI U ©KOLSKOM PRAKTIKUMU

Mjesto gdje su svi usluæni

6 ekscentriËnim kvascima.

Alkoholno vrenje provodi se Najpoznatija voÊna rakija je od ljiva biserki.

Vitamin E pobolj ava gravitaciju.

Kamen se dobiva kamenovanjem.

U divljaË ubrajamo dlakave # svinje…

Tvrda voda je iz vodovoda, a meka kad vri.

Aerofoni instrumenti su geodetska glazbala.

Proleteri su oni koji pored neËega prolete.

OKOM KAMERE

Obilni snijeg koji je poËeo padati pod kraj zimskog odmora, jo ne daje znake uzmicanja. Na na u radost. Ovaj zadnji konaËno je bio pogodan za izradu impozantnog snjegoviÊa pred kolom, a taj su pothvat izveli - pa naravno, a tko drugi - momci iz 3. e. Kamera je uhvatila Stipu Djaka u zadnji tren kako mu stavlja pokrivalo na glavu. A svjedoËit Êe i o tome tko je dræao ljestve…

U

prostorijama ugostiteljskog praktikuma, osim kuhinjskog, nalazi se i posluæni odjel u kojemu uËenici koji poha aju konobarsku i hotelijersku kolu vjeæbaju posluæivanje kako bi bili spremni za buduÊa radna mjesta.

Vjeæbe se odnose u skladu s hotelima s 4-5 zvjezdica. Uvijek uËimo kako bismo na struËniji i profesionalniji naËin posluæili goste. Tu je vaæna i komunikacija gosta i posluænog osoblja, tako da izme u ostalog uËimo i kako se na profesionalan, uljudan naËin ophoditi s gostom.

Dakako, da bi sve bilo u skladu s programom, uËenici moraju imati odre enu odoru. Za momke obvezatna je bijela ko ulja, crne hlaËe, crne Ëarape i cipele te leptir ma na, a za djevojke tako er bijela ko ulja, suknja i cipele.

Kako bismo to bolje usvojili gradivo, prakticiraju se vjeæbe u kojima uËenici posluæuju jedni druge zami ljajuÊi da su jedni posluæno osoblje, a drugi gosti, pa se izmjenjuju. U prostorijama posluænog odjela se nalaze i odre eni ure aji bez kojih vjeæbe i usvajanje gradiva ne bi bilo lako. Bilo kako bilo, zadovoljni smo onim to imamo i nastojimo se to bolje obrazovati u Ëemu nam pomaæe moto: “©to sad trebamo postave izgledati!?”

Natalija VojnoviÊ

BROJ 2 • oæujak 2005.

6

strukovnjak

Uspje ni

PONOVNI USPJEH UGOSTITELJA STRUKOVNE ©KOLE NA NATJECANJIMA

Sla anino 'Svitanje' za pobjedu Kao svake, tako se i ove godine odræalo me uregijsko natjecanje u pripravljanju koktela, u Æupanji na kojem su i ovaj put sudjelovali i na i uËenici: Mario Bijak (3.e) koji je osvojio Ëetvrto mjesto, te Sla ana Trupina (3.d) koja je na ovome, ba kao i na pro logodi njem osvojila prvo mjesto.U kratkom razgovoru saznajte pone to i pogledajte to o tome ima reÊi na a prvakinja Sla ana.

I odliËna sporta ica Sla ana je osvojila prvo mjesto i na æupanijskom natjecanju uËenika srednjih kola u stolnom tenisu

@

- Nisam se nadala prvom mjestu, a bila sam i vi e nego ugodno iznena ena.

Ima li u vidu jo koja natjecanja?

- Da, od 16. do 23.oæujka odræava se me unarodno natjecanje u Dubrovniku. Nadam se da Êu i ondje osvojiti prvo mjesto kao to sam pro le godine u Crikvenici. Nakon Dubrovnika idem u Karlovac i Vukovar. Zatim se odræava kolsko natjecanje u gastronomiji (fi ijada) pod vodstvom prof. S. Vujasin, u kojemu Êe sudjelovati svi razredi ugostiteljske struke u svibnju o.g.

Tom Êe se prilikom natjecati razredne ekipe te iskreno mislim da imamo izglede za jo jedno prvo mjesto.

Koji su sveukupni dojmovi to se tiËe natjecanja?

- Samo sam Ëekala na svoj red, i to je uglavnom bilo to. Bilo je OK! Natalija VojnoviÊ

Kako si se i koliko dugo pripremala za natjecanje?

- Samo tri sata jednog, jedinog dana, i to onog prije natjecanja.

Kakvo je raspoloæenje putem prevladavalo?

- Profesor mi je putem davao upute i upozoravao da ne pravim gre ke s prija njih natjecanja.

Jesi li imala tremu pred nastup i kako je to na tebe utjecalo?

- Ne, nisam imala tremu pred sam nastup, ali kad sam poËela pripremati koktel, malo su mi se ruke tresle.

Iako vidimo da konkurencija nije utjecala na tvoju sposobnost pripravljanja koktela, je li bilo kakvih sumji?

Prije svega onih vezanih uz tvoju vje tinu?

- Pa da. Malo sam posumnjala u sebe kad sam vidjela da je konkurencija velika, s obzirom na to da nas je bilo vi e nego pro le godine. Naime, pravilo je takvo da se kratki kokteli nazivaju aperitivnima i njih je potrebno napraviti u roku od pet minuta, dok je za pripremanje dugih ili osvjeæavajuÊih koktela vrijeme ne to malo duæe.

Sla ana, koje si ime dala svome koktelu i koje je vremensko ograniËenje bilo za pripremu koktela u tvojoj disciplini?

- Imala sam 7 minuta da pripremim koktel kojem sam dala ime “Svitanje”.

Vrhunac tvoga uzbu enja zasigurno je bilo progla enje pobjednika. Kako si se osjeÊala kad si saznala da si to upravo ti?

Na slici: Sudionici natjecanja s mentorom: Mario Bijak, Josip BotiÊ i Sla ana Trupina s nagradama

BROJ 2 • oæujak 2005.

7

Iskustvo gubitka

strukovnjak

U LANJSKO PROLJE E I OVE ZIME OPROSTILI SMO SE OD TROJE NA©IH U»ENIKA DANA©NJI 4.D OSTAO JE BEZ SANDRE GRUBI I MARKA CRNKOVI A, A 2.D BEZ MAJE

Bilo je to tako bolno Bio je to jedan obiËni utorak, kao i svaki do tad, obiËan, ali samo do 22 h. Zazvonio je mobitel, javila sam se oËekujuÊi pitanje iz knjigovodstva ili da Ëujem neku novu foru, ali nije mi bilo upuÊeno pitanje, veÊ vijest koja me potresla. Nije to bila vijest, bila je to reËenica iz nekih upla enih usta: “Maja nije s nama vi e.” Ta reËenica unijela je tugu u noÊ koja je ionako bila tuæna, unijela tugu i zauvijek obiljeæila na e æivote. Bilo je to tako bolno, tako stra no da nisam mogla vjerovati u to to sam Ëula, stalno sam u sebi ponavljala reËenicu: “To ne moæe biti toËno.”

Ujutro sam ustala i oti la u kolu razmi ljajuÊi kako sam sinoÊ usnula ruæan san, san koji ne moæe bit java.

Ono to nisam æeljela, onaj san pretvorio se u javu u onom trenutku kad je vrata razreda otvorila ravnateljica sa suzama u oËima, a onda i na a razrednica ne skrivajuÊi suzne oËi. U cijelom razredu zavladala je ti ina, bolna i te ka ti ina u kojoj su se Ëuli samo jecaji i rijeËi ravnateljice koja nas je poku ala utje iti,

poku ala reÊi rijeË koja bi nam ublaæila tugu, ali rijeËi nije bilo, sve rijeËi u tim trenucima za nas su bile suvi ne. Suze koje smo svi skrivali poËele su teÊi, a srca nam se stegla kao da je netko stavio sol na ranu. Tog jutra i sunce je obasjalo grad, ali bio je to tuæan sjaj kao da je i ono osjetilo bol. Iza li smo iz razreda da poku amo sabrati misli, no na svakom licu vidio se samo tuæan pogled, samo suze. Svatko od nas u tim trenucima mislio je na Maju, na njen odlazak koji je bio tako tih, tako nenadan. Ali skupili smo snagu, morali smo je skupiti kako bismo na u prijateljicu ispratili dostojno jer je ona svojom dobrotom i svojim osmijehom, kojeg je bilo za svakoga, to i zasluæila.

U na im srcima otvorila se nova rana, zbog takvih rana djeca se pretvaraju u odrasle osobe jer bila je dio na e velike obitelji, dio koji nismo æeljeli izgubiti.

Ima ne to jaËe od nas ljudi, ne to to je htjelo da ba Maja bude an eo koji krasi nebo. Otkad te nema, dani vi e nisu isti, ja, kao i cijeli razred nismo

svjesni da te nema, jer ti Êe zauvijek biti u na im srcima i mislima.

Tvoj 2.a.

Anamarija KataleniÊ

KAKO BISMO USPJELI PREVLADATI TEÆAK GUBITAK I NOSITI SE SA SVOJOM BOLI, POMO I NAM MOGU STRU»NJACI. U OVOM BROJU LISTA O TOME PI©E MR.SC. ELVIRA KOI , DR. MED. VODITELJICA ODJELA PSIHIJATRIJE OP E BOLNICE VIROVITICA

Govoriti o smrti znaËi govoriti o æivotu Smrt drage nam osobe uvijek do e nenadano. Gubitak otvori rane koje dugo zacjeljuju. Te ko si je predoËiti buduÊi æivot bez pokojnika. U odnosu na veliËinu gubitka, sve drugo je sporedno i nevaæno.

Toliko rijeËi suÊuti smo Ëuli i sami smo ih izgovarali, a sada vi e zbunjuju nego to tje e. Treba nam samo netko tko Êe blago, nenametljivo i diskretno stati uz nas, tje iti.

No, taj prolazni æivot se nastavlja.

Smrt je samo njegov zavr etak, univerzalno i nezaobilazno iskustvo s kojim se svi ljudi susreÊu kad-tad. No, preæivjele poga a na jedinstven i osoban naËin. Nikoga ne ostavlja ravnodu nim, potrese svakog duboko i probudi mnoga pitanja koja uobiËajeno ostavljamo po strani.

Odjednom postajemo svjesni da Êemo i sami jednom umrijeti, a pred vlastitom smrÊu nas hvata tjeskoba.

Jo uvijek je to gotovo tabu tema, kao da se bojimo da Êemo je spominjanjem prizvati.

Gdje je granica æivota? ©to je to?

Je li to prekid, konaËna propast, uni tenje, ili je to prolaz, prijelaz, promjena, novi poËetak? ©to biva s pokojnikom? Kakva Êe biti moja smrt?

HoÊu li dugo trpjeti? HoÊu li umrijeti sam, napu ten ili Êe netko biti uza me?

Kako da tu negativnu energiju emocionalnog gubitka pretvorimo u pozitivnu energiju borbe za prihvaÊanje nove stvarnosti i odnosa koji su sada nastali?

Zapravo ne bismo trebali razmi ljati o smrti, veÊ o buduÊem æivotu. Kako svjesnije i savjesnije æivjeti, to ponajprije znaËi razluËivati vaæno od nevaænoga i uËiti se odricanju. Nije vaæno imati sve to poæelim, veÊ promi ljati to mi je zaista potrebno.

Na prvom mjestu mi trebaju biti ljudi, bliænji, njihove potrebe, nevolje i radosti. ©to mi vi e bude stalo do bliænjih, to vi e budem pomagao, sura ivao, dijelio nevolje, to Êu sebe smatrati manje vaænim, lak e Êu opra tati, æivot Êe biti bogatiji. Strah od smrti bit Êe manji, prihvatim li svoj æivot kao zadatak i osobno svjedoËanstvo.

KAKO PRIHVATITI GUBITAK No, sada je tu duboka tuga i bol.

Ne treba je se stidjeti, veÊ je prihvatiti i izraziti na svaki naËin. Jedino tako Êemo konaËno jednog dana uspje no prihvatiti realnost gubitka. Tugovanje

BROJ 2 • oæujak 2005.

i "æalovanje" su procesi kojima prora ujemo negativne emocije koje se stvaraju gubitkom kao to je npr. smrt drage nam osobe. Sinonim za ovu rijeË u engleskom jeziku je "mourning", to se moæe prevesti i kao oplakivanje.

Nostalgija bila bi æalovanje za nekim pro lim stanjem, a melankolija æalovanje za nekim stanjem kojega nikada nije bilo. Æalovanje najËe Êe poËinje nijekanjem da se smrt uopÊe dogodila.

Osobe se povlaËe u sebe, pate, osjeÊaju psihiËku bol, krivnju za smrt bliske osobe, pokazuju neprijateljstvo, ljutnju prema umrloj osobi, pla e se da Êe i druge bliske osobe umrijeti, traæe da se njihove svakida nje aktivnosti i dalje redovito obavljaju.

MOÆEMO LI SMANJITI OSJE AJ BOLI Svatko od nas ima svoje, drukËije, vi enje smrti pa prema tome i razliËit naËin suoËavanja s emocijama i reakcije na njih. Sve te reakcije su normalne i potrebno ih je izraæavati.

UobiËajene reakcije na gubitak voljene osobe: depresija, povlaËenje iz dru tva, usamljenost,

8

strukovnjak

Iskustvo gubitka

PRIJATELJA, KOLEGA, KOJI SU ÆIVOTE IZGUBILI NENADANO I TRAGI»NO. KOÆI . NO ÆIVOT IDE DALJE. KAKO GA ÆIVIMO S VELIKIM GUBITKOM?

Tvr ava koja se ne ru i

kaænjavaju; ne prihvaÊaju nikakvu utjehu, niti onu koju im pruæaju dobronamjerni ljudi niti vjera. Smatraju da su prema pokojniku duæni ostati neutje eni. Takvo stajali te nije rje enje.

Ako smo na em pokojniku za vrijeme ovoga æivota nanijeli kakvu nepravdu, ako smo mu uskratili opro tenje, ako se nismo pomirili - prvi je korak da bez izgovora stanemo iza onoga to je zaista bilo. A zatim, da upravo na onom podruËju na kojem smo zakazali, odsad svoj æivot mijenjamo u pozitivnom pravcu.

Moæda je tu smisao smrti: da se preæivjeli promijene.

poricanje/negiranje, mrænja, plakanje, nesanica, iscrpljenost, obamrlost ili tupost, nedostatak koncentracije, razmi ljanje o vlastitoj smrtnosti.

Postoje strategije kojima smanjujemo osjeÊaj boli. Neke od najËe Êih su razgovor s nekim o gubitku, bavljenje drugim stvarima, razvijanje nekog novog interesa, vrijeme samo za sebe, a najvi e ipak kori tenje sustava socijalne podr ke obitelji, prijatelja ili profesionalnih savjetnika.

Pomaganje nekom u suoËavanju sa smrÊu moæe biti izuzetno te ko, pogotovo kada misli da nitko ne zna kako se on osjeÊa.

Ako znate nekoga tko je nedavno izgubio voljenu osobu najbolje je da mu dozvolite da sam ispriËa kako se osjeÊa. Ako treba nekoga za razgovor, dajte mu do znanja da ste uvijek tu za njega. Neki ne izraæavaju rado emocije i radije bi bili sami.

Smrt moæe biti i uzrok mnogih samopredbacivanja, naroËito ako je do la nenadano: "Tolike sam nesporazume i sva e mogao izbjeÊi!

Za to sam joj posveÊivao tako malo vremena? Da sam bio barem tolerantniji, obzirniji, spremniji na pomoÊ, strpljiviji! Toliko sam je puta uvrijedio, a nikad se ispriËao."

Sada Ëovjek mnogo toga vidi u drugaËijem svjetlu. "Toliko smo si toga imali priliku reÊi. Sada je kasno." I to i jo mnogo toga optereÊuje savjest. Æelja da ono to je pro lo popravimo, peËe. Ima ljudi koji zbog toga sami sebe

su i dalje dio na eg razreda, na eg svega.

Sada svatko od nas u dubini sebe zna da Crni i Sandra nisu tijelom s nama, no du om jesu. Njihove klupe su slobodne, nitko nije zauzeo njihovo

Jutro 30. 05. 2004. godine zauvijek je ostavilo trag kako u mom, tako i u æivotu mojih prijatelja iz razreda.

Osjetili smo veliku prazninu oko sebe, jer nam je jedna noÊ otela dvije osobe iz na eg “krda”.

Okrutna sudbina zadala nam je udarac u najbolnije mjesto, a nismo ni znali kako da vratimo to nam je ukradeno. Jednostavno nismo mogli vjerovati da se to nama dogodilo. Mislili smo da je to noÊna mora iz koje nikako da se probudimo.

Svi smo se nadali da Êe Sandra i Marko sutradan doÊi u kolu, da su se samo na alili s nama. Novine su pisale o toj velikoj tragediji, na svim vijestima izgovarali su njihova imena, ali mi to nismo mogli prihvatiti. To su bili neki drugi Marko i neka druga Sandra.

Nije bilo osobe koja ih nije poznavala a da nije zajecala gorkim suzama. Plakali smo najvi e zbog mladih æivota koje je tek Ëekao pravi æivot. Poslije pokopa stalno smo i li k njima, jer oni nisu mogli k nama. Nismo ih mogli napustiti. Bili

©TO JE ÆALOVANJE Æalovanje moæe biti kratak ili dug proces, ovisno o karakteristikama osobe i vrsti gubitka, odnosno duæina i intenzitet æalovanja traje onoliko dugo koliko smo jako bili vezani za osobu koju smo izgubili.

Prvo se javlja ok, nevjerica, negiranje situacije u kojoj smo se na li, a nakon toga se javlja ogromna koliËina tuge. Emocije koje se jo pojavljuju u ovoj fazi su i usamljenost, osjeÊaj gubitka, anksioznost. U ovoj fazi se Ëesto de ava da ne moæemo jesti, jer nam je organizam orijentiran da druge misli i druge stvari, ne moæemo spavati, boli nas glava. Jedna je krajnost izbjegavati sve objekte, mjesta i stvari koje nas povezuju sa osobom

mjesto. Zajedno smo poËeli, zajedno Êemo i zavr iti. Na i prijatelji nisu mrtvi, jer sve dok su u na em sjeÊanju i srcu, oni æive. Ovu bitku sa sudbinom mi dobivamo.

Nena Korica, 4.d

koju smo izgubili, a druga izuzetno se jako vezati za takve objekte ili mjesta. »esto "razgovaramo" sa osobom koju smo izgubili, najËe Êe na mjestima na kojima smo boravili zajedno. »esto nas netko drugi podsjeti na osobu koju smo izgubili, razliËita mjesta i stvari stalno povezujemo sa tom osobom. Nakon ove, slijedi faza ljutnje na osobu koju smo izgubili - za to nije paæljivije vozila, za to nije æivjela zdravijim æivotom, za to nije… Tako nam je lak e nositi se s bolom jer tugu maskiramo ljutnjom. U ovoj treÊoj fazi Ëesta su i neka neprihvatljiva pona anja - okretanje piÊu, agresiji (prema sebi ili prema drugima), ovisnostima…

U posljednjoj fazi osoba prihvaÊa gubitak i okreÊe se buduÊnosti. To je te ko, jer imamo dojam da Êemo iznevjeriti osobu koju smo izgubili.

Vaæno je npr. preurediti svoju okolinu i svoj æivotni prostor i poÊi dalje. Nije dobro Ëuvati sve predmete i sve stvari osobe koje smo izgubili i stalno iznova poticati tugu. Za sjeÊanje su izmi ljene obljetnice.

Uspomene su ono to nam je i ostalo i njih se nikada ne treba odreÊi.

Izgubljenu osobu nikada neÊemo moÊi preæaliti. Zauvijek Êe nam nedostajati.

No, ba zbog toga se trebamo okrenuti buduÊnosti i svaki dan æivjeti kao da je posljednji. Smireno i radosno.

BROJ 2 • oæujak 2005.

9

Tema: poloæaj djece u svijetu Koliko ja zapravo znam o poloæaju djece u svijetu?

Znam da mnogo djece pati u zemljama pogo enim ratnim nemirima, rat je vjerojatno jedino za to znaju: nemir, buka, kaos i borba za preæivljavanje. Ponekad na televiziji naletim na prizore ljudi iz zemalja drugog svijeta, zemalja koje su zaostale “sto” godina za suvremenim svijetom. Nevjerojatno mi je da ne to takvo uopÊe danas postoji, taj vapaj na oËajnim licima djece, pitam se znaju li oni uopÊe i za to drugo osim da im je potrebno samo ono osnovno za æivot: hrana i voda.

Kad zadovoljno eÊem u novim tenisicama i u njima igram nogomet, gotovo da mi nikad ne padne na pamet da su ba te moje tenisice lijepili, ivali, to veÊ ne ba moji vr njaci pa i oni mla i od mene. Tamo na istoku, gdje je radna snaga najjeftinija , “ruËne” marke otvaraju svoje proizvodne pogone gdje izrabljuju djecu,

za koliko - 50 centa na dan? - vjerojatno ni toliko. ©titi li tko uopÊe prava te djece; pa kako da i titi, kad je to njima nuæno da bi preæivjeli.

Kad vidim kakvo je stanje u svijetu, mislim da nama u ovoj na oj maloj, dragoj zemlji i nije tako lo e. Postoje mnoge udruge koja tite prava djece, kolujemo se, gradimo svoj æivot uz potporu na ih roditelja i okoline i naravno uz ulaganje na eg truda i rada. Barem nas veÊina æivi u takvim uvjetima. Mislim da sam nemoÊan kad je posrijedi pobolj avanje poloæaja djece u svijetu, mogu samo reÊi da mi je æao djece koja na najgori moguÊi naËin preæivljavaju svoje djetinjstvo - najljep e razdoblje æivota, i samo mogu izraziti zadovoljstvo to sam ja svoje djetinjstvo provodio, i jo uvijek provodim sasvim dobro u normalnim okolnostima.

Mihael GoriËki, 1.c

Prava djeteta

Svakoga dana sve je vi e naslova u novinama poput: “BludniËio nad djevojËicom”, “Stroæe kaænjen zbog nero enog djeteta”, “Zlostavljao ga vlastiti otac”, itd. ne mogu zamisliti to se sve moæe dogoditi djeci koja su ærtve odraslih, ali i svojih vr njaka. Sve se vi e nasilja doga a me u djecom u koli i na ulici. Izgleda da su svu zaboravili da su djeca radost i buduÊnost ovog svijeta. Djeca uvijek trebaju puno ljubavi i paænje, puno zagrljaja i lijepih rijeËi. Naæalost nisu sva djeca sretna. Mnogo njih je nesretno i tuæno jer se njihovi roditelji ili neki drugi ljudi ne brinu za njih i ne pokazuju im da ih vole. Svi bi trebali zapamtiti da djecu nitko ne smije: - vrije ati i ismijavati - govoriti im ruæne rijeËi - pokazivati im da ih ne voli ili to je jo gore da ih mrzi - tuÊi i udarati - kaænjavati - uskraÊivati im hranu i nuænu odjeÊu Pogotovo nitko ne smije dijete: - dirati po tijelu na neugodan naËin. »este roditeljske sva e ili rastave roditelja imaju psihiËke i emocionalne posljedice na djecu koja se osjeÊaju razoËaranom, zbunjenom, nesigurnom i zapostavljenom. Doga a li se to nekom djetetu koje poznajemo, trebamo znati da sve to nije u redu. Ako æelimo s nekim o tome porazgovarati, najbolje je nazvati Hrabri telefon koji postoji u Hrvatskoj na broj 08000800. Ljudi koji tamo rade pomaæu djeci i bore se za njihova prava, za njihov zdrav fiziËki i du evni æivot. Ljudi bi uvijek trebali imati na umu da su sva djeca ista i da imaju ista prava, bez obzira koje su boje koæe, vjere, nacionalnosti.

Sva se prava temelje na sliËnim potrebama razliËitih ljudi. Godine 1889. donesena je Povelja o pravima djeteta kojima se dræave Ëlanice obvezuju da s naËelima i odredbama ove konvencije to ire upoznaju kako odrasle osobe tako i djecu na odgovarajuÊi naËin, jer dijete mora uæivati posebnu za titu.

BROJ 2 • oæujak 2005.

Prava djece su: - dijete ima pravo na ljubav i njegu - sva su djeca jednaka - djeca imaju pravo na zdravu hranu - dijete ima pravo da ide u kolu - dijete ima pravo na zdravstvenu za titu - dijete ima pravo na igru - dijete ne smije biti primorano na rad - ono ne smije biti zlostavljano - dijete ne smije biti ærtva nasilja i rata - dijete ima pravo izraziti svoje mi ljenje - dijete ima pravo na informacije Posebnu skrb treba pruæiti hendikepiranoj djeci.

To je samo mali dio prava djece kojih bi se trebali uvijek, ama ba uvijek prisjetiti i pridræavati: stoga bi se zakonom ili na drugi naËin trebalo omoguÊiti da se djeca u slobodi i dostojanstvu razvijaju tjelesno, psihiËki, moralno, vjerski i dru tveno, zdravo i normalno. Uvijek trebamo imati na umu da svatko ima pravo na svoj identitet, a me usobno uvaæavanje razliËitosti zapravo je po tivanje tog prava.

Ako primijetimo da se kr i bilo koje od ovih prava, obavezno i hitno trebamo nazvati Hrabri telefon jer na taj naËin spasit Êemo mladi æivot, omoguÊiti mu da raste sretno i zdravo i tako se razvija u normalnog, samopouzdanog i dostojanstvenog Ëovjeka na ponos i diku svoje zemlje. Svako zlostavljanje djeteta ostavlja na njemu trajne i neizljeËive posljedice koje Êe se kad-tad pojaviti to Êe prouzroËiti agresivnost, manjak samopouzdanja, psihiËke smetnje itd.

Svoje probleme, ambicije i nedostatke odrasli ne trebaju svaljivati na djecu jer ona nisu ni ta kriva. Ona su samo æeljna ljubavi i paænje.

Marijana Æagar, 1.c

strukovnjak DJECI PRIPADA

bezbriæno djetinjstvo Svakodnevno na televiziji slu am vijesti o stradanju neduæne djece u ratovima, o gladnoj djeci koja u Africi umiru, te o prirodnim katastrofama koje ne zaobilaze djecu.

Stra an zemljotres popraÊen plimnim valom odnio je tisuÊe i tisuÊe æivota od kojih je mno tvo djece.

Velik broj djece koja su preæivjela ostala su bez roditelja, najbliæe rodbine, sama na svijetu. Sve se to doga a daleko od nas, ali ne moæemo gledajuÊi slike stradanja, ne osjetiti tugu i æaljenje. Mi koji smo daleko, isto smo dio Zemljine kugle.

Prirodne katastrofe nitko ne moæe sprijeËiti jer su to sile prirode koje ne ovise o Ëovjeku i koje se te ko mogu predvidjeti.

No moæe li se sprijeËiti trgovina djecom? Moæe li se djecu osigurati na bezbriæniji i sigurniji naËin? Moæe li se uopÊe pomoÊi gladnoj i bolesnoj djeci? Kada bi ljudi bili manje pohlepni, ne bi dolazilo do ratova i stradanja.

Djeca u svijetu bila bi sretnija.

Kakvi ih to putovi vode i zbog Ëega to Ëine? Je li novac vaæniji od nevinog pogleda jednog djeteta koje vapi za pomoÊ? Koliko djece negdje u tami slaba nim glasom dozivaju majku koju nikada vi e neÊe vidjeti? Tko zna kakva ih sudbina oËekuje…

Zahvalna sam Bogu i svojim roditeljima to mi je omoguÊeno sretno i bezbriæno djetinjstvo a kada pomislim na milijune druge djece kojima je veÊ najranije djetinjstvo osu eno na patnju, osjetim pritajenu tugu. Jo mi je teæe kada shvatim da su za mnoge djeËje patnje i boli krivi odrasli koji ih donose na svijet, a onda se pona aju neodgovorno i neljudski.

Kada bi svatko od njih pokazao mali dio suosjeÊanja i pomoÊi, svijet bi bio ljep i, a djeca bi imala pravo na ono to im pripada: bezbriæno djetinjstvo koje bi im omoguÊilo da postanu dobri ljudi.

Ramona LesiÊ 1.c

10

strukovnjak

BROJ 2 • oæujak 2005.

mjestu u Sedmom nebu i naprosto se zgraæam nad svima vama. Moji pomoÊnici i ja smo ozbiljno raspravljali o smislu va ih æivota i veoma razoËarani zakljuËili da vam ljubav vi e nije na prvom mjestu. Nije mi jasno to vam uopÊe moæe biti vaænije od nje.

Te iluzije o karijeri, nekakvom “boljem” æivotu i sliËnim stvarima poga aju me ravno u moja oba srca. Ne shvaÊate da zanemarujuÊi ljubav... mene uni tavate.

Ne znam da li vam je poznato da sam ja jedno biÊe ljudskog oblika, no sasvim drugaËije anatomije. UopÊe nemam tu silinu organa kao vi, ali imam dva srca. Ovo jedno je moje vlastito srce i recimo da nije toliko vaæno. No, ovo drugo je ne to posebno. Naime u njemu se skuplja ljubav koju ja trebam prenijeti na smrtnike, mislim na vas. Sada se doga a da nemam koga ubosti svojom strjelicom i da se previ e ljubavi nakupilo u mom srda cu. Pamtite me kao slatkog malog debelju kastog an elËiÊa, no kako je moje srce jako naraslo, sada izgledam poput starca. Ako se to nastavi, moji pomoÊnici i ja uskoro moæemo oËekivati katastrofu. problem koji stvarate. U va im ispraznim æivotima nema romantike, tajnih ljubavnih zapleta, soneta u kojima je opjevano moje ime, ime ljubavi.

U sada nje vrijeme se pisanje stihova smatra staromodnim i glupim. Glupo je va e razmi ljanje, a ne strofe na papiru! Postoje i

SM A LJ UB AV N A PJ ES M

u Izvo aËice glazbenom dijelu programa

D. M.

veljaËe, na Valentinovo, odræao prigodan ori okupili su se u dvorani za tjelesni koju Ta pjesma je ljubavna pjesma oæeo smijeh i jak pljesak. ljubavna pjesma je pjesma zreda pjevali su ljubavne pjesme, nakratko t Valentinova te Ëitali izreke o ljubavi.

Ta pjesma je ljubavna pjesma dijeljene i nagrade uËenicima koji su koja je ljubavna pjesma zatjeËaju za najbolju ljubavnu pjesmu ili tvoren prije ne to vi e od mjesec dana, a jali uËenici Mirko Na , Ana Maria Reider, Ljubav je smisao ljubavne pjesme rbara Butko, odluËila je o pobjednicima. ljubavn e pjesme je smisao taj uËenik 1.d razreda Dario Strugar za Pjesmu ljubav Sanja JankoviÊ (2.b) sa sastavom Voljeni moji de, dok je treÊu nagradu prosudbene komisije Koja je smisao svih ljubavnih pjesama zreda. koje su ljubavne pjesme ma (knjige i cvijeÊe) uruËila je ravnateljica Pavica pozdravila odziv uËenika na ovogodi nji natjeËaj, koji oj koli te izrazila nadu da Êe se i ubuduÊe nastaviti no, a moæda Ëak i uspje nije.

E

PJ

kaæem da se to moæe napraviti samo predivna poezijom. Vrijeme ide, obiËaji se proËitam p mijenjaju, tehnologija napreduje. da bi se n Uostalom, ni ja vi e ne pi em gu Ëjim staviti ko perom po pergamentu.

Ja vam mogu (i æelim) pomoÊi u sluËaju va e opËaranosti neËijim oËima, naËinom na koji govori ili hoda, pokretima ruku... ah kako li je divna ta ljubav. No, ako vam se netko svi a zato to ima ba dobar komad odjeÊe ili neki skupi auto, samo pravite uvredu za mene. Tako i poanta ljubavi gubi svoj smisao.

SjeÊam se onih vremena kada me je ljudski rod potpuno iscrpio. Bilo je to prije stitke i nag par-sto godina, kako vi Sanja prima Ëe rukovne k kaæete - za vrijeme ravnateljice St renesanse. Kakva je onda ipak nist navala na moje usluge bila... Kad se samo jo ima na sjetim onog Talijana koji je sve to bivajte op zapoËeo. Ne znam vi e kako se zvao, tko da se dr bi ih sve zapamtio. No nikad neÊu snaænog lu zaboraviti njegovu opsesiju Laurom, neÊete njegovom boæicom, njegovom caricom, Nastav njegovim smislom æivota. U svakom dakako. M drugom sonetu bi me optuæivao da sam strjelice p ga pogodio strjelicom i da nije on kriv Voljen to ga je obuzeo osjeÊaj ljubavi. Onda rode, veo bi me pak molio da mu pomognem i tako va u nedogled. A tek, svi oni njegovi

TreÊa nagrada: Matea Han 2.d

LJUBAV

Da li dolazi od rijeËi ljubiti ili biti ljubljen?

Darivati sebe nekome, ne znajuÊi kome...

A

Zauzvrat dobivati ni ta, ali slijepo ipak vjerovati

Iz kulture

strukovnjak

HNK OSIJEK - VIROVITI»KI U»ENICI NA PREDSTAVI “GOSPODIN LOVAC” - ZA SVE ONE (VEEEEEEELIKU VE INU) KOJI NISU IMALI DOVOLJNO STRPLJENJA DA ODGLEDAJU PREDSTAVU DO KRAJA

Odgovori stiæu na kraju predstave Georges Feydeau (1862.-1921.) pisao je blistave dijaloge u maniri svojih neposrednih uzora kao to su dramatiËari tzv. “ kole zdravog razuma”. PoËeo je pisati za teatar osamdesetih godina devetnaestog stoljeÊa. Prvi uspjeh doæivio je u pari kom teatru “Renessance” u svojoj dvadeset i Ëetvrtoj godini komadom KrojaË za dame.Zatim su od znaËajnih njegovih komedija slijedile Champignol sebi usprkos 1892. i vodvilj Hotel slobodne razmjene 1899., sada veÊ u kazali tu “Odeon”. Radnja Feydeauovih vodvilja doga a se u vrijeme francuske “belle epoque”, (”lijepe epohe”).

Feydeauova teatarska igra je u urbanim sredinama dru tvena igra kao to je ah, poker, koja je zanimljiva i uzbudljiva i u ovom na em stoljeÊu permanentnog nemira.

U Gospodinu lovcu rijeË je o sredini koja je, na æalost, na neki naËin izumrla, o sredini koja vi e ne postoji pa glumci rade “muzej” pojmova, obiËaja i ljudi koji su æivjeli u to vrijeme i koji su obiljeæili ti doba. S druge strane, Gospodin lovac gra anska je komedija koja govori o nekakvoj, uvjetno nazvanoj, tipologiji gra anskog dru tva, gra anskog miljea dostojeÊe obitelji, njihovih prijatelja i pripadujuÊe komparserije-sluæavke i ostalih.

Za to “gospodin lovac”, tko je to ili o Ëemu je rijeË?

Na je zadatak da vam otkrijemo sve slatke tajne Gospodina lovca.

Gase se svjetla, diæu se zastori i predstava poËinje!

Ulazi otmjena gospo a Elizabeta, æena lovca Pra ingera. UkljuËuje radio, glavnog “glumca” ove predstave, i slu a svoju omiljenu radio-seriju. U tom trenutku, dok je ona slu ala radio-seriju, na vrata ulazi otmjen Ëovjek u naoËalama, u tihom hodu - gospodin TrËak. On na poseban naËin voli Pra ingerovu æenu. Moli je da napusti svoga muæa jer je uvjeren da ona zasluæuje mnogo boljem mu karca - njega. Govori joj da joj muæ ne ide i lov nego k ljubavnici. Moli je da ostatak svoga æivota provede s njim.

Elizabeta se na njega ne obazire te nastavi slu ati seriju. Gospodin TrËak ugasi radio, zagrli Elizabetu i na vrata ulazi lovac Pra inger dolazeÊi iz “lova”. Elizabeta i TrËak

III.f - kuhari

stoje upla eni misleÊi da ih je Pra inger vidio. Pra inger zapoËinje sa svojim lovaËkim priËama i doæivljajima iz lova. Hoda u prostoriji s pu kom, zove slu kinju Juli ku.

PrepriËavajuÊi doæivljaje, Pra ingeru su iz dæepova ispadale pa tete i to je Elizabeti bilo sumnjivo. Postavljala mu je pitanja: gdje si bio, kako je bilo, tko je sve bio s tobom?

OdgovarajuÊi na ta pitanja, Pra inger je zamuckivao, ali je i dalje priËao o lovu….TrËak ne odustaje i uporno, potiho nagovara Elizabetu da napusti muæa.

Ulazi Franjo, Pra ingerov neÊak, s idejom da mu ujak posudi novac jer mu hitno treba, a da Êe mu on zauzvrat uz te novce, dati i ne to svoga novca. Pra inger pristaje i Franjo izlazi. Elizabeta i Pra inger ostaju sami, razgovarajuÊi… Ona saznaje da njezin muæ stvarno ima ljubavnicu i da kad ide u lov, ide k njoj. Elizabeta zove slu kinju Juli ku da joj donese najdraæu rakiju. Juli ka donese rakiju i Elizabeta joj otima bocu i pali cigaretu.

Spu ta se zastor!!!

Na poËetku drugog Ëina ugledali smo groficu Dragunskaju koja je priËala ruskohrvatskim jezikom. Razumjele smo da priËa o tome da i ona ima muæa lovca te kad u sobu u e rasplakana Elizabeta, grofica joj predloæi da i ona njemu uzvrati.

Elizabeta shvati da je grofica u pravu.

Rasko interijera osjeËkog HNK-a - i to je dio ukupnog dojma BROJ 2 • oæujak 2005.

Naklon gledateljima

Soba gospodina Kovatcza, Elizabetina ljubavnika. U sobu ulaze Elizabeta i Kovatcz.

Dok su se oni strastveno ljubili, u ao je Franjo. Elizabeta se sakrila u drugu prostoriju, a Kovatcz je legao u krevet i “spava”. Franjo kreÊe prema krevetu misleÊi da tu spava njegova draga. Legne u krevet i poËne ljubiti Kovatza. Kovatcz se “probudi” i poËne vikati. Franjo se upla i i sakrije se u ormar. Elizabeta u e u sobu i prepla eno pregledava sobu da vidi tko je u ao, ali nije na la. I dok su Elizabeta i Kovatcz bili u sobi, na vrata je ulazio novi gost - lovac Pra inger. Kovatcz sakrije Elizabetu u drugu sobu i zakljuËa je, ali ona vri ti. Kovatcz se opet sakrije u krevet. Pra inger ulazi u sobu, traæeÊi groficu. Skine hlaËe i legne u krevet. PoËne ljubiti Kovatca i kada shvati da je to mu ko, u zabuni obuËe Kovatczove hlaËe i izlazi iz prostorije. Kovatcz otkljuËava Elizabeti vrata i ona ga ljutito napada.

Me utim, dolazi im novi gost inspektor BrigljeviÊ koji traæi Kovatcza. Elizabeta sakriva lice da je BrigljeviÊ ne prepozna, ali je ipak pita ime. Ona se predstavi kao gospo a Kovatcz.

KuÊa lovca Pra ingera i Elizabete. Tamo su Pra inger, Elizabeta, TrËak, Franjo, Juli ka, Kovatcz. Dolazi inspektor BrigljeviÊ koji otkriva cijelu situaciju.

Pra inger i Elizabeta se pomire i Pra inger obeÊa da vi e nikada neÊe iÊi u lov…

SPU©TA SE ZASTOR - kraj!!!!

Sanja Medved i Martina PintariÊ, 1.c

Na e mi ljenje o predstavi Ugledav i pozornicu, stekle smo dojam da Êe nam ova predstava na poseban naËin ostati u sjeÊanju. I jest!

Svidjeli su nam se svi glumci, ali najvi e Juli ka. Ona je sluæavka Ma arica i ne zna dobro govoriti hrvatski pa ga mije a s ma arskim i to je privuklo gledatelje ove predstave. Nakon predstave svi su komentirali Juli ku,no mogle su se Ëuti i kritike da je predstava trajala dugo zbog Ëega su mnogi napustili dvoranu.

Mi smo ostale do kraja jer nas je zanimalo hoÊe li se sve saznati i hoÊe li se dobiti odgovori na sva pitanja, a to smo i saznale!!!!

14

strukovnjak

Kultura pona anja

OSVRT DOSLOVNO Kako se pona amo u kazali tu Razmi ljajuÊi duæe vrijeme i smi ljajuÊi poËetak ovog teksta,shvatio sam kako se nalazim u situaciji kada ne znam kako bih. Ne znam kako bih i pitam se zar da zapoËnem nenadano, da kao grom iz vedra neba saspem neprimjerene, ali dosljedne rijeËi to su u meni nastale zbog negativnih, lo ih dojmova. One rijeËi koje su najmanje uvreda, a najvi e i veÊ samo

Nevjerojatno je kako se za vrijeme onih minimalnih trenutaka kada bi neki drugi ljudi htjeli doæivjeti ono ne to Ëime Êe nahraniti svoj svijet drukËijih shvaÊanja ovog æivota i svega u njemu, doga aju neprihvatljive stvari koje se mogu kositi s bezvla em usmjerenim na kulturolo ka zbivanja kojih u ovome gradu gotovo pa i nema, s prko enjem i inaÊenjem ni sam ne znam komu. savjet, te naznake brige. Mogao bih, iako ne znam hoÊe li mi savjest dozvoliti, jer ne æelim ovaj sluËaj o kojem pi em a koji je usko vezan za problematiku ljudskog pona anja i odno enja, prikazati kao ne to sasvim uobiËajeno i prihvaÊeno te nezasluæno paænje ikoga od nas a nas pojedinaca to je najbitnije. Osobno se ne bih smio naÊi i

postaviti u ulogu kritiËara pa tako i iËega sliËnog, no smatram kako imam pravo usvojiti ono malo ravnopravnosti u slobodi govora, pa makar nekoga i uvrijedio, prozboriti u ovome svijetu oËita komentiranja o dru tvu u kojem se nalazimo a koje se pretvara u grotesku, dræavu unutar dræave u kojoj oËigledno vlada podvrsta anarhije.

Moæda nekim stvarima pridajem prevelik znaËaj, pravim ih problemima veÊim nego to jesu, ali sva ta bezobzirnost, neobazrivost, nekultura, primitivizam, nezrelost ili moæda kretenizam… jednostavno ni sam ne znam kojim imenom nazvati, kako li opisati krune usijanih glava, one preblje tave krune Ëiji sjaj dolazi iz mraËnih predjela kazali nog sjedali ta. Nevjerojatno je kako se za vrijeme onih minimalnih trenutaka kada bi neki drugi ljudi htjeli doæivjeti ono ne to

Ëime Êe nahraniti svoj svijet drukËijih shvaÊanja ovog æivota i svega u njemu, doga aju neprihvatljive stvari koje se mogu kositi s bezvla em usmjerenim na kulturolo ka zbivanja kojih u ovome gradu gotovo pa i nema, s prko enjem i inaÊenjem ni sam ne znam komu. Pa pitam se to li ova na a kola kao najveÊa sastavnica prosvjetne djelatnosti moæe reÊi za sebe, tko li su i to su zapravo ljudi koji nas i sebe same na takav naËin prezentiraju.

Preispituju li se ljudi uopÊe, imaju li savjesti, po tovanja i samopo tovanja te zaista toliko volje i snage da blate vlastiti obraz.

U ovom na em dru tvu na snazi je vladavina anarhista koji omraæuju i blate ljudski dignitet, opovrgavaju naËela i pravila kulturna pona anja onih drugih, svjesnijih postojanja i nekih nastojanja vlastite persone, rada i raspolaganja nad vlastitim umom i razumom. Ne mogu pojmiti da smo sve Ëe Êe i vi e primorani trpjeti diktaturu nametnika kojima je oËito sve besmisleno i jednoliËno, a ponajvi e nedostojno barem ono malo pozornosti to je svatko od nas moæe posvetiti nekoj stvari uz minimum dobre volje pa makar i na silu jer odre ena mjesta i situacije zahtijevaju prikladno pona anje, ono pona anje koje je nekima i vi e nego oËito ni ta doli nepoznanica.

Iako ne ba u potpunosti, donekle sam siguran da Êe se neki naÊi u ovome tekstu, ako ne u cijelosti, barem u ponekoj rijeËi jer postoje iste koje dokazuju i mogu uputiti na onaj mali traËak optimizma. Ne mogu ni pribliæno opisati koja se samo tuga u meni stvara kad ovako mora izgledati tekst koji se odnosi na kazali te. Gra evinu u kojoj bi se uvijek trebalo daga ati ono najljep e, kulturnu ustanovu gdje do izraæaja dolazi estetika Ëovjeka, gdje se doga aji mogu osjetiti, posebnije Ëuti i vidjeti. I umjesto da proæivljavam sve ono to me od malih nogu ondje vuklo i privlaËilo, sada osjeÊam prazninu, nezadovolj tinu i slutnje na samome poËetku kako mi neÊe biti dobro jer sam naËin ulaæenja debelokoæaca u kazali te ne liËi ni na ta. Za vrijeme igranja bilo koje predstave u meni se ra aju i osloba aju samo osjeÊaji ljutnje, onog bijesa koji me nagna da osvrt zaista postane osvrt, ali usmjeren na zbivanja iza mojih le a, pa i tik do mene. SijuÊi nervozu, beskrupulozan puk me doslovno izbaci iz takta. ©to se tiËe

takvih stvari, zaista sam bez rijeËi, i mogu reÊi samo to kako je razoËaravajuÊe to ljudsko pona anje ponekad ne poznaje granice, a Ëesto to i nije. ©to je s pitanjem vezanim uz civiliziranost, je li moguÊe zapostavljanje obzirnosti i humanosti u razmjerima koji seæu u nedogled i pretvaranje svakog trenutka u patetiËnu provokaciju? Misli li se

na glumce?

Najgore je to odlazak na takvo ili sliËno mjesto nije primoranost, veÊ je izbor, a na nama stoji da se opredijelimo i odluËimo to nam je i je li nam uopÊe potrebno. E upravo se tu moæe vidjeti nezrelost Ëovjeka, ona velika æivotna neopredijeljenost i neshvaÊanje nekih Ëinjenica. Zaprepa Êuje to odlazak u neko veÊe i ljep e kazali te postaje samo jo jedna stuba vlastite slobode i saznanje o neovisnosti, one slobode to se upriliÊuje u izliku za opijanje i lutanje nepoznatom sredinom. Mogu reÊi da po tujem svaËiji izbor i odluku ako je do

Zaprepa Êuje to odlazak u neko veÊe i ljep e kazali te postaje samo jo jedna stuba vlastite slobode i saznanje o neovisnosti, one slobode to se upriliÊuje u izliku za opijanje i lutanje nepoznatom sredinom nje do lo iz pravovaljanih razloga, pa koliko god bili neprihvatljivi, ja bih se potrudio da ih prihvatim jer svatko od nas zna to mu je potrebno. Sada govorim o odlaæenju sa predstave, iako mi je logiËnije da se na nju ni ne dolazi ako se dolazi s namjerom da se to prije ode.

Ma nije nitko od nas malo dijete, svi mi dobro znamo o Ëemu ja priËam, stoga smatram da nema potrebe duljiti ovu raspravu, iako je cijelo vrijeme vodim sam sa sobom, jer to dalje i dalje pi em, svaka rijeË se pretvara u opasku, na prvi pogled moæda i uvredu, no to je ono to bih najmanje poæelio reÊi prijateljima s kojima dijelim kolsku klupu. Ovaj tekst je pisan s dobrim namjerama,on je izraz moje æelje da se promijenimo jer svaka promjena postaje neophodna te da svome æivljenju poËnemo pridavati vaænost, da se konaËno poËnemo pona ati i sve snage usmjerimo ka skladu od kojeg Êe nas uvijek proæimati zadovoljstvo.

David MuflizoviÊ BROJ 2 • oæujak 2005.

15

U svijetu knjiga Podaci o posu enim knjigama u prvom polugodi tu k. god.

2004./05.

strukovnjak

»ITANJE - PRAVA MUKA ILI »ISTI UÆITAK? PODACI S KNJIÆNICI NISU OBESHRABRUJU I. DAPA»E. A ©TO KADA, GDJE, KAKO I ZBOG »EGA »ITAJU? SANDRA KOMLJENOVI , 4.C KOMERCIJALISTI:

Od 659 u enika u knjižnicu se ove godine u lanilo 443.

23 razreda posudila su ukupno 2342 knjige ili 101,82 knjige po razredu (3,5 po u eniku).

- Iako gotovo svi Razred Broj misle da knjige posu enih itaju „štreberi”, ja knjiga sam živi dokaz 1.

II. b 215 da nije tako (ina e sam 2.

I. a 190 redoviti 3.

III. a 164 polaznik popravnih 4.

II. a 155 ispita).

Knjige uglavnom 5.

I. c 153 izabirem itanjem kratkog sadržaja, preporukom i 6.

III. b 149 (ili) eventualno 7.

I. b 127 zanimljivom vanjštinom, iako knjige baš i ne sudim 8.

II. c 125 po koricama.

Jedna od dražih 9.

I. d 106 pro itanih knjiga mi je definitivno „Punoglafka” 10.

IV. a 102 (štivo za u enje zanimljivih vulgarizama), 11.

III. c 91 ali i „Mi djeca s kolodvora 11.

IV. c 91 ZOO” (preporu ujem ukoliko ste pripadnik one 12.

IV. d 76 skupine ljudi koji vole dirljive narkomanske 13.

III. d 68 pri ice).

Knjige možda ne 13.

II. d 68 rješavaju probleme, ali ih 14.

IV. b 66 olakšavaju. Osobno ih itam radi širenja vidika 15.

III. e 51 (npr. one o razli itim sektama ili drugim 16.

I. e 49 religijama) ili jednostavno kad sam tužna ili kad mi 17.

II. e 40 je dosadno (zaista 18.

II. g 18 uspješan na in „ubijanja vremena”).

19.

I. f 14 Najdraža re enica koja mi je ostala urezana u sje anje jest ona: 20.

I. g 9 „Sve se odaziva pravoj ljubavi”. Ne znam je li to istina, no nada Tri najËitanije knjige umire zadnja. obvezne lektire: Istina, knjige ne pišu život, ali zato život piše knjige, od onih sa sretnim, do onih s tužnim završetkom.

Nisu knjige samo za trebere

1. G. Orwell: Životinjska farma 2. H. Ibsen: Nora 3. P. PavliËiÊ: Koraljna vrata

BROJ 2 • oæujak 2005.

LJUBICA KOMLJENOVI , 3B EKONOMSKE:

»itajuÊi pro irujem vidike - Knjige ne izabirem po debljini.

Naj eš e itam kratki sadržaj pa ako je zanimljiv…

Ako baš nemam ideju što itati, upitam knjižni arku za savjet. Naj eš e itam krimi e, a volim i knjige koje opisuju probleme narkomana.

Izdvojila bih knjigu “Mi djeca s kolodvora ZOO”. Knjiga opisuje surovu stvarnost mlade ovisnice i mnogih drugih tinejdžera u Njema koj. Jako me je dirnula i ako je netko nije pro itao, što eka?! Neka vas ne obeshrabri debljina korica jer kad je krenete itati, ne ete primijetiti kako vrijeme brzo prolazi.

Tako er volim knjige R. L. Stinea horor pri e i trilere.

Izdvojila bih i knjigu „Punoglafka” Ta je knjiga potpuno prilago ena mladima, ak bih rekla da ozbiljnijim ( itaj: starijim) osobama ne bi bila previše zanimljiva jer pisac ne pazi previše na izražavanje. Neki bi rekli da je prosta, ali šta… itaju i knjige proširujem vidike. Vrlo su korisne jer, što ih više itam, mogu se bolje izražavati. itam ih kad god imam slobodnog vremena, bilo to u školi pod odmorom ili doma kad mi je dosadno.

16

strukovnjak POLUGODI©TA O POSUDBI KNJIGA U ©KOLSKOJ KAÆU NAJBOLJI »ITA»I (ZAPRAVO »ITA»ICE!) - ©TO, IVANA HAMVA©, 3.A EKONOMSKE:

„Vatrena igra” R. L. Stinea - knjiga koja je promijenila moje mi ljenje o literaturi - esto sam razmišljala emu služi lektira i zašto su uvijek na popisu baš one koje su najmanje zanimljive, koje uop e nisu ni najmanje privla ne? Uvijek sam mislila da je knjige glupo itati, ne samo one za lektiru, nego i sve ostale. Mislila sam, tko bi pametan sijedio i itao knjigu kad za to vrijeme možeš pogledati neki dobar film ili seriju. No, sve se promijenilo onog dana kada sam na policama knjižnice uo ila zbirku ameri kog pisca R.L. Stinea. Prva me u njima bila je „Vatrena igra”, prvo me privukla svojom naslovnicom, a zatim i samim sadržajem…

Premda žive u neposrednoj blizini Ulice straha, u životu Jill Franks i njezinih prijatelja ne doga a se ništa uzbudljivo, a kamoli strašno. Gabriel, tajanstveni novi prijatelj i požar koji su slu ajno izazvali u košu za sme e najzabavniji doga aji u posljednje vrijeme. Tko bi mogao i pomisliti da e uslijediti novi požar i da je to tek bio po etak najuzbudljivije, a ujedno i najopasnije vatrene igre do tada, a kada kasnije jedan od požara završi ubojstvom, igra e ustupiti mjesto strahu i Jill e shvatiti da izbora nama: ubojicu treba prona i prije nego što vatra odnese kona nu pobjedu…

Wow, napokon nešto i za mene, baš takvu knjigu sam oduvijek ekala. Knjigu sam jednostavno pro itala za nekih 2 i pol sata, stranica za stranicom je samo letjela, jer sam bila sve znatiželjnija koja se tajna krije na sljede oj stranici. Nakon te „vatrene igre” itanje mi je prešlo u naviku. Mislim da je poruka ove knjige da se vatrom ne treba igrati nikada. Od R.L. Stinea pro itala sam još i „Tulum do jutra”, „Vikend u divljini”, „Polusestra”, „Susjed”, „Miss maturalne zabave”, „Dvostruki spoj”…, i ne znam koja je bolja od koje, ali znam da sam svaku knjigu prošla u roku od nekih 2 i pol sata.

DORIS KOZJAK, 1.D HOTELIJERSKO-TURISTI»KI KOMERCIJALIST:

Bez knjiga danas ne mogu æivjeti

U svijetu knjiga Najvi e su knjiga posudili: 1. Komljenovi , Ljubica 2. Komljenovi , Sandra 3. Kozjak, Doris 4. Hamvaš, Ivana 5. Zeman, Zlata 6. Marjanovi , Ivana

- Za knjigu se odlu ujem na 6. Jeluši , Barbara temelju sadržaja 7. Cindri , Sanja ili ne ijeg prijedloga.

7. Kova evi , Marina Navika itanja 7. Sabov, Katarina stvorila se nekako sama od 7. Vargovi , Mirela sebe i knjige su danas nešto bez 8. Mernjak, Gordana ega ne mogu 8. Perkovi , Jelena živjeti. Obožavam itati, ja sam, kako se ono kaže, „knjiški 8. Filipovi , Ankica moljac”.

9. Mikša, Snježana Nije mi toliko važno mjesto ni vrijeme za itanje 9. Smilj i , Suzana koliko to da bude tišina jer se kad je mir najbolje 9. Ibriks Snježana usredoto im na fabulu 9. Jeluši , Beatrica Vrlo volim knjige o Harryju Potteru, zatim, tu je 10. Miki , Marina još i Divlji konj, Pas koji je 10. Balint, Ines itao sa usana, Autsajderi, Bum Tomica, a omiljeni 10. Mudrini , Aleksandra likovi su mi Harry Potter, Holden Cantifild iz romana 10. Kodri , Emina Lovac u žitu i Sissy iz 10. Milinovi , Nataša istoimene knjige te njena sudbina 10. Šajn, Vedrana Sadržaj neke knjige 11. Butko, Barbara katkad prokomentiram samo s društvom ili s obitelji, no to su više, onako, 11. Šuvak, Antonia razgovori tipa „Knjiga je 11. Teskera, Sonja super!»”, i sli no. Ne 12. Vujasin, Sla ana upuštam se u temeljite rasprave jer to nekima 12. Jankovi , Sanja dosadi, više sama razmotrim situacije i 12. Vukovi , Danijela osobnosti likova pro itanog 13. Ku an, Ivana djela Bilo je podosta knjiga 13. Miota, Anita koje mi se i nisu svi ale.

13. Molnar, Antonija Primjerice, u osnovnoj sam školi zapo ela itati jednu knjigu ija je 14. Putri , Ivana radnja zapo ela u zatvoru i to me zaintrigiralo, no ubrzo sam odustala.

14. Konc, Sanja Prvo je poglavlje bilo sasvim OK, a 14. Razum, Dragana onda se roman nastavljao oštrom vulgarnoš u, u svakom Tri najËitanije knjige smislu. “neobvezne” lektire: Trenutno ne 1. D. Brown: bih željela itati Da Vincijev kod jake, teške 2. Christiane: horore i Mi djeca s kolodvora krimi e, ali tko ZOO zna, možda mi 3. D. Frasure: se ukus za knjige i Plave ptice promijeni.

17

III. b IV. c I. d III.a II.a II. b II. c IV. d I. a I. a I. a II. d III. a II. b I. a II. a I. c II. c II. b I. a III. c III. c II. b III. a III. a I. a III. a I. a II. b II. c III. c III. e II. c III. d I. d IV. d

39 37 32 27 22 21 21 18 18 18 18 16 16 16 15 15 15 15 14 14 14 14 14 14 13 13 13 12 12 12 11 11 11 10 10 10

BROJ 2 • oæujak 2005.

Literarne nade

strukovnjak

“KAKO ZAMI©LJAM SVIJET” TEMA JE O KOJOJ SU PISALI I LIKOVNO SE IZRAÆAVALI U»ENICI DJE»JIH VRTI A, OSNOVNIH I SREDNJIH ©KOLA NA NATJE»AJU ÆUPANIJSKOG CENTRA ZA PREVENCIJU OVISNOSTI, A NA KOJEM SU SUDJELOVALI I U»ENICI STRUKOVNE ©KOLE SANJA JANKOVI , ANA-MARIA REIDER I DAVID MUFLIZOVI

To je moj æivot

“Pa zar je ve toliko sati?!!!”, ponovno kasnim.

Mama mi uvijek govori da si namjestim budilicu ranije. Nikad je ne poslušam.

“Uvijek ti govorim da si namjestiš budilicu ranije, ali ne, nikad me ne poslušaš! Požuri, stvarno eš zakasnit!”

Evo opet mi drži prodike. Po 147. put.

“Ma ve sam gotova. Još samo da...”, brzo ustajem iz kreveta, “...uzmem...”, spoti em se o ogromnog medu koji mi se samo smješka, “...neke stvari.”, naravno, udaram glavom u ormar i ve osjetim kako mi na elu raste još jedna kvrga. ...

“00:02:48. Hmm, ju er sam se spremila 10 sekundi ranije.

Još samo knjige...”, bacam jedan enormno brzi pogled na raspored, “...pravo, gospodarstvo, matematika, marketing i dva sata hrvatskog...joj...užas.”

Trpam stvari u torbu, ujem kako mi tata trubi s autom.

TRESSS, uju se i vrata moje sobe. Zaklju avam ulazna vrata, okre em se...

“Ne!!! Kiša?!!”

Trk natrag po bakin kišobran.

“Slomljen je. Užas. Nema veze.”

“Uvijek ti govorim da si namjestiš budilicu ranije, ali ne, nikad me ne poslušaš!”

Mama po 148 put.

“Neee. Zaboravila sam šal... i mobitel...joj, i Martinin CD!” Dan stvarno ne može biti gori.

“Ajde, sretno danas u školi.”

“Hvala, mama! ...da, baš, kak je po elo...”, mrmljam sebi “u bradu”.

00:01:10. Opaa! Novi osobni rekord u pronalasku u ionice!!!

Uh, profesor još nije došao.

“Dobro jutro. Ooo, danas ste svi!! To moramo iskoristiti!

Sklonite sve sa klupe i napravite si mjesta za petominutni test.”

“Pa, to je anbilivbl...” ...

Ovo je stvarno jedan od najgorih dana. Totalno sam izgubila volju za i im. Treba mi NEŠTO da popravi stjupid raspoloženje.

Tražim po torbi...ma mora biti tu negdje...tako mi treba...kao nikada do sada.

Yes! Znala sam da sam si ostavila za ovako gorke dane.

Pomo i e mi sigurno. Uvijek mi pomogne.

Pomi em ustima...a,a,a,... koje olakšanje...to mi je stvarno trebalo.

Ništa mi drugo ne treba osim lizalice s božanstvenim okusom jagode.

Sve dok je to, stvarno, lizalica s okusom jagode, mislim da nema problema za mene.

Biti ili ne biti Vrlo je lako biti nezapaæen u svijetu gdje su svi sliËni.

Vrlo je lako biti nezapaæen u svijetu gdje su ljudi sebiËni.

Vrlo je lako biti dijete Ëiji roditelji nemaju vremena.

Vrlo je lako biti usamljen Ëovjek, usamljena æena.

Vrlo je lako biti zaljubljen u nekoga tko te ne voli.

Vrlo je lako biti slab i plakati to srce boli.

Te ko je govoriti o pravdi, kad ona ne postoji.

Te ko je biti hrabra osoba koja se ne boji.

Te ko je ne vjerovati, dok drugi u vjeri æive.

Te ko je boriti se za svoje ideale i snove.

Silina ljudi na ovome svijetu æeli ostati u sjeni.

Silina ljudi se oglu ava na rijeË “Kreni!”.

Zbog te siline koja danas prvladava, Zbog tih mlakonja me zaista boli glava, Jer ja nisam razmaæenica prava, VeÊ osoba potpuno psihiËki zdrava.

Ne æelim govoriti o pravilima, jer ovakvih nema.

Za prosvjetljenje uma ne postoji shema, VeÊ se svatko sam treba probuditi iz sna, Da mu ne pobjegne vlastito sutra.

HoÊe li tko to uËiniti i kad, Biti ili ne biti, pitanje je sad.

Sanja JankoviÊ, 2.A ekonomske

Ana-Maria Reider, 4.a ekonomske BROJ BROJ22••oæujak oæujak2005.

2005.

18

strukovnjak

Literarne nade

Æivot to bi ga mnogi poæeljeli Ovaj moj minimalistiËan osvrt na ono to svi dijelimo, bilo koja rasprava ili zapisana rijeË, jednostavno ne moæe da ne postane apstraktivna slika. Æivot i sve u njemu ono je ne to to nikada ne moæe biti u potpunosti realno iskazano, dostojno onih pravih osjeÊaja i izgleda trenutaka u kojima se i ta de ava. Kao zasebna cjelina saËinjen je od toliko malih djeliÊa svakodnevice to prerastaju u uËestala nenajavljena iznena enja. Bila ona ugodna ili neugodna, na raspolaganju nam uvijek stoji izbor to pravilno ili nepravilno izabran ishodi pozitivne posljedice i obrnuto. O æivotu bi se moglo pisati cijeli æivot. Kritizirati i razvrstavati njegove etape moglo bi se u nedogled. I koliko god nekada bilo bolno, treba ga uvaæiti bez obzira na njegov izgled, te je potrebno æivjeti u doslovnom smislu.U mnogim trenucima suoËavati se s njegovom dvoliËno Êu, dozvoliti mu da vlada u prihvatljivoj i odre enoj mjeri te sprijeËiti teror koji ga i samog moæe uni titi. Svaki je æivot individualna polemika, puzzla u slagalici koja nikada neÊe biti u potpunosti sloæena. Æivot je Ëesto zati je pred kaos. Kaos koji nastaje spajanjem sreÊe, tuge, ludila i bunila, pa se pretvara u besmislicu i sarkastiËnu izreku, vrh planine kao najveÊi uspjeh ili taman ponor kao kriva kretnja pokretne trake koja radi svoje ba zbog toga to ne zna nad kime vlada. Ona nema osjeÊaja Porazi nas ne smiju stjerati u podzemlja vlastite slabosti za daljnja suprostavljanja neprijatelju u bilo kojem obliku. Mi ga imamo, ali taj æivot nema mozak, on ne razmi lja, ali postoji i ipak radi to mu se svidi. Primorani smo cijeli æivot razmi ljati i razja njavati stvari kojih smo i sami velik dio. Zapravo uopÊe ne znamo tko smo, to smo i gdje smo. Pa recite, ne æivimo li pod neËijom ili vladavinom neËega? Nismo li zarobljeni bez obzira kolika nam je sloboda na raspolaganju? Hrane nas praznim tanjurima i dozvoljavaju nam gledati s povezom na oËima. Nalazimo se na vrhu ljestvice svih biÊa za koje znamo, a takvi smo divljaci, napose gor taci i roboti to su programirani tako da ne poznaju moral, da nemaju sposobnost razaznavanja dobrog i lo eg, naprijed nas vode samo osobni ciljevi bez imalo obzira i za koga drugog, a humanost i toplina biva nam potisnuta u nepoznate predjele sve Ëe Êeg neprepoznavanja vlastite osobe. Poligon æivota, svakida nja sve nesno ljivija zbivanja, problemom neshvatljive dana njice potisnuta realnost te prisiljenost za to veÊe kompliciranje koliko ne, toliko i veoma jednostavnih stvari, danak su to ga uzima upravo onaj ko mar, kaos o kojem je maloprije bila rijeË.Uz ovaj vlastiti æivimo jo jedan æivot, koji je proizvod ukupnosti svih

onih ostalih me u kojima se nalazi i na . Izloæeni smo vjeËnom nametanju tu ih pravila, besmislenih nepisanih zakona koji to nikada nisu ni trebali postati, ali su prihvaÊeni jer je oËito da svi volimo granicu manjeg otpora i neizmjerne trenutke uæivanja, za koje ne moæemo ni naslutiti koliko su kobni upravo zbog zablu enosti koja prevladava u tolikom opsegu da se jednostavno po svakom pitanju poËnemo izdvajati iz granica normale i pridruæivati modernome svijetu kojemu je oËito jedini interes samouni tenje i uni tenje vlastite osobe, mozga koji bi trebao u tim sluËajevima sluæiti kao as iz rukava i pomoÊ u zadnji tren.

Hrpe su stvari o kojima bi se moglo raspravljati a vezane su uz æivot. Kad poæelim da svaka do e na svoj red i da o njoj iznesem poneki zakljuËak, uvi am da je zapravo nemoguÊe jer su tako usko povezane da Ëine pravu guævu koju je veoma te ko stjerati u red. Sve do jednog pisanja na temu kao to je æivot s vremenom se jednostavno mora pretvoriti u kritiku. Ali zato postoje dvije njene strane. PrijeÊi Êu ravno na konkretan primjer te nepredvidive igre.

Dobro je kada mlada æena do e doma, zna da je u la u svoj stan i da moæe otplaÊivati rate kredita ba zato to ima dobru plaÊu. Ima dobru plaÊu, a jo bolji posao jer je vlastitim trudnom zavr ila fakultet. VeËerat Êe zajedno sa svojim suprugom i neÊe se morati brinuti da li Êe joj se dijete roditi deformirano jer je u mladosti gutala tripove i bombone, abnormalno pu ila i pila zajedno s dru tvom koje je uvijek bilo rje enje problema, a zapravo udruga unaprijed propalih i izgubljenih du a, to je znala na temeljima vlastite organizacije ulijevati nimalo obeÊavajuÊe nade i otvarati vrata ka propasti.

Lo i zakoni i neprovo enje postojeÊih ali ipak slabih, alkohol, mnogobrojne droge, disco klubovi i dugi noÊni izlasci uzeli su previ e maha.Zabava i relaksacija u æivotu Ëovjeka postali su primarni, a svrsishodne obaveze koje se uz malo truda mogu preoblikovati u zabavu postale su optereÊenjem, nevaæne i olako shvaÊene.

Kad bi to bili jedini problemi, ovaj svijet bi znao to bi. Ja sam premalen da se brinem za tako globalne dileme, ali shvaÊam i znam to je æivot, pa Êu sve ostalo to nije moje prepustiti drugima upravo jer smo potpuno isti.

Svima nam je poklonjen mozak da razmi ljamo i rje avamo zagonetke, nedoumice i probleme. I æivimo ba zbog tog mozga, te veliËanstvene splaËine to je u mojoj piramidi perfekcionizma na samome vrhu. U na oj su glavi neke formule toliko jake

da postaju destruktivne i same za sebe nepogodne.

RazarajuÊe su u tolikom smislu da njihovoj eksploziji do potpuna raspr tenja ne bi bio dovoljan ni svemir, a smje tene su u tako maloj glavi obiËna i izgubljena Ëovjeka.

Te ko mi je izvlaËiti nove reËenice i te ko mi je obja njavati ikome to je æivot kad se i sam nalazim u zbrci mnogobrojnih pitanja na koja odgovore traæim na raznolike naËine. Uglavnom ispada kako sam veliki pesimist, ali nije tako. MuËe me mnogi æivotni problemi, a navikav i se æivjeti u depresiji, sve sam nauËio prihvaÊati kao neophodne stvari na putu ka zadovoljstvu i prosvjetljenju, onom konaËnom trenutku, pa makar bio i zadnji, zbog kojeg Êu i kada Êu znati kako je svako za to imalo svoje zato.

Stvari gledam s raznolikih stajali ta i koliko god bile neprihvatljive, ipak poku avam uspostaviti neki sklad. No to bi bilo kada bismo bili vjeËito zadovoljni, kada ne bi bilo nikakvih problema? »ovjek bez kriæa je Ëovjek bez kraljeænice. Svatko ima svoj i mora ga nositi kako od samog zaËeÊa tako do kraja. Dok se ravno pred nas ne sru i drvo iz ume godina. Ono drvo to je udaren peËat na vratima koja zatvaraju cestu po kojoj se ne moæemo vraÊati. Æivimo vo eni emocijama koje nas grade, a istodobno izjedaju. Bojimo se pogledati æivotu u lice, toliko je prevrtljiv i zaista kao da je ne to halucinogeno, ali dozvoljeno nam svima.

Tolika nepredvidivost, naklonost i sebiËnost samo su tri od milijuna stvari to æivot Ëine zagonetkom koja se nikada neÊe rije iti. Poput labirinta prekrivenih maglom na ih vi evrsnih ambicija razotkriva se, postaje vidljiviji i jasniji to dublje u njega zalazimo. A svi kroËimo na nesigurne staze s previ e samouvjerenja, pouzdanja u relativno, s previ e nekakvog elana to je varljiv poput siroma na prodavaËa na trænici.

Pogledajte trag koji ostaje iza pokreta penkala u va oj ruci. Vidite li kako vrijeme teËe i osjeÊate li ga kad se pogledom udaljavate od svakog zadnjeg napisanog slova. Ta pro lost nije toliko daleka, ali je vi e nema. NeÊe se dogoditi i zato moramo paziti to radimo.

Ovo vrijeme, pro lo i buduÊe, na je æivot. Iskoristimo ga s dobrom i jakom voljom za pozitivnim i shvatit Êemo da nije te ko. Kada do ete do kraja, dignite glavu, bacite pogled iza i vidjet Êete sliku.

Vidjet Êete vrijeme i svaku svoju unikatnu sekundu, uvidjeti smisao i shvatiti to je i kakav li je tek æivot.

David MuflizoviÊ, 3.d BROJ 2 • oæujak 2005.

19

Oni imaju dar RAZGOVOR: MIRKO NA–, U»ENIK 4.A RAZREDA STRUKOVNE ©KOLE

strukovnjak Razgovarala: Nikolina MilinoviÊ

Maturant ekonomist - specijalnost crtanje i pisanje

Mirko Na je uËenik na e kole. Mnogi ga znaju po dobrim alama, ali i po dobrom crtanju i pisanju sastava. Uvijek poæeljan u dru tvu i okruæen prijateljima.

Sastali smo se na kavi i malo popriËali…

Mirko, odakle ti tolika inspiracija za crtanje i pisanje sastavaka ?

- Inspiracija mi dolazi kada nemam volje ni za to i kada sam sam, bolje crtam kada sam odluËim nego kad mi kaæe neki profesor. ©to misli o koli u koju si se upisao?

- Mislim da sam totalno “fulao”.

A naj predmeti u koli?

- SRZ, tjelesni i informatika koju sam imao u niæim razredima.. ©to radi u slobodno vrijeme?

- Izlazim s prijateljima i dosta vremena provodim na kompjuteru.

Kada si se i gdje najlu e proveo?

- Bili smo pro le godine na ro endanu kod kolega Novosela…

Kad izlazi , to najvi e pije ?

- Teqilu.

Ne to najgore to ti se dogodilo na ro endanu?

- »etiri me puta lupio auto. ©to misli o dana njoj mladeæi?

- Pa ne bi bilo dobro da su svi kao ja, ali danas se mladi samo uni tavaju kojekakvim sredstvima.

O drogama?

- Travu treba i Ëupati s “korijenom”.

Aj'mo malo na sport. Bavi li se Ëime?

- Prije sam se bavio ko arkom.

Najbolji sporta /sporta ica?

- Shaquill O'Neal, Ana Jelu iÊ Klub za koji navija ?

- Hajduk.

Najbolji grad?

- Prag, ludi provod na maturalcu.

Voli brze voænje?

- Oboæavam.

Najbolji auto?

- Audi TT. ©to slu a ?

- Sve osim narodnjaka, techno i rap.

Tvoj cilj u æivotu? Æelim uzgajati bilje koje donose brdo “PARA”!!!!!!!!

Mirkov Krleæa (flomaster)

TIHOMIR ALANDÆAK, U»ENIK 4. D RAZREDA, »IJI RADOVI KRASE ZIDOVE U»IONICE “BROJ OSAM”:

Naj radi j e crtam PORTRETE - Crtanje mi je hobi od ro enja. Dok su se druga djeca igrala autiÊima, meni su bile draæe bojice i papir. U osnovnoj koli omiljen predmet bio mi je likovni, a kad je nastavnica otkrila za to sam sposoban, slala je moje radove na izloæbe u Zagreb.

Na kraju osmog razreda morao sam odluËiti koju Êu srednju kolu poha ati i æelio sam iÊi likovno se obrazovati, no misleÊi da od slikanja neÊu moÊi æivjeti, upisao sam se u ugostiteljsku kolu.

Omiljena tehnika crtanja mi je ugljen, a teme su najËe Êe portreti od kojih je pet- est zavr ilo u Ëasopisu OK. Na slici: Tihomir s portretm Miljenka JergoviÊa (ugljen) BROJ 2 • oæujak 2005.

20

strukovnjak

Ovako mislim

VIKEND-ZABAVA U NA©EM LIJEPOM GRADU

Moæe li tko probuditi Viroviticu iz (glazbene) uËmalosti?

Poput leksika specifiËne vrste jezika kao nositelja mnogobrojnih poruka, naËina komunikacije i sporazumijevanja, glazba je, mogli bismo reÊi, peti element vaæan u æivotu Ëovjeka pa tako i sama osnova æivota.

Stimulans je koji ima sposobnost da svojim djelovanjem stvara cijele komplekse osjeÊaja, neke novostvorene potencijale, razveseli nas i rastuæi, stoga je bitan dio relaksacije koja moramo priznati da nam godi bez obzira kakva bila jer je sami stvaramo. Ona je spona izme u stvarnog i imaginarnog, nevidljiva i neopipljiva no uhu osjetljiva, prozirna no najljep e obojena materija koja moæe utjecati na stanje na eg duha, tijela, procesa razmi ljanja i djelovanja. »esto o njoj i ne razmi ljamo onako dubokoumno upravo jer je dio svakodnevice, ne to uobiËajeno i sveprisutno. Upravo zato to joj ne pridajemo svjesno neku veÊu vaænost, na nas djeluje podsvjesno.

Nekako kao da nas vodi i samom sobom kao djeliÊem onog veÊeg pomaæe da stvorimo vlastitu osobu i stav. Molekula je koja se s vremenom pretvara u ukus koji nipo to nije sredstvo obiljeæavanja kvalitete. Na e je opredjeljenje uvjetovano mnogim stvarima, samim dru tvom i na im poloæajem u njemu, svjetonazorom te onim psihiËkim, emocionalnim dijelom nas koji jasno i glasno daje na znanje to nam treba, to je poæeljno da nas uËini opu tenijima, pribranijima i zadovoljnijima.

U mnogobrojnim se razgovorima za ovu temu vezanim isprepliÊu mnoge stvari, no jedna nikako ne bi smjela.

To je upravo onaj maloprije spomenuti ukus. On je svaki na odabir neËega, no smije li se on rangirati i to li moæe govoriti svaki rang koji bi s ostalima trebao biti ravnopravan jer dolazi iz istih voda. Onih glazbenih u kojima se svi imamo pravo slobodno i slobodoumno kretati, po potrebi od nekih vrsta muzike iz nama valjanih razloga distancirati no pri tome ne umanjivati znaËenje i izgled iste.

Bitno je spomenuti kako se upravo zbog glazbe ljudi naveliko razilaze; iako neprimjetno, zbog nje se stvaraju problemi koji su jo uvijek, koliko-toliko, prihvatljivi ali su ipak i samo dokaz

jedne doze primitivnosti koja i nije toliko vaæna i zabrinjavajuÊa ako se u obzir uzmu ostale stvari. Tu se javlja i me usobno nepo tovanje, nerazumijevanje, manjak tolerancije te previ e nastojanja da ravnopravnost postane nepoznanica. Mogao bih reÊi da se zbog gluposti kr i etika, a istjerivanje pravde, nacionalna zagriæenost i politika ono su za to se najmanje oËekuje da budu sastavnice glazbe kao kulture prije svega. Vaæno je napomenuti da se u zadnje vrijeme rijetko kad moæe govoriti o kvaliteti dok je kvantiteta postalna primarna u glazbenim sferama i proizvodnji. Moæda ni u ovom mome Ëlanku nije mjesto politici i dilemama o nacionalnosti pa tako neÊu nametati neka svoja mi ljenja i komentirati previ e jer Êu biti jedan od onih zlostavljaËa koji ne dopu taju drugima da budu slobodni a time se ne æelim baviti. Jednostavno æelim da svatko od nas ima pravo da njime glazba manipulira ba zato jer je toliko dobra da je ponekad moæemo poistovjetiti s najveÊim uzbu enjima u æivotu. Iako neÊu dublje govoriti o sljedeÊem i zbog moguÊih posljedica razja njavati mogu reÊi samo to kako oboæavam i cijenim ljude koji stoje iza svojih rijeËi, one ljude koji znaju istinski cijeniti glazbu i svojim nedoliËnim pona anjem ne dozvoljavaju sami sebi da bezobzirno podcjenjuju njene Ëari i lice kojeg se ponekad ipak i srame.

Sad se pitam kako bi uopÊe trebao izgledati ovaj Ëlanak, da li da pi em opÊenito ili apsolutno sve za muziku vezano usmjerim na teritiorij Virovitice.

Pa i mogao bih jer je na lijepi grad to se nje tiËe i vi e nego ograniËen.

Do nas, gra ana, jednostavno ne dopire ni najmanji traËak onih kulturnih zbivanja koja u najmanju ruku kao da su uvjetovana veliËinim grada i povlastica su metropola koje obiluju bogatstvom naroda i obiËaja to s vremenom te svojim gomilanjem, svojom raznoliko Êu stvaraju multikulturalna sredi ta koja poznaju i druge dane osim subote to je kod nas i po meni najobiËniji dan objesti i bjesnila u kojem se na razne naËine izbacuje sva energija nakupljena kroz tjedan, bila ona pozitivna ili ne. Rijetko kad je pozitivna i uglavnom izaziva stvaranje nereda, kad dolazi i do opÊeg

21

kaosa te sukoba interesa stvorenih na odre enoj vrsti nezrelosti u ikojem pogledu i nepoznavanja prilika za dobrom zabavom kojih zaista moæda i nema, ali ipak postoje barem nekakvi preduvjeti za njihovo stvaranje.

UopÊe se ne Ëudim ovoj virovitiËkoj mladeæi koja i vi e nego izgubljeno luta kroz zaostale ponude neadekvatne zabave. Mi svi volimo biti jednodnevni turisti, avanturisti vlastitih izlazaka, ali ovdje se, ljudi moji, apsolutno ni ta ne doga a. Sve ove rijeËi nisu ni najmanji dio onog moga to bih mogao uputiti u smjeru vlastitih glazbenih kretanja. Nalazimo se u dugogodi njem suæanjstvu kulturalne zaostalosti i trendova koji nekad zaista nisu nametnuti, veÊ velikodu no ponu eni.

Sve to sam ovdje zapisao, zapisao sam za sebe jer je vi e nego istinita izreka 'sto ljudi sto Êudi'. Ja bih ovu malu, mome naËinu æivljenja vjerodostojnu kroniku, mogao oblikovati u priËu koja moæda zvuËi preopasno vjerovali ili ne. Mene trenutaËno zanima ima li ovaj grad i njegove glave ine ikakve interese da se mladi ljudi izvedu na putove koji imaju svoje nastavke, postoje li namjere da se na i obzori poveÊaju, da na emo makar trenutaËna prosvjetljenja uz vlastiti trud i pomoÊ onih koji bi tu ne to mogli uËiniti. Nekako nemam volju da komentiram ovda nja okupljali ta i mjesta za 'lude' noÊne izlaske kad i ovako i onako ne bih imao ni ta drugo reÊi nego to da je sve na istu foru, gomila folka, otrcanog ameriËkog popa i nekoliko kafiÊa u kojima povremeno moæe Ëuti ne to drukËije, no ipak ono to nije za tebe i po tvome ukusu. No, tko sam ja da sudim.

Mogu vam reÊi samo da i dalje slu ate svoju glazbu, pridate joj veÊu vaænost i poku ate je razvijati ba kao i svoje uho koje veÊ jednom mora nauËiti Ëuti.

David MuflizoviÊ BROJ 2 • oæujak 2005.

(P)Ogledi

strukovnjak

KULTURA ODIJEVANJA - NAVIKA, PRISILA ILI NE©TO TRE E

Budimo svoji - i u odjeÊi • Mora li odjeÊa, priznali to ili ne, biti element koji nas razdvaja jedne od drugih. Za to dozvoljavamo da nam neËija odjeÊa govori u potpunosti, odvraÊa nas. Zar ta odjeÊa doista toliko prekriva tijelo, pa Ëak i pogled, one ËovjeËje oËi koje se susreÊu svakog dana i imale bi si uputiti pokoju rijeË • Postoje li ljudi na koje utjeËe financijska situacija pa je njihovo odijevanje odraz istog ili su u pitanju odnosi prema okolini i samome sebi pa moæda i zadovoljenje potrebe da ne budemo goli. Ne znam, no ja ga dijelim na stil koji nikada ne prati trendove, modu koja je uvijek paralelna s trendom pa je svojevremena senzacija, stil, hit ili furka, puku potrebu za odijevanjem s obzirom da naËin istog nije ono primarno u æivotu, dobro poznavanje vlastite osobe i ispoljavanje neke æivotne energije i percepcije Svima nam je dobro znana Ëinjenica kako te ko progovaramo o svojim osjeÊajima. Tako mogu reÊi da mi je jako te ko pisati i o Ëemu a da to ne sadræi jedan dobar dio mene samoga, mojih osjeÊaja, shvaÊanja i pogleda na razliËite stvari usred i oko kojih se svi nalazimo. Odijevanje je ono o Ëemu nastojim to manje zboriti a u meni stvara velike nedoumice i pote koÊe. Sve vezano uz odijevanje moæemo doæivjeti kao neku silu koja izlazi iz nas i govori drugima, ili kao govor drugih to ulazi u nas. Ono je kultura koja treba eskalirati. Sve ovo to pi em i govorim ne naziva se pesimizam, veÊ moj naËin, moja glava u kojoj se neprekidno ra aju ideje, tvornica u kojoj za svakog postoji mjesto. Svakog onog tko zna i moæe Ëiniti lijepo, moæe dati do znanja da poznaje pojam tolerancije, da æivi i uæiva u onoj raznolikosti od koje ima ni ta drugo negoli koristi jer tako er zna i moæe biti svoj. Za to zamjerati ljudima to su ljudi. Za to njihovu odjeÊu povezivati sa seksualnim opredjeljenjima.

Mnoga su pitanja koja si mnogi postavljaju. Mora li odjeÊa, priznali to ili ne, biti element koji nas razdvaja jedne od drugih.

Z a t o dozvoljavamo da nam neËija odjeÊa govori u potpunosti, odvraÊa nas. Zar ta odjeÊa doista toliko prekriva tijelo, pa Ëak i pogled, one ËovjeËje oËi koje se susreÊu svakog dana i imale bi si uputiti pokoju rijeË.

Te ko je, jako je te ko BROJ 2 • oæujak 2005.

æivjeti danas i uspijevati suprotstavljati se mnogim nedaÊama to ih donosi dru tvo, dana nje vrijeme i opÊenito situacija u kojoj se svi nalazimo i poku avamo biti svoji. Poku avamo zaboravljati neke stvari koje ugroæavaju na identitet, uËiniti ih nepostojeÊima znajuÊi ipak kako su tu i ne dozvoljavaju nam da funkcioniramo u svakome pogledu, da æivimo na nama ugodan naËin koji za vlastito stvaranje iziskuje koje ta. Mnogo hrabrosti i snage, odricanja i prihvaÊanja, odluËnosti i Ëvrste volje, samu æelju za vlastitim predstavljanjem u svijetu u kojem apsolutno nitko nije napravljen na isti kalup. No ta ista snaga i hrabrost ponekad su elementi to ih Ëovjek ne sadræi. Za razliku od ostalih Ëesto su u manjini pa Ëak i ne postoje. Po meni je deprimirajuÊe to unatoË svemu mnogi od nas ipak ne postoje. Njih nema, u æivotnim izlozima oni se ne pokazuju u vlastitome svjetlu misleÊi i znajuÊi kako za njih nema mjesta me u ostalima koji ne

prihvaÊaju kompromise, pobornici su nepotrebna i suvi na komentiranja te osporavaju pravo na slobodu kretanja.

Kretanja u odjeÊi koju bi mnogi æeljeli, ali ne odijevaju je i ne nose. I sad se pitam koju li politiku vodi ËovjeËanstvo s obzirom na gomile ostalih problema kojima se uporno i oËito sami opskrbljujemo. Uostalom ima li itko od nas svoj æivot; da ga ima, ne bi se toliko brinuo i zamarao tu im stvarima. Jednostavno mrzim ovaj prokleti provincijalizam i primitivno etiketiranje ljudi, njihovu klasifikaciju po svakom pitanju. Znam kako je zabavno komentiranje tu ih stilova, ali ja nisam taj. Nemam namjeru ovo pretvoriti u satiru, ne volim podrugljivost, neprimjerene naslade i kritiziranje koje tako er svatko moæe uputiti meni.

Ja smatram da se uz odijevanje javljaju mnoga pitanja koja su relativna ba kao i odgovori na njih, a koji Ëesto nisu ni toËni. Postoje li ljudi na koje utjeËe financijska situacija pa je njihovo odijevanje odraz istog ili su u pitanju odnosi prema okolini i samome sebi pa moæda i zadovoljenje potrebe da ne budemo goli. Ne znam, no ja ga dijelim na stil koji nikada ne prati trendove, modu koja je uvijek paralelna s trendom pa je svojevremena senzacija, stil, hit ili furka, puku potrebu za odijevanjem s obzirom da naËin istog nije ono primarno u æivotu, dobro poznavanje vlastite osobe i ispoljavanje neke æivotne energije i percepcije. Tu se javlja i glazba koja samom sobom kao da formira kultove u kojima je

22

strukovnjak MOJ STAV

(P)Ogledi

Odijelo (ne)Ëini Ëovjeka

Nismo li svi mi, ne jednom, Ëuli bilo gdje: “Odijelo ne Ëini Ëovjeka”!

Kad bismo na ulici susreli poznatu svjetsku manekenku, a iza nje jadnog prosjaka u ishabanim dronjcima, ne bi li nam se svima zaustavio pogled na manekenki, a ne na prosjaku!? Nismo li onda po tome pitanju Ëini li odijelo Ëovjeka ili ne svi pomalo licemjerni?

Bi li se itko od nas tog trenutka kad bismo vidjeli prosjaka upitao: Zbog Ëega je ovaj Ëovjek prosjak, ima li obitelj, gdje spava?

Vjerujem da bi svatko u prvi trenutak svoje misli okrenuo k manekenki i pomislio kako je njezin æivot lijep i lagodan, kako je uspjela u æivotu i kako bismo rado bili na njezinom mjestu, æivjeli njen æivot?

A to se nalazi u glavi prosjaka?

Moæda je on nekad bio cijenjen i poznati profesor, glava sretne obitelji. Moæda je pridonosio ovom svijetu i dru tvu vi e no to Êe lijepa manekenka ikada.

Za to uvijek teæimo za neËim to nemamo ili ne moæemo imati, a nezadovoljni smo vlastitim æivotima?

Kad bi se predsjednik jedne dræave pojavio u trenirci ili radnom odijelu u gostima druge dræave, to bi se dogodilo?

Ne bi li onaj drugi predsjednik istog trenutka pomislio kako nije etiËki da mu u posjet dolazi

jedan tako odjeven predsjednik?

VeÊina nas æivi po tu im pravilima i mjerilima: U crkvu ne smije u kratkoj suknjici, u kolu s lakom na noktima, u krevet bez pidæame, ni jedan ro endan ne smije proÊi bez torte…

Tko je odredio po kojim pravilima trebamo æivjeti i koje je pravilo ispravno?

Moæemo li ikada biti potpuno sigurni jesmo li primjereno odjeveni za odgovarajuÊu prigodu?

Nije li bitno ba ono to se nalazi ispod na e garderobe, odnosno, kakav je tko po karakteru?

Nije li vaænije koliko Êemo dobrih djela uËiniti u æivotu i pomoÊi sebi i okolini u kojoj æivimo?

Koliko jedna manekenka moæe pridonijeti ovome dru tvu? Nije li njena profesija oËiti znak koliko je odijelo bitno u na im æivotima.

Moæemo li onda vjerovati onome: odijelo ne Ëini Ëovjeka, kada predobro znamo dvosmislenost tih rijeËi?

Za to je u vrijeme kraljeva samo kralj imao krunu na glavi? Nije li æelio da samim pogledom na tu krunu podanici shvate tko je glavni? A je li se ispod te krune svaki puta nalazila najpametnija glava jednog kraljevstva ili se mnogo puta dogodilo da na dvoru jedna dvorska luda ima vi e znanja u malom prstu nego kralj u glavi.

HoÊemo li ipak i dalje gledati Ëovjeka kakav je zbog odijela ili zbog njegovih drugih vrijednosti, svakom pojedincu ostaje na izbor.

Ana Findrik, I.c

komunikacija besprijekorna...No doga a se Ëesto da stil nema nikakve veze s blisko vezanom glazbom jer ukusi su razliËiti, razliËito usmjereni na pojedina podruËja na eg æivljenja i uæivanja mnogobrojnih elemenata to sastavljaju na e postojanje. Znam samo da odijevanje Ëini pravu semiotiku koja bi trebala biti

sveprisutna, a ne da se mjestimiËno pojavljuje i da se jaËina njezina djelovanja moæe uoËiti najprije pa i samo u veÊim sredinama. Mislim kako odijevanje nikada nije trebalo uÊi u krugove dr u tvenih rasprava, i ovo to pi em, pi em s odre ene distancije jer bih lako mogao postati direktan, realan to je najvaænije pa tako i neugodan.

Stoga se ne izraæavam u potpunosti napominjuÊi pritom da nisam pisao laæi, veÊ da postoje stvari kojima ovdje nije mjesto pa je za opÊe dobro da o njima nema govora. Te ko je pisati o s jedne strane ograniËenoj temi pa tako ne navoditi primjere, one sveprisutne, osobne i detaljno razra ene kojima bi se mogle barem donekle rije iti nedoumice i predrasude kojih je previ e. OdjeÊa je sastavni dio svaËijeg Na fotografijama: Koliko odjeÊa govori o nama? (ma kare 2005. u Strukonoj koli)

æivota, pa za to onda dovoditi u pitanje neËiju egzistenciju, za to sprjeËavati nekoga u vlastitome izraæavanju i suzbijati isto kao da je epidemija. Za kraj bih mogao reÊi kako se moj naËin odijevanja odnosi na duhovni æivot, to je onaj imaginarni naËin koji nikad nije realiziran, stoga sam bezbroj puta neprirodno, pod utjecajem d r u g i h duhovno podlegao i uvidio kako neke stvari nemaju smisla. I to reÊi osim toga da ako moæete, budite svoji i nemojte dozvoliti da vas i ta zaustavi na putu do stvaranja vlastite osobe te ne skidajte odjeÊu sa sebe jer se odriËete vlastite koæe.

David MuflizoviÊ

BROJ 2 • oæujak 2005.

23

ZA HRVATSKU

OF CROATIA