IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE
namjernika pokrenutih znati`eljom i potragom za u`ivanjem u tajnovitim ljepotama stvaranja graditeljskih, slikarskih i svira~kih ruku ili raspjevanih grla, poradi onih, kojima nije zasmetalo otvorenje festivala u za~udni ponedjeljak, udaljenost od grada, a niti odricanje od ustaljenog `ivotnog ritma i samodopadnih navika. Zato su bili nagra|eni svi: brojno slu{ateljstvo novim saznanjima o vremenu i ljudima, o bo`anskim glazbalima koja se uspje{no opiru ~esto besmislenim modernizacijama i ne optere}uju se nametnutim mentalitetima, o umjetnicima koji ipak ne nastupaju samo u velebnim dvoranama i pred biranim mecenama, o poniznosti iz koje se ra|a umjetnost kao uto~i{te plemenitosti, da bi na kraju orgulja{i silazili s crkvenoga kora poput vi{estrukih pobjednika nad nepredvidljivim ustrojem zvuka ~ije tajne, trajnije od jednog ljudskog vijeka, zauvijek ~uvaju tek graditelj i vje{t restaurator, a uz njih – pjeva~i ovjen~ani aureolom svetosti nakon uhva}enih neponovljivih intonacija i boja. Kada je prije pet godina za`ivjela ideja o „potrebi za{tite, obnove i revitalizacije orgulja{ke ba{tine te popularizacije hrvatskih povijesnih orgulja i orgulja{ke glazbe“, dakako na podru~ju Siska a potom i na podru~ju na{e `upanije i Sisa~ke biskupije, ~inilo se da je to samo jo{ jedan poku{aj uvo|enja novog sadr`aja u program sisa~ke ponude u kulturi za kojeg ne}e biti dovoljno zanimanja, novca pa niti opravdanosti. Sada, nakon pet godina ustrajnog dokazivanja u vlastitoj sredini, a ne{to lak{e u resorima Ministarstva kulture gdje je projekt ozna~en kao manifestacija od dr`avnog zna~enja te u glazbenim krugovima i me|u `upljanima, festival je dosegnuo prvu ~vrstu to~ku uspona
62
i s ve}om sigurno{}u gleda prema svojem Olimpu. Ovogodi{nji Ars organi Sisciae natkrilio je festivalskim zvukom do sada najve}i prostor Sisa~kog dekanata i biskupije – od Siska do Martinske Vesi, preko Sela i @a`ine ~ak do Pe{}enice pa novim smjerom do – Dren~ine, ali je i glazbenim postignu}em nadma{io prethodna ~etiri. „Orgulja{ku petoricu“ predvodili su ugledni hrvatski orgulja{i Ljerka O~i} i Mario Penzar, koji su od po~etka ovoga projekta s najve}im profesionalnim zanimanjem i nedvojbenim zadovoljstvom muzicirali na na{im povijesnim glazbalima na na~in kako se to radi u najboljoj praksi europskog orguljanja, dakle bez imalo sustezanja pred tehni~ki problemati~nim glazbalima. U toj su ih maniri slijedili Edmund Andler Bori}, Renata Bauer iz Slovenije i Christian Iwan iz Austrije pa su u solisti~kim istupima predo~ili primjerene skladbe jednostavnijih formalno-tehni~kih zahtjevnosti no razvidne glazbenosti, iz orguljske ostav{tine 17. (Kerll, Frescobaldi, Bach, Vivaldi, Pachelbel) i 18. stolje}a (Muffat, Zipoli, Mozart, Morandi, Resti) te iznimno po jednu skladbu A. de Antiquisa i F. Livadi}a. Kao iskusni majstori orguljanja svi su redom uspje{no pronalazili najbolje na~ine registriranja i dinami~ko nijansiranje kako bi postigli najbolju tonsku zvu~nost i voluminoznost. Na{u pa`nju i pohvale ipak zaslu`uju dva opre~na majstorstva na orguljama: profinjena liri~nost Ch. Iwana ostvarena na Jenechekovim orguljama u Selima te umjetni~ka odva`nost M. Penzara da na potpuno uni{tenim Brandlovim orguljama u Pe{}enici solisti~ki izvede ~ak tri opusa – bila je to dirljiva, i uspje{no izra`ena nada u skoru obnovu ovoga glazbala. Kri` ljubavi