Dr. sc. Muhamed Ždralović Mubera Maslić-Ždralović, prof.
ARABIČKI NATPISI NA “TURSKOJ KUĆI” U RIJECI Kuća osmanskog konzula Nikolaia Nikolakija Nikolaidesa U Rijeci, na križanju ulica Verdijeve i Lisinskog, nalazi se prepoznatljiva zgrada u neomaurskom stilu s lukovima iznad prozora, balkonskih vrata i potkrovnih prozora, ukrašenim biljnim i geometrijskim ornamentima, ljudskim likovima te arapskim pismenima i brojkama. Ta je zgrada u gradu, pa i šire, poznata kao “Turska kuća” ili “Casa turca”. Bila je vlasništvo Nikolaia Nikolaki Effendi de Nikolaidesa (1855.–1933.), dugogodišnjega osmanskog diplomatskog i trgovačkog predstavnika u Španjolskoj, a potom konzula u Rijeci od 1898. godine. Dva kata i potkrovlje zgrade u neomaurskom stilu, dozidani na ranije već izgrađenom prizemlju, čine zanimljivu kombinaciju karakterističnu za arhitekturu historicizma. Cjelokupno znakovlje na fasadi odraz je utjecaja i prožimanja civilizacija i bolje od ikakvih ispisanih redaka otkriva sklonosti, ukus i iskustvo, a ponajprije kulturu onovremenog vlasnika zgrade. Tekstualni dio ukrasnih lukova, promatran skupa s arhitektonskim obilježjima zgrade, jedinstven je izvor za povijesnoumjetnička i kulturna istraživanja. Natpisi su predstavljeni po etažama, počevši s desna gledajući na pročelje zgrade. Prvo dolazi izvorni preslik/prijepis arabičkog natpisa, potom njegov slovni (transliteracija) i izgovorni (transkripcija) prijenos i prijevod teksta na hrvatski. Budući da u prizemlju nema natpisa, počinje se od prvoga kata na pročelju u Verdijevoj ulici, potom se navode ispisi na drugom i trećem katu te natpisi u potkrovlju. Po istome se principu obrađuju natpisi u ulici Vatroslava Lisinskog. Radi bolje preglednosti u prikazu će Verdijeva ulica biti označena s “V”, a Ulica Vatroslava Lisinskog s “L”. Broj uz ta slova označava kat, dakle: prvi kat V1 i L1, drugi kat: V2 i L2, treći kat V3 i L3 te potkrovlje V4 i L4. Broj natpisa dolazi iza broja kata. • U V1 je šest trodijelnih, a u L1 je deset trodijelnih sadržajno istovjetnih natpisa. • U V2 je iznad prozora sedam, a u L2 deset natpisa od kojih su dva trodijelna. • U V3 je sedam, a u L3 deset natpisa. • U V4 je petnaest, a u L4 je trideset natpisa. Dakle, ukupno ima devedeset pet natpisa. Većina je sačuvana i može se pročitati. 81
Kuća je nastala u vrijeme Austro-Ugarske, a natpisi iznad prozora, balkonskih vrata i u potkrovlju potvrđuju da je njihov naručitelj pod snažnim orijentalnim utjecajem, posebice pod utjecajem maurskoga graditeljstva u Španjolskoj. To se najbolje vidi na ornamentima, pismu, ali i u sadržaju natpisa. Natpisi su na arapskom jeziku i pisani su različitim varijantama arapskoga pisma. Oko njih su biljni ornamenti, a ispisi su u središtu kupolastog i potkovičastog dijela iznad prozora, balkonskih vrata, kao i izravno ispod krova u četverokutnicima.
Arapsko pismo Arapsko je pismo u principu konsonantsko. Zahvaljujući dugoj tradiciji naišlo je na veliku primjenu i kod muslimana nearapa, a s vremenom se pod različitim utjecajima razvilo nekoliko glavnih tipova, vrsta. Neke od njih su podesne za unošenje hareketa – vokala koji na tekstu djeluju ukrasno, pa se slijedom toga uobičajeno dodaje i drugo ukrasno znakovlje. Na Nikolakijevoj kući su karakteristične četiri vrste arapskoga pisma: nastalik, sulus, kufi i tugrai. Nastalik je kombinacija dvaju pisama, uobičajenog i najčešće korištenog nashija, upotrebljavanog u većini pisanih materijala i talika, udesno nakošenoga pisma, najčešće upotrebljavanog u Iranu, Pakistanu i istočnim islamskim zemljama u kojima se pisalo ili se još piše arapskim pismom. Znatno je više koristilo za pisanje na papiru, nego u arhitekturi. Sulus je kitnjasto pismo u kojemu dominiraju kružnice. Podesno je za pridodavanje ukrasnih znakova i samoglasnika koji uz estetsku imaju i značenjsku funkciju, a kao takvo je razvilo i svoje podvarijante. U ovom je primjeru korištena njegova osnovna varijanta. Kufi pismo nazvano je po starom gradu Kufi u današnjem Iraku. Odlikuje se jako istaknutim kutovima. U ranome je islamu bilo zastupljeno u sakralnim tekstovima, prijepisima Kur’ana, a u arhitekturi se koristilo samostalno, ali i u kombinaciji s biljnim ornamentima i geometrijskim likovima. U našem primjeru je zanimljiva kombinacija pletene andaluzijske varijante i biljnih ornamenata oko ljudskog lika. Tugrai pismo je nazvano po tugri, turi – sultanovu monogramu – arapskim pismom umjetnički ispisanom imenu sultana na njegovim službenim dokumentima: ukazima, poveljama, medaljama ili novcu. Umjetnički ispisano sultanovo ime se još nazivalo i pendžom.
82
Sadržaj natpisa Na prvom katu su prepoznatljivi ljudski likovi morčića ukomponirani u trodijelne ispise, dva dijela u luku i jedan uz ljudski lik. Isti je tekst i uz muški (crni) lik i uz lik bijele žene. Iz Verdijeve ulice su naizmjenično tri puta ponovljena oba lika, a u ulici Lisinskog po pet puta, ukupno u obje ulice osam puta po dva lika. Na drugom katu u Ulici Verdija je ukupno sedam natpisa; jedan je ponovljen tri puta, a dva su ponovljena dva puta. U Ulici Lisinskog je deset natpisa; dva su trodijelna, dva su po dvaput ponovljena, a četiri natpisa su napisana jednom. Na trećem katu u Ulici Verdija je ukupno sedam natpisa. Od toga je jedan tekst ponovljen u dva natpisa, a ostalih pet natpisa je različito. U Ulici Lisinskog je deset natpisa. Svi su različiti. Valja istaknuti da su dva natpisa, osmi i deseti, na tom katu oštećena. Uza sve natpise na tom katu s desne i lijeve strane glavnih tekstova zamjetni su istovjetni bijeli obrisi slova na crvenoj podlozi; s desna: dva puta alif, ra-, ya-, a s lijeva: sin, dva puta alif i ba-, kojima je teško naći smisao. Na tom su katu ispod nekoliko natpisa ispisane i lunarne, hidžretske godine, 1324. i 1325. godina. U potkrovlju je u Verdijevoj ulici 15 natpisa u pravokutnicima. Dvije lunarne godine, tugra sultana Abdulhamida II., i 11 puta varijante Nikolakijeva imena, te jednom Nikolakijevo ime i prezime. U potkrovlju u Ulici Lisinskog je ukupno trideset natpisa. Od toga je 9 puta fraza mašala, jedanput hidžretske godine 1323. i 1325. i tugra spomenutoga sultana, 18 puta varijante vlasnikova imena i prezimena. Može se reći da natpisi na prva tri kata imaju opću poruku i univerzalno značenje, što otkriva naručitelja kao vjernika i osobu koja traži Božju pomoć, traži zaštitu od uroka, iskazuje da se uzda u Boga i da je uvjeren da je Bog jedini pobjednik i najbolji zaštitnik. Ne zaboravlja istaknuti da uspjeh valja tražiti u iskrenosti. U samom potkrovlju je niz varijanti njegova imena: Nikolaides, Nikolaki, Nikolaki efendi. Oslovljen je turskom/grčkom titulom efendi – gospodin. Uz taj su niz na oba pročelja upisane u potkrovlju i dvije godine lunarnog kalendara 1323. (počinje 8. 3. 1905.) i 1325. (počinje 14. 2. 1907.). Iako se tugrai pismom mogu pisati različite prigodne izreke, na Nikolaidesovoj su kući njime izvedene samo tugre sultana Abdulhamida II. (vladao od 31. kolovoza 1876. do 27. travnja 1908.), jedna na svakoj strani. Od natpisa koji se nalaze na nižim katovima jedino se mašala (Ne ureklo se!) ponavlja i u potkrovlju u Ulici Lisinskog devet puta. Tu frazu muslimani i narodi Istoka pod utjecajem islama koriste pri iskazivanju divljenja i radi zaštite od uroka.
83
U natpisima je zastupljena i besmela. Ispisana je gotovo istovjetno 19 puta. U muslimana je to uobičajena fraza pri započinjanju Bogom dopuštenog djela, a u kaligrafiji je imala čestu primjenu, što je razumljivo s obzirom na predaju – hadis, prema kojoj je poslanik Muhammed obećao raj onome tko uljepša besmelu. Ona je uza svaki lik na prvom katu s lijeve strane. Ipak, sama besmela bez drugog popratnog teksta navedena je samo dva puta: jednom na drugom i jednom na trećem katu u Ulici Lisinskog. Fraza Wa la- ga-liba illa Allah, u značenju “Bog je jedini pobjednik” česta je na spomenicima arhitekture. Zanimljivo je da je tu frazu u arhitekturi uobičajeno koristila dinastija Banu Nasr u Španjolskoj (1232.–1492.). Uočljiva je u raznim inačicama sačuvanih natpisa na palači Alhambra u Granadi. Česta je fraza sa značenjem pouzdanja u Boga, tevekkula, u prvom licu perfekta. Ona je upotrijebljena 24 puta, 16 puta uz morčiće, 5 puta na drugom i 3 puta na trećem katu. Tevekkul je sa spomenutim značenjem kod muslimana različito prihvaćen. Preporučen je i tekstom Kur’ana više puta. Kur’anski ajet-stavak “kada se na nešto odlučiš, onda se osloni na Boga” (III/159) različito su tumačili mistici i racionalisti. Neki mistici su to prihvaćali doslovno pa su se u potpunosti predali pobožnosti zanemarujući životne potrebe. U nekoliko su natpisa, osim Božjega poslanika, prizvani otac i majka s posvojnom zamjenicom prvog lica jednine. Natpisi u kojima se priziva (neimenovani) Božji poslanik, mogu se odnositi jednako na Isusa (Isu) i na Muhammeda. Izrazi moj oče i moja majko mogu imati i metaforičko značenje. Tu je vjerojatnije da je Nikolaki pod frazama Ya- abl-, ya- ummi podrazumijevao svoje roditelje.
Trankripcija/transliteracija Svi su natpisi na prva tri kata na arapskome jeziku. Radi autentičnoga predstavljanja teksta odlučili smo donijeti stručnu transliteraciju, slovni prijenos iz arapskog u latinično pismo i transkripciju teksta onako kako se ti natpisi izgovaraju. Transkripcija je rađena prema usvojenim pravilima za arapsko pismo koje primjenjuje Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”.
84
Zaključak Nikolaidesova kuća u neomaurskom stilu jedinstvena je u Hrvatskoj, a i šire. Osim prepoznatljivog stila jedinstvena je i po komponiranju natpisa u četiri varijante arapskoga pisma. U natpisima je istaknuta nada i pouzdanje u Boga, svojstveno svakom vjerniku. Iz natpisa je vidljivo da je njihov naručitelj bio pod utjecajem kulture muslimanske Španjolske i da je poznavao i cijenio arapsku arhitekturu i umjetnost. To ne čudi jer se zna da je Nikolaides boravio u Španjolskoj duže vrijeme. Arhitektonska obilježja Turske kuće izraz su raznolikosti kulture onoga vremena u kome je podignuta. To je početak 20. stoljeća, vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i Osmanskog Carstva na zalasku. Ispisane poruke na njoj imaju univerzalne vrijednosti bez obzira na prošlo, sadašnje i buduće vrijeme i oslikavaju vlasnikove životne stavove. Svoj je odnos prema osmanskome vladaru, sultanu Abdulhamidu II., Nikolai Nikolaki Nikolaides iskazao ukrasivši svoj dom njegovom tugrom. Valja spomenuti i to da je u ovome dijelu Europe neuobičajeno naići na godine hidžretskoga, muslimanskoga kalendara. To je kuriozitet i u slučaju Turske kuće, zna li se da je natpise na njoj dao izraditi kršćanin, Armenac.
85
1. Verdijeva ulica Prvi kat V1 V1 Po tri puta naizmjenično uz muški i ženski lik “morčića” isti tekst.
V1. 1. [3, 5] 1. Natpis oko lika: klasičan primjer arabeske u kojoj su uz floralne i geometrijske ornamente ukomponirani ljudski lik “morčića” i arapsko pismo. Tu je pismo poslužilo kao “pletenica” i mješavina je andaluzijskog (španjolskog) i kufskog uglatog pisma: Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Bog je jedini pobjednik!
86
V1. 1 [3, 5] 2. 1. Natpis desno iznad lika u klasičnoj arapskoj grafiji. Obično pismo s elementima talika, nakošenog pisma udesno: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Oslanjam se na Boga! Bog je (čist)!
V1. 1 [3, 5] 3. 1. Natpis lijevo iznad lika: klasična arapska grafija. Obično pismo s elementima talika, pisma nakošenog udesno 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: U ime Boga milostivog i samilosnog.
87
V1.2 [4, 6] 1. 1. Natpis oko lika: klasičan primjer arabeske u kojoj su uz floralne ornamente i geometrijske oblike ukomponirani ženski lik i arapsko pismo. Pismo je poslužilo kao “pletenica” i mješavina je andaluzijskog (španjolskog) i kufskog uglatog pisma: Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Bog je jedini pobjednik!
V1.2 [4, 6] 2. 1. Natpis desno iznad lika: klasična arapska grafija. Obično pismo s elementima talika, nakošenog pisma u desno: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Uzdam se u Boga! Bog je (čist)! 88
V1.2 [4,5,6] 3. 1. Natpis lijevo iznad lika: klasična arapska grafija. Obično pismo s elementima talika, pisma nakošenog u desno 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: U ime Boga milostivog i samilosnog.
Drugi kat V2 Na V2 natpisi su pisani kufi i sulus pismom. Ukupno je sedam natpisa
V2.1 1. Tekst, uglato ku- fi pismo: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Ne ureklo se! 89
V2.2 [7] U natpisima sulus pismom 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: O, Božji poslaniče, o, moj oče, o, majko moja!
90
V2. 3 [5] U natpisima sulus pismom 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Uzdam se u Boga!
91
V2.4 [6] 1. Tekst sulus pismom: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Ne ureklo se!
92
Treći kat V3 V3: Ukupno 7 natpisa, od toga su prvi i šesti isti. Pisani su sulus pismom.
V3.1 [6] 1. Tekst: 2. Transliteracija 3. Transkripcija:
:
4. Značenje: Uzdam se u Boga!
93
V3.2. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Spas je u iskrenosti!
94
V3.3. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: O, Gospodaru moći!
95
V3.4. 1. Tekst: 2. Transliteracija:
a
3. Transkripcija: 4. Značenje: Bog te zaštitio!
96
V3.5. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Blagoslovio uzvišeni Bog!
97
V3.7. 1. Tekst: 2. Transkripcija: 3. Transliteracija: 4. ZnaÄ?enje: Ne ureklo se!
98
Potkrovlje V4
3
2
1
V4. ima petnaest natpisa. Uglavnom su potpisi vlasnika kuće te datumi i tugra. V4. 1. 1. Natpis: Sene 1325. 2. Komentar: Lunarna 1325. godina traje od 14. 2.1907. do 3. 2.1908. godine. V4. 2. 1. Tugra: Al-Gazi Sultan Abdulhamid 2. Komentar. Tugra, kao posebna vrsta ukrasa pojavljuje se u kaligrafskim natpisima, levhama, najčešće s prigodinim stihovima, a u administraciji je bila sultanov znak. U Nikolakijevo vrijeme, kad je obnašao dužnost osmanskog konzula, sultan je bio Abdulhamid II. V4. 3. 1. Natpis: Sene 1323. 2. Komentar: Lunarna 1323. traje od 8.3.1905. do. 24.2.1906. 99
5
4
V4. 4 [5,6,7,8,9,10,11,12,13,14] 1. Natpis: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Nikolaki (u dvije varijante)
100
V4. 15. 1. Natpis: 2 Transliteracija:
efendi Niqolaides
3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Nikolaki efendija Nikolaides
101
II. Ulica Vatroslava Lisinskog Prvi kat L1 Isti tekst po pet puta uz naizmjenično muški i ženski lik.
L1. 1. [3, 5, 7, 9] Natpis oko lika klasičan je primjer arabeske u kojoj su uz floralne ornamente i geometrijske oblike ukomponirani ljudski lik morčića i arapsko pismo. Za prvi natpis je pismo poslužilo kao “pletenica” i mješavina je andaluzijskog (španjolskog) i kufi uglatoga pisma: 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Bog je jedini pobjednik!
102
L1. 1 [3, 5, 7, 9] 2. 1. Natpis desno od lika: klasična arapska grafija. Obično pismo s elementima talika, nakošenog pisma u desno: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Uzdam se u Boga! Bog je (čist?)!
L1. 1 [3, 5, 7, 9] 3. 1. Natpis lijevo od lika: klasična arapska grafija. Obično pismo s elementima talika, pisma nakošenog u desno 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: U ime Boga milostivog i samilosnog.
103
L1.2 [4, 6, 8, 10] Natpis oko lika: klasičan primjer arabeske u kojoj su uz floralne ornamente i geometrijske oblike ukomponirani ženski lik i arapsko pismo. Za prvi natpis je pismo poslužilo kao “pletenica” i mješavina je andaluzijskog (španjolskog) i kufskog uglatog pisma: 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Bog je jedini pobjednik!
L.1. 2 [4, 6, 8, 10] 2. 1. Natpis desno od lika: klasična arapska grafija. Obično pismo s elementima talika, nakošenog pisma u desno: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Uzdam se u Boga! Bog je (čist)! 104
L1.2 [4, 6, 8, 10] 3. 1. Natpis lijevo od lika: klasična arapska grafija. Obično pismo s elementima talika, pisma nakošenog u desno 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: U ime Boga milostivog i samilosnog.
Drugi kat L2 Na ovom katu ima deset natpisa. Uglavnom su pisani sulus pismom, osim desetog koji je pisan kufi pismom, te trodijelnih, trećeg i osmog, koji su dijelom pisani nastalikom.
L2.1. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: U ime Boga milostivog i samilosnog. 105
L2.2 [6] 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija:
:
4. ZnaÄ?enje: Uzdam se u Boga.
106
L2. 3.1. Trodijelni tekst: 1. Tekst desno: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: U ime Boga milostivog i samilosnog. L2. 3.2. 1. Tekst lijevo: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: : 4. Značenje: Uzdam se u Boga! On je [čist?]! L2. 3.3. 1. Tekst u sredini: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Blagoslovio uzvišeni Bog, 1324. (lunarna godina traje od 25. 2.1906. do 13. 2.1907. godine) 107
L2. 4. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: O, Gospodaru moći!
108
L2.5. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Spas je u iskrenosti!
109
L2. 7. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Ne ureklo se!
110
L2. 8. Trodijelni tekst: L2. 8.1. 1. Tekst desno: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: U ime Boga milostivog i samilosnog. L2. 8.2. 1. Tekst lijevo: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: : 4. Značenje: Uzdam se u Boga! On je (čist?)! L2. 8.3. 1. Tekst u sredini: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: O, Božji poslaniče, o, moj oče, o, majko moja! 111
L2. 9. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Bog je najbolji zaštitnik!
112
L2. 10. 1. Teskt kufi pismo: (transkripcija, transliteracija i prijevod kao kod 2.2.7.)
113
Treći kat L3 ima deset natpisa pisanih sulus pismom.
L3.1. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: Blagoslovio uzvišeni Bog!
114
L3. 2. 1. Tekst: 2. Transkripcija: 3. Transliteracija:
:
4. ZnaÄ?enje: Uzdam se u Boga!
115
L3. 3. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Spas je u iskrenosti!
116
L3. 4. 1. Tekst: 2. Transkripcija:
h.
h.
3. Transliteracija: 4. ZnaÄ?enje: U ime Boga milostivog i samilosnog.
117
L3. 5. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. Značenje: O, Gospodaru moći!
118
L3. 6. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Bog je najbolji zaĹĄtitnik! 1324. (lunarna godina traje od 25. 2.1906. do 13. 2.1907.)
119
L3. 7. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Blagoslovio uzviĹĄeni Bog! 1325. (lunarna 1325. traje od 14. 2.1907. do 3. 2.1908. godine).
120
L3. 8. 1. Tekst je oťtećen. Vjerojatno je isti kao V2.2. i V2.7
121
L3. 9. 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Ne ureklo se!
122
L3. 10.
1. Tekst je oštećen. Prema raspoznatljivom obrisu slova može se naslutiti da je ispisano ime Nikolakides.
123
Potkrovlje L4 ima 30 natpisa:
3
2
L4. 1. 1. Natpis: 2 Transliteracija:
q
efendi Niqolakides
3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Nikolaki efendija Nikolaides L4. 2 [5, 8, 11, 14, 17, 20, 23, 26] 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Ne ureklo se!
124
1
L4.3. [19, 21] 1. Tekst: 2. Transliteracija: 3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Nikolaides
6
5
L4.4 [6, 7, 9, 10, 12, 13, 15, 16, 18, 22, 24, 25, 27] 1. Tekst: 2. Transliteracija:
q
3. Transkripcija: 4. ZnaÄ?enje: Nikolaki (ime u varijantama)
125
4
30
29
28
L4.28. 1. Tekst: 2. Transkripcija/tranliteracija: Sene 1325. 3. Komentar: Lunarna godina 1325. traje od 14. 2.1907. do 3. 2.1908. godine. L4.29. 1. Tugra kao i kod: V4.2.1. Al-Gazi Sultan Abdulhamid L4.30. 1. Natpis: 2. Transkripcija/tranliteracija: Sene 1323. 3. Komentar: Lunarna 1323. traje od 8. 3.1905. do. 24. 2.1906.
126
Recenzija monografije “Turska kuća – Casa Turca u Rijeci” Hrvatsko-tursko društvo Rijeka uvidjelo je potrebu za znanstvenim istraživanjem arabičkih natpisa na pročelju Turske kuće, jedinstvenom kulturnom spomeniku u gradu Rijeci. Rezultati istraživanja, predstavljeni u ovoj monografiji sigurno će izazvati interes stručne javnosti, ali i samih građana, a prikazani će materijali obogatiti gradske kulturne i povijesne arhive, jer je tu prvi put građa fotodokumentirana, zapisana i prevedena. Bit će to doprinos i turističkoj ponudi Rijeke, koja gradi svoju prepoznatljivost kao centar gradskog turizma na bogatoj povijesnoj i kulturnoj baštini, a Turska kuća simbol je bogatstva različitosti koje oplemenjuje i magično privlači posjetitelje ka gradu na Rječini. Vesna Lukanović, dipl. oec., članica Hrvatsko-turskog društva Rijeka
127
Inačica stila ili poetska priča Riječka Turska kuća – urbanistički i arhitektonski kontekst Usporedno s glavnim stilsko-konstruktivnim tijekom povijesti umjetnosti, od prapovijesti do danas pojavljuju se građevine koje se ne uklapaju u uži ili širi dominantni prostorni, vremenski i stilski kontekst. One su različite – ili zakasnjele u odnosu na taj kontekst, ili preuranjene pa ih smatramo avangardom, ili potpuno samosvojne, jedinstvene i autorske, neuklopljive ni u jednu kategorizaciju. Zahvaljujući izmjenjivanju klasične i romantične komponente u povijesti umjetnosti, one su često i sve to zajedno, te istovremeno pripadaju prethodnom i budućem stilu, ali ne i suvremenom. Građevine van struje i njihove elemente nalazimo i u arhitekturi Rijeke. Adamićevo kazalište – ogromno i neuklopljeno u društveni i prostorni kontekst jednog malog grada, nastalo kao rezultat velike iracionalne ambicije a ne stvarnih potreba grada i građana, vjerojatno je jedan od najpoznatijih primjera. Nova plinara u Industrijskoj ulici Ignazija Rossija sa zagonetnim tlocrtom baziranim na sedmerokutnoj podjeli kruga i vanjskim izgledom mističnog neoromaničkog mauzoleja još je jedan neobičan projekt. Veliki mlin u Žaklju, stari Žitni silos u Riječkoj luci, Hotel Emigranata u Industrijskoj ulici, Teatro Fenice, Luppisov zoomorfni stambeni kompleks na Belvederu, Sušački željeznički kolodvor daljnji su primjeri samosvojne, fantastične, metafizičke arhitekture koja to jest ili zbog svog nesvakidašnjeg oblikovanja ili zbog specifičnog odnosa prema okruženju ili zbog jedinstvenog povijesnog konteksta. Zasigurno je da artefakt kao takav, u samom postupku nastajanja često i nije idejno zamišljen kao metafizička – fantastična arhitektura, ali je dojam koji ostavlja i atmosfera koju stvara, nastao od niza sasvim drugih utjecaja, postao dominantom koja određuje njegov karakter, ujedno postajući i temeljnim elementom njegove valorizacije. Prethodnica riječke Turske kuće – Kuća Bartolich Gelletich, građena je sedamdesetih godina 19. stoljeća kao dio jedne od insula koje su mjerilom, oblikom i proporcijama predstavljale jezgru nove, ortogonalno planirane Rijeke. Grad se, međutim, nije razvio u tom pravcu – osim insula na Lidu i blokova duž Rive, Rijeka blokova i nema – razvoj je bio organički ili po principu vrtnog grada. Projekt pravilnog riječkog Donjeg grada zaustavilo je more i nova luka pred gradom. Na poluotoku Lida planirano je 12 insula – 9 velikih i 3 male. Jedna je ostala neizgrađena kao prostor parka, tri male i jednu veliku ispunili su javni sadržaji: dvije tržnice, ribarnica, kazalište, dok su ostale isparcelirane za stambenu namjenu. Cjelovitost tih palača – insula bila je proporcionalna broju podjela: Crvena kuća 129
(Casa Rossa) zauzima cijeli blok, insula južno od kazališnog parka sadrži dvije zgrade, krajnja jugozapadna insula tri, blok južno od kazališta šest, a dva bloka zapadno od paviljona tržnice osam. Nakon što je početkom 20. st. rekonstruirana zapadna polovica krajnjeg sjeverozapadnog bloka i na mjestu četiri kuće izgrađena Palača Bačić (Bacich), najheterogeniji je ostao središnji zapadni blok, u kojem se nalazi i Turska kuća. Istovremeno s rekonstrukcijom kuće Bartolich Gelletich u Tursku kuću, 1906. gradi se, odnosno rekonstruira i kuća Braun-Birò sa sjeverne strane bloka. Jasno je da cjelovitost bloka u secesiji nije više imperativ, naprotiv, cilj je stvoriti naglaske koji će ritmizirati, uznemiriti jednolične plohe uličnih pročelja. Stilski, kuću možemo podvesti pod historicizam i secesiju. Historicizam joj daje temelj, oblikuje gabarite, konstrukciju, proporcije, volumen, a secesija definira površine – plohe, teksturu, materijal, boje, detalj. Oblikovanje suprotstavljeno klasičnom, ono čiji su uzori drugačiji, jedna je od odlika secesije, te je i orijentalna ornamentika te kuće zapravo konceptualno bliža secesiji nego historicizmu. Ipak, izvor njena konačna oblika nisu kanoni stila, koliko karakter njenih naručitelja i vlasnika, ne toliko prostorni koliko povijesni kontekst. Kakva je priroda tog konteksta, kakav je odnos glavnih aktera – vlasnika i naručitelja, arhitekta, te, napokon kakve je vrste simbiotska veza čovjeka i kuće u ovom slučaju, možda je najteže za ustvrditi. Dok bismo materijalistički historicistički kontekst mogli povezati s Antonijom Gelletich, nasljednicom bogatstva obitelji Bartolich, secesijski i avangardni s Nikolaiem Nikolaki Effendi de Nikolaidesom, tursko grčkim konzulom, onda se kao temeljni i duhovni nameće poetska priča o upoznavanju, približavanju i zajedničkom životu dvoje kontekstualno različitih ali duhovno vjerojatno bliskih ljudi. Antonia Gelletich i njen 22 godine mlađi suprug neobičan su par iz današnje perspektive, ali zacijelo i iz ondašnje, premda je u prošlosti o kojoj je riječ brak prije svega ekonomska kategorija. Ipak, u ovom je slučaju moralo biti riječi i o nečem više. Bogatstvo udovice Gelletich bilo je važno, ali vjerojatno ne i presudno, jer Nikolaki nije bio siromašan i zasigurno je imao i drugih mogućnosti. Njena je karizmatičnost očito imala i druge, nepoznate nam izvore. Kakav je bio odnos tih ljudi te što je prethodilo odluci da se tradicionalna kuća rekonstruira na taj način, ostaje otvoreno pitanje. Arhitekt Carlo Conighi, historicist sklon egzotici koji secesiju shvaća na vrlo osoban način, savršeno se uklopio u taj kontekst. Sačuvani fragmenti njegovih skica – studija pročelja, govore međutim u prilog tome da proces nastajanja te kuće nije bio jednostavan. Mnoge će činjenice vezane uz naručitelje, arhitekta, projekt i gradnju ostati nepoznate, a dokumenti koji se čuvaju po povijesnim i znanstvenim kriterijima koje pokušavamo dešifrirati, samo su krhotine cijele povijesne priče. Što međutim možemo iščitati iz rezultata? 130
Turska kuća je, poput njenih tvoraca, dvoznačna i kontroverzna. Ona je s jedna strane otvorena – njena su pročelja prepuna poruka, jasnih za one koji razumiju ili koji se zanimaju. Ona je s druge strane vrlo zatvorena – poruke su tajna za sve ostale. Ona je tradicionalna – prema porukama koje potvrđuju duboku vjeru u Boga i univerzalne općeljudske duhovne vrijednosti, a avangardna – prema hrabrom odstupanju od jasnih pravila islamske ikonografije. Riječ je o Turskoj kući kakva ne može postojati u Turskoj, već samo izvan nje. Njeno je neuklapanje međutim u skladu s duhovnim kontekstom grada na razmeđi kultura – mediteranske i kontinentalne, domaće i strane, te je upravo njena dvojnost i dvoznačnost čini, ma koliko to neobično zvučalo, tipično riječkom. Recentno dešifriranje poruka na Turskoj kući bez sumnje pridonosi razjašnjavanju njene dokumentarne i znanstvene dimenzije, ali i rasapu njene mističnosti. Ipak, rasvjetljavanje povijesne priče o toj kući, ma kako nepotpuno bilo, omogućit će, budući da volimo samo ono što poznajemo, naše prihvaćanje i udomljavanje – ne više Turske kuće u Rijeci, već jedne i jedinstvene riječke Turske kuće. Mr. sc. Nana Palinić, dipl. ing. arh.
131
Recenzija teksta “Arabički natpisi na Turskoj kući u Rijeci” Posebno mi je zadovoljstvo dati svoje mišljenje o radu “Arabički natpisi na Turskoj kući u Rijeci” autora dr. sc. Muhameda Ždralovića i Mubere MaslićŽdralović, iz kojeg se vidi da je arapsko pismo u različitim varijantama i namjenama te arabesknim motivima bilo u upotrebi i na arhitektonskim spomenicima na hrvatskim prostorima. U radu je istaknuto da se u Rijeci nalazi rijedak spomenik arhitekture na čijim su vanjskim zidovima arabičke inskripcije koje daju sliku vremena u kojem su nastale. Naime, to je vrijeme Osmanlijskoga Carstva na izdisaju, koje pokušava popraviti svoj politički i diplomatski položaj te u visoku državnu administraciju uključuje i neturke. Među takvima je bio i Armenac Nikolaki Nikolaides. Očito odan Porti, prepoznatljivim je elementima obilježio svoju rezidenciju u Rijeci, a lojalnost domaćinu iskazao kroz arhitekturu u neomaurskm stilu, karakterističnu za onovremena austrijska zdanja, posebice česta u bosanskim gradovima – Sarajevu (Gradska vijećnica), Bugojnu (Gimnazija), Mostaru (Hotel Neretva) itd. Za razliku od spomenutih građevina u Bosni, riječko je zdanje jedinstveno po inkorporiranim arabesknim natpisima. Stoga je Turska kuća, s 95 arabičkih natpisa univerzalnoga značenja, ne samo arhitektonski već i jedinstven kulturološki spomenik. Predstavljanjem svih arabeskno stiliziranih oblika i kaligrafskih natpisa na katovima i potkrovlju zgrade te donošenjem značenja tih ispisa stručno potkrijepljenom transkripcijom, transliteracijom i prijevodom na hrvatski jezik, autori, dr. sc. Muhamed Ždralović i Mubera Maslić-Ždralović, učinili su ih dostupnima stručnoj i znanstvenoj javnosti za moguća daljnja istraživanja, a široj javnosti dali temeljna saznanja o tom unikatnom kulturnom objektu. Prof. dr. sc. Ekrem Čaušević
133
CIP – Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA RIJEKA UDK 341.81 Nikolaides, N. N. 94(497.5 Rijeka)”18/19" 728.3(497.5 Rijeka) TURSKA kuća – Casa Turca u Rijeci / autori Esma Halepović Đečević ... <et al.> ; prijevodi sažetaka Elka Fanton (engleski jezik) ... <et al:> ; fotografije Mirjana Lončar>. - Rijeka : Hrvatsko-tursko društvo : Liber, 2007. Summary; Sommario; Özet. ISBN 978-953-95659-0-7 (Hrvatsko-tursko društvo Rijeka). ISBN 978-953-7165-46-8 (Liber) 1. Halepović-Đečević, Esma I. Nikolaides, Nikolai Nikolaki – Život i djelo II. Hrvatsko-tursko društvo (Rijeka)— Djelovanje III. Konzulati — Rijeka — Povijest — 19.-20. st. IV. Rijeka — Turska kuća — Povijesnoumjetnički prikaz ISBN 978-953-95659-0-7 (Hrvatsko-tursko društvo Rijeka) ISBN 978-953-7165-46-8 (Liber d.o.o. Rijeka)
ISBN 978-953-95659-0-7
9 789539 565907