Olimp 97.

ZLATNA PIRUETA KROZ

POVIJEST TV PRIJENOSA

SPORTSKA DOGAĐANJA 2026. U HRVATSKOJ

Novi val hrvatskog ženskog tenisa

USUSRET ZOI MILANO CORTINA 2026. Pet hrvatskih priča s "igara snijega i leda"

NOVA TOYOTA C-HR

HYBRID ELECTRIC

IMPRESSUM

ZA NAKLADNIKA

Siniša Krajač

Hrvatski olimpijski odbor

Odranska 1/1 10 000 Zagreb

GLAVNA UREDNICA

Ninna Lara Vidaković

UREDNIŠTVO

Vinko Knežević, Ana Popovčić, Jura Ozmec,

Danira Bilić, Saša Ceraj, Marija Leskovec, Neven Cvijanović

PRODUKCIJA

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Velimira Kljaića 4 10 000 Zagreb

TISAK

Grafički zavod Hrvatske Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb

NAKLADA 3200 primjeraka

Naslovnica

Foto: HOO/ Kolektiff

Montaža: Tomislav Vranić

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

str. 4

OD OLIMPA DO OLIMPA najveći sportski uspjesi proteklih nekoliko mjeseci

str. 14

VELIKI DAN HRVATSKOG SPORTA

str. 24

USUSRET ZOI MILANO CORTINA 2026. Pet velikih priča s igara snijega i leda

str. 32

str. 28 ŽENSKI SPORT Novi val hrvatskog ženskog tenisa

SPORT & MODA

Moda okovana snijegom i ledom

str. 36

NAJAVA SPORTSKIH DOGAĐANJA U 2026.

str. 44

OLIMPIJSKE LEGENDE

str. 38

ZLATNA PIRUETA KROZ POVIJEST TV PRIJENOSA

Renco Posinković

IVAN HUKLEK - PRVA

OLIMPIJSKA HRVAČKA

MEDALJA U SAMOSTALNOJ

HRVATSKOJ

Iako Hrvatski olimpijski odbor čeka službenu (MOO-ovu) potvrdu informacije koju je objavila Međunarodna agencija za testiranje (ITA), sve upućuje na sretan epilog za hrvatskog hrvača. Podsjetimo, Huklek je na olimpijskim igrama u Tokiju izgubio od Zuraba Datunašvilija dvoboj za brončanu medalju u kategoriji do 87 kg, ali kasnije je utvrđeno kako je srbijanski reprezentativac gruzijskih korijena u svibnju 2021. godine, dva mjeseca uoči OI u Tokiju, manipulirao s davanjem uzorka urina za antidopinšku kontrolu. Osim tog prekršaja uoči tokijskih Igara, Datunašvili je krivotvorio i razlog za propuštanje antidopinške kontrole izvan natjecanja u siječnju 2022. godine. Zbog svega toga je u rujnu prošle godine CAS suspendirao Datunašvilija na pet godina te mu izbrisao sve rezultate od svibnja 2021. do travnja 2023., a OI u Tokiju su održane upravo u tom razdoblju.

Datunašvili se žalio na tu odluku, ali njegova žalba je odbijena što mu znači i gubitak brončanog olimpijskog odličja.

hrvanje

MARIN RANTEŠ JE VICEPRVAK

M

arin Ranteš je novim sjajnim ostvarenjem pokazao kako u njemu imamo jakog sportskog aduta. U listopadu je, u nizozemskom Eindhovenu, postao viceprvak Europe u BMX Freestyleu. Naš predstavnik je nakon prvog mjesta u kvalifikacijama potvrdio klasu i u finalu te je srebrom obogatio kolekciju odličja.

JERE HRIBAR

NAS VRATIO NA

PLIVAČKU KARTU EUROPE plivanje

Hrvatska se nakon devet godina čekanja

vratila na plivačku kartu Europe zahvaljujući odličnim ostvarenjima na Europskom prvenstvu u malim bazenima

kojem je u prosincu domaćin bio poljski Lublin. Jere Hribar plivao je najbrže u finalu 50 m slobodno te s vremenom 20.70 osvojio zlatnu medalju i naslov europskog prvaka! Njegovo pobjedničko vrijeme ujedno je i izjednačen hrvatski rekord kojeg je dosad samostalno držao legendarni olimpijac

Duje Draganja (Istanbul 2009., EP u 25-metarskim bazenima). Od nedjelje je uz Duju i drugi Splićanin.

Dan prije splitski “torpedo” postao je i europski doprvak na 100 m slobodno.

Osvojio je drugo mjesto u finalu s rezultatom

45.64, što je hrvatski rekord kojim je nadmašio najbolje vrijeme koje je postavio samo dan ranije. U polufinalu je isplivao

45.76, rezultat kojim je poboljšao dotadašnji hrvatski rekord u vlasništvu Duje Draganje s EP-a u 25-metarskim bazenima iz 2008. u Manchesteru (46.08). Hribar je tako postao i prvi Hrvat koji je u malim bazenima isplivao”stotku” ispod 46 sekundi..

Splićanin je osvojio tri medalje: uz dvije spomenute, prvog je dana natjecanja osvojio broncu u utrci štafeta 4x50 slobodno (Jere Hribar, Nikola Miljenić, Božo Puhalović i Luka Cvetko). Naša je štafeta u finalu ostvarila vrijeme od 1:23.79, što je za 61 stotinku sporije od hrvatskog rekorda iz 2009. godine (1:23.18 - Draganja, Todorović, Puninski, Delač). Zanimljivo da je naš četverac u kvalifikacijama bio najbrži (1:23.51)…

Sjajan je bio i nastup mlade Stubičanke

Jane Pavalić u disciplini 50 m slobodno, koja je svoj nastup u finalu EP-a  završila na respektabilnom 8. mjestu.

SREBRNI DEBI boks

PERKOVIĆEV

Krajem studenog, na Europskom prvenstvu U-23 u Budimpešti, pravi lav u ringu bio je Marko Perković, koji je donio hrvatskom boksu jedinu medalju s natjecanja. Naš predstavnik je u kategoriji preko 90 kilograma postao europski viceprvak i tako u debitantskom nastupu za reprezentaciju stigao odmah do postolja.

ZUBO I ZIZI NA POSTOLJIMA U SVJETSKOM KUPU

Kalpsko skijanje

rajem studenog Filip Zubčić se popeo na postolje u Svjetskom kupu i to nakon gotovo dvije godine. Najbolji hrvatski skijaš vrlo dobro je odradio drugu veleslalomsku vožnju u američkom Copper Mountainu što mu je donijelo treće mjesto, a to mu je 13. postolje u karijeri. Početkom prosinca Zrinka Ljutić bila je brza u veleslalomu u kanadskom Tremblantu te je doskijala do drugog mjesta. To je jubilarni 10. put da je naša najbolja skijašica završila utrku Svjetskog kupa u TOP 3, a drugi put u ovoj disciplini. Ovi uspjesi skijaša najava su odlične forme pred ZOI Milano Cortina 2026.

ZLATA, SREBRA I BRONCE SA SVJETSKIH PRVENSTAVA

Na SP-u za igrače do 18 i do 23 godine u turskom Mersinu, briljirala je naša reprezentacija sa šest odličja. Lovro Šipek i Filip Klarić u paru klasično bili su zlatni (U-23), a u mlađoj kategoriji Ivano Rajačić Muža u bližanju i izbijanju u krug je također postao svjetski prvak. Još su u U-18 konkurenciji Adrian Šipek i Rajačić Muža u štafetnom izbijanju bili srebrni, isto kao Luka Dorić u preciznom izbijanju te A. Šipek i Rajačić Muža u paru klasično. A. Šipek je u brzinskom izbijanju osvojio broncu. Na SP-u za boćarice i mješovite discipline u francuskom Maconu, seniorska mješovita reprezentacija osvojila je također šest medalja. Nives Jelovica je u disciplini bližanje i izbijanje u krug postala svjetska prvakinja, dok je Ria Vojković u disciplini pojedinačno klasično bila srebrna. Do bronci su stigle Carrolina Ban i Ria Vojković u štafetnom izbijanju, Carrolina Ban i Nikol Belasić u paru klasično, Ria Vojković i Marino Milićević u mješovitoj štafeti te Ema Maršanić u brzinskom izbijanju.

`

streljastvo

JOSIP KOMPLETIRAO

ZLATA, TRAPAŠI

SVJETSKI PRVACI

Hrvatski strijelac Josip Glasnović novi je svjetski prvak u trapu, čime je popunio kolekciju zlatnih medalja osvojenih na velikim natjecanjima i na najljepši način začinio sjajan dan za hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u gađanju letećih meta održanom u Ateni. Pojedinačnom finalu prethodila je, u jutarnjem programu, zadnja serija kvalifikacija. U njima je Anton Glasnović izjednačio svjetski rekord sa svih 125 pogodaka, a njegov brat Josip je bio drugi sa 124 pogođene mete. Uz braću Glasnović, nastupio je i Giovanni Cernogoraz te zauzeo 18. mjesto sa 119 pogodaka. Hrvatska je time, s ukupno 368 pogodaka, osvojila svjetsko momčadsko zlato!

U finalu je malo nedostajalo da u Hrvatsku stigne i odličje Antona Glasnovića. No, kako je u finalu skupio devet promašaja, završio je korak do medalje - osvojio je četvrto mjesto. No zato je njegov brat Josip postao svjetski prvak: olimpijskom zlatu iz Rija 2016. i onome s Europskog prvenstva u Suhlu 2013., pridodao je svjetsko zlato u pojedinačnoj konkurenciji, i to samo nekoliko sati nakon što je popunio zbirku momčadskih zlatnih kolajni.

- Vrlo sam emotivan. Naporno sam trenirao i pripremao se za ovo prvenstvo. Volim ovaj sport, volim se nositi s pritiskom. Jako sam sretan što sada imam sve zlatne medalje

- izjavio je Josip Glasnović nakon sjajnog nastupa u finalu.

NOVA ODLIČJA POTVRDA

KVALITETE I RADA

SVJETSKA

BRONCA OTKRILA

NOVU ZVIJEZDU

Džudašice nas nikada ne iznevjere, a tako je bilo i na Grand Prixu u kineskom Qingdaou.

Lara Cvjetko je sjajnim borbama i osvajanjem zlata pokazala da je zasluženo broj 1 na svjetskoj ljestvici u kategoriji do 70 kilograma. Sljedeći mjesec novo najsjajnije odličje s Grand Prixa, četvrto u karijeri, ukupno šesto, iz meksičke Guadalajare.

S druge strane Helena Vuković (+78 kg) je na istim turnirima stigla do rezultata karijere – prvo do bronce, a zatim i srebra.

A početkom listopada senzacionalan rezultat napravila je Jana Cvjetko te tako potvrdila da je nadolazeća zvijezda džuda. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu u peruanskoj Limi je osvojila broncu u kategoriji do 70 kilograma. Za Hrvatsku to je ukupno deveto odličje u povijesti svjetskih juniorskih prvenstava. Sredinom studenog i Zagreb je ugostio Grand Prix. Ana Viktorija Puljiz okitila se srebrom (-57 kg), a Iva Oberan (-63 kg) i Helena Vuković broncom (+78 kg).

dzudo jiu-jitsu

NA Europskom prvenstvu u Antwerpenu 2025., hrvatski natjecatelji izborili su dva odličja potvrdivši da se mogu ravnopravno nositi s vodećim europskim reprezentacijama. Paula Sophie Pandol bila je srebrna u disciplini jiu-jitsu (U21 -63 kg), a Nadina Biljanović brončana u disciplini Fighting System (Adult +70 kg). Sjajni rezultati nastavili su se i u studenom na Svjetskom prvenstvu u Bangkoku gdje su naši borci stigli do četiri postolja. Luka Vuksan je nakon osvajanja europskog naslova sada postao svjetski prvak u kategoriji do 94 kilograma discipline No-Gi. Jakov Matišić (-85 kg) je osvojio srebrnu medalju, a Benjamin Nadarević (-62 kg) i Nadina Biljanović (+70 kg) okitili su se brončanim odličjima. Na istom mjestu budućnost hrvatskog ju-jitsua nastupila je na Svjetskom prvenstvu mlađih kategorija te na Svjetskom kupu za U14 osvojivši ukupno devet odličja. Uz dva zlata za Paulu Sophie Pandol (U-21), srebro i broncu je oko vrata stavila Nora Filić (U-18, -44 kg), svjetska viceprvakinja je postala Mihaela Car (U-16, +63 kg), a na Svjetskom kupu srebrni je bio Mihael Mejdanac (U-14, +69 kg). Svjetske bronce su osvojili Jure Barišić (U-21, -94 kg), Ilija Suhalj (U-16, +77 kg) i Fran Sedlovski (U-16, -56 kg).

Let i m o i z i m i !

Zagreb Berlin, Stockholm, Barcelona

Split Istanbul Dubrovnik Frankfurt, Rim

Rijeka, Osijek i Zadar München

Provjerite red letenja i kupite kartu!

Dobra povezanost unutar Hrvatske.

croatiaairlines com

Službeni prijevoznik olimpijaca

MATIJA ČREP DO REZULTATA KARIJERE

Vrhunac sezone bio je krajem listopada u kineskom Wuxiju gdje je Matija Črep ostvario rezultat karijere na Svjetskom prvenstvu u seniorskoj konkurenciji, jer je nanizao četiri pobjede te tako osvojio brončano odličje u kategoriji do 68 kilograma. Za našu reprezentaciju to je bila i jedina medalja s ovog natjecanja.

U studenom je u Švicarskoj održan juniorski EP, a od tamo su stigli rezultati na koje moramo biti ponosni. Europske prvakinje postale su Petra Uglešić (-44 kg), Ozana Radić (-52 kg) i Maja Srhoj (-68 kg). Sofija Hinić (-46 kg) popela se na srebrno postolje, a Klara Uglešić (-59 kg) je dohvatila broncu. Spomenimo kako je reprezentacija zauzela drugo mjesto u ženskoj konkurenciji kao i drugo mjesto u ukupnom plasmanu, dok je srčana Petra Uglešić proglašena za MVP natjecanja. Prosinac je donio nova odličja s Europskog U-21 prvenstva, Priština je bila sretna za našu reprezentaciju, jer su se hrvatski predstavnici devet puta penjali na postolje. Europskim zlatima okitili su se Oscar Kovačić (-80 kg) i Mila Mastelić (-73 kg), srebrna odličja pripala su Maji Srhoj (-73 kg) i Dori Meštrović (-62 kg), dok su do medalja brončanog sjaja stigli Grga Dugac (-74 kg), Lorena Žanko (+73 kg), Magdalena Matić (+73 kg), Dora Radek (-49 kg) i Sofija Hinić (-46 kg). Reprezentacija je dobila pehar za drugo mjesto u ukupnom plasmanu ženske konkurencije.

taekwondo

pikado

SENZACIONALNI USPJESI NAŠE REPREZENTACIJE

Muška reprezentacija ostvarila je povijesni uspjeh na WDF Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji u rujnu, te je u konkurenciji 46 zemalja, u ekipnom dijelu natjecanja, osvojila broncu. Prva medalja za Hrvatsku s ove razine natjecanja u klasičnom pikadu. Zasluge za senzaciju u društvu velikih pikado sila imali su Boris Krčmar, Romeo Grbavac, Marko Janjić i Danijel Ožbolt.

A nevjerojatna dominacija naših pikadista dogodila se na IDF Svjetskom prvenstvu u elektronskom pikadu u Slovačkoj u listopadu. Naši predstavnici osvojili su čak 20 medalja – 12 zlata, tri srebra i pet bronci. Izdvojimo da su u seniorskoj konkurenciji i muška i ženska ekipa najbolji na svijetu, juniori treći, najuspješniji pojedinac bio je Boris Krčmar koji je u raznim disciplinama stigao do sedam naslova svjetskog prvaka, a kod pikadistica to je bila Marina Letica sa šest najsjajnijih odličja. Velesila smo u ovom sportu, a medalje oko vrata su stavili i Romeo Grbavac, Danijel Ožbolt, Vladimir Lešić, Neven Rešetar, Tomislav Rosandić, Josipa Brzić i Sandra Ivić.

NAJBOLJI NA SVIJETU EKIPNO I POJEDINAČNO

Ulistopadu smo vidjeli potpunu dominaciju reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u sportskom ribolovu iz brodice za seniore i U-21 nacionalnu vrstu u Herceg Novom – čak šest medalja. U seniorskoj kategoriji osvojili smo zlato u ekipnoj konkurenciji: Ivan Galzina postao je ponovno svjetski prvak, a srebro je pripalo Davidu Pineziću. Jednak rezultat ostvarili su i juniori koji su ekipno najbolji na svijetu, a pojedinačno je Vito Ferara zlatni, dok je Teo Hajdaraj bio srebrni. Malo kasnije, u Portugalu je održano 32. Svjetsko prvenstvo u lovu ribe s obale za seniorke, a oduševila je Tea Sikirić koja je u pojedinačnoj konkurenciji po drugi put postala svjetska prvakinja. Reprezentacija je i ekipno stigla do postolja, cure su ukupno bile treće.

OTPetica

Zabavna strana bankarstva

VERONIKA SE DOKAZALA I NA SVJETSKOJ POZORNICI

Ulistopadu je Veronika Vilk na velikoj pozornici dokazala kako je budućnost našeg sporta te je na Svjetskom prvenstvu u hrvanju do 23 godine u Novom Sadu osvojila brončano odličje. Mlada hrvačica tako nastavlja nizati uspjehe na velikoj sceni, jer je u 2025. stigla do medalje istog sjaja i na Europskom prvenstvu (U-23).

kickboxing

HRVATSKA NAJUSPJEŠNIJA

U ABU DHABIJU

Kickboxing reprezentacija je na Svjetskom prvenstvu u Abu Dhabiju osvojila 24 medalje od čega osam zlatnih, sedam srebrnih i devet brončanih, a u ukupnom poretku bila je najbolja od 83 zemlje. Svjetski prvaci su Elizabeta Crnković, Lucija Bilobrk, Karmela Makelja, Ana Stojanović, Ivan Bertić, Roko Doždor, Vito Košar i Andrej Kedveš Viceprvaci svijeta su Antonija Zec, Anđelina Videc, Petra Perković, Patrik Berger, Luka Žuljević, Ante Verunica i Toni Čatipović

Na postolje su se još popeli Lucija Bakalar, Ela Znaor, Anđela Pandža, Lorena Barbir, Ivano Čelić, Roko Benić, Mikael Golubović, Muhamet Deskaj i Anto Širić. Broj medalja sve govori, a napomenimo kako je Ivica Ivić bio zlatni u veteranskoj konkurenciji.

hrvanje

IVAN KVESIĆ BRONČANI NA SVJETSKOM PRVENSTVU

Ustudenom je Ivan Kvesić pružio borbene izvedbe na Svjetskom prvenstvu u Kairu te je reprezentaciju razveselio brončanom medaljom u kategoriji do 84 kilograma. Za našeg karatista to je drugo odličje s ove razine natjecanja nakon što je bio zlatni prije sedam godina u Madridu. Njegov brat Anđelo Kvesić (+84 kg) u rujnu je bio pobjednik prestižnog međunarodnog karate turnira Super Eight koji se održao u SD Trnsko u Zagrebu. Naš karatist je drugi put u karijeri došao do ukupne pobjede i to zahvaljujući dramatičnom trijumfu u finalu.

Grad Poreč-Parenzo

Večer u znaku zvijezda istinskih

Tradicionalnu svečanost Velikog dana hrvatskog sporta u Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela The Westin nazočnošću je uveličao predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković, s njim u društvu bio je ministar turizma i sporta Tonči Glavina, a uz domaćine - čelnika HOO-a Zlatka Matešu i glavnog tajnika Sinišu Krajača, bili su i izaslanicipredsjednika Republike, proslavljeni olimpijac Tomislav Paškvalin, te predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnik Krunoslav Katičić. Svečanosti, na kojoj je HOO dodijelio

Na kraju još jedne uspješne sportske godine Hrvatski olimpijski odbor je 32. put proglasio i nagradio najuspješnije sportašice, sportaše i trenere te dodijelio druga vrijedna priznanja, kao i Nagradu “Matija Ljubek” sportskim zaslužnicima za životno djelo

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ

Fotografije: HINA / Damir

Senčar; CROPIX / Josip Bandić; Kolektiff / Jozo Čabraja

13 nagrada i priznanja, nazočila je i članica MOO-a iz Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović Čak 33 kandidature obilježile su izbor najuspješnijeg sportaša godine na izmaku, ali sjajni strijelac Josip Glasnović, svjetski i europski prvak u disciplini trap, ni trenutka nije bio dvojben. Naime, olimpijski pobjednik iz Rija 2016. dodao je ove godine u trofejnu kolekciju još i ekipno svjetsko zlato te ekipno europsko srebro i broncu. Partneri u tim pothvatima bili su mu brat Anton Glasnović i Giovanni Cernogoraz. Izjednačio je čak i

svjetski rekord (125/125), pa s puno optimizma gleda u budućnost:

- Bila je ovo uistinu sjajna godina, i za mene osobno, i za hrvatsku reprezentaciju, a već iduća otvara nove ambicije, borbu za olimpijske norme za LA 2028. Vjerujem da je mogu dohvatiti već u prvom pokušaju i tako osigurati četvrti nastup na Olimpijskim igrama…

Samo dvije kandidature manje stigle su u pojedinačnoj

ČAST MI JE DRŽATI OVU NAGRADU

U RUKAMA, ISPUNJENA SAM ZADOVOLJSTVOM I ZBOG ČINJENICE

DA SMO JE JA I MOJ TRENER OSVOJILI ISTE VEČERI. TO JE NEŠTO ŠTO SANJAM OTKAD ZNAM ZA DŽUDO I ZA SPORT (Lara Cvjetko)

Zrinka Ljutić i Lara Cvjetko s nagradama HOO-a koje im je uručio hrvatski premijer Andrej Plenković

ženskoj konkurenciji, a sportašice godine su svjetska džudaška doprvakinja i vlasnica europske bronce Lara Cvjetko te senzacionalna osvajačica Malog kristalnog globusa u slalomu, skijašica Zrinka Ljutić. Budući da su im mame sestre, nekako se čini i pravičnim da naslov najbolje ostane u širem obiteljskom krugu. - Čast mi je držati ovu nagradu u rukama, ispunjena sam zadovoljstvom i zbog činjenice da smo je ja i moj trener osvojili iste večeri. To je nešto što sanjam otkad znam za džudo i za sport, i bit će mi novi vjetar u leđa za nove dobre rezultate u nastavku karijere. A nakon dva svjetska srebra, doći će jednom i to zlato, vjerujem i olimpijska medaljakazala je Lara Cvjetko koja je na IJF-ovoj ljestvici

Nagradu HOO-a za najbaolju momčad, u ime suigrača, primio je kapetan rukometne

reprezentacije Ivan Martinović

Josipu Glasnoviću nagradu HOO-a dodijelio je ministar turizma i sporta Tonči Glavina

u svojoj kategoriji trenutačno prva džudašica svijeta. - Zahvalna sam jer imam priliku raditi ovo što radim, makar sam svjesna da ova sezona u Svjetskom kupu možda neće biti tako uspješna kao prethodna, pritom mislim na osvajanje Globusa, ali slijedi olimpijska godina pa je u rezultatskom smislu zapravo sve još otvoreno - poruka je Zrinke Ljutić, ponajveće hrvatske uzdanice na skorašnjim Zimskim olimpijskim igrama Milanu i Cortini d’Ampezzo.

Hrvatska ženska kuglačka reprezentacija

Ivica Tucak

Zagreb 89.1 i 98.0 / Rijeka 87.6, 91 .0, 100.1 / Osijek 99,1

Iako se hrvatska rukometna „bajka“ dogodila početkom godine, sjaj svjetskog srebra, iskovanog u zagrebačkoj Areni, nije nimalo zgasnuo. Štoviše, rukometaši su, osim nagrade za najuspješniju momčad godine, dobili i priznanje za najvećeg sportskog promicatelja Hrvatske u svijetu. Zasluženi trofeji završili su u rukama vođe novog reprezentativnog naraštaja Ivana Martinovića i njegovih suigrača Matea Maraša i Marija Šoštarića

Zanimljivo je da su se među 11 nominiranih za momčad godine našle čak četiri reprezentacije iz streljaštva, što samo svjedoči kakvu su berbu odličja imali naši strijelci u 2025. godini.

Gotovo poslovično, tročlana samostrel reprezentacija konkurirala je i za žensku ekipu godine, ali naslov najuspješnijih ponijele su kuglačice, i to 10 članica hrvatske reprezentacije koja je na SP-u u Mađarskoj uspjela obraniti naslov svjetskih prvakinja.

Drugo mjesto u Europi i sedmo na svijetu, ovaj put u veslačkom četvercu bez kormilara, ponovno je na pozornicu dovelo braću Sinković, gotovo pretplatnike nagrade za najuspješniji sportski par, štafetu ili posadu. Primili su je u društvu braće Lončarić, doskorašnjih suveslača iz četverca. Oba bratska para vraćaju se u dvojce – na pariće (Sinkovići) i bez kormilara (Lončarići).

Još jedan sjajan kvartet bio je itekako konkurentan za ovu nagradu - brončana plivačka štafeta s EP-a u 25-metarskim bazenima (Hribar, Miljenić, Puhalović, Cvetko), ali rezultat je ostvarila u neolimpijskoj disciplini 4x50 metara.

Najuspješnija sportašica iz neolimpijskih sportova je Mirela Kardašević iz ronjenja, a najbolji sportaš Roko Doždor iz kickboxinga/ savatea (desno); nagrađeni su i najbolji treneri iz neolimpijskih sportova - Ivan Drviš i Mario Košar (lijevo)

Nagrada HOO-a za najuspješniju posadu pripala je veslačkom četvercu bez kormilara (Valent i Martin Sinković, Patrik i Anton Lončarić)

ZAHVALNA SAM JER IMAM PRILIKU RADITI OVO ŠTO RADIM, MAKAR SAM SVJESNA

DA OVA SEZONA U SVJETSKOM KUPU MOŽDA NEĆE BITI TAKO USPJEŠNA KAO

PRETHODNA, ALI SLIJEDI OLIMPIJSKA

GODINA PA JE U REZULTATSKOM SMISLU

ZAPRAVO SVE JOŠ OTVORENO (Zrinka Ljutić)

Prije tri godine HOO je uveo i nagrađivanje sportašica i sportaša iz neolimpijskih sportova, a u vrlo jakoj konkurenciji ovogodišnji laureati su Mirela Kardašević svjetska prvakinja i rekorderka u ronjenju na dah (bazenske discipline) i Roko Doždor, dvostruki svjetski prvak - u kickboxingu i savateu. Obilje sportskih uspjeha u 2025. godini zaoštrilo je izbor trenera godine i HOO je odlučio za 2025. godinu dodijeliti četiri ravnopravne nagrade predstavnicima struke iz olimpijskih sportova. Najbolji treneri iz pojedinačnih sportova su Amir Ljutić (skijanje), Dragan Crnov (džudo) i Branko Pereglin (streljaštvo), dok je taj naslov

za momčadski sport ponio rukometni izbornik Dagur Sigurdsson. Budući da je odsutan iz Hrvatske, nagradu je primio Denis Špoljarić. No, tu nije kraj popisa trenerskih laureata… Premijerno od ove godine uvedeno je i nagrađivanje trenera u neolimpijskim sportovima, a prvi dobitnici su Ivan Drviš (ronjenje) i Mario Košar (kickboxing).

Veliku pozornost privukla je i HOO-ova nagrada za fair play, uručena skijaškom olimpijcu Filipu Zubčiću, koji je na utrci Svjetskog kupa u austrijskom Gurglu korektno prijavio da je tijekom prve slalomske vožnje „zahaklao“ vrata, što je bilo teško uočiti čak i na snimkama.

Tako je ostao bez druge vožnje, ali s potezom koji je odjeknuo kao vrhunska fair play gesta. Dobitnik posebnog priznanja za promicanje sporta je povjesničar sporta i istaknuti publicist Jurica Gizdić, koji nas je iznenada napustio prije mjesec dana. Posthumno priznanje autoru čak 94 knjige sportske tematike primio je njegov brat Ćiro Gizdić. Svi sudionici svečanosti mogli su na odlasku iz Westina dobiti na dar posljednju objavljenu knjigu neumornog Jurice Gizdića „Hrvatski suci na olimpijskim igrama“. Tradicionalna HOO-ova Nagrada „Matija Ljubek“ sportskim zaslužnicima za životno djelo završila je u rukama Nikole Bralića (veslanje), Željka Jerkova (košarka), Siniše Viteza (streljaštvo), Branka Zemunika (dizanje utega) i glavnog tajnika Gimnastičkog kluba Osijek Žito Tomislava Markovića. U ime nagrađenih zahvalio je veslački mag Nikola Bralić koji je preuzeo i Zemunikovu nagradu, a u kratkom obraćanju našalio se s odrednicom nagrade „za životno djelo“: - Ni nakon primitka ove nagrade, mi ne mislimo stati…

Dio tradicije Velikog dana hrvatskog sporta postalo je i uručenje vrijedne donacije Rotary kluba Zagreb

Medvedgrad za pomoć bivšim hrvatskim sportašicama, sportašima i trenerima koji nisu osigurali osnovne uvjete egzistencije tijekom sportskih karijera. Predsjednik kluba

Saša Missoni u te humane svrhe uručio je ček na 27.500

Nagradu HOO-a za najbolje trenere u olimpijskim sportovima primili su (slijeva): Dragan Crnov (džudo), Amir Ljutić (skijanje), Branko Pereglin (streljaštvo) i Denis Špoljarić u ime Dagura Sigurdssona (rukomet)

BILA JE OVO UISTINU SJAJNA GODINA, I ZA MENE OSOBNO, I ZA HRVATSKU

REPREZENTACIJU, A VEĆ IDUĆA OTVARA

NOVE AMBICIJE, BORBU ZA OLIMPIJSKE

NORME ZA LA 2028. VJERUJEM DA JE MOGU DOHVATITI VEĆ U PRVOM

POKUŠAJU I TAKO OSIGURATI ČETVRTI

NASTUP NA OLIMPIJSKIM IGRAMA… (Josip Glasnović)

eura predsjedniku Zaklade hrvatskih sportaša Tomislavu Paškvalinu. Sjajna gesta za predblagdansko vrijeme darivanja… Hrvatski sportaši i sportašice osvojili su na velikim međunarodnim natjecanjima (SP, EP, SK, EK) u 2025. godini 577 medalja, a samo u seniorskoj konkurenciji stiglo ih je 311. I premijer Andrej Plenković ocijenio je godinu vrlo uspješnom, a kao najugodnije iznenađenje hrvatskog sporta u ovoj godini apostrofirao je plivače. U završnoj poruci na svečanosti kratko je kazao: - Sjajni su rezultati ostvareni ove godine i čestitam svim sportašicama i sportašima, svim trenerima i ljudima koji rade u našim ekipnim i pojedinačnim sportovima. Veliki dan hrvatskog sporta uvijek donosi rezime i priliku za sve

Klaudija Bubalo uručila je Nagradu HOO-a “Matija Ljubek” za životno djelo: Željku Jerkovu, Nikoli Braliću (osobno i u ime Branka Zemunika), Tomislavu Markoviću za GK Osijek Žito i Siniši Vitezu

VELIKI DAN HRVATSKOG SPORTA 2025.

nas i hrvatsku javnost da vidi koliko je truda i rada na kraju nagrađeno izvanrednim rezultatima. Čestitam svima od srca, a osobito dobitnicima nagrada za životno djelo, to su naše sportske legende… Već u siječnju kreću sportska uzbuđenja i zasigurno nova velika sportska godina za nas. Rukometaši su na europskoj smotri, ubrzo nakon njih pratit ćemo olimpijce na Zimskim olimpijskim igrama, potom i obilje velikih natjecanja u brojnim pojedinačnim sportovima… Naravno, vrhunac ljeta bit će Svjetsko nogometno prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku, a na koje Vatreni odlaze nakon najboljih kvalifikacija u povijesti.

Nikša Kaleb uručio je Filipu Zubčiću Nagradu HOO-a za fair play

Posebno priznanje HOO-a za promicanje sporta posthumno je dodijeljeno Jurici Gizdiću (nagradu je preuzeo njegov brat Ćiro Gizdić)

Predsjednik

Rotary kluba Zagreb

Medvedgrad

Saša Missoni predao je ček na 27.500 eura predsjedniku Zaklade hrvatskih sportaša Tomislavu Paškvalinu

NAJUSPJEŠNIJA HRVATSKA SPORTAŠICA

Lara Cvjetko (džudo) i Zrinka Ljutić (skijanje)

NAJUSPJEŠNIJI HRVATSKI SPORTAŠ

Josip Glasnović (streljaštvo)

NAJUSPJEŠNIJA HRVATSKA

ŽENSKA SPORTSKA EKIPA

Hrvatska kuglačka reprezentacija

(Ana Bacan Schneider, Venesa Bogdanović, Valentina Gal, Amela Nicol Imširević, Matea Juričić, Sara Pejak, Paula Polanščak, Nataša Ravnić, Klara Sedlar, Anja Vicković)

NAJUSPJEŠNIJA HRVATSKA

MUŠKA SPORTSKA EKIPA

Hrvatska rukometna reprezentacija

(Dominik Kuzmanović, Ivan Pešić, Marin Jelinić, Zvonimir Srna, Tin Lučin, Marko Mamić, Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić, Ivano Pavlović, Ivan Martinović, Luka Lovre Klarica, Mateo Maraš, Mario Šoštarić, Filip Glavaš, Veron Načinović, Marin Šipić, Josip Šimić, Leon Šušnja, Igor Karačić, David Mandić)

NAJUSPJEŠNIJI SPORTSKI PAR, ŠTAFETA ILI POSADA

Veslački četverac bez kormilara

(Martin i Valent Sinković, Patrik i Anton Lončarić)

NAJUSPJEŠNIJI HRVATSKI TRENER

Amir Ljutić (skijanje), Dragan Crnov (džudo), Branko Pereglin (streljaštvo), Dagur Sigurdsson (rukomet)

NAJUSPJEŠNIJA HRVATSKA SPORTAŠICA

U NEOLIMPIJSKIM SPORTOVIMA

Mirela Kardašević (ronjenje)

NAJUSPJEŠNIJI SPORTAŠ

U NEOLIMPIJSKIM SPORTOVIMA

Roko Doždor (kickboxing/savate)

NAJUSPJEŠNIJI HRVATSKI TRENER IZ

NEOLIMPIJSKIH SPORTOVA

Ivan Drviš (ronjenje) i Mario Košar (kickboxing)

NAJVEĆI SPORTSKI PROMICATELJ

HRVATSKE U SVIJETU Hrvatska muška rukometna reprezentacija

NAGRADA HOO-a ZA FAIR PLAY Filip Zubčić (skijanje)

POSEBNO PRIZNANJE HOO-a ZA PROMICANJE SPORTA Jurica Gizdić (posthumno)

NAGRADA HOO-a “MATIJA LJUBEK” (za životno djelo)

Nikola Bralić (Zagreb), Željko Jerkov (Split), Siniša Vitez (Solin), Branko Zemunik (Zagreb) Gimnastički klub Osijek Žito

SVI LAUREATI HOO-a 2025.

5 s “ igara snijega i leda ” HRVATSKIH PRIČA

Uoči Zimskih olimpijskih igara

koje u Italiji počinju 6. veljače, izdvojili smo pet upečatljivih priča vezanih uz nastupe naše reprezentacije

Piše: VITO ZRNIĆ

Foto: HINA/ EPA; CROPIX/ Nenad Dugi, Srđan Vrančić

Zimske olimpijske igre koje će se od 6. do 22. veljače održati u Milanu i Cortini d’Ampezzo bit će jubilarne desete „igre snijega i leda“ na kojima će nastupiti hrvatski sportaši. Priča je počela u Albertvilleu 1992., a zahvaljujući tvornici medalja obitelji Kostelić, u prosjeku Hrvatska osvaja barem jedno odličje po igrama. Ostat će sigurno tako i nakon ovih Igara, budući da na zimskom olimpijskom kontu zasad stoji 11 medalja. No, svi se nadamo scenariju u kojem će Zrinka Ljutić ili Filip Zubčić podebljati tu našu kolekciju…

Nije Hrvatska, međutim, zapamtila samo medalje; našlo se u protekle 34 godine i drugih upečatljivih priča, a mi smo u ovom podsjetniku izdvojili njih pet koje se pamte.

HRVATSKA PRVI PUT NA VELIKOJ SCENI (1992.)

Malo je rečenica u kolektivnu memoriju hrvatskog sporta urezano toliko duboko kao ona koju je 8.

veljače 1992. izgovorio spiker na svečanosti otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Albertvilleu. „A sad, dame i gospodo, siguran sam da nitko od vas neće ostati sjediti. Ustanimo i pozdravimo Hrvatsku, prvi put na Olimpijskim igrama!“ odjeknulo je montažnim stadionom Théatre des Cérémonies, koji danas više ne postoji.

Oko 35.000 ljudi pljeskalo je dok su u mimohodu ozarena lica izlazili Vedran Pavlek, Siniša Vukonić te Tomislav i Željka Čižmešija, kvartet koji je te zime ispisao prvu stranicu hrvatske olimpijske knjige. Rezultati su bili daleko od spektakularnih: Pavlek je u slalomu bio 36., brat i sestra Čižmešija završili su klizačke nastupe u kratkom programu, skijaš-trkač Vukonić je zauzeo 60. mjesto u utrci na 50 km. No, to je u Savojskim Alpama ionako bilo manje važno... Emotivni je naboj bio neopisivo snažan. U Hrvatskoj je bjesnio krvavi rat, a zemlja se branila od agresora i tek je dobila međunarodno priznanje. Sportaši su bili oni putem kojih je vapila da je se čuje. A u Albertvilleu je presudno bilo da se u velikoj olimpijskoj obitelji zavijori i hrvatska zastava. Ili, kako je to godinama kasnije opisala šefica misije Sanda Dubravčić-Šimunjak, „nitko tada nije bio ponosniji od nas“.

BOB REPREZENTACIJA: „MI SMO HEROJI“ (2002.)

Sve je počelo zahvaljujući entuzijazmu višestrukog hrvatskog prvaka u motociklizmu. Ivan Šola okupio je ekipu u kojoj su još bili član brončanog osmerca iz Sydneyja Igor Boraska te Niki Drpić, Đulijano Koludra i Boris Lovrić. To je bio bob četverac koji je Hrvatsku predstavljao u Salt Lake Cityju, gdje su nakon četiri vožnje završili na 26. mjestu. U sportu koji traži iznimnu fizičku pripremljenost, psihološku stabilnost, koordinaciju i eksplozivnost, Šola i ekipa nisu se sramotili, naprotiv. Izborili su nastup skupivši kvalifikacijske bodove u ozbiljnoj konkurenciji, a na tom putu imali su i ozbiljnih padova, poput prevrtanja na stazi u Innsbrucku. Tada su proklizavali 700 metara pri brzini od 120 km/h.

„Izašli smo iz boba, stresli led za sebe i nikome ništa“, ispričali su poslije.

U Americi je najvažnije bilo opravdati mjesto u bob eliti. „U bobu je heroj onaj koji se spusti“, rekao je tada Šola. Četiri godine kasnije u Torinu, s potpuno izmijenjenom ekipom (Šola, Krajačić, Osmanović, Grabušić, Vojnović), plasman je popravljen za tri mjesta, da bi u Vancouveru 2010. ekipa u sastavu Šola, Krajačić, Mezulić, Marić i Haklits završila u top 20.

JANICA KOSTELIĆ I „SIMULTANKA“ U SALT LAKE CITYJU (2002.)

U velikoj konkurenciji nadnaravnih pothvata hrvatskih sportaša, dva događaja strše iznad ostalih. Dijeli ih tek nešto više od pola godine. Prvi je Wimbledon 2001. Gorana

Ivaniševića, a drugi

četiri Janičine medalje na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju. Tri zlata i jedno srebro u razmaku od osam dana: takav pothvat alpsko skijanje nije vidjelo ni prije ni poslije Janice. Priča je počela na Valentinovo 2002., kombinacijom u kojoj se zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta prvo vozio slalom (dvije vožnje) pa spust. Janica je u cilj spusta dojurila s gotovo sekundu i pol prednosti ispred Austrijanke Götschl, uhvativši se za glavu kad je vidjela semafor. Tri dana kasnije, šokirala je srebrom u super-G-ju, gdje joj je najsjajnija medalja pobjegla za samo pet stotinki! Zlatna je bila Talijanka Ceccarelli.

Miller promašio je vrata u prvoj vožnji slaloma, a Benjamin Raich u drugoj. U Vancouveru 2010. poduplao je učinak, ovaj put pridodavši i slalomsko srebro. U toj je utrci bio najbliže statusu olimpijskog pobjednika, budući da ga je Talijan Razzoli nadmašio za tek 16 stotinki.

„Da je vožnja bila duža za samo nekoliko vrata, tko zna, možda bih imao i zlato“, rekao je Ivica Do danas posljednju hrvatsku zimsku olimpijsku medalju iskovao je u Sočiju 2014. Ponovno srebro u kombinaciji, na +14 stupnjeva i na slalomskoj stazi koju je postavio njegov otac. Bila je to ukupno deseta medalja u ostavštini Kostelića i labuđi pjev srebrnog čovjeka Ivice.

JAKOV FAK, ČUDO IZ MRKOPLJA (2010.)

Uslijedio je slalom, u kojem je za sedam stotinki nadmašila Francuskinju Pequegnot, a priču je zaključila veleslalomskom „školicom“ i pobjedom s +1.32 ispred Šveđanke Pärson. Svijet skijanja ostao je zatečen.

„Super je to sve, ali znate, netko će srušiti taj moj rekord. Možda već na idućim Igrama“, izjavila je Janica. Njezine riječi do danas stoje zamrznute u vremenu, a rekord je netaknut...

IVICA KOSTELIĆ,

ČOVJEK

OD SREBRA (2006., 2010., 2014.)

Baš na Valentinovo, točno četiri godine nakon što je Janica započela berbu u Salt Lake Cityju, Ivica Kostelić ispunio je svoj dječački san i osvojio olimpijsku medalju. Sestriere je bio poprište dirljivih scena suza i zagrljaja brata i sestre koji su okrunili obiteljsku sagu „masterminda“ Ante Kostelića.

Ivica je te 2006. uzeo prvu od tri kombinacijske medalje, zaostavši 53 stotinke za Amerikancem Tedom Ligetyjem. Favorit Bode

Prvu od dvije olimpijske medalje koje danas blistaju negdje iznad njegova noćnog ormarića Jakov Fak osvojio je pod zastavom Hrvatske. U 34-godišnjoj povijesti nastupanja naše zemlje na ZOI, to je i dalje jedino neskijaško odličje. Na Valentinovo 2010., u utrci na 10 km sprint, Fak je čak bio i vodeći, ne promašivši nijednu metu u prva dva pucanja, a na kraju su ispred njega na pobjedničkom postolju stajali Francuz Vincent Jay i Norvežanin Emil Hegle Svendsen.

„Ovo mi je najsretniji dan u životu. Ni samome mi nije jasno kako sam pronašao pravu formu jer mi dosad ništa nije išlo od ruke“, kazao je Fak. I dok se u Vancouveru još pio šampanjac, odmah je stiglo i otrežnjenje. Fakov je trener Uroš Velepec tijekom proslave najavio da će Mrkopljanin na idućim velikim natjecanjima nastupati za slovensku reprezentaciju, s kojom je trenirao. Hrvatskoj je javnosti njegova odluka, razumljivo, teško pala, no za Fakovu je karijeru bila pun pogodak. Dvije godine kasnije postao je svjetski prvak u Ruhpoldingu, 2015. pridodao još jedno svjetsko zlato u Kontiolahtiju, a u Pjongčangu 2018. uzeo i svoju drugu olimpijsku medalju, srebro na 20 km...

SLUŽBENA AGENCIJA HRVATSKOG

OLIMPIJSKOG ODBORA

• Organizacija individualnih, grupnih i FIT putovanja

• Smještaj i odmori u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi

• Transferi, izleti i personalizirani programi putovanja

• Organizacija sportskih priprema, natjecanja i događaja za klubove i reprezentacije

• Vrhunska usluga i autentična iskustva putovanja

Vukovarska 5/1, Zagreb

Uniline d.o.o. ured Zagreb sport@uniline.hr www.uniline.hr

+385 1 457 2954

Hrvatice plasirane u Top 500 na WTA ljestvici *

69. Donna Vekić (29)

70. Antonia Ružić (22)

84. Petra Marčinko (20)

189. Jana Fett (29)

209. Petra Martić (34)

236. Tara Würth (23)

319. Lea Bošković (26)

415. Lucija Ćirić Bagarić (21)

446. Tena Lukas (30)

* renking od 29. prosinca 2025. U zagradi je dob sportašice.

Donna Vekić

Petra Marčinko

Antonija Ružić

val

Novi hrvatskog ženskog tenisa

Mala renesansa ženskog tenisa događa se zahvaljujući zapaženim rezultatima koje su tenisačice Antonija Ružić i Petra Marčinko, liderice hrvatskog novog vala, nanizale tijekom 2025. godine

Piše: VITO ZRNIĆ

Foto: UNSPLASH; CROPIX/ Ronald Goršić, Tom Dubravec, Samir Skomrlj, Davor Pongračić, Ivo Ravlić, Josip Bandić, Vladimir Dugandžić, Željko Hajdinjak

Početak 2026. i nove sezone mogao bi u hrvatskom ženskom tenisu predstavljati prijelomnicu: na Australian Openu, prvom od četiri Grand Slama, u glavnom će ždrijebu biti tri naše predstavnice - Donna Vekić (29), Antonia Ružić (22) i Petra Marčinko (20). Sve tri će novoj godini nazdraviti kao članice društva top 100, što je u usporedbi sa situacijom otprije 12 mjeseci osjetno poboljšanje krvne slike za naše tenisačice. Tada je, istina, Vekić bila i u top 20, no u eliti joj nije imao tko praviti društvo...

Mala renesansa događa se zahvaljujući zapaženim rezultatima koje su Ružić i Marčinko, liderice HR novog vala, nanizale tijekom 2025. Čvrsta i borbena Ružić, djevojka iz međimurskog mjesta Orehovica, najavila je takav scenarij još na kraju 2024., kad je s dva uzastopna ITF W50 naslova (Veracruz, Trnava) počela krčiti put prema top 100. Uslijedio je naslov na još jačem (75) ITF turniru u Trnavi, krajem zime, a nakon toga i u Mariboru. Puno su glasnije u javnosti odjeknuli rezultati na WTA turnirima: Ružić je igrala polufinale Bastada, gdje je u četvrtfinalu deklasirala prvu nositeljicu Francuskinju Bronzetti (6:4, 6:2), a onda na gotovo svakom većem turniru ostvarila barem jednu zvučniju pobjedu (u Montrealu Potapova, u Monterreyu Pavljučenkova, u Wuhanu Linette i Arango). U 2025. godini Antonia je ostvarila omjer 47-25. Saldo s kojim je sezonu zatvorila Marčinko još je impresivniji. Uz omjer 57-24, bivša juniorska osvajačica Australian Opena osvojila je u srpnju svoj prvi WTA 125 naslov (Rim) te pridodala četiri titule s ITF razine. Zagrepčanka nije imala toliko zvučnih pobjeda kao Ružić, ali je zato u drugoj polovici sezone demonstrirala zavidnu formu, a završetak u Ujedinjenim Arapskim Emiratima je bio briljantan. Osvojila je „stotice“ u Fujairahu i Dubaiju, sa 114. se vinula na 82. mjesto WTA ljestvice, uz jedan prilično zanimljiv „skalp“. U finalu Dubaija pobijedila je dvostruku Grand Slam finalisticu i bivši svjetski broj dva Veru Zvonarjevu, koja je u 42. godini nakratko prekinula mirovinu te pokazala da još uvijek ima pokoju lekciju za suparnice koje bi joj mogle biti kćeri.

ANA & DONNA

Odskočne daske bile su impresivne, no koliko će se visoko Antonia i Petra s njih odraziti u 2026., ovisi o puno faktora. Najvažniji su držanje igračke konstante i otpornost na ozljede, a nakon toga slijede psihološka stabilnost, sreća sa ždrijebom, pametno slaganje kalendara…

Zasad su ostavile dojam da Hrvatska ima novu generaciju djevojaka koje bi u narednih desetak, a možda i više godina, mogle održavati zanimanje domaćih sportskih zaljubljenika za WTA Tour, kao i za reprezentaciju.

Marčinko, uostalom, ima već ozbiljan staž u nacionalnom dresu; još 2022. nas je praktički dovukla do play-offa u susretu s Njemicama u Rijeci, a u 2025. je upisala čak šest pojedinačnih pobjeda i još tri u paru.

Iako se Hrvatska nije uspjela plasirati u viši rang, odnosno u kvalifikacijsku rundu, s Marčinko i Ružić i sad već pomalo veterankom Donnom Vekić, nameće se kao ozbiljan „dark horse“ za naredna izdanja ovog natjecanja. A kad smo kod Donne, olimpijska viceprvakinja danas svjedoči sličnoj situaciji u kakvoj se i sama našla prije otprilike 13, 14 godina.

U to su doba svježi vjetrovi u ženskom tenisu zapuhali zahvaljujući njoj i Ani Konjuh. Potonja je 2013. bila dvostruka juniorska osvajačica Grand Slama (Australian Open, US Open), a 2015. je, kao 17-godišnjakinja, osvojila WTA naslov u Nottinghamu. Do 19. rođendana već je u biografiji imala i četvrtfinale US Opena.

Vekić je pak 2012. kao 16-godišnjakinja igrala prvi WTA finale u Taškentu, a dvije godine kasnije uzela i naslov u Kuala Lumpuru, gdje je stigla i do prve top 10 pobjede u karijeri (Cibulková). U tinejdžerskim je godinama skupila četiri WTA finala.

Karijere su im se nekoliko godina uzdizale paralelno, a onda otišle suprotnim smjerovima; Anu su usporile ozljede koje je teško i pobrojati, dok se Donna može pohvaliti respektabilnim CV-jem, s već spomenutim srebrom iz Pariza kao najvećim dosegom.

ONE SU OBILJEŽILE HRVATSKI TENIS

POGLED UNAZAD: NITKO KAO IVA MAJOLI

A godinu dana prije nego je Donna započela svoj život na Touru, završila je karijera Karoline Šprem Baghdatis, koja je, kad je domaći ženski tenis u pitanju, zajedno s Jelenom Kostanić obilježila nulte godine novog tisućljeća. Petra Martić (stigla na Tour 2008.) nalazi se negdje između ovih dviju generacija, budući da se krenula probijati prije Vekić i Konjuh, no zbog ozljeda je afirmaciju počela stjecati tek godinama kasnije, od 2017. nadalje. Što se Šprem tiče, kao tinejdžerka je igrala četvrtfinale Wimbledona (2004.) i dva WTA finala (Strasbourg, Beč), a dogurala je i do 17. mjesta na WTA ljestvici. Kostanić je u juniorskoj konkurenciji bila osvajačica Australian Opena. Neobično zvuči podatak da nijedna od njih dvije nikad nije uzela seniorski naslov, no zato je ljevoruka Splićanka režirala najveću pobjedu Hrvatske u Billie Jean King Cupu (tadašnjem Fed Cupu) u povijesti.

U Bolu na Braču 2002. Jelena Kostanić donijela je tri boda protiv Češke (dva singla plus par s Ivom Majoli) te nas uvela u četvrtfinale, gdje su Austrijanke bile prejake. Samo dva tjedna prije tog meča, Iva Majoli je osvojila posljednji od svojih osam naslova u karijeri, WTA turnir u Charlestonu. Tada je imala 24 godine. Zagrepčanka je još uvijek jedina Hrvatica koja se može pohvaliti Grand Slam titulom, a u vječnost se upisala u lipnju 1997. u Parizu, nekoliko mjeseci prije 20. rođendana.

Čak i ako Roland Garros stavimo sa strane, nitko se od Hrvatica rezultatima u tinejdžerskoj dobi nije ni približio Ivi Majoli. Prije pariškog trijumfa uzela je čak šest WTA titula, uključujući i turnire na razini Mastersa u Zürichu (1995.) i Tokiju (1996.). Redovito je ulazila u završnice Grand Slamova (šest četvrtfinala, od toga pet kao tinejdžerka) te bila na četvrtom mjestu svjetske ljestvice. Iz današnje perspektive - stratosfera.

MIRJANA & SILVIJA

A premda je Majoli u toj priči debelo odskočila, prvoj velikoj generaciji hrvatskih tenisačica treba pridodati i dvije Makaranke. Silvija Talaja je s 18 godina igrala finale u Bolu, a nakon 20. rođendana osvojila dva WTA naslova te dogurala do top 20 društva.

Mirjana Lučić-Baroni imala je filmsku priču, senzacionalni polufinale Wimbledona sa 17 godina (vodila 1:0 u setovima protiv Steffi Graf), naslov u paru s Hingis na Australian Openu te osvojene dvije titule. Nakon toga je praktički nestala, gotovo da se i umirovila, a onda uskrsnula krajem 2014. naslovom u Quebecu, srušivši rekord Toura za najveće vremensko razdoblje između dva osvojena naslova. Kao 34-godišnjakinja stigla je još dogurati i do polufinala u Melbourneu...

Gdje će se u ovim okvirima smjestiti Antonia Ružić i Petra Marčinko, ili neke manje eksponirane nade? Prolazno vrijeme obećava, no jedna dobra sezona (ili polusezona) više su smjerokaz nego garancija uspjeha.

Kako god, ženska teniska reprezentacija danas diše punim plućima, a 2026. je prilika da se priče o visokim ambicijama počnu pretvarati u konkretne rezultate.

Iva Majoli

Mirjana Lučić Baroni

Jelena Kostanić

Ana Konjuh

Karolina Šprem Baghdatis

Petra Martić

Silvija Talaja

Moda okovana snijegom & ledom

Zima ima svoj stilski potpis, a njega su kroz dekade oblikovali i zimski sportovi. Istražili smo kako je sve počelo i na koji su način veliki modni brendovi koristili zimske sportove kao inspiraciju za današnje lookove

Piše: VANJA LJUBIĆ PRPIĆ; Foto: UNSPLASH

Zima nosi tu neku divnu umirujuću melankoliju. Ali i osjećaj uzbuđenja, uzvišenu atmosferu, planove koji uključuju pakiranje, čizme u maniri Jetija, smrzavanje, sjaj i šljokice, futurističke hi-tech materijale, retro naočale, pomicanje sportskih i modnih granica, nova iskustva, proslave, ali i zaštitnički zagrljaj tople predimenzionirane puffer jakne. Zima ima svoj stilski potpis, a njega su kroz dekade oblikovali i zimski sportovi. Istražili smo kako je sve počelo, skicirali timeline zimskog sportskog stila, izdvojili najvažnije trenutke, upečatljive kostime i način na koji su veliki modni brendovi koristili umjetničko klizanje te ski i après-ski scenu kao inspiraciju za današnje lookove.

Jer minimalistički kombinezoni koji naglašavaju siluetu, krupno pletivo koje svi volimo, pripijene haljine s izrezima ili one golih leđa, raskošne buce, šubare ili duge suvremene bunde od umjetnog krzna, koje se nose uz visoke rukavice i traperice opuštenog kroja, čine možda najpoželjnije lookove sezone. I oni svoje korijene vuku iz klizačke ili ski scene. Iako je klizanje nešto formalniji sport, ostavilo je zavidan trag. Dovoljno je obratiti pažnju na rastezljive tkanine i glamurozne detalje aplicirane na nevidljive tanke slojeve tila u boji kože, da shvatimo kako su i danas prisutni kao bitan element večernjih lookova i clubbing scene. S druge strane šminkerski après-ski elementi dominiraju ulicama svjetskih gradova, čak i onih miljama udaljenih od skijaških staza. Moćni, namjerno predimenzionirani i uniseks, često su produkt neke zanimljive kolaboracije, a nametnuli su se kao simbol hedonističkog životnog stila i pokrenuli lavinu utjecaja na uličnu modu. Evo kako je došlo do toga da su danas čisti mainstream i neopisivo cool.

UTJECAJ KLIZAČKE ESTETIKE NA MODU

Klizališta, zaleđena jezera, gradovi kao ledene pozornice, pripijene siluete ili pak asimetrične fluidne haljine, korzet

topovi i baletni elementi, izbora je mnogo i teško je ostati hladan na ovakve izazove. Izdvojili smo trenutke koji su se urezali u kolektivno pamćenje i postali vječna inspiracija. Ako se osvrnemo na umjerene 1920-e pa sve do 1950-ih klizalištima su vladale elegancija i baletna tradicija, siluete su bile duge i često s krznenim detaljima. No, onda se pojavila Sonja Henie, zvijezda 1930-ih, koja je revolucionirala izgled i uvela ‘showmanship’, odnosno glamurozne nastupe u sport podigavši zvjezdanu prašinu. U periodu od 1960. do 1980. pojavljuju se rastezljive tkanine i dramatičnost, počinju se koristiti likra, spandex i mrežasti materijali. Dorothy Hamill se na ledu pojavljuje s kratkom bob frizurom koja odmah postaje globalni trend. Katarina Witt 1988. godine nastupa u tada kontroverznom “Carmen” kostimu, dubokih izreza dekoltea i leđa. Danas poznati high-street brendovi nude razne verzije večernjih haljina s baš takvim V-izrezima. Slavni klizački par Torvill & Dean 1984. godine zadivio je svijet svojim nastupom, ali i neuobičajeno fluidnim kostimima za “Bolero” čistih linija i s teatralnim rukavima koji neopisivo podsjećaju na odjeću za moderni ples i mnoge današnje opuštene lookove koje viđamo na ulicama. Vrijeme od 1990-ih do danas možemo reći da su obilježile tehničke inovacije i couture estetika u vidu prozirnih materijala i Swarovski kristala, laser-cut detalja i kompresijskih tkanina. Kostimi u devedesetima postaju nalik haute couture kreacijama, a stil se razvija u dva smjera - minimalizam i čista ekstravagancija. Yuzuru Hanyu, Ilija Malinin i Nathan Chen podjednako plijene pažnju umijećem klizanja i stilom. No, kao posebne klizačke kostime izdvojili bi ipak one Johnnyja Weira – kostim labud iz 2006. kao spoj baleta i pop-estetike, te crni kostim Yune Kim – “Danse Macabre” iz 2009. godine. Svaki od ovih kostima bi i danas ostavio jednako upečatljiv dojam i rado bi u njima privlačili pažnju uz koktel ili čašu pjenušca na nekom od novogodišnjih partija.

NAJVAŽNIJI MODNI TRENUCI SKI I APRÈS-SKI SCENE

Ako se prisjetimo pak prvih skijaških kompleta, bili su izrađeni od vune i kože. Sve do 1940-ih vladale su tamne boje i vojnički krojevi s elementima alpinističke opreme. No, 1950-ih i 1960-ih događa se eksplozija glamura. Pojavljuje se après-ski kao društveni fenomen. Rastu skijališta poput Chamonixa, St. Moritza i Kitzbühela, a skijanje postaje omiljeni sport visokoga društva. Brigitte Bardot u St. Moritzu 50-ih uvodi holivudski glamur. Dok Dior 60-ih, kao prvi luksuzni brend koji profesionalno oblikuje skijašku liniju, zadivljuje sve željne ski glamura, Bogner uvodi stretch ski hlače i uske siluete te snima filmove i reklame s akrobatskim ski scenama. Svi su ludi za cigaret hlačama od rastezljivih materijala, nose se dolčevite, naočale s futurističkim okvirima i krzno. Tijekom 1970-ih i 1980-ih slijedi vrijeme tehničkih inovacija. Pojavljuju se materijali poput Gore-Texa i poliestera te kombinezoni u jarkoj neonskoj paleti, a ski moda prati disco estetiku. Sljedeća dva desetljeća obilježili su minimalizam i total look u neutralnijim bojama, hi-tech jakne i logomanija, posebno brendovi Columbia i The North Face. Osjeti se i

SPORT & MODA

snažan utjecaj snowboard scene, svi nose šire cargo hlače, kapuljače, printove i neonske detalje. Od 2010. do danas možemo reći da scenom ponovo dominira luksuzni après-ski u neutralnoj paleti i povremeni retro revival u detaljima. Kultna modna kuća Moncler Grenoble 2010. poznata po vrhunskoj skijaškoj estetici pokreće niz umjetničkih kolaboracija i spaja tehnološki performance i art direction te se tako etablira na modnoj sceni kao brend sklon inovacijama i suradnjama sa slavnim umjetnicima i brendovima. Ono što je bitno, fokus su zadržali na skulpturalnim puffer jaknama. Od značajnih pokušaja spajanja tradicije i skijaške romantike, možemo još izdvojiti i modne kuće Chanel te Miu Miu.

KAKO SU MODNE KUĆE VUKLE INSPIRACIJU

ZA I IZ ZIMSKIH SPORTOVA

Vera Wang dizajnira kostime za olimpijce Michelle Kwan, Nancy Kerrigan i Nathana Chena. Givenchy se poigrava ledenim kristalima i “frozen couture” estetikom. Rodarte kreira kolekcije inspirirane teksturama leda, bijelom florom i baletom. Mnogi eksperimentiraju i uvode nevidljive mrežaste materijale za efekt gole kože, kolekcijama dominiraju kristali, perje, šljokice i degradé boje koje naglašavaju karakter; balet, opera, anime, mitologija i pop-kultura također postaju izvor inspiracije. Slavni dizajner Thierry Mugler popularizira futurističke, gotovo anatomske siluete i lateks, kao i reflektirajuće tkanine. Tu možemo povući direktnu paralelu s klizačkim kostimima: “bodyconscious” krojem u spoju s glamurom. Jeremy Scott za Moschino koristi pop-estetiku i spektakl, davno uvriježene u klizačkom show programu. Body suit, aplikacije i šljokice postaju čisti mainstream pa čak i u dnevnom stilu. Alexander Wang spaja krajnosti, funkcionalnost sportske odjeće i urbanu estetiku, nose se mesh topovi, kompresijske mini haljine i body-con silueta. Maestro provokacije Jean Paul Gaultier u svojim kolekcijama do savršenstva dovodi korištenje nevidljivog tila, mreža, korzeta i svjetlucavih elemenata, sve ono što se veže uz pojam “nude-mesh” ili efekt druge kože, a poznajemo ih kao bitne elemente općeg dojma u umjetničkom klizanju. Svaki njegov kostim je malo umjetničko djelo. Ono što je sigurno, utjecaj sporta na modu je golem, kao što i ulazak mode u sportske arene ne poznaje granice.

I moramo priznati da nam se jako sviđa ovaj crossover trendova od sportskih arena do ulične mode. Posebno kada je riječ o klizanju, koje je krivo što su danas svi zaljubljeni u Muglerove catsuit kombinezone ili današnje dostupnije ekvivalente takvih vrhunskih kostima. Kao i u mesh topove i cut-out elemente na minimalističkim komadima. Skijaška scena također nosi dozu krivnje što ulicama gradova krstare puffer ili “pernate” jakne, kako smo ih mi nekada zvali. Posebno su zanimljive verzije modne kuće Balenciaga i sve one koje streme ka tome. Tu su i predimenzionirane metalizirajuće sunčane naočale i Moon Boot čizme, remeni, kopče i XXL džepovi koji asociraju na uniforme. U modu se zaljubljujemo i zbog njezine prevrtljivosti. Bez obzira uživamo li u performansama i vrhunskoj

zanatskoj razini izrade ili prednost u odabiru dajemo estetici, zima je dovoljno slojevita da zadovoljimo i funkcionalnost i dobar prvi dojam. Kao što je to najbolje dočarala modna kuća Moncler spektakularnom revijom za jesen/zimu 2025., preselivši supermodele, urednike i obožavatelje mode navikle na prve redove, ni više ni manje nego u planine francuskog Courchevela. Neponovljivi prizori neka nam budu inspiracija. Jer zašto ne bismo ove zime izgledali kao s filmskog seta ili pak pretjerivali i eksperimentirali. Pa nitko nije umro od malo stilske drame.

Hrvatska domaćin

osam velikih sportskih priredbi

Hrvatska će u 2026. godini ugostiti „kremu“ mnogih sportova: od biciklizma i automobilizma, preko rukometa na pijesku i streljaštva, pa sve do atletike, gimnastike i tenisa. A ljubitelji sporta s nestrpljenjem ih očekuju...

Piše: ŠIMUN STRINIĆ

Foto: CROPIX/ Domagoj Gračan, Damir, Krajač, Goran Sebelic, Marin Franov; Vlado Kos, Josip Bandić; KOLEKTIFF

Automobili i bicikli ponovno će juriti uz spektakularne kadrove, zemlju i pijesak će prašiti vrhunski tenisači i rukometaši, a najbolji europski gimnastičari će oduševljavati publiku u najvećoj dvorani u Hrvatskoj. Dok će Vatreni 2026. moguće pamtiti po SAD-u, Kanadi ili Meksiku i SP-u u nogometu, a Zrinka Ljutić i ostatak hrvatske zimske ekspedicije možda će u budućnosti s leptirićima u trbuhu evocirati uspomene na Italiju i Olimpijske igre, brojni sportaši i sportašice će (n)ovu godinu pamtiti i po velikim uspjesima s hrvatskog tla. Nakon što smo na prostoru Lijepe Naše 2025. otvorili s rukometnom euforijom i svjetskim prvenstvom, a zatim i novim, uzbudljivim događajima koji su na tribine privlačili tisuće sportskih fanatika iz naše domovine, ali i inozemstva, Hrvatska će i u idućih 12 mjeseci ponovno ugostiti „kremu“ pojedinih sportova.

POVRATAK NAJBOLJIH SVJETSKIH RELI VOZAČA

Najbolji svjetski vozači relija zakazali su povratak na hrvatski asfalt; između 9. i 12. travnja ponovno će juriti kroz naše krajeve. Nakon što je WRC već u prethodnim izdanjima izazvao snažan interes javnosti i zaljubljenika u adrenalin, Hrvatska će poslije godine stanke opet imati čast ugostiti automobilističku elitu (utrka je četvrta po rasporedu u ovogodišnjem kalendaru, između jurnjava po Keniji i Kanarskim otocima). Svjetska automobilistička federacija (FIA) ovim je potezom prepoznala odličnu organizaciju ovog natjecanja u Hrvatskoj, a za mali podsjetnik - u zadnjem spektaklu na našem tlu, održanom u travnju 2024., slavio je Sébastien Ogier, koji je u posljednjoj sezoni WRC-a i okrunjen prvakom.

„HANŽEK“ KRAJEM LIPNJA

Dok će se WRC u Hrvatsku vratiti u svom, uobičajenom travanjskom terminu, Boris Hanžeković memorijal zasjat će u novom mjesecu. Naime, nakon što je natjecanje u 2025. održano krajem svibnja (zbog promjena u atletskom kalendaru, ali i činjenice da se u tradicionalnom terminu zagrebačkog mitinga, onom u rujnu, održavalo Svjetsko atletsko prvenstvo u Tokiju), 76. Memorijal po redu u novoj je sezoni na rasporedu u nedjelju, 28. lipnja. Ovaj je događaj proteklih godina već postao prepoznatljiv i specifičan u svijetu sa svojim trodnevnim programom, koji je na privlačio publiku na različite lokacije u Zagrebu. Tako će, uvjereni smo, biti i sada. Velika priredba uz velike zvijezde svjetske atletike!

Foto: CROPIX/Paun

DINO PRIŽMIĆ – NAŠ ADUT U UMAGU

RUKOMETAŠI NA PIJESKU NA JARUNU

Iste te nedjelje, nedaleko od stadiona Mladosti na Savi, na rasporedu bi trebalo biti i jedno veliko finale. Naime, na zagrebačkom Jarunu će se od 23. do 28. lipnja održati Svjetsko prvenstvo u rukometu na pijesku u muškoj i ženskoj konkurenciji. Hrvatski rukometaši će tako na domaćem terenu braniti naslov svjetskih prvaka, koji su stekli na zadnjoj svjetskoj smotri u Kini, a i tada su obranili naslov.

Ukupno, hrvatski su rukometaši na pijesku osvojili četiri titule najboljih na svijetu, a u povijesti jednu više imaju samo Brazilci. Tako će naši predstavnici imati dodatan motiv u lovu na prvo mjesto vječne ljestvice, dok su rukometašice jedinu titulu osvojile 2008.

Na zemlji u Umagu ponovno će se ispaljivati „bombe“ na teniskim terenima, stiže već 36. izdanje Plava Laguna Croatia Opena. Turnir iz serije ATP 250 prethodnog je ljeta polučio iznimne rezultate i dosad najveće zanimanje publike, pa je, primjerice, srijeda bila „najprodavaniji dan“ u posljednjih 15 godina, otkako postoji sustav za praćenje ulaznica. Najnoviji kralj umaške zemlje postao je Talijan Luciano Darderi, a nemojte se iznenaditi ako Hrvatska na idućem turniru na zapadnoj obali Istre bude imala novog aduta za najveće domete. Mislimo na Dinu Prižmića koji je dvaput zapinjao u četvrtfinalu Umaga, ali njegov proboj među najboljih sto, a zatim i nešto više, vjerojatno je samo pitanje mjeseci...

CRO RACE NA DVA KOTAČA

GIMNASTIKA

(SP & SVJETSKI KUP) I STRELJAŠTVO

Sportski program u ljetnim mjesecima obilato će začiniti i velika smotra u zagrebačkoj Areni. Hrvatska će prijestolnica u kolovozu postati kontinentalni centar gimnastike jer će ugostiti Europsko prvenstvo u muškoj i ženskoj konkurenciji. Tako će Zagreb nakon Svjetskog kupa 1982. i Univerzijade 1987. ponovno ugostiti jedno veliko gimnastičko natjecanje. Ponudu za ljubitelje gimnastike u 2026. godini obogatit će i Svjetski kup u Osijeku u travnju, a grad na Dravi u svibnju će ugostiti i Europsko prvenstvo u streljaštvu u disciplinama puška 300m i puška/pištolj na 25/50m.

Poslije jubilarnog, desetog izdanja u 2025., rujan će biti rezerviran za 11. biciklističku utrku CRO Race. Ova je utrka krajem studenog uvrštena među 40 najznačajnijih svjetskih višednevnih profesionalnih biciklističkih utrka, a na istoj su se listi našle i one najprestižnije kao što su Giro d’Italia, Tour de France i La Vuelta Ciclista a España. Ova će manifestacija između 22. i 27. rujna ponovno u svijet poslati ljepotu hrvatskog krajolika i prirodnih bogatstava, koje će se opet transformirati u jedinstvenu reklamu naše države u svim dijelovima planeta. CRO Race u 2026. ulazi u ProSeries kategoriju UCI-a, što će opet potaknuti dolazak vrhunskih biciklista i dati još jednu potvrdu sve veće popularnosti ovog sporta u Hrvatskoj.

LED, kamera, emocija!

Zlatna pirueta, simbol zimskog sportskog duha u Hrvatskoj, tradicija je koja traje desetljećima. Klizači su se izmjenjivali na ledu, a Zagreb je zimi dobivao svoje posebno, gotovo svečano lice. No u toj priči postoji još jedan lik, često zanemaren, a jednako važan: televizija. Jer nije samo led nosio Zlatnu piruetu – nosio ju je i ekran

Piše: NEVEN CVIJANOVIĆ

Foto: LUKAS LONČAR, CROPIX/ Boris Kovačev, Ranko Šuvar, Damir Krajač, Ronald Goršić

Za mnoge generacije gledatelja, Zlatna pirueta bila je nešto što se doživljavalo u toplini doma, uz miris čaja ili kuhane kave, uz blago treperenje televizijskog prijemnika, uz glas komentatora koji je znao smiriti i najnapetiji trenutak. A sve je to krenulo davno, kada je televizija bila tek novotarija, zanimacija koja je tek pokušavala otkriti što sve može.

KADA SE RODILA MAGIJA TV-PRIJENOSA?

Godine 1956. u Zagrebu je počela redovna televizijska emisija – skromna, ali entuzijastična. Kamere su bile velike i nezgrapne, rasvjeta osjetljiva, a svaki pokušaj prijenosa sportskog događaja bio je mali tehnički pothvat. Pa ipak, u tim pionirskim godinama stvorena je ideja da sport pripada i gledateljima koji nisu na tribinama. Televizija je donijela sport u domove, a publika je to objeručke prihvatila.

Desetak godina kasnije, 1967. godine, rodila se Zlatna pirueta – međunarodno klizačko natjecanje u Zagrebu koje će ubrzo postati jedno od najstarijih natjecanja te vrste u Europi. I premda tada nije bilo jednostavno organizirati televizijski prijenos, prve sportske reportaže i snimke bile su dovoljne da se zakotrlja priča koja će trajati desetljećima.

MILKA BABOVIĆ – ŽENA KOJA JE NAUČILA

HRVATSKU KAKO SE GLEDA KLIZANJE

Ako postoji ime koje je obilježilo ne samo prijenose Zlatne piruete, nego i cjelokupni početak sportskog televizijskog novinarstva u Hrvatskoj, onda je to Milka Babović. Ona je bila pionirka u svakom smislu – prva urednica sportske redakcije na Televiziji Zagreb, komentatorica, reporterka, sportska pedagoginja. Njezin glas bio je smiren, topao, pripovjedački. Nije samo opisivala što se događa na ledu – ona je pričala priču o svakom skoku, svakom padu, svakom pokušaju i svakoj emociji. Milka je vjerovala da svaki sport ima dušu, ali da je klizanje ima možda najviše. Govorila je da je klizanje „najpoetičniji sport“, jer spaja snagu i glazbu, brzinu i emociju, atletiku, gimnastiku i umjetnost. A upravo to je znala prenijeti gledateljima: učinila je da klizanje postane blisko čak i onima koji ga prije nisu razumjeli. Kada bi se u dvorani začula glazba i klizač ili klizačica napravili prvi korak, Milka bi znala povezati tehniku i osjećaj – kao da je sjedila u dnevnoj sobi s gledateljima i tiho im šaptala što sve treba vidjeti. Kako su u tim ranim televizijskim radovima slike bile crno-bijele, Milkini opisi odjeće klizača postali su legendarni. Mnogi koji su tih

dana bili pripijeni uz male ekrane čekali su te potanke detalje o haljinicama i odijelima možda i više od samih događaja na ledu. Klizanje i televizija lagano su se u tim zimskim mjesecima ušuljali u naše domove najavljujući zimu poput prvih pahuljica.

PRIJENOSI KROZ DESETLJEĆA – KAKO JE ZLATNA PIRUETA RASLA S TELEVIZIJOM

U 1970-ima i 1980-ima Zlatna pirueta je već postala stalni zimski televizijski događaj. Neki su je pratioci opisivali kao „najljepši prosinački ritual“, a prijenosi su se svake godine poboljšavali. Kamere su postale okretnije, rasvjeta jača, a tehničari iskusniji. Nije to bilo bez izazova – klizališta su hladna, oprema teška, kablovi sklizavi, a sve se moralo posložiti tako da gledatelj na ekranu vidi glatku, elegantnu sliku. Koliko je samo puta kamera morala hvatati klizača koji u punom zamahu proklizava prema rubu dvorane! A opet, sve je funkcioniralo – jer je entuzijazam bio snažniji od prepreka.

Devedesete su donijele drugačiji kontekst. Rat je bacio sport u drugi plan, a samim time i Pirueta nije održana 1991. godine. Zlatna pirueta je ipak opstala, a televizijski prijenosi postali su simbol kontinuiteta. Dok je mnogo toga bilo neizvjesno, klizanje je – uz pomoć televizije – ostajalo prozor u svijet. Gledatelji su mogli vidjeti sportaše iz različitih zemalja, čuti šarenilo jezika u dvorani Doma sportova, osjetiti međunarodnu vibru.

I to je bilo važno: povezivalo je, ohrabrivalo, podsjećalo da Hrvatska pripada globalnom sportskom mozaiku.

Novi milenij donio je nove mogućnosti – grafike, usporene snimke, više kamera, pa čak i prve internet-prijenose. Zlatna pirueta postala je dio ISU Challenger Series, što je dodatno povećalo međunarodni ugled. Danas više ne govorimo samo o televizijskom prijenosu –govorimo o multimedijalnom iskustvu. Prije nekoliko desetljeća gledatelji su bili sretni da uopće vide natjecanje; danas očekuju analizu, statistiku, profile sportaša, intervjue, snimke iz backstagea.

A ipak – unatoč svemu – postoji nešto što ostaje isto: toplina gledanja klizanja kod kuće. Bez obzira na kvalitetu slike ili broj kamera, osjećaj je uvijek sličan. U trenutku kada klizač započne svoju glazbenu dionicu, televizija ponovno stvara onu posebnu atmosferu.

ZAŠTO JE TELEVIZIJA VAŽNA ZA

SPORT POPUT KLIZANJA?

Umjetničko klizanje nije nogomet. Nema ga na svakom uglu, nema tisuće navijača koji

će spontano doći u dvoranu. Klizanje traži publiku – i televizija je tu publiku stvorila. Ako televizije ne bi bilo, mnogi u Hrvatskoj ne bi imali priliku vidjeti vještine vrhunskih klizača, čuti glazbu koja prati njihove nastupe ili osjetiti tu simfoniju leda i emocije. Televizijski komentator u klizanju ima posebnu ulogu. Ne prenosi samo rezultat – prenosi osjećaj. To je gotovo umjetnički posao: gledatelja treba navesti da razumije težinu skokova, ali i ljepotu koreografije; da cijeni disciplinu, ali i poeziju pokreta. Uz to, televizija stvara arhivu. Ono što se jednom prenese – ostaje zabilježeno. Danas možemo gledati stare nastupe, uspoređivati stilove, pratiti razvoj klizača, pa čak i prepoznavati trendove u sportu. Zlatna pirueta ne bi imala takav povijesni trag bez televizije koja je sve to dokumentirala. Ove je godine klizačka publika; zaljubljenici, ali i oni koji to tek postaju, imala priliku ovo cijenjeno natjecanje pratiti na ekranima televizije koju je pokrenuo Hrvatski olimpijski odbor. Sportska televizija na taj način pokušava ispuniti svoju misiju, biti lučonoša hrvatskog sporta, povezati sve krajeve Lijepe Naše, te svim našim gledateljima donijeti najbolje od hrvatskog sporta.

LED KOJI TRAJE, KAMERA KOJA PAMTI

Danas, kada svijet klizanja izgleda modernije nego ikada, važno je prisjetiti se tvrdoglavog, entuzijastičnog početka. Važno je sjetiti se da iza svake piruete stoji cijeli tim –treneri, koreografi, organizatori, ali i televizijski snimatelji, tehničari, producenti i komentatori. Oni su, od prvih dana televizije pa sve do danas, bili rame uz rame sa sportašima, stvarajući most prema publici.

Zlatna pirueta nije samo sportsko natjecanje. Ona je medijska priča, kulturni fenomen, emocionalna zimska tradicija. A zahvaljujući televiziji – postala je dio nas, dio naših sjećanja, dio naših domova. Za neke je to tek sportski događaj. No za mnoge – zahvaljujući televizijskom prijenosu – Zlatna pirueta je godišnji podsjetnik da ljepota pokreta, uz malo leda i puno strasti, može ispuniti čitav ekran toplinom.

U 70-IMA I 80-IMA ZLATNA PIRUETA JE

VEĆ POSTALA STALNI ZIMSKI

TV DOGAĐAJ. NEKI SU JE PRATIOCI OPISIVALI KAO „NAJLJEPŠI PROSINAČKI RITUAL“, A PRIJENOSI

SU SE SVAKE GODINE POBOLJŠAVALI.

KAMERE SU POSTALE OKRETNIJE, RASVJETA JAČA, A TEHNIČARI

ISKUSNIJI. NIJE TO BILO BEZ IZAZOVA – KLIZALIŠTA SU HLADNA, OPREMA TEŠKA, KABLOVI SKLIZAVI, A SVE

SE MORALO POSLOŽITI TAKO DA GLEDATELJ NA EKRANU VIDI GLATKU, ELEGANTNU SLIKU.

SVI KOMENTATORI ZLATNE PIRUETE

Zlatnu piruetu u televizijskim je prijenosima svojim slikovitim komentarima obilježila legendarna Milka Babović, a dodatnu je nadogradnju svojim osebujnim stilom donio i njezin nasljednik, doajen sportskog novinarstva Boris Mutić. U počecima popularnosti TV prijenosa umjetničkog klizanja, slika na TV-u je bila crno-bijela pa je Babović gledateljima vjerno dočaravala atraktivne kostime klizača i klizačica. Bila je apsolutna legenda sportskog novinarstva u bivšoj Jugoslaviji i postojećoj Hrvatskoj. Razumljivo, nakon ovakvog dvojca sljedećim generacijama nije bilo jednostavno šetati u njihovim cipelama ili, u duhu ovoga sporta rečeno, klizati u njihovim klizaljkama.

Prvi koji se, nakon Milke i Borisa, prihvatio tog nezahvalnog zadatka bio je HRT-ov komentator Stjepan Balog. „Nije bilo jednostavno staviti slušalice na glavu nakon takvih velikana, no nekako sam smogao hrabrosti i snage, te nadam se da sam se barem približio njihovu neponovljivom stilu“, govori nam Stjepan. „Sjećam se velikih izdanja ovoga natjecanja, tih prekrasnih klizačkih predstava u Domu sportova. U tim je godinama ovaj događaj bio sjajno posjećen, a ako bih morao izdvojiti jednu piruetu, onda bi to definitivno bila 2013. godina kad je u Zagrebu gostovala tad velika zvijezda, južnokorejska klizačica Kim Yuna. Tad je u Zagreb stiglo i nekoliko tisuća njezinih navijača iz Koreje, a atmosfera u dvorani je bila nevjerojatna. Zaista neponovljivo!“

Stjepan Balog palicu je predao tada vrlo mladoj novinarki Ana Mariji Vuković. „Pirueta je za mene imala veliko značenje u novinarskoj karijeri. Bilo je to prvo natjecanje koje sam samostalno komentirala, ali i natjecanje na kojem sam provodila sate sjedeći kraj doajena sportskog novinarstva, Žarka Susića. Ipak, najviše sam o TV prijenosima klizanja naučila od Milke Babović, s kojom sam, baš kao i s Borisom Mutićem, bezbroj puta pratila klizanje i slušala njihove komentare. Bila sam sretna, uzbuđena i pomalo preplašena kad sam i ja dobila priliku komentirati veliku Piruetu. Oduvijek me uz to natjecanje vežu lijepe uspomene“.

Ove je godine ta čast komentiranja jednog od najdugovječnijih klizačkih natjecanja pripala i mladoj novinarki Hani Cvijanović, koja je ovaj događaj približila gledateljima Sportske televizije. Sasvim sigurno pomogla joj je činjenica da je i sama bivša klizačica, višestruka prvakinja Hrvatske. „Komentirati Zlatnu piruetu za mene je bio poseban osjećaj. To je natjecanje uz koje sam odrasla kao klizačica, ali i kao netko tko se sve više zaljubljivao u novinarstvo. Jedno je od onih događaja koji su ispisali tradiciju hrvatskog sporta. Nakon što sam pet puta predstavljala Hrvatsku na tom klizačkom natjecanju, posebna mi je čast komentirati Zlatnu piruetu koju su prije mene gledateljima prenosile neke od najvećih legendi sportskog novinarstva poput Milke Babović. Prijenos Zlatne piruete jedna je od rijetkih situacija kada hrvatska javnost ima priliku pratiti umjetničko klizanje na malim ekranima te se nadam da zanimljive činjenice o klizačima i bolje upoznavanje sa složenim pravilima mogu doprinijeti popularizaciji ovog predivnog sporta.”

Dugo Selo: sport na rubu metropole

Stvaranjem uvjeta za “nove sportove” Dugo Selo je u trendu koji nameće i Međunarodni olimpijski odbor - smatra Nenad Panian, dugoselski gradonačelnik

Piše: MARIN ŠAREC; Foto: arhiv Dugo Selo

Na svega dvadeset kilometara od Zagreba i s populacijom od 18 tisuća stanovnika, Dugo Selo je danas jedan od najpoželjnijih gradova za život u Hrvatskoj. To podrazumijeva bogatu i raznovrsnu sportsku infrastrukturu te velika ulaganja u sport. Tako se od kraja svibnja 2025. Dugo Selo može pohvaliti i najvećim do sad izgrađenim pump track poligonom u Hrvatskoj. Poligon površine 1555 m2 namijenjen je ne samo biciklistima, već i zaljubljenicima u role, skateboarde, romobile… - Taj pump track je bila ideja mojeg pročelnika za financije i komunalno gospodarstvo Deana Dragičevića. Dopala mi se zamisao da se djeca na jednom terenu uče svim pokretima na biciklu i da na taj način spriječe ozljede. I pump track, i dirt bike poligon koji ćemo graditi, i svi ti novi sportovi kao recimo padel... sve to mi slušamo i prilagođavamo se interesima mladih - započeo je priču o sportu u svom gradu Dugoselski gradonačelnik Nenad Panian.

NAJVEĆI POLIGON U HRVATSKOJ

- Pratimo svjetske trendove i znamo da mlade generacije moramo zainteresirati nečim novim, ekstremnijim, a njima prihvatljivijim, jer su previše na mobitelima, kompjutorima i društvenim mrežama - govori Panian i dodaje: - Koliko se sjećam, početna investicija u poligon bila je oko 150 tisuća eura, ali kasnije smo to nadograđivali zalijevanjem trave, rasvjetom, kamerama, kućicom kojom smo dali klubu…, mislim da je riječ o najmanje 300 tisuća eura. To je najveći poligon u Hrvatskoj i među dva, tri najveća u Europi, ali najbitnije je da su to radili stručnjaci koji su predvidjeli velik broj staza.

To nije kružna staza, nego ih ima više, za korisnike svih uzrasta.

Panian smatra da je stvaranjem uvjeta za “nove sportove” Dugo Selo u trendu koji nameće i Međunarodni olimpijski odbor proširivanjem olimpijskog programa upravo na te sportove. Naravno, ni ostali sportovi u Dugom Selu nisu zanemareni.

- Imamo taekwondo za koji su Korejci jako zainteresirani, pa je tako korejski ambasador već nekoliko puta bio na turnirima. Imamo rukometašice i rukometaše koji su sada u najjačim hrvatskim ligama, imamo nogometaše koji su stabilni u drugoj nogometnoj ligi, imamo stolnotenisače, sad i hrvače i automoto sport... Na nogomet ide klasična populacija gledatelja, na rukomet, nažalost, sve manje, iako smo u tome među najuspješnijim u Hrvatskoj.

U Dugom Selu imamo tu sreću što je sve na malom prostoru i što je djeci i mladima sve dostupno i većinu tih objekata vide kad idu u školu – objašnjava Panian koji će posebno istaknuti i golemo povećanje izdvajanja za sport u svojem mandatu: - U proteklih osam godina povećali smo izdvajanje za sport četiri i pol puta. Za funkcioniranje sporta i 18 dugoselskih klubova izdvajamo oko 540 tisuća eura godišnje, čime sufinanciramo korištenje objekata, natjecanja, treninga, prijevoza, stipendija i liječničkih pregleda – veli.

PROJEKT ZA BUDUĆNOST

O financiranju vrhunskog sporta i međunarodnih natjecanja Panian ima vrlo zanimljiv stav.

- Što se tiče europskih natjecanja, mi tu pomažemo koliko možemo. Rukometašice su prije dvije godine

igrale Europski kup i imale daleka putovanja u Tursku i na Kanarske otoke. To je dosta koštalo i tu smo nešto pomogli. Ali, to je problem s vrhunskim sportom - on ne može ostati na lokalnoj samoupravi, pogotovo ne na maloj lokalnoj samoupravi. Ako je manja sredina uspješna u nečemu, očekujemo od države da nam pomogne - kaže dugoselski gradonačelnik izdvojivši i nekoliko tradicionalnih sportskih priredbi koje Dugo Selo organizira.

- Osim redovitih utakmica i prvenstvenih natjecanja koje organiziramo, istaknuo bih malonogometni turnir Siniša Hodžić na koji već godinama dolaze svi prvoligaški klubovi iz Hrvatske, ali s onima najmanjima (9 do 11 godina). U dva dana na turniru igra 1200 djece i to nas istinski veseli. Uz veliki turnir u taekwondou, sada imamo i turnir u hrvanju - kaže Panian. Na sportskoj dvorani trenutno bi im pozavidio i grad Zagreb, no ona nije dovoljna da udomi cijeli dugoselski sportski pogon, pa se u tu svrhu koriste i školske sportske dvorane koje se iznajmljuju košarkašima i odbojkašima.

U PROTEKLIH OSAM GODINA POVEĆALI SMO IZDVAJANJE ZA SPORT ČETIRI

I POL PUTA. ZA FUNKCIONIRANJE SPORTA I 18 DUGOSELSKIH KLUBOVA IZDVAJAMO OKO 540 TISUĆA EURA GODIŠNJE, ČIME SUFINANCIRAMO

KORIŠTENJE OBJEKATA, NATJECANJA, TRENINGA, PRIJEVOZA, STIPENDIJA I LIJEČNIČKIH PREGLEDA” (N. PANIAN)

- Nedostaje nam trenažnih dvorana, pogotovo za mlađe kategorije, kao i dodatni teren za nogometaše. Moramo se sa sportskim objektima proširiti izvan centra Dugog Sela, pa na južnoj strani grada, prema autoputu, planiramo napraviti jedan veliki sportski centar. Od ljudi iz Zajednice sportskih udruga očekujem planove, a ostvarit ćemo ih u skladu s mogućnostima grada i ostalim planovima - govori Panian i otkriva projekt za budućnost: - Željeli bismo napraviti rukometnu dvoranu i pregovaramo s Ministarstvom obrane da nam za to ustupi sjeverni dio vojarne. Odmah uz vojarnu bismo napravili atletsku stazu, koja bi služila i ročnicima, a iznad toga rukometni dom koji bi bio spojen mostom preko Domobranske ulice sa sadašnjim sportskim centrom. No, problem su prostor i vlasnički odnosi. Uglavnom, moja želja je da to bude jedan veliki kampus na velikom prostoru, nešto slično američkim kampusima, gdje bismo kasnije imali i visokoobrazovne ustanove i đačke odnosno studentske domove, sve na jednom mjestu –zaključuje dugoselski gradonačelnik.

U 18 KLUBOVA 1160 LICENCIRANIH NATJECATELJA

Proračunska sredstva za financiranje dugoselskih klubova su 2017. iznosila dva milijuna kuna (oko 266.000 eura) i postupno su rasla. U zadnje tri godine dosegla su 540.000 eura, što se dijeli na 18 klubova s 1890 članova, od čega je 1160 licenciranih natjecatelja. Na području Dugog Sela djeluju sljedeći klubovi: NK Dugo Selo, NK Ostrna, MRK Dugo Selo, ŽRK Dugo Selo ‘55, STŠK Dugo Selo, KK Dugo Selo, OK Dugo Selo, TennisLab klub, Kuglački klub Dugo Selo, TKD Dugo Selo, TKD Martin Grad ŠRD Dugo Selo, Kyokushin karate klub Dugo Selo, ŠK Dugo Selo, AK Martin Dugo Selo, Biciklistički klub Dugo Selo 2001, Auto klub Dugo Selo, Hrvački klub Dugo Selo.

OBILJEŽENO 70 GODINA ŽENSKOG

RUKOMETA U DUGOM SELU

Krajem 2025. obilježeno je 70 godina postojanja Ženskog rukometnog Kluba Dugo Selo ’55. „ŽRK Dugo Selo igra 1. HRL od 2013. Bilo je tu oscilacija, ispadali smo u 2. ligu, ali se vraćali u prvu u kojoj sada imamo dosta čvrstu poziciju. Prvoligaški klub je jako zahtjevno voditi, ali imamo tu sreću da je grad Dugo Selo već davnih dana prepoznao ženski rukomet i da ga financijski prati.

Najveća sredstva koja dobivamo, dobivamo od Zajednice sportskih udruga koju financira grad”, rekla je predsjednica kluba Jadranka Robić. ŽRK

Dugo Selo ’55 bilo je proglašeno i najboljim ženskim dugoselskim klubom 20. stoljeća.

Na finalu u Trstu bilo je pola Splita i cijela Vlada

Piše: JOSIP REIĆ; foto: CROPIX/ Tom Dubravec, Željko Puhovski

Za sebe voli reći da se rodio pod sretnom zvijezdom i da je imao puno sreće u životu. Zato su ga i zvali Laki (Lucky). Bio je proslavljeni vaterpolist, jedan od najboljih vratara svijeta. On je veliki splitski i hrvatski sportaš, danas trener golmana u svom Jadranu i u hrvatskoj vaterpolskoj reprezentaciji –Renco Posinković (62).

Zašto vaterpolo, kako je zapravo sve krenulo?

- Najprije sam krenuo kao vratar u Hajduku, nešto malo probao košarku, ali na nagovor jednog prijatelja iz Varoša koji mi je rekao da u Mornaru rade selekciju za vaterpoliste, tamo negdje 1978. završio sam u vaterpolu.

Trenirali ste zimi u popularnoj „kadi“ u Splitu?

Da, to je bio bazenčić od 16 metara u kojem su se od rubova zida odbijali ogromni valovi. No, kako su se za Mediteranske igre ‘79 napravili vrhunski sportski objekti, uključujući i bazene na Poljudu, tako sam zapravo samo zimu ili dvije trenirao u toj “kadi”. No legendarna “kada” je stvorila mnoga splitska vrhunska vaterpolska imena.

Nakon Mornara slijedi prelazak u redove „mrskog“ rivala, u Jadran. I dva naslova europskog klupskog prvaka...

Jadran je krenuo graditi momčad oko velikog Mislava Bezmalinovića; doveli su 6-7 odličnih igrača i složili fantastičan sastav. Klub je bio izvanredno organiziran, rekao bih kao današnji nogometni klubovi, bio je na razini koja se tada činila nestvarnom. Kruna te momčadi bilo je uzastopno osvajanje dva trofeja europskih prvaka u ratno doba - 1992. i 1993. godine. Bili su to povijesni trenuci:

Renco Posinković, osvajač zlatne olimpijske medalje u Seulu 1988. godine, danas je trener vratara u Jadranu i hrvatskoj reprezentaciji. Rado se prisjeća i dva uzastopna naslova europskog klupskog prvaka

Jadran je bio prva momčad iz samostalne Hrvatske koja je osvojila naslov prvaka Europe! Na finale protiv talijanske Savone odigrano u Trstu došlo je „pola Splita“, a utakmici je prisustvovala i cijela hrvatska vlada... Godinu kasnije u velikom finalu za titulu europskog prvaka sastali su se Mladost i Jadran. U Zagrebu smo izgubili 8-7, a u uzvratnoj utakmici u Splitu slavili smo sa 6-4 nakon produžetaka.

U to doba već ste bili i olimpijski pobjednik; imate zlato iz Seula 1988.?

- U reprezentaciji su tada bili Mislav Bezmalinović kao igrač „Jadrana“, Deni Lušić iz POŠK-a i ja iz „Mornara“. Pokrili smo, eto, cijeli splitski bazen... Konkurencija za ući u taj sastav bila je strašna, a pripreme su, pod Rudićevim vodstvom, trajale 100 dana. Dugo je vukao 14 igrača, a na Igre je moglo ići njih 13, pa se tako osjećala nervoza tijekom priprema. Svi smo znali da jedan mora otpasti, tako da je sve skupa bilo pomalo napeto i stresno. No, ono što je najbitnije - iz Seula smo se vratili sa zlatnim odličjem!

Na sljedećim Igrama u Barceloni, Hrvatske nažalost nije bilo...

- Da, šteta, Hrvatska je otišla na te OI s košarkaškom, a Jugoslavija s vaterpolskom ekipom; bio je to svojevrsni kompromis. A bili smo tad zaista dobri. Na kraju su vaterpolsko finale igrali Italija i Španjolska, a treneri su bili Matutinović na klupi Španjolske, Rudić na klupi Italije. Pa je na taj način hrvatski vaterpolo u Barceloni bili pokriven.

Nakon sportske karijeri radili ste kao novinar?

- Radio sam za Sportske novosti i Vjesnik, napravili smo i jedan od prvih portala na ovom području - Glas Dalmacije. Novinarstvo mi je puno pomoglo, a sportsko ime mi je otvaralo mnoga vrata.

KONKURENCIJA ZA UĆI U SASTAV REPREZENTACIJE ZA OI U SEULU JE BILA STRAŠNA, A PRIPREME SU, POD RUDIĆEVIM VODSTVOM, TRAJALE 100 DANA. DUGO JE VUKAO 14 IGRAČA, A NA IGRE JE MOGLO IĆI NJIH 13, PA SE TAKO OSJEĆALA NERVOZA. NO NAJVAŽNIJE JE DA SMO SE IZ SEOULA VRATILI SA ZLATNIM ODLIČJEM.

Nekoliko riječi o spektakularnom EP-u u vaterpolu 2022. održanom u Splitu.

- Uz veliki entuzijazam ljudi uspjeli smo organizirati doista fantastično prvenstvo, usred ljeta u bazenu u zatvorenom prostoru, u Spaladium Areni. Atmosfera je bila sjajna, svake večeri uz rub bazena koncerti, a na kraju publika u deliriju zbog osvajanja zlatne medalje.

Vaterpolska reprezentacija Jugoslavije, zlatni iz Seula 1988.: Aleksandar Šoštar, Deni Lušić, Dubravko Šimenc, Perica Bukić, Veselin Đuho, Tomislav Paškvalin, Mirko Vičević, Igor Gočanin, Dragan Andrić, Mislav Bezmalinović, Igor Milanović, Goran Rađenović, Renco Posinković, trener: Ratko Rudić

Na tom natjecanju sjedili ste na klupi hrvatske reprezentacije kao trener vratara.

Malo prije tog prvenstva izbornik Tucak me pozvao u svoj stožer, a prije toga smo imali SP u Budimpešti koje nam je služilo kao priprema pred domaće prvenstvo. Tamo smo bili četvrti, ali smo zato izvanrednim predstavama u fantastičnoj atmosferi u Areni osvojili zlato. Od tada smo na sedam velikih natjecanja osvojili četiri medalje. Posebno pamtimo olimpijsku 2024. godinu gdje smo u istoj godini imali EP i SP te OI. To je rariret. A na svim tim natjecanjima igrali smo u finalu (zlato na SP-u, srebro na OI-u i EP-u).

A osjećaj u Areni?

Kad bi se penjali prema bazenu osjećaj je bio nevjerojatan, cijela sportska karijera mi je stala u tih 15 dana. Što smo tu tada doživjeli teško je opisati. Godinu prije ovog prvenstva u toj istoj dvorani održan je kvalifikacijski košarkaški turnir za OI u Parizu i na tribinama je bilo po 500-tinjak gledatelja. Onda odjednom Arena ekspodira usred ljeta na vaterpolu što je svima bilo nezamislivo. Iskreno, dok sam uživao u vaterpolskoj bajci, stovremeno sam razmišljao o zatvaranju te iste Arene čiji sam bio voditelj jedno vrijeme, znajući da će je zatvoriti nakon tog prvenstva.

U Dubrovniku ste svojedobno otkrili našeg sjajnog vratara Marka Bijača... - Marko je prve seniorske korake napravio u Mornaru. Spazio sam ga u njegovom rodnom Dubrovniku dok smo bili na reprezentativnim priprema koje je vodio Rudić u čijem sam timu bio od 2007. do 2012., brinuo se o vratarima. Dok je na tom bazenu reprezentacija koristila dvije trećine, jednu trećinu bazena je koristio VK Jug. Jednoga dana gledao sam trening Juga i primijetio da

jedan mali mršavi cijeli trening nije mogao primiti gol. I popodne opet tako. A bitno je znati da on tada nije bio niti rezervni vratar Juga, uopće nije bio u njihovim planovima. Odmah sam ga pitao bi li došao u Split, u Mornar. Odgovorio mi je da mora pitati tatu koji je inače bivši igrač Juga... Da skratim priču, Marko je završio u Mornaru koji mu je tako postao svojevrsna odskočna daska za goleme uspjehe u daljnjoj karijeri. Još većim svojim uspjehom smatram što su dva moja vratara, Brzica i Anić, za koje ljudi nikad ne bi rekli da će doći do reprezentacije, osvojili medalje na velikim natjecanjima. To uistinu smatram svojim ogromnim trenerskim uspjehom.

Sportaši danas, sportaši nekada?

- Kad sam došao u Mornar, klub je brinuo o meni, učinili su sve da postanem ozbiljan golman, da postignem svoj maksimum. Danas je najvažnije da djeca plate članarinu, ne razmišlja se o izvrsnosti i o tome da jednog dana postanu vrhunski sportaši koji će promovirati svoj klub, grad, Hrvatsku. Sustav nije dobar, treba ga mijenjati. Sport treba vratiti klubovima, a klubovi trebaju imati status kakav su nekad imali. S tim bismo imali zdraviju i sretniju djecu.

Malo i o sportskoj infastrukturi, što ona znači danas?

Dat ću vam primjer iz Zagreba: Medveščak trenira na bazenima u Utrini gdje živi ogroman broj ljudi i obitelji, dok Mladost trenira na Savi gdje su uglavnom studenti. Danas Medveščak ima veliki broj djece u svojim mlađim kategorijama, za razliku od Mladosti. Kad su djeci lako dostupni sportski tereni (s biciklom, pješke) tada djeca i ostaju u sportu. Čim ih netko treba voziti, doći po njih… većinom te sportske priče kratko traju.

Kći vam je arhitektica i autorica idejnog rješenja veličanstvenog projekta u Makarskoj. Kakvi su očinski osjećaji?

- Prvo sam ostao ugodno iznenađen da je tako nešto uopće nacrtala moja kćer. Naravno da sam ponosan, osjećaji su iznimni...

Sportska želja za 2026. godinu?

Kako sam lokalpatriot, volio bih da se splitski klubovi bar približe razinama na kojima su nekad bili. Jugoplastika, Jadran, Hajduk, pa i Gusar i Labud, bila su svojedobno iznimno ugledna imena u europskom okruženju. Volio bih da Grad shvati da sportski uspjesi na izniman način donose prepoznatljivost Splitu. Talenata još uvijek ima, ali smatram da imamo veliki problem oko menadžmenta u klubovima. I to bi pod hitno trebalo unaprijediti.

DATUM I MJESTO ROĐENJA: 4. siječnja 1964., Split

KLUBOVI: VK Mornar, VK Jadran

TROFEJI I ODLIČJA: OI Seul 1988. (zlato), Svjetski kup 1987. u Solunu (zlato) i 1989. u Berlinu (zlato), SP-u 1991. u Perthu (zlato), EP-u 1989. u Bonnu (zlato)

REPREZENTACIJA: Jugoslavija (1987. - 1991.), Hrvatska (1992. - 1993.)

NAGRADE: Državna nagrada za sport “Franjo Bučar”, Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara

Premijerni nastup alpskog skijanja

Nacisti su na međunarodni sport uopće, a Olimpijske igre posebno, gledali sasvim neprijateljski, no dogodilo se neočekivano...

Piše: ANA POPOVČIĆ

Njemačka je organizaciju Zimskih i Ljetnih olimpijskih igara 1936. dobila u svojevrsnom „paketu“, kako je to u međuratnom razdoblju znalo biti uobičajeno, na kongresu 1931. godine. Politički i društveni kontekst u kojem je domaćinstvo dodijeljeno bio je, međutim, radikalno drukčiji od onoga u kojem su Igre naposljetku održane. Naime, Adolf Hitler još nije bio na vlasti, a Njemačka je bila podređena i kooperativna prema Europi s velikom željom “vratiti se” u međunarodnu zajednicu nakon izolacije uzrokovane Prvim svjetskim ratom. Dolaskom nacista na vlast u siječnju 1933., raspoloženje se kompletno promijenilo i budućnost Igara nije djelovala dobro. Nacisti su na međunarodni sport uopće, a Olimpijske igre posebno, gledali sasvim neprijateljski. Igre su proglašavane „židovskim međunarodnim projektom“ i „urotom protiv arijske rase od masona i Židova“. Već početkom veljače 1933. nacistički orijentirani studenti zahtijevali su da se Olimpijske igre ne smiju održati u Njemačkoj, simbolično su raskopali atletske staze na berlinskom stadionu i u njih posadili male „germanske“ hrastove.

PRIJETNJE BOJKOTOM

Dvojica Nijemaca koji su bili ključni za dobivanje i organizaciju Igara - Carl Diem i Theodor Lewald – bili su s pravom zabrinuti i zapravo su očekivali otkazivanje domaćinstva. Međunarodni olimpijski odbor također se našao u ozbiljnom problemu. No, dogodilo se neočekivano: najprije je Goebbels, a potom i Hitler, prepoznao puni potencijal Igara i sve ono što su nudile –

globalnu medijsku pažnju, priliku za predstavljanje „nove Njemačke“ svijetu, razbijanje međunarodne izolacije te, što je bilo najvažnije – legitimizaciju režima najprije unutar same Njemačke, a zatim i pred međunarodnom zajednicom. Obrat je bio spektakularan. Hitler je dao punu i apsolutnu potporu Igrama.

MOO time je riješio jedan problem: domaćin nije odustao, ali se istodobno našao pred sasvim novim, jer je bilo očito da nacistička ideologija, sa svojim rasističkim načelima, ni na koji način nije bila spojiva s temeljnim vrijednostima olimpizma i Olimpijskom poveljom. Predsjednik MOO-a Henri Baillet-Latour, zabrinut zbog pretjeranog uplitanja njemačke države uporno je ponavljao da „domaćin Igara nije država nego grad!“ i da „Igre ne smiju imati politički, rasni, nacionalni ni vjerski karakter!“ Prijetnje bojkotom mjesecima su bile međunarodna tema (posebno nakon Hitlerove objave Nürnberških zakona 1935.). Američka atletska unija glasala je za bojkot ako židovsko sudjelovanje ne bude zajamčeno „u praksi kao i u teoriji“, a slični pokreti pojavili su se u Skandinaviji i Britaniji. Kako bi umirili kritičare, nacisti su u njemačku reprezentaciju uključili dvoje sportaša židovskog podrijetla: mačevateljicu Helene Mayer na ljetnim OI i igrača hokeja na ledu Rudi Balla na Zimskim OI. To se pokazalo dovoljnim. U konačnici su i Zimske olimpijske igre u Garmisch-Partenkirchenu i Olimpijske igre u Berlinu održane, točno na način i s onim učinkom kako je režim planirao.

SPOJENI

GARMISCH I PARTENKIRCHEN

Berlin je bio glavna priredba, no Zimske olimpijske igre održane u bavarskom Garmisch-Partenkirchenu,

predstavljale su fantastičnu generalnu probu. Već sam grad bio je proizvod političke odluke: Garmisch i Partenkirchen, stoljećima dva odvojena mjesta s različitim identitetima, administrativno su spojeni 1. siječnja 1935., izravnom naredbom Adolfa Hitlera. Hitler je Igre osobno otvorio kratkim ali izrazito ceremonijalnim govorom lišenim otvorene ideološke retorike, u skladu sa strategijom privremene „depolitizacije“. Organizacijski iznimno uspješne, ove ZOI su po broju sudionika i gledatelja nadmašile sva prethodna izdanja. Zahvaljujući preciznoj logistici i posebno organiziranom prometu, završnim je natjecanjima moglo prisustvovati i do 500.000 gledatelja, a natjecanja su intenzivno prenošena i putem radija. Istodobno, nacistički režim provodio je pomno osmišljenu strategiju privremene „normalizacije“. Antisemitski natpisi uklanjani su iz javnog prostora, a lokalnim vlastima i medijima izdane su upute da se tijekom Igara izbjegavaju incidenti koji bi mogli narušiti međunarodnu sliku. Unatoč tome, strani novinari i članovi MOO-a nailazili su na plakate s natpisima „Životinjama i Židovima zabranjeno“, kao i na primjerke zloglasnog antisemitskog tjednika Der Stürmer u neposrednoj blizini olimpijskih borilišta. List je čak objavio posebno „olimpijsko izdanje“, s karikaturom degeneriranog Židova koji s zavišću promatra arijskog sportaša, uz slogan „Židovi su naša nesreća“. BailletLatour inzistirao je na uklanjanju plakata, što je i učinjeno – naravno samo privremeno za vrijeme Igara, a nacisti su shvatili da ni takvo minimalno pokazivanje pravog lica ne smije biti prisutno na glavnom događaju u Berlinu. Režim je nevjerojatno vješto kombinirao prividnu srdačnost i besprijekornu organizaciju s demonstracijom snage i discipline. Deseci tisuća gledatelja skupa s redovima SS-ovaca, jurišnika i nacističkih dužnosnika cirkulirali su između alpskih terena i Münchena, a puni hoteli i živahni društveni život uvjerljivo su stvarali sliku Njemačke kao modernog, otvorenog i kulturno sofisticiranog domaćina. Olimpijski spektakl bio je pažljivo koreografiran.

Gosti su mogli prisustvovati baletu „Olimpijski prstenovi“, uz glazbu Richarda Straussa, ili pak ispijati pivo s novim ministrom sporta, ujedno i novim predsjednikom Njemačkog olimpijskog odbora i organizacijskog odbora OI 1936 - Hansom von Tschammer und Osten u njegovom

PRVI PUT U OLIMPIJSKI PROGRAM

UVRŠTENO JE ALPSKO SKIJANJE, NO UPRAVO JE TA DISCIPLINA IZAZVALA OZBILJAN SUKOB. MOO JE, PROTIVNO STAJALIŠTU MEĐUNARODNOG SKIJAŠKOG SAVEZA, ZABRANIO NASTUP SKIJAŠKIM INSTRUKTORIMA, SMATRAJUĆI IH PROFESIONALCIMA. NO UPRAVO SU INSTRUKTORI ČINILI JEZGRU VRHUNSKIH NATJECATELJA, PA JE TOM ODLUKOM SPORTSKA VRIJEDNOST NOVE DISCIPLINE BITNO NARUŠENA.

vlastitom „olimpijskom pivskom vrtu“. Von Tschammer und Osten je inače bio istaknuti nacist za kojeg je jedan autor odlično ironično primijetio da su mu, prije imenovanja za vođu njemačkog sporta, najbliži dodir sa sportom bile uglancane jahaće čizme, sastavni dio stranačkog kostima...

KANAĐANI BEZ ZLATA U HOKEJU!

Među sportskim zvijezdama Igara posebno su se istaknuli norveška klizačica Sonja Henie, koja je osvojila svoju treću uzastopnu zlatnu medalju u umjetničkom klizanju, Austrijanac Karl Schäfer s drugim olimpijskim zlatom i norveški brzoklizač Ivar Ballangrud koji je pobijedio u tri od četiri discipline.

Sportski dio donio je i važne novosti. Prvi put u olimpijski program uvršteno je alpsko skijanje, no upravo je ta disciplina izazvala ozbiljan sukob. MOO je, protivno stajalištu Međunarodnog skijaškog saveza, zabranio nastup skijaškim instruktorima, smatrajući ih profesionalcima.

No upravo su instruktori činili jezgru vrhunskih natjecatelja, pa je tom odlukom sportska vrijednost nove discipline bitno narušena.

Austrijski i švicarski skijaši zbog toga su bojkotirali Igre, čime je kvaliteta natjecanja dodatno oslabljena, a sportska vrijednost rezultata poprilično dovedena u pitanje.

Za razliku od alpskog skijanja, gdje je sukob oko profesionalizma bio otvoren, u hokeju na ledu je problem bio prešutno toleriran, no eskalirao je u završnici. Naime, prvi put Kanađani nisu pobijedili nego je zlato osvojila Velika Britanija! Međutim, čak deset od dvanaest britanskih igrača živjelo je i igralo hokej u Kanadi, u poluprofesionalnim ili profesionalnim ligama, gdje su za igranje primali različite oblike naknade. Formalno, oni su nastupali kao „amateri“, ali su po svim sportskim kriterijima bili profesionalci. MOO je toga naravno bio svjestan, no odlučio je ne intervenirati. Za razliku od skijaških instruktora, čiji je profesionalni status bio jasan i lako dokaziv, hokejaši su se nalazili u sivoj zoni između amaterizma i profesionalizma.

Osim toga, stroga primjena pravila u hokeju dovela bi do masovnih diskvalifikacija, osobito reprezentacija iz Kanade i SAD-a, što bi ozbiljno narušilo sportski i propagandni uspjeh Igara. Reakcija u Kanadi bila je burna. Kanadska javnost i sportski krugovi smatrali su da je poraz posljedica licemjerne primjene olimpijskih pravila, jer su „britanski“ igrači zapravo bili proizvod kanadskog hokejskog sustava.

Političke posljedice Igara pokazale su se gotovo trenutačno. Samo nekoliko tjedana nakon zatvaranja Zimskih igara u Garmisch-Partenkirchenu, Hitler je, u izravnom kršenju Versailleskog ugovora i protiv savjeta vlastitog generalštaba, poslao njemačke trupe u demilitarizirano Porajnje.

Učinio je to potpuno svjestan da bi i najmanji vojni otpor Francuza i njihovih saveznika bio dovoljan da zaustavi okupaciju u samom početku, no protumjera nije bilo. Međunarodna reakcija je izostala.

Bio je to jasan signal da su Zimske olimpijske igre poslužile svrsi, ali i da je sve spremno za dalje, za Berlin.

svih vaterpolskih

Uspjesipobjedničkih generacija

Josip Pavić i Samir Barać, pripadnici zlatne vaterpolske generacije iz prva dva desetljeća 21. stoljeća, donijeli su muzeju svoja olimpijska odličja. Time su se pridružili prethodnicima iz zlatne generacije 80-ih i 90-ih koji su donirali brojne vrijedne predmete

Piše:

SERGEJ NOVOSEL VUČKOVIĆ

Vaterpolo je, uz kontinuiranu tradiciju od 117 godina (prva utakmica na splitskim Bačvicama 1908.) i iznimnu međunarodnu prepoznatljivost, jedan od najtrofejnijih timskih sportova u Hrvatskoj. Posebno se ističe niz značajnih uspjeha ostvarenih od uspostave hrvatske samostalnosti, koji su našu zemlju pozicionirali u sam vrh svjetskog vaterpola. Ovi rezultati svjedoče o trajnoj kvaliteti, predanosti i zajedništvu koje krasi naše reprezentativce, znane Barakude. Velik dio tih sjajnih postignuća predstavljen je i u stalnom postavu Hrvatskoga športskog muzeja. Među brojnim vaterpolistima koji su ostavili dubok trag u povijesti hrvatskoga sporta, izdvajamo one koji su ove godine dali dio građe u ustanovu koja objedinjuje vrhunske pothvate i najvrjedniju sportsku baštinu, promičući je kao dio kulturne baštine i nacionalnog identiteta. Oni su uspjehe iz bazena zamijenili onima u drugim djelatnostima, a većina ih je ostala vezana i uz omiljeni sport. Josip Pavić osvajač je dviju olimpijskih medalja, zlata iz Londona 2012. i srebra iz Rio de Janeira 2016. Potonju je ustupio muzeju, naglasivši da je predaje sa zadovoljstvom.

SPOJ TRADICIJE I MODERNOG

“Doma stoji zatvorena u ladici, a ovdje će ipak svima biti nadohvat ruke, na vidljivom mjestu. Muzej je zaista prekrasan projekt koji dokumentira i arhivira sve najveće uspjehe hrvatskoga sporta. Reprezentativan prostor u kojem je sve vrhunski organizirano, spoj tradicije i modernog”, ocijenio je Pavić, državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta, nekad najbolji vaterpolist svijeta i višestruki hrvatski vaterpolist godine.

“Vjerujem da će svi posjetitelji uživati jer stvarno se ima što za vidjeti, nadam se da će se uspjesi u hrvatskom sportu nastavljati”, poručio je Pavić obilazeći prostor muzeja u središtu Zagreba. Isto je nekoliko dana nakon njega učinio i Samir Barać, reprezentativni kolega iz Londona 2012. koji je s tih Igara donio odličje koje je jako želio.

“Izuzetna mi je čast biti ovdje u ovom trenutku, jer jedna sportska karijera ne sastoji se samo od Olimpijskih igara, nego od cjelokupne sportske karijere i prije i nakon sporta. Ja od svoje 12. godine života sanjam olimpijsko zlato. Nije prošao ni jedini dan da nisam razmišljao o tom natjecanju. Imao sam čast igrati s najboljima u hrvatskom i svjetskom vaterpolu, biti i kapetan. Četiri puta sam bio na Olimpijadi

Josip Pavić sa srebrnom olimpijskom medaljom (Rio de Janeiro 2016.) pored svoje fotografije na golu

i posrećilo mi se, uhvatio sam zadnji vlak za medalju”, poručio je Barać. Medalja iz dječačkoga sna je u stalnom postavu.“Veoma sam sretan što se trag koji sam želio ostaviti kroz svoju sportsku karijeru nalazi na ovom mjestu”, zaključuje Barać, uspješan poduzetnik.

Ranije su svoju građu Hrvatskom športskom muzeju dali pripadnici prve naše zlatne vaterpolske generacije koja je 80-ih bila dvostruki olimpijski pobjednik.

Tomislav Paškvalin, savjetnik Predsjednika RH za sport, dao je medalju i torbu s OI u Seulu 1988. te odijelo s otvorenja Univerzijade 1987. u Zagrebu.

Milivoj Bebić, nedavni dobitnik Državne nagrade za sport

“Franjo Bučar” za životno djelo, dao je olimpijsku medalju iz Los Angelesa 1984. i medalju sa splitskih Mediteranskih igara 1979., klupske i reprezentativne kapice i zastavice.

Perica Bukić, izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog

saveza i predsjednik Tehničkog vaterpolskog odbora federacije vodenih sportova European Aquatics te njegov sin Luka Bukić, ovogodišnji vaterpolist godine u izboru Večernjeg lista, dali su medalje, opremu, dokumente iz razdoblja koje pokriva 40 godina, a Dubravko Šimenc, voditelj proizvoda za sportski turizam u HTZ-u, prsluk stjegonoše s OI u Ateni 2004. Ne trebamo zaboraviti ni Ratka Rudića, najboljeg vaterpolskog trenera svih vremena, koji je bio izbornik objema ovim generacijama, a koji je dao medalje, opremu, dokumentaciju i koji je jedan od naših trenera velikana posebno zastupljenih u muzeju. Svi su ovi vaterpolisti ujedno i promicatelji sportskih vrijednosti, čijim su poštivanjem i sami došli do najvećih rezultata, na ponos cijele hrvatske javnosti. Još uvijek se, inače, na plivalištu Mladosti uz Savu u Zagrebu može razgledati i izložba muzeja Stoljetni krug od Splita od Splita, nastala u suradnji s Hrvatskim vaterpolskim savezom, a koja priča priču o bogatoj povijesti vaterpola u našoj zemlji.

Tomislav Paškvalin uz plakate Olimpijskih igara na kojima je osvojio zlatne medalje

Jessica Blitt:“Veseli me što će Vatreni zaigrati u Kanadi”

Razgovarala: MIA BAĆIĆ

Foto: arhiv Veleposlanstva Kanade u HR

Koju ulogu ima kanadska vlada u promicanju sporta i tjelesne aktivnosti u zemlji?

Ključnu ulogu, osobito na amaterskoj i zajedničkoj, lokalnoj razini. Kao najveći ulagač u kanadski sustav amaterskog sporta, osigurava značajna financijska sredstva i strateške smjernice kako bi sport bio dostupan, inkluzivan i otvoren svim Kanađanima.

Ususret nogometnom

SP-u razgovarali smo s kanadskom veleposlanicom u Hrvatskoj, Jessicom

Blitt, kojoj se ostvarila želja da hrvatska nogometna reprezentacija zaigra i u Kanadi

angažman mladih i starijih osoba te proširuju prilagođene i parasportske mogućnosti za osobe s invaliditetom, uz ulaganja u pristupačne objekte, obuku trenera i komunikaciju bez barijera. Primjerice, 2015. godine Kanada je prvi put bila domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu za žene (FIFA Women’s World Cup), koje je postavilo rekord u posjećenosti za turnire izvan muškog prvenstva. Na krilima tog uspjeha nastavila je kanadska ženska nogometna reprezentacija i osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. Ovaj izuzetan uspjeh velikim je dijelom rezultat stalne i snažne podrške vlade, koja je bila ključna u podizanju sporta na njegovu današnju razinu. Istodobno, sportska natjecanja pokazala su i nedostatke sustava, osobito u pogledu sigurnosti sportaša. Zato je krajem 2023. pokrenuta Future of Sport in Canada Commission, neovisno tijelo koje će pregledati sportski sustav i stvoriti sigurnije i uključivije okruženje.

Konačno izvješće Komisije, koje se očekuje početkom 2026., donijet će plan za sveobuhvatnu reformu i dugoročnu održivost kanadskog sporta.

Putem organizacije Sport Canada, vlada razvija programe i politike za raznolike potrebe građana, od masovnog bavljenja sportom u zajednici do vrhunskog, profesionalnog sporta. To uključuje financiranje lokalnih sportskih organizacija, izgradnju sportske infrastrukture, obuku trenera te osiguravanje resursa za sportaše. Poseban je naglasak na širenju pristupa sportu skupinama koje su povijesno bile manje zastupljene: mladima, ženama, starijima, autohtonim narodima, manjinama i osobama s invaliditetom. Ciljane inicijative uklanjaju prepreke i potiču cjeloživotno bavljenje tjelesnom aktivnošću. Posebni programi potiču veće uključivanje djevojčica i žena u sport, podržavaju

Koje je značenje i očekivani učinak Svjetskog nogometnog prvenstva 2026., koje će se održati u Meksiku, SAD-u i Kanadi?

Svjetsko prvenstvo u nogometu jedan je od najvećih i najgledanijih sportskih događaja na svijetu, s više od 3,4 milijarde gledatelja. U podijeljenom svijetu, Kanadi kao suorganizatoru SP-a 2026. pruža se jedinstvena prilika za jačanje povezanosti, međunarodne solidarnosti i zajedništva kroz sport, univerzalni jezik koji nadilazi granice, jezike, religije i kulture.

Ovo prvenstvo bit će povijesno iz nekoliko razloga: najveće je do sada, prvi put ga organiziraju tri države, a Kanada će debitirati kao domaćin. Već sama zajednička kandidatura

2018. pokazala je snagu sjevernoameričke suradnje, u sportu, graničnoj sigurnosti, putovanjima, ljudskim pravima te drugim područjima koja su ključna za organizaciju SP-a u tri države. Time se šalje snažna poruka važnosti međunarodne suradnje i zajedničkog iskustva. Istodobno zahtijeva besprijekornu prekograničnu koordinaciju - od sigurnosnih aranžmana do logistike na stadionima, u tri različite zemlje.

Novost je i uvođenje okvira za ljudska prava (FWC26 Human Rights Framework), pokrenutog u lipnju 2024., koji označava značajan korak naprijed u 20 kritičnih područja za ljudska prava. Njime se utvrđuju jasni standardi kojih se svi gradovi domaćini moraju pridržavati, a podijeljeni su u tri bitne kategorije: sigurnost i inkluzija, prava radnika i pristup pravnom lijeku.

To odražava našu kolektivnu predanost da se ljudska prava ne samo poštuju, već i aktivno promiču tijekom cijelog turnira kako bi se osigurao pravedan i inkluzivan događaj za sve. Radimo na tome da se svaka osoba koja dođe na natjecanje u Kanadu, bilo kao sportaš, trener ili kao navijač, osjeća sigurno, dobrodošlo i uključeno. Prvenstvo će također omogućiti predstavljanje kanadske raznolikosti i ljepote. Očekuje se više od milijun stranih posjetitelja koji će moći iz prve ruke iskusiti gradove domaćine: Toronto (najmultikulturniji grad na svijetu, poznat po svojoj kulinarskoj sceni, noćnom životu, prostranim zelenim površinama, glazbenim, filmskim i kulturnim festivalima te velikim sportskim događajima) i Vancouver (svjetski poznata destinacija gdje se planine susreću s oceanom i sportskim terenom, ujedno i jedan od jezično najraznolikijih kanadskih gradova s preko 50% stanovnika kojima engleski nije materinski jezik). Mnogi od ovih posjetitelja htjet će vidjeti i istražiti više onoga što Kanada nudi, čak i izvan gradova domaćina.

Za hrvatske navijače posebna je zanimljivost da će za Kanadu igrati veznjak hrvatskog podrijetla Niko Sigur, trenutno član Hajduka, rođen blizu Vancouvera i odrastao u Torontu. A ja sam zaista sretna što će Vatreni zaigrati u Kanadi!

Prema procjeni FIFA-e, SP 2026. donijet će Kanadi do 3,8 milijardi dolara pozitivnog ekonomskog učinka. No, iznad svega, to će biti prilika za predstavljanje naše bogate i raznolike kulture cijelom svijetu, pokazujući što Kanadu čini uistinu jedinstvenom. Jedva čekamo zaželjeti dobrodošlicu svijetu!

Kako hokej i košarka, kao dva najpopularnija sporta u Kanadi, jačaju zajednicu i okupljaju navijače?

Hokej i košarka imaju posebno mjesto u oblikovanju kanadskog identiteta i zajedništva. Hokej, nacionalni zimski sport, nastao je u Kanadi u 19. stoljeću. Za Kanađane on je puno više od igre, to je naša dragocjena tradicija koja ujedinjuje ljude od malih mjesta do velikih gradova, stvarajući zajedničke uspomene i snažan osjećaj pripadnosti, bilo da se radi o NHL doigravanju ili o rekreativnom hokeju na lokalnom klizalištu. Košarka također ima kanadske korijene. Osmislio ju je 1891. dr. James Naismith iz Almontea, kako bi sportaši ostali aktivni tijekom zimskih mjeseci, a popularnost ovog sporta ubrzano raste diljem Kanade, posebno među mladima u urbanim sredinama. Danas su oba sporta sastavni dio kanadskog života i kulture, doprinoseći

zajedničkom nasljeđu i nacionalnoj priči u kojoj uživaju ljudi svih dobnih skupina i porijekla. Kad Kanađani osvoje zlatnu medalju u hokeju ili briljiraju u košarci, to pokreće val ponosa koji se proteže daleko izvan samih igara. Ta postignuća inspiriraju zajednice, promiču zdrav način života i jačaju naš kolektivni osjećaj jedinstva. Uzmimo, na primjer, žensku hokejašku reprezentaciju Kanade, čije olimpijske zlatne medalje 2002., 2006., 2010., 2014. i 2022. nisu samo slavile atletsku izvrsnost i osnaživanje žena, već su inspirirale bezbroj mladih djevojaka i dječaka diljem zemlje da uzmu hokejašku palicu i sanjaju velike snove. Isto tako, uspon Stevea Nasha u NBA-u dao je mladim Kanađanima uzore i pomogao da košarka zauzme snažnije mjesto u društvu. Ovi trenuci utjelovljuju snagu timskog rada, predanosti i nacionalnog ponosa, stvarajući trajni osjećaj jedinstva i duha zajedništva diljem zemlje.

NK TORONTO CROATIA, KOJI JE OSNOVALA HRVATSKA DIJASPORA,

JEDAN JE OD NAJUSPJEŠNIJIH U POVIJESTI KANADSKOG NOGOMETA, A MOMČAD IZ 1976. UVRŠTENA

JE U KUĆU SLAVNIH KANADSKOG NOGOMETA, ŠTO SVJEDOČI O NJIHOVOM TRAJNOM UTJECAJU.

Što je sportska diplomacija, koje su njezine glavne značajke i kako doprinosi međunarodnim odnosima? Sport ima jedinstvenu moć premošćivanja nacionalnih, kulturnih i političkih podjela. Kroz sport se povezuju ljudi iz svih sfera života, pronalazeći zajednički jezik i međusobno razumijevanje. U svojoj biti, sport potiče poštovanje, ističe zajedničke vrijednosti i otvara vrata koja bi inače ostala zatvorena. Kroz utakmice, igre i natjecanja, stvara veze i prilike za suradnju, a ne za sukob. Primjer toga je hrvatska zajednica u Kanadi. Bila sam impresionirana činjenicom da je NK Toronto Croatia, koji je osnovala hrvatska dijaspora, jedan je od najuspješnijih u povijesti kanadskog nogometa, a momčad iz 1976. uvrštena je u Kuću slavnih kanadskog nogometa, što svjedoči o njihovom trajnom utjecaju. Doprinos Hrvatske pomogao je popularizaciji nogometa diljem Kanade, pokazujući kako dijaspora, kroz sport, jača veze između naše dvije zemlje.

Još jedan uvjerljiv primjer doprinosa hrvatsko-kanadske zajednice sportskoj diplomaciji je Frank Mahovlich, nekad profesionalni hokejaš na ledu i kasnije kanadski senator. Mahovlich je tijekom svoje NHL karijere osvojio šest impresivnih Stanley Cupa, te je uvršten u Hokejašku kuću slavnih. Tijekom svog mandata senatora, Mahovlich je iskoristio svoj sportski ugled za promicanje kanadskih vrijednosti i poticanje međunarodne suradnje. Primjerice, sudjelovao je na inauguraciji hrvatskog predsjednika te se susreo i inspirirao mlade hokejaše u Hrvatskoj. Sport ima ogroman potencijal za pozitivne promjene, ali njegova prava moć leži u načinu na koji se koristi. Sportska diplomacija usmjerena je na povezivanje i suradnju, što je čini jedinstveno učinkovitim alatom. Kada se koristi s iskrenom predanošću jačanju mira i suradnje, sport može potaknuti značajne promjene. Upravo to je srž sportske diplomacije.

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM

MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA

ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG

ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA

Vruća čokolada & kakao

Oba napitka ne samo da utopljuju

dušu i organizam, smiruju i daju

osjećaj ugode, nego i blagotvorno djeluju na naše zdravlje

Ovih zimskih dana većina od nas često zaželi popiti neki topli napitak. Zacijelo se tad mnogi s radošću prisjete i djetinjstva - vrućeg kakaa ili vruće čokolade koji svojim mirisom i toplinom unose radost i sreću, nekako utopljuju dušu i organizam, smiruju i daju osjećaj ugode.

Bilo da je u pitanju trenutak opuštanja s dragim ljudima, okrijepa nakon dugog i zamornog radnog dana ili povratak s iscrpljujućeg treninga ili iz škole, šalica vruće čokolade ili kakaa jako je dobar odabir.

Čim je temperatura pala, a na vrata pokucalo čarobno razdoblje božićnih keksa i cimet rolica, lampica i bogatih ukrasa te radosnih blagdanskih druženja, posegli smo za toplim napitkom koji svim generacijama, i malima i velikima, vraća široki osmijeh na lice.

Prava topla čokolada mora imati visoki udio kakaa, bez bojila i konzervansa, jer samo takva ima pozitivne učinke na organizam i djeluje sjajno na zdravlje i dobro raspoloženje. Vruća čokolada ne samo da djeluje na naša osjetila okusa, već blagotvorno djeluje i na naše zdravlje.

NAJSLAĐI ČUVAR NAŠEG SRCA

Topla ili vruća čokolada pozitivno djeluje na zdravlje mozga. Studije pokazuju da sadrži flavonoide koji povećavaju protok krvi i kisika u mozak te doprinose bistroći uma i boljoj koncentraciji. Stoga stručnjaci savjetuju da se prije zahtjevnih zadaća (bilo da je riječ o sastanku, savjetovanju ili treningu djece u rastu i razvoju) popije šalica čokolade koja hrani, grije i diže raspoloženje, energiju i dobru koncentraciju.

Flavonoidi kojima obiluje tamna čokolada djeluju kao snažni antioksidansi koji štite tijelo od oštećenja slobodnih radikala čime smanjuju upale i oksidativni stres. Njihovo djelovanje obuhvaća poboljšanje zdravlja srca i krvnih žila, jača imunitet te štiti mozak od neurodegenerativnih oštećenja.

Da je tamna čokolada najslađi čuvar našeg srca pokazuju brojna istraživanja. Poznato je da je kvalitetna topla čokolada prepuna antioksidansa koji štite stanice od oksidativnih oštećenja i starenja, a srce od bolesti. Svi ljubitelji čokolade znaju da nema ništa ljepše od opojnog okusa čokolade koja se topi u ustima. Zbog lučenja hormona sreće (serotonina) topla čokolada stvara osjećaj ugode i potiče dobru volju. Slobodno možemo reći da je ona najslađi i najkraći put do odličnog raspoloženja.

Kakao kojim čokolada obiluje bogat je izvor vrijednih esencijalnih minerala kao što su kalij, bakar, magnezij i željezo, sve bitni čimbenici dobrog imuniteta. Za hladnih dana dat će vam dovoljno energije, a ujedno svojim svojstvima jača vaš imunosni sustav i tijelu pomaže da se bori protiv većih napada virusa, prehlade i gripe.

Topla ili vruća čokolada dulje puni želudac i daje osjećaj sitosti te umanjuje želju za hranom. Važno je znati da katehini i fitosteroli, kojima čokolada obiluje na antioksidativnoj razini, pomažu u procesu gubitka masti. No, valja zapamtiti da u konzumiranju čokolade, kao i svake druge namirnice, treba imati pravu mjeru. Dakle, ništa previše i ništa premalo. Kockica-dvije ili šalica-dvije tamne čokolade dnevno sasvim je dovoljno za ugodu i vrijedno za zdravlje.

TOPLI KAKAO NAŠEG DJETINJSTVA

I vrući kakao donosi brojne dobrobiti za naše zdravlje zahvaljujući bogatom sadržaju antioksidansa (flavoni) i minerala. Oni poboljšavaju moždane funkcije, štite zdravlje srca i krvnih žila, smanjuju stres, poboljšavaju izgled i zdravlje kože.

Priređen od pravog kakaa ovaj napitak mogao bi ove zime postati vaš omiljeni večernji napitak, posebice ako ste sportaš ili prakticirate duge večernje šetnje. Evo nekoliko vrijednih saznanja o učinkovitosti kakaa:

Pomaže kod oporavka mišića Znamo koliko je za svakog od nas važan oporavak. A posebice za sportaše, koji to žele u što kraćem vremenu. Zato im savjetujem (baš kao i djeci u rastu i razvoju) da nakon intenzivnog treninga popiju šalicu vrućeg kakaa jer je on ne samo dobar izvor proteina važnih za regeneraciju mišića, već i zdravih ugljikohidrata koji će u kratkom vremenu nadomjestiti izgubljenu energiju. U kombinaciji s pomno odabranim mlijekom, opskrbit će organizam i s elektrolitima.

Popravlja raspoloženje

Uz prednosti za fizičko zdravlje i oporavak, kakao savršeno djeluje i na našu psihu. Ako ste preumorni od treninga, posla i često rastrgani između mnogobrojnih privatnih i profesionalnih obaveza - popijte šalicu kakaa. On je nutritivno bogat i sadrži mnoštvo antioksidansa, kao što su polifenoli i flavonoidi, koji štite stanice od oksidativnog stresa i smanjuju upale.

Kakao sadrži i minerale: magnezij i željezo u velikim količinama, zatim krom, cink i mangan te vitamine C i D. Sadrži i zdrave masti (omega 6), vlakna i probiotike te kemijske spojeve poput teobromina, dopamina i serotonina koji umnogome utječu na raspoloženje i energiju. Unapređuje pamćenje

S obzirom na to da kakao obiluje vrijednim flavonoidima koji direktno utječu na bolju funkciju mozga, unapređuje

pamćenje i koncentraciju. Istraživanje sa Sveučilišta u Iliinoisu i Birminghamu dokazuju da topli kakao ima učinak na poboljšanje kongitivnih funkcija.

Jača srce i krvne žile

Ako niste znali, kakao savršeno stabilizira krvni tlak, jača srce i smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti.

Zdravlje srca očuvano je zahvaljujući toplom kakau - tvrdi jedna američka studija s Harvarda. Ugledni medicinski časopis „The Lancet“ tvrdi kako kakao koji sadrži antioksidanse (kao što su tvari polifenolne skupine) pomaže u smanjenju kolesterola.

Američka Nacionalna knjižnica medicine (NLM) u svojim istraživanjima opisuje kako procijanidini, flavanoli i polifenoli kojima obiluje kakao, daju snažno antioksidativno djelovanje. Polifenoli osim sniženja kolesterola utječu i na smanjenje upala.

Nutrijenti u toplom kakau mogu pomoći u opuštanju arterija od nakupljenih masti te podržavaju normalizaciju krvnog tlaka.

FLAVONOIDI KOJIMA OBILUJE TAMNA ČOKOLADA DJELUJU KAO SNAŽNI ANTIOKSIDANSI KOJI ŠTITE TIJELO OD OŠTEĆENJA SLOBODNIH RADIKALA ČIME SMANJUJU UPALE I OKSIDATIVNI STRES. NJIHOVO DJELOVANJE OBUHVAĆA POBOLJŠANJE ZDRAVLJA SRCA I KRVNIH ŽILA, JAČA IMUNITET TE ŠTITI MOZAK OD NEURODEGENERATIVNIH OŠTEĆENJA. POZNATO JE DA JE KVALITETNA TOPLA ČOKOLADA PREPUNA ANTIOKSIDANSA KOJI ŠTITE STANICE OD OKSIDATIVNIH OŠTEĆENJA I STARENJA, A SRCE OD BOLESTI.

Topli kakao našeg djetinjstva i opojni miris vruće čokolade, uz neki vrući svježi brioš ili buhtl punjen domaćim pekmezom od šljiva, imali su nevjerojatnu nutritivnu vrijednost (iako nisu bili od integralnog brašna, već od tzv. nuler brašna), ali i neizmjernu ljubav naših baka i mama kao najboljim dodatkom...

ČETIRI SAVJETA

• S punomasnim mlijekom kakao dobiva dodatnu vrijednost budući da punomasno mlijeko obiluje kalcijem, cinkom, magnezijem te vitaminom A.

• Pijete li ga s bademovim mlijekom organizmu darujete dobar izvor vitamina E.

• Kakau se može dodati i kvalitetni med koji svojim antimikrobnim i antibakterijskim svojstvima obogaćuje nutritivnu vrijednost kakaa i njegov učinak na zdravlje.

• Ponekad se u kakao može dodati i sitno nasjeckanih badema ili drugih orašastih plodova.

NIKOLA PILIĆ (Split, 27. kolovoza 1939. –Rijeka, 23. rujna 2025.)

Preminula istinska teniska legenda

U povijest hrvatskog tenisa upisao se kao jedan od najvećih, najbolji igrač druge generacije hrvatskih tenisača

Upisom u TK Split 1953. započinje jedna od najvećih karijera u povijesti tenisa. Nadareni 14-godišnjak probijao si je put u omladinskoj konkurenciji gdje je dominirao Boro Jovanović sve do 1962. kada ga je Pilić pobijedio na državnom prvenstvu u Zagrebu. Prešavši među seniore početkom 60-ih osvajao je prve turnire u Darmstadtu, Beču, Berlinu i Pittsburgu, dok je s Jovanovićem bio najbolji u parovima u Moskvi. Isti uspjeh ponovljen je na Međunarodnom prvenstvu Jugoslavije 1960., 1961., 1963. i 1964. Pilić i Jovanović su se, kao par, probili u finale Wimbledona 1962. kao prvi hrvatski tenisači koji su u tome uspjeli. Wimbledon je bio Pilićev najdraži turnir gdje je 1967., u zenitu svoje karijere, igrao polufinale. Godine 1970. osvojio je Međunarodno prvenstvo SAD-a u Forest Hillsu, na Grand Slam turniru s francuskim partnerom Pierreom Barthesom. Godine 1973. nastupio je u finalu Roland Garrosa. U pojedinačnoj konkurenciji peterostruki je prvak Jugoslavije 1962., 1963., 1964., 1966. i 1967. Osvojio je tri naslova na Međunarodnom prvenstvu Jugoslavije 1963., 1965. i 1966. Godine 1959. bio je s Maricom Crndak prvak Jugoslavije u mješovitim parovima. Od 1961. do 1977. bio je reprezentativac Jugoslavije (23 nastupa i 62 odigrana meča). Bio je među deset najboljih tenisača svijeta. Na Mediteranskim igrama u Napulju 1963., u paru s Jovanovićem osvaja zlato. Na teniskim terenima proveo je punih 25 godina. Jedan od njegovih zadnjih uspjeha je osvojeno Dvoransko prvenstvo SR Njemačke u Bremenu 1977. Potkraj 70-ih sasvim se posvećuje odgoju mladih. Kao aktivni igrač Pilić je tri puta proglašen najboljim sportašem Hrvatske 1962., 1964. i 1967. godine. Pet puta je proglašen najboljim sportašem Dalmacije (1962., 1963., 1964., 1966. i 1967.). Bio je iznimno uspješan kao trener i izbornik njemačke, hrvatske i srpske Davis Cup reprezentacije. Bio je veliki stručnjak i sjajan taktičar, s njemačkom reprezentacijom osvojio je tri Davis cupa (1988., 1989. i 1993.), s hrvatskom reprezentacijom 2005., kao trener Srbije 2010. i tako se svrstao među najuspješnije teniske trenere u svijetu. Bio je izbornik hrvatske teniske reprezentacije na OI 2004. godine u Ateni, kada su u igri parova Mario Ančić i Ivan Ljubičić osvojili brončanu medalju. Bio je vlasnik Teniske akademije u Münchenu, gdje je bio i direktor teniskog turnira. Godine 1966. dobio je Nagradu grada Splita, a Grb grada Splita dodijeljen mu je 2005., kada je i odlukom HOO-a proglašen najboljim hrvatskim trenerom. Godine 2023. dobio je Državnu nagradu za sport “Franjo Bučar”, a 2016. Nagradu HOO-a Matija Ljubek. Bio je najuspješniji igrač naše druge generacije tenisača (od 1961. do 1980.). Pokopan je na Gradskom groblju u Opatiji.

Napisao: Jurica Gizdić

RUDOLF BELIN (Zagreb, 4. studenog 1942. –Zagreb, 3. studenog 2025.)

Odlazak velikog nogometnog tehničara

i svestranog igrača

Trofejnog nogometaša pamtit će se po sjajnom izvođenju slobodnih udaraca i jedanaesteraca

Belin je bio veliki tehničar i svestran igrač. Branič, spojka, a najčešće pomagač s naglašenom napadačkom ulogom. Iznimno korektan igrač posebno se isticao odličnim izvođenjem slobodnih udaraca i jedanaesteraca. U mlađim uzrastima nastupa za momčad zagrebačkog Jedinstva te za jugoslavensku reprezentaciju. Sa 17 godina (1959.) prelazi u zagrebački Dinamo. Do 1970. nosi modri dres i punih jedanaest godina ispisuje najljepše stranice povijesti kluba. Odigrao je 410 utakmica i postigao 74 zgoditka, a Jugoslavenski kup osvaja u sezonama 1962./63., 1964./65. i 1968./69. Bio je jedan je od važnijih igrača u osvajanju Kupa velesajamskih gradova 1967. postigavši posljednji zgoditak u četvrtfinaloj utakmici natjecanja. Dinamo je kod kuće pobijedio slavni talijanski Juventus 3:0. U polufinalnoj utakmici protiv Eintrachta iz Frankfurta, za modre je postigao odlučujući zgoditak iz jedanaesterca što je omogučilo Dinamu da se plasira u finale protiv Leeds Uniteda - u kojem je klub osvojio zasad jedini hrvatski europski trofej. Dobitnik je “Žute majice” Sportskih novosti za najboljeg nogometaša u prvenstvenoj sezoni 1963./64. i 1968./69.

Kao nogometaš Dinama debitirao je u jugoslavenskoj A reprezentaciji u Bukureštu 27. listopada 1963. u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Rumunjske koja je pobijedila 2:1. Za A reprezentaciju odigrao je 29 utakmica i postigao 6 zgoditaka (od 1963. do 1969.). Od dresa reprezentacije oprostio se u Skoplju 1969. u kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na SP protiv reprezentacije Belgije. Jugoslavija je slavila 4:0. Godine 1970. odlazi iz Dinama u belgijski klub Beetschot VAC gdje igra do 1974. Sudionik je Olimpijskih igara 1964. u Tokiju i Europskog prvenstva 1968. u Italiji gdje osvaja srebrnu medalju. Po završetku igračke karijere bio je trener Dinama u tri navrata: u sezoni 1977./78., 1983. i 1989. Godine 1998. trenira Croatiju iz Toronta, a od 2001. do 2002. bio je izbornik reprezentacije Iraka. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Jurica Gizdić

Napisao:

JURICA GIZDIĆ (Split, 31. siječanj 1965. –Split, 16. studenog 2025.)

Napustio nas je vrijedni kroničar HNK Hajduk i povjesničar HOO-a

Iznenada nas je, u 61. godini, napustio ugledni sportski

kroničar Jurica Gizdić

Kao neumorni publicist i istraživač sportske povijesti profilirao se u jedinstvenu osobu u sustavu hrvatskog sporta.

Dosad je objavio 94 knjige sa sportskom tematikom, koristeći građu, kako državnih arhiva, tako i onih privatnih, ali i osobne kontakte s akterima ili njihovim suvremenicima, čuvajući tako mnoge istine o veličanstvenim dometima hrvatskog sporta. Gotovo da nema područja sporta koje nije istraživao te ih, iznimnim osjećajem za nacionalnu baštinu, svojim zapisima otrgnuo od zaborava ili je na druge načine sačuvao i aktualizirao njihovu trajnu vrijednost za hrvatsko društvo i naraštaje koji dolaze.

Osam njegovih publicističkih izdanja posebno je značajno za nacionalnu sportsku povijest (pet knjiga kojima je nakladnik ili sunakladnik Hrvatski olimpijski odbor), a odnose se na biografije vrhunskih hrvatskih sportaša, sportašica i trenera u svakom olimpijskom ciklusu. Nije zaboravio ni hrvatske sportske dužnosnike, kao ni suce s olimpijskim iskustvom, i oni su iz Gizdićeva pera zavrijedili predani istraživački rad, potom i zasebne knjige.

Zahvaljući upravo Gizdiću, HOO i hrvatski sport imaju ono što nemaju mnoge daleko veće i bogatije sportske države u svijetu. Dakle, na jednom mjestu - sve hrvatske sudionike Olimpijskih igara, Olimpijskih igara mladih, kao i sve osvajače medalja na SP-ima i EP-ima te mediteranskim igrama od 1900. do današnjih dana. Raspadom bivše države, čijom je sastavnicom bio i hrvatski sport, sportaši, kao i svi rezultati, Gizdić je uložio silan trud i po kriterijima koje je utvrdio HOO istražio, potom i objelodanio sve olimpijce, sportske dužnosnike, trenere i suce koji su djelovali u zajedničkoj državi, odnosno napravio je sukcesiju hrvatskog sporta od jugoslavenskog, objavivši sve hrvatske u brojnim knjigama. Od njegove sportske svestranosti veliku korist je imao i naš najpopularniji sport - nogomet. Kao što knjiga “Hrvatski olimpijci i odličnici” obuhvaća sve naše olimpijce u povijesti modernog olimpizma, tako i monografija “Hrvatski nogometaši i izbornici” sadrži imena svih reprezentativaca i trenera, kao i sve utakmice hrvatske nacionalne momčadi kroz stoljetnu povijest. Gizdić je od 1998. bio zaposlenik HNK Hajduk (o Bilima je objavio 24 knjige), na radnom mjestu voditelja klupskog protokola, ujedno i klupskog kroničara, a dugogodišnjom suradnjom s HOO-om, postao je i nezamjenjiv kroničar cjelokupnog hrvatskog sporta. Za predani publicistički rad nagrađen je brojnim sportskim i društvenim priznanjima, među kojima su najbrojnija ona strukovne udruge - Hrvatskog zbora sportskih novinara. Za izdvojiti su i godišnja Državna nagrada za sport “Franjo Bučar” 2015. godine te - na prijedlog HOO-a - državno odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara, uručeno mu u listopadu ove godine. Pokopan je na groblju u Klisu.

Napisao: Vinko Knežević

ZVJEZDANA TUMA-PAVLOV (Osijek, 10. ožujka 1954. – Osijek, 20. prosinca 2025.)

Preminula zaslužna sportska dužnosnica i dugogodišnja članica Vijeća HOO-a

U 72. godini napustila

nas je Zvjezdana

Tuma-Pavlov, istaknuta dužnosnica sporta u Slavoniji, članica Vijeća te Nadzornog odbora HOO-a

SSPORTSKA DJELATNICA

portom se počela baviti u osiječkom Odbojkaškom klubu Željezničar. Na Pravnom fakultetu osječkog Sveučilišta 1977. godine stekla je zvanje diplomirane pravnice. Po završetku fakulteta, radila je u Sekretarijatu za financije općine Osijek, potom i kao šefica Odsjeka za razrez poreza, zamjenica direktora Uprave prihoda, pročelnica Područnog ureda Porezne uprave u Osijeku, kao i direktorica Tržnice Osijek.

Od 1994. do 1996. bila je članica Izvršnog odbora Odbojkaškog kluba Željezničar, a tri godine kasnije preuzela je čelnu dužnost Atletskog kluba Slavonija-Žito iz Osijeka, koji je uspješno vodila više od dva desetljeća. Punih dvanaest godina, od 1996. do 2008., bila je predsjednica Nadzornog odbora Zajednice sportskih udruga, a od 2008. i predsjednica Sportske zajednice Osječko-baranjske županije. Čak u pet mandata, od prosinca 2005. do listopada 2024. godine, bila je članica Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO), a obnašala je i dužnost članice Nadzornog odbora HOO-a.

Za iznimne zasluge u sportu Zvjezdana Tuma-Pavlov je primila brojne nagrade i priznanja, a za izdvojiti su priznanje Zajednice sportskih udruga grada Osijeka, posebno priznanje dnevnih novina Glas Slavonije, te Nagrada „Matija Ljubek“ iz 2017. godine koju joj je HOO dodijelio kao zaslužnoj sportskoj dužnosnici za životno djelo. Godine 2024. dobila je i HOO-ovu Nagradu “Milan Neralić” za izniman doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini. Upravo taj njen veliki doprinos sportu na lokalnoj razini, ali i doprinos sveukupnom olimpijskom pokretu, prepoznat je i izvan Hrvatske, pa je 2022. godine primila prestižno priznanje Europskih olimpijskih odbora „Olimpijske lovorike“ (European Olympic Laurel Award). Priznanje je to koje se dodjeljuje iznimno cijenjenim i vrijednim osobama koje su ostavile trajan pečat u sredinama svog djelovanja, a iza Zvjezdane je ostao itekako dubok pečat u sportu lokalne i nacionalne razine. Pokopana je na Gornjogradskom (Aninom) groblju u Osijeku.

Napisao: Vinko Knežević

GUARD: Više od 170 sudionika na edukacijskom modulu u Zagrebu

Hrvatski olimpijski odbor ugostio je drugo edukacijsko okupljanje u sklopu

Erasmus+projekta GUARD - Safeguarding Children in Sport, koje je okupilo više od

170 sudionika iz sedam partnerskih zemalja

Piše: MAJA POLJAK; Foto: HOO

Projekt GUARD jedan je od najznačajnijih europskih projekata usmjerenih na izgradnju održivog sustava zaštite djece u sportu te jačanje strukture povjerenika za zaštitu djece unutar nacionalnih sportskih organizacija. Razvija jasne smjernice, procedure i edukacijske programe koji će sportskim organizacijama - od nacionalnih saveza do klubova - omogućiti da učinkovitije preveniraju, prepoznaju i adresiraju nasilje, zanemarivanje i zlostavljanje djece u sportu. Povjerenici za zaštitu djece u nacionalnim savezima će kroz projekt dobiti alate, resurse i ciljanu edukaciju kako bi ojačali svoje kompetencije. Njihova uloga bit će jasno definirana, a dodatna vrijednost projekta jest što će stečeno znanje moći prenositi povjerenicima u sportskim klubovima, čime će se sustav zaštite djece širiti i jačati i nakon završetka projekta.

Ovaj edukacijski modul okupio je predstavnike iz Ureda pravobraniteljice za djecu, Ministarstva turizma i sporta RH, stručnjake iz pravnog, psihološkog i pedagoškog područja te iskusne predstavnike nacionalnih olimpijskih odbora. Dodatnu vrijednost događanju donijelo je sudjelovanje predstavnice Europskih olimpijskih odbora (EOO), kao i doprinos Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO), čija je stručnjakinja održala predavanje. Time je projekt još jednom potvrđen kao inicijativa prepoznata i podržana na najvišoj međunarodnoj razini.

Tijekom jednodnevnog programa sudionici su kroz predavanja, interaktivne vježbe i razmjenu iskustava razvijali svoje kapacitete za zahtjevnu i iznimno važnu ulogu povjerenika za zaštitu djece u sportu. Jedan od ključnih ishoda modula bilo je jačanje suradnje među partnerskim zemljama, koja će se nastaviti kroz rastuću europsku mrežu stručnjaka posvećenih stvaranju sigurnijeg sportskog okruženja.

Erasmus+ projekt GUARD time potvrđuje da zaštita djece u sportu nije samo nacionalna obveza, nego zajednička europska odgovornost te naglašava aktivnu ulogu Hrvatskog olimpijskog odbora u razvoju sustava koji djeci osigurava sigurno i poticajno bavljenje sportom.

PROJEKT GUARD RAZVIJA JASNE SMJERNICE, PROCEDURE I EDUKACIJSKE PROGRAME KOJI

ĆE SPORTSKIM ORGANIZACIJAMA OMOGUĆITI DA UČINKOVITIJE PREVENIRAJU, PREPOZNAJU I ADRESIRAJU NASILJE, ZANEMARIVANJE I ZLOSTAVLJANJE DJECE U SPORTU.

Nezaboravna zimska avantura

Park prirode Medvednica

Žičara će vas odvesti ravno do svježeg planinskog zraka i nenadmašivog pogleda na Zagreb i okolicu. Priroda čeka.

Sljeme – najviša točka Medvednice

Uređene staze za skijanje, sanjkanje i pješačenje. Planinarski domovi i ugostiteljski objekti, idealni za odmor nakon aktivnosti u prirodi.

Zagrebački parkovi

Prostrane šetnice, jezera i zelene površine za trčanje, biciklizam i zimske šetnje. Idealni su za bijeg u prirodu unutar grada i rekreaciju svih generacija.

Park Maksimir

Oaza jezera i šumskih staza, omiljena za zimske šetnje i rekreaciju. Tišina i mirna priroda pružaju savršen bijeg od gradske vreve. U sklopu parka nalazi se i Zoološki vrt, dom brojnih životinjskih vrsta i idealno mjesto za obiteljski posjet.

Šetnice uz jezera

Šetnice uz Jarun i Bundek nude kilometre uređenih staza za trčanje, biciklizam i lagane zimske šetnje. Idealne su za aktivan boravak na otvorenom i uživanje u prirodi unutar grada.

Biciklističke rute kroz prirodu i grad

Biciklističke rute koje spajaju urbane dijelove i prirodne krajolike. Od uređenih staza uz Savu do šumskih i zelenih staza kroz parkove i šume, vožnja biciklom zimi pruža aktivan i osvježavajući doživljaj.

Neobične i jedinstvene atrakcije

Zagreb ima unikatne muzeje i legende, a svaka zgrada ima jedinstvenu priču koju će vam prišapnuti. Tajne čekaju.

Brojni festivali i događaji

Koncerti, likovne izložbe, jedinstveni festivali i sportski susreti. Mnoštvo događanja, jedna lokacija.

Zimski okusi Zagreba

Zagreb zimi mami mirisima tradicionalnih jela, domaćih specijaliteta i slastica, stvarajući toplu i autentičnu atmosferu koja oduševljava sve posjetitelje.

Be there. infozagreb.hr #VisitZagreb #LoveZagreb

sigurno SPORT okruženje kao

Nakon proljetnog zagrebačkog izdanja, HOO-ova dvodnevna edukacija “Dani sigurnog sporta” početkom studenog održana je i u Splitu gdje se razgovaralo o tome što znači sigurno okruženje, kako prepoznati nasilje i pritiske, kako se zaštititi, ali i kako sami akteri u sportu mogu biti pokretači pozitivnih promjena u sportu

Prvi dan predavanja su održana za sportašice i sportaše, a sutradan za trenerice i trenere te druge aktere koji mogu imati utjecaja na sigurnije sportsko okruženje. Nakon uvodnih govora predsjednika HOO-a Zlatka Mateše i predsjednice HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u sportu Morane Paliković Gruden, s predavanjem je započela Zrinka Greblo Jurakić s Odsjeka za psihologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i članica međunarodnog stručnog tima Vijeća EU koji se bavi principima sigurnog sporta. Nazočne je upoznala s temeljnim odrednicama sigurnog sportskog okruženja i ključnim porukama međunarodnih standarda zaštite sportaša. Potom se nastavilo s iznimno važnom i osjetljivom temom – prepoznavanjem online i seksualnog nasilja nasilja u sportu, a izlagale su je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević i

klinička psihologinja, te voditeljica Centra za zdravlje mladih Ella Selak Bagarić. Kroz kombinirano predavanje približile su sudionicima najčešće oblike nasilja, njegove rane znakove, načine prijave i dostupne oblike podrške. Uslijedilo je predavanje o antidopingu. Specijalistica interne medicine i subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije Davorka Herman Mahečić prezentirala je temu „Tvoj put bez dopinga - sve što sportaš treba znati”. Govorila je o antidopinškim pravilima, zabranjenim tvarima i metodama, dodacima prehrani i skrivenim rizicima te praktičnim savjetima za svakodnevni sportski život bez dopinga. Nakon što su nazočni iskoristili priliku za individualne konzultacije s predavačima, uslijedilo je predavanje “Prepoznaj i reagiraj na manipulaciju u sportu“ o kojoj su govorili HOO-ova pravnica Matea Horvat i odvjetnik Lovro Badžim. Kulminacija prvoga dana bila je vrlo zanimljiva panel diskusija: “Kako ja mogu biti primjer sigurnog sporta”, na kojoj su sudjelovali svjetska prvakinja u tajlandskom boksu Helena Jurišić, proslavljeni rukometaš Petar Metličić, kapetan Hajduka Filip Krovinović, te trofejni trener jedrenja Jozo Jakelić. Panel diskusiju moderirala je glavna urednica Olimpa, Ninna Lara Vidaković, a panelisti su s publikom podijelili vlastita iskustva, izazove i primjere iz prakse te razgovarali o tome kako sportaši i treneri zajedno mogu graditi kulturu sigurnosti i povjerenja.

Drugoga dana isti predavači su nastupili s modificiranim predavanjima za trenere, a pridružio im se i ravnatelj

Centra za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme

Igor Jukić, s temom “Sportski trener – pružatelj i tražitelj zaštite”. Otvorio je iznimno važnu temu – kako treneri, koji svakodnevno vode i štite sportaše, mogu istovremeno očuvati vlastitu otpornost, granice i profesionalno zdravlje. Uloga trenera nosi veliko emocionalno i psihološko opterećenje, a ovo predavanje pružilo je konkretne uvide u načine nošenja s tim odgovornostima.

HOO-ovu projektu sigurnog sporta vrijednu potporu već u njegovu začetku dali su aktualni i bivši vrhunski sportaši: Martin i Valent Sinković, Marin Čilić, Barbara Matić, Miran Maričić, Domagoj Duvnjak, Ivan Martinović, Filip Glavaš, Matea Parlov Koštro, Iva Rožić, Jana Koščak, Snježana Pejčić, Vlado Šola, Andrea Ivančević Petrač, Mirna Rajle Brođanac…Trenerska podrška stigla je od Igora Čordaša (atletika), Mije Šimunić (vaterpolo), Vladimira Mađarevića (gimnastika)…, kao i od brojnih sportskih dužnosnika.

I splitsko izdanje ove važne edukacije pokazalo je da o sigurnom sportu treba razgovarati s mladim naraštajima hrvatskih sportašica i sportaša te ih educirati s ciljem podizanja svijesti o važnosti zaštite, edukacije i stvaranja pozitivnog sportskog okruženja. To je pokazao i veliki odaziv na edukativne skupove u oba dana, a sudionicima je podijeljen i priručnik u kojem su sažete ključne poruke iz područja sigurnosti u sportu, prepoznavanja nasilja, zaštite mentalnog zdravlja, antidopinga, sportskog integriteta te odnosa trenera i sportaša.

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ; Foto: HOO

Pobjednička posada: Max Gjidera, Branko Gjidera, Palma Čargo, Domagoj Antić, Branimir Jelavić, Pero Metličić, Josip Reić, Tomislav Gabelić, Nikša Kaleb, Zoran Primorac

Sudionici humanitarne regate i njeni organizatori

Ivica Kostelić tradicionalno je sudjelovao na regati

Vlado Šola, Josip Tafra i Palma Čargo

Uspješna i 4. humanitarna regata

“ Jedrite uz Zakladu hrvatskih športaša & Rotary ”

Više od 20 proslavljenih hrvatskih olimpijaca i drugih sportaša nazočnošću je poduprlo regatu i događaje povezane s njom, budući da će sav prihod, posredovanjem Zaklade hrvatskih športaša, biti doniran bivšim sportašicama i sportašima koji su se nakon karijera suočili s egzistencijalnim i zdravstvenim poteškoćama

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ; Foto: HOO/ Kolektiff

Uulozi skipera na ACI-jevim jedrilicama

ClubSwan 36 bili su i najbolji hrvatski zimski olimpijac, ujedno i ACI-jev ambasador Ivica Kostelić, a premijerno se okušao i mladi jedriličar Josip Tafra. Na jednoj od jedrilica sudjelovala je i olimpijka Palma Čargo, također ACI-jeva ambasadorica, a, osim od sportaša, posade su bile sastavljene i od predstavnika sponzora, donatora i medija. Predsjednik Zaklade hrvatskih športaša Tomislav Paškvalin nije krio zadovoljstvo zbog još jednog uspješnog izdanja humanitarne regate: - Pobjednici su svi koji su se odlučili upustiti u ovu predivnu priču koju su ispričali zajedno s hrvatskim sportašima, rotarijancima i, naravno, uz potporu prijatelja koji su nam dali u ruke organizaciju ove predivne priče. Mnogi su prijatelji dali obol uspjehu regate, a tu su i brojni pojedinci, sponzori, donatori. Svi oni dali su svoje vrijeme i novac da ova naša akcija uspije. Svima nama sad je obveza da novac, koji smo prikupili u ovom kvalitetnom zajedništvu, dođe u ruke sportašima koji su stvarno u potrebi. Velika čestitka svima i hvala svima na doprinosu ovoj akciji.

I predsjednik Uprave ACI-ja Kristijan Pavić izrazio je zadovoljstvo što ACI i ove godine ima priliku biti dijelom ove velike humanitarne i sportske priče:

- Drago nam je što na našim ClubSwan jedrilicama možemo ugostiti sportaše i druge drage goste te na taj način pomoći najugroženijim hrvatskim sportašicama i sportašima koji nisu uspjeli osigurati egzistenciju za vrijeme svojih karijera. Idejni začetnik humanitarne akcije, sedmerostruki hrvatski olimpijac Zoran Primorac, također se osvrnuo na najnovije izdanje regate: - Prošla je još jedna, predivna četvrta Mrduja. Bilo je stvarno fenomenalno, svi smo uživali. Mislim da je jako bitno da ova humanitarna akcija postane tradicionalna. Zahvalio bih u svakom slučaju i Hrvatskom olimpijskom odboru, i svim sponzorima, i JK Labud, i Rotary klubu Medvedgrad, naravno, i Hrvatskom klubu olimpijaca te Zakladi hrvatskih sportaša. Na nama je da ova lijepa akcija postane tradicija, znači, da čuvamo ovaj brend koji smo stvorili. Na kraju će od svega najviše profitirati naši sportaši, posebno oni koji su u potrebi. Humanitarnu utrku priredili su Rotary klub Zagreb Medvedgrad i Zaklada hrvatskih športaša u suradnji s partnerima: ACI-jem, JK Labud, HOO-om, Hrvatskim klubom olimpijaca te medijskim pokroviteljem Sportskim novostima. Potporu 4. izdanju regate dale su tvrtke: Amelicor, Klimaoprema, OTP banka, Euro posredovanje, Orvas Yachting, Kemokop, Tahograf, Bon.hr, Viva, Krauthaker te brend sportske opreme 4F. Vrijednu medijsku potporu dala je i Sportska televizija.

Nikolina Brnjac u EU parlamentu pokreće važne promjene za sport

Naša europarlamentarka Nikolina Brnjac u EU parlamentu pokreće važne promjene za sport, a na njen poziv u Bruxelles je stigla Donna Vekić. Srebrna olimpijka ispričala je inspirativnu priču o uspjehu i predstavila svoj projekt javnih teniskih terena u Osijeku, potpuno besplatnih za korištenje svima u zajednici

Piše: HINA

Zastupnica u Europskom parlamentu Nikolina Brnjac početkom prosinca je organizirala u Bruxellesu konferenciju kojom želi potaknuti ulaganja iz europskih fondova u lokalnu sportsku infrastrukturu kako bi se mladima omogućio aktivan život i smanjila ovisnosti o mobitelu i internetu.

“Naša djeca su nedovoljno fizički aktivna, većinu vremena provode pred mobitelima i to dovodi do depresije, što je problem u cijeloj Europskoj uniji”, rekla je Brnjac. Za rješavanje toga problema Brnjac predlaže da u sljedećem sedmogodišnjem proračunu od 2028. do 2034. bude uključeno ciljno područje za financiranje lokalne sportske infrastrukture unutar nacionalnih i regionalnih partnerskih planova.

“OD IGRALIŠTA DO OLIMPA”

“Snažno ću se zalagati da u idućem europskom proračunu ulaganja u lokalnu sportsku infrastrukturu budu jasno prepoznata i nedvosmisleno podržana. To je politika koja istodobno jača zdravlje, mlade, društvenu uključenost i regionalni razvoj”, rekla je Brnjac. Europska komisija je u svom prijedlogu Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2028. - 2034. predvidjela da se kohezijska i poljoprivredna sredstva objedine u jedan fond u okviru nacionalnih i regionalnih planova, gdje bi svaka država članica dobila svoju financijsku omotnicu.

Brnjac ističe da se tu ne radi o financiranju velikih sportskih objekata poput nogometnih stadiona, nego u igrališta za razne sportove, koji bi bili dostupni što većem broju ljudi. Na konferenciji pod nazivom “Od igrališta do Olimpa - financiranje europske sportske budućnosti” (From Playground to Olympus – Financing Europe’s Sport Future), sudionicima su se obratili europski povjerenik za međugeneracijsku pravednost, mlade, kulturu i sport Glenn Micallef, potpredsjednica Europskog parlamenta Antonella Sberna (ECR), zastupnik Daniel Attard (S&D), hrvatska tenisačica, srebrna olimpijka i višestruka WTA pobjednica Donna Vekić, potpredsjednica HOO-a Sandra Čorak te Folker Hellmund, direktor EU Ureda Europskih olimpijskih odbora (EOC).

“Sport nije samo natjecanje ili vrhunski rezultati. On je temelj zdravog i aktivnog društva. Ulaganje u sportsku infrastrukturu nije trošak, nego jedna od najisplativijih društvenih investicija jer doprinosi boljem zdravlju, mentalnoj dobrobiti, društvenoj koheziji i većoj sigurnosti djece i mladih. Sport mora biti dostupan svoj djeci, mora im pružiti priliku da steknu samopouzdanje, izgrade karakter i nauče nositi se s pobjedama i porazima”, poručila je Brnjac. Donna je podržala poruku da upravo takvi tereni stvaraju šampione: “Moja priča počela je na malom terenu, baš kao i svaka. Djeca moraju imati mjesto gdje mogu sanjati, trenirati i rasti. Zato lokalna igrališta trebaju postati prioritet.”

HGK i HOO organizirali konferenciju o tehničkoj usklađenosti i financiranju izgradnje sportskih objekata

U Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) u Zagrebu održana je konferencija “U skladu s pravilima igre: Tehnička usklađenost i financiranje

izgradnje sportskih objekata”

Pred nama je ključno razdoblje za hrvatski sport. Raste svijest o njemu kao važnom segmentu gospodarstva. Od lokalne do državne razine – jača i svijest o važnosti ulaganja u sportsku infrastrukturu. Njezinu gradnju ili obnovu trebamo pažljivo planirati i pametno njome upravljati – kako bi nam se investicija isplatila. Ključne su to poruke s konferencije.

- U sljedećem nas razdoblju čekaju velike investicije u sportsku infrastrukturu. To nije trošak, već ulaganje koje se višestruko vraća. Nije samo pitanje betona ili sportskog duha. Govorimo o ulaganju u cijelu zajednicu – kulturološki i identitetski, obrazovno i zdravstveno. Ovo je gradnja u kojoj se moramo iskazati. To je poruka nas kao društva – da su nam sport, zajedništvo i zdravlje visoko na listi prioriteta - rekao je predsjednik HGK Luka Burilović Procjene stručnjaka govore da bi za sustavno uređenje sportskih objekata – od nogometnih stadiona do školskih dvorana – Hrvatska trebala uložiti između 1 i 1,5 milijardi eura u idućih desetak godina. U Zagrebu je započela potpuna rekonstrukcija stadiona u Kranjčevićevoj, koji će s kapacitetom od više od 11 tisuća mjesta i novim krovom postati prvi stadion u glavnom gradu koji zadovoljava UEFA-ine standarde četvrte kategorije. Novi maksimirski stadion imat će kapacitet 35 tisuća mjesta i zadovoljavat će najviše kategorije UEFA-e. Procijenjena vrijednost izgradnje stadiona je 175 milijuna eura. Ključni je korak bio proglašenje stadiona Maksimir i Poljud sportskim objektima od nacionalnog interesa, čime se otvorila mogućnost sufinanciranja iz državnog proračuna, kao i olakšanog pristupa europskim izvorima.

Zagrebu, a kad se steknu uvjeti i Poljud. Potpisani su i sporazumi sa Sveučilištem u Splitu za izgradnju Sveučilišnog sportskog centra te sa Splitsko-dalmatinskom županijom za izgradnju sportskog centra u Vučevici. - U vrijeme kad hrvatska Vlada izdvaja velika sredstva za unaprjeđenje sportske infrastrukture i tretira to strateškim pitanjem u sportu, ova konferencija se bavi upravo s tim da uložena sredstva i ostvareni projekti odgovaraju standardima međunarodnih sportskih saveza. Zato se na njoj i susreću oni koji projektiraju, grade, financiraju. Zahvaljujemo predsjedniku Buriloviću i partnerima iz HGK na konferencijama koje su, poput ove, od velikog interesa za naš sport - rekao je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša - Izgradnja stadiona nije samo stvar građevinske ili arhitektonske struke, to je stvar identiteta svakog pojedinog grada – i Zagreba i Splita. Treba voditi računa i o dugoročnoj održivosti. Danas se svi novi stadioni u svijetu projektiraju s jasnim ciljem komercijalizacije prostora. Novi stadion mora biti projektiran tako da živi 365 dana u godini, a ne samo za vrijeme utakmica. Hrvatska ima znanja i ljude da taj posao napravi kvalitetno - poručila je potpredsjednica HGK za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj

Državni tajnik Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Tonči Glavinić istaknuo je kako Vlada nastavlja ulagati u razvoj sportske infrastrukture: - Uz izgradnju novih nogometnih stadiona u Zagrebu i Osijeku, jednako su nam važni i projekti školskih dvorana i igrališta koji omogućuju djeci diljem Hrvatske pristup sportu i zdravom načinu životu,“ rekao je Glavinić dodavši: „Novi Zakon o prostornom uređenju prepoznaje sportske i obrazovne objekte kao projekte od državnog interesa te pojednostavljuje njihovu realizaciju”. Državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta Josip Pavić potvrdio je da je ulaganje u sportsku infrastrukturu jedno od najvažnijih strateških ciljeva ove Vlade u području sporta: - Do sada je uloženo više od 50 milijuna eura u obnovu i izgradnju više od 450 sportskih objekata, a osim ulaganja u sportsku infrastrukturu na lokalnoj razini, ulažemo i u kapitalne objekte, kao što je Nogometni kamp HNS-a te stadion u

Situacija oko obnove Poljuda izuzetno je kompleksna i još uvijek otvorena. Najavljena sveobuhvatna studija izvedivosti trebala bi dati konkretne odgovore na ključna pitanja – od tehničke i financijske isplativosti do očuvanja kulturne vrijednosti i identiteta prostora. Prema dostupnim tržišnim podacima, cijena jedne stolice na stadionu iznosi između 4000 i 5000 eura, što znači da bi stadion s 30.000 mjesta koštao otprilike 150 milijuna eura, bez dodatnih sadržaja. - Grad Split ulaže maksimalne napore da sportski objekti budu u potpunosti usklađeni s tehničkim, sigurnosnim i međunarodnim standardima. Naš je cilj stvarati infrastrukturu koja će služiti sportašima, građanima i budućim generacijama, uz odgovorno planiranje i financiranje svakog projekta. Sport je važan dio identiteta Splita, a ulaganje u sportsku infrastrukturu ulaganje je u zdravlje, zajedništvo i budućnost našeg grada - rekao je gradonačelnik Splita Tomislav Šuta Na konferenciji je bilo riječi i o financiranju sportske infrastrukture. Europski fondovi – posebno oni vezani uz energetsku učinkovitost, digitalnu infrastrukturu i održivi razvoj – otvaraju značajne mogućnosti. Programi poput Mehanizma za oporavak i otpornost ili fondova kohezijske politike mogu pokriti značajan dio investicija, pod uvjetom da su projekti tehnički pripremljeni, dokumentacija potpuna, a ciljevi usklađeni s europskim smjernicama. (HGK)

Foto: HOO, HGK

Velika posjećenost godišnje dvodnevne

konferencije HOO-a

Dvodnevna godišnja konferencija HOO-a ponudila je atraktivne prezentacije i panele. Na tradicionalnom događanju, ove godine održanom u Osijeku, sudjelovali su predstavnici državnih institucija, nacionalnih sportskih saveza i sportskih klubova te sportski treneri i sportaši

Prvi dan obilježile su prezentacije i paneli na temu “Hrvatski olimpijski odbor 2021. - 2025.: Ponosni na prošlost, posvećeni budućnosti.” Nakon pozdravnih govora dopredsjednice HOO-a Sande Čorak, županice Osječko-baranjske županije Nataše Tramišak i predsjednika Gradskog vijeća Grada Osijeka Tihomir Florijančića, direktor Ureda za NSS i razvojne programe HOO-a Neven Šavora predstavio je spektar djelatnosti kojima se bavi krovna udruga hrvatskog sporta, podsjećajući i na velebne uspjehe hrvatskih sportaša od Olimpijskih igara u Tokiju 2020. do danas.

O suradnji HOO-a s MUP-om i MORHom, načinima pomoći hrvatskom sportu i podršci vrhunskim sportašima, govorili su na prvom panelu državni tajnik u Ministarstvu obrane Branko Hrg i načelnik Policijske akademije u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova Josip Ćelić. S njima je u razgovoru sudjelovao i Neven Šavora. O upravljačkim i organizacijskim aspektima uspješnosti Hrvatskog nogometnog saveza u međunarodnim okvirima govorio je Josip Tomaško, a primjere dobre prakse u upravljanju i organizaciji nacionalnih sportskih saveza, na primjeru Hrvatskog judo saveza –prezentirala je njegova čelnica Sanda Čorak. Uslijedili su novi zanimljivi paneli. Najprije “Od vizije do provedbe: zajednička strategija sportskog razvoja”, u kojem su sudjelovali načelnik Sektora za krovna sportska udruženja i sportske građevine u Ministarstvu turizma i sporta Darko Vučić, predsjednik sportske zajednice Osječko-baranjske županije Josip Ergović, predsjednik zajednice Osječkog sporta - Alen Nađsombat, te u ime organizatora konferencije, dopredsjednica HOO-a Sanda Čorak. Nakon toga su, na temu administracije i upravljanja sportskim sustavima, iskustva razmijenili Neven Šavora i vodeći dužnosnici lokalne sportske zajednice Alen Nađsombat i Dubravko Ižaković Drugi dan HOO-ove Godišnje konferencije u Osijeku iznova je ponudio atraktivne prezentacije i panele, na kojima su iskustva iz trofejnih karijera podijelili i eminentni hrvatski treneri - „arhitekti hrvatskih sportskih uspjeha”, kako se moglo čuti na skupu u Koncertnoj dvorani “Franjo Krežma”. Budući da je program drugog dana konferencije i bio u znaku

teme „Selekcija i razvoj potencijalnih vrhunskih sportskih trenera”, Neven Šavora upoznao je nazočne s HOO-ovim projektom, odnosno vizijom stvaranja novih hrvatskih trenera i podrške nacionalne olimpijske udruge pri njihovu etabliranju. Velikim pljeskom ispunjene dvorane nagrađen je proslavljeni gimnastički trener Vladimir Mađarević koji je prezentirao temu „Sportski trener: centralna osoba hrvatskoga sporta”. Njegova završna poruka je glasila: „trener je središnja osoba hrvatskog sporta, vrijeme je da to postane i službeni stav društva”. Na Mađarevića se nadovezao jedan od domaćina konferencije - Igor Jukić, ravnatelj HOO-ova Centra za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP), a u predstavljanju novog projekta pridružile su mu se Ana Lana Perunović i Luca Udovičić, važne uzdanice za njegovo ostvarenje - iz nutricionizma i farmacije.

S temom mentalnog zdravlja sportaša okupljenima na konferenciji obratila se Renata Barić, redovita profesorica Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, koja je ovom prilikom najavila skoro izdavanje priručnika za mentalno zdravlje sportaša na kojem radi u suradnji s Poweradeom. Projekt se nadovezuje na globalnu inicijativu brenda The Athletes Code, koju je Powerade u Hrvatskoj pokrenuo uz podršku HOO-a i u suradnji s olimpijcima Barbarom Matić i Tinom Srbićem, a s ciljem jačanja svijesti o važnosti mentalnog zdravlja sportaša.

I dva vrlo zanimljiva panela bila su u znaku razvoja i selekcije budućih trenera, a moderirao ih je Igor Jukić. O procesima selekcije trenera razgovarali su: Vladimir Mađarević (HGS), Hrvoje Sertić (HJS), Edo Fantela (HJS) , Lidija Bojić-Ćaćić (HRS) i Luka Milanović (KIFZG/CIRPS/HNS). Za kraj još jednom razmjenom iskustava obogaćena je tema o razvoju potencijalnih vrhunskih trenera, a sudjelovali su: Zoran Vulić (HNS), Zvonimir Tomac (KIFOS), Mladen Katalinić (HAS), Srećko Šuk (HVS) i Pero Kuterovac (HPS/CIRSP). Nakon vrlo uspješnog osječkog izdanja HOO-ove godišnje konferencije, kojem je veliki organizacijski obol dala županijska sportska zajednica (OBŽ) i Grad Osijek, iduće godine najvjerojatnije će uslijediti istovrsni događaj u Dubrovniku. (hoo/vk)

Olimpijska solidarnost MOO-a dodijelila 10 stipendija hrvatskim sportašima za LA 2028.

Olimpijska solidarnost Međunarodnog olimpijskog odbora odobrila je dodjelu olimpijskih stipendija za 10 hrvatskih sportaš(ic)a u projektu „OI Los Angeles 2028.“, u svrhu pomoći u njihovim pripremama za kvalifikacije i nastup na Igrama. Petero korisnika stipendije su osvajači(ce) olimpijskih medalja s Igara u Parizu: Barbara Matić, Valent i Martin Sinković, Sandra Elkasević i Miran Maričić, uz kopljašicu Saru Kolak, senzacionalnu olimpijsku pobjednicu iz Rija 2016., te gimnastičara Tina Srbića, olimpijskog doprvaka na preči iz Tokija 2021. U njihovu društvu su i gimnastičar Aurel Benović te džudašica Katarina Krišto, koji su prošle godine u Parizu ostali nadomak olimpijskih odličja, a kao olimpijski potencijal za LA 2028. prepoznata je i ponajveća hrvatska sportska zvijezda u usponu, atletičarka Jana Koščak. Iznos kojim će svaki sportaš/ica raspolagati je 900 američkih dolara mjesečno u razdoblju od 1. rujna 2025. do 31. kolovoza 2028., odnosno do datuma posljednjeg mogućeg kvalifikacijskog natjecanja (za one koji se ne kvalificiraju ranije), što je ukupno 32.400 dolara po sportašu, odnosno 324.000 dolara za svih deset stipendista u trogodišnjem razdoblju.Sredstva će se isplaćivati četveromjesečno na račun HOO-a, a program će se aktivirati odmah po zaprimanju potpisanih ugovora o stipendiranju u MOO-u, koji su upućeni nacionalnim sportskim savezima (NSS), a potpisuju ga sportaš, NSS i HOO. (hoo/vk)

Izaslanstvo Američkog olimpijskog odbora u posjetu HOO-u

HOO je ugostio u Zagrebu

izaslanstvo Američkog olimpijskog odbora. Glavna tema sastanka bila je jačanje suradnje uoči Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028., s posebnim naglaskom na pripreme sportaša i organizaciju

Hrvatske kuće u San Pedru

Delegacije su predvodili predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i povjerenik Zaklade Američkog olimpijskog odbora, bivši veleposlanik

SAD-a u Hrvatskoj W. Robert Kohorst

Podsjetimo, krajem 2024. u Veleposlanstvu

SAD-a u Zagrebu potpisan je Sporazum o razumijevanju između HOO-a i 15. okruga Los Angelesa, kojim je potvrđeno da će se Hrvatska kuća tijekom Olimpijskih igara 2028. nalaziti u San Pedru. Sporazum su potpisali predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i gradski vijećnik Los Angelesa Tim McOsker. Tom je prilikom HOO primio delegaciju iz Los Angelesa u kojoj su, uz McOskera, bili i predstavnici gospodarstva, turizma, održivosti te članica Nadzornog odbora okruga LA-ja.

Predsjednik Mateša je naglasio:

- Hrvatski olimpijski odbor prepoznaje važnost partnerstva s Olimpijskim i Paraolimpijskim odborom Sjedinjenih Američkih Država. Olimpijske igre u Los Angelesu bit će izvanredna prilika za daljnje povezivanje naših sportaša, trenera i stručnjaka. Vjerujem da će ova suradnja pomoći hrvatskom sportu da postigne još bolje rezultate na najvećoj svjetskoj pozornici.

Bivši veleposlanik Kohorst dodao je: - Hrvatska je zemlja s bogatom sportskom tradicijom i impresivnim uspjesima, posebno s obzirom na svoju veličinu. Olimpijska i Paraolimpijska zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama vrlo je zainteresirana za jačanje suradnje s HOO-om, jer takvi projekti doprinose međusobnom razvoju i promicanju olimpijskog duha. (hoo/mb)

Čelnici HOO-a na

7. Europskoj večeri sporta u Bruxellesu

Uoči Europske večeri sporta u Bruxellesu, predsjednici nacionalnih olimpijskih odbora (NOO-a) država članica EU su se, zajedno s članovima Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora (EOO), sastali s povjerenikom EU-a za međugeneracijsku pravednost, mlade, kulturu i sport, Glennom Micallefom

Sastanak je bio dio kontinuiranog savjetodavnog procesa Europske komisije o temi „Strateška vizija za sport u Europi: Jačanje europskog sportskog modela“. Tom je prilikom europski povjerenik za sport Glenn Micallef izjavio: - Naš cilj je zajednički rad na postizanju zlatnog standarda koordinacije i suradnje između EU-a i olimpijskog pokreta. Usklađivanje naših napora u promicanju dobrog upravljanja u sportu i očuvanju zajedničkih vrijednosti, sadržanih i u Ugovorima i u Olimpijskoj povelji, ključno je za jačanje sporta diljem Europe. Današnje će rasprave izravno doprinijeti našem radu na jačanju europskog sportskog modela - od sporta u zajednici do vrhunskog sporta. Predsjednik EOO-a Spyros Capralos ponovno je naglasio važnost promicanja europskog sportskog modela utemeljenog na vrijednostima - solidarnosti, integritetu, autonomiji i razvoju sporta na lokalnoj razini: - Potpora Europske unije europskom olimpijskom pokretu iznimno je važna, a EOO – zajedno s našim NOO-ima i Uredom EOO-a pri EU – ponosan je što je pouzdan i strateški partner Europske komisije, pružajući platformu za promicanje europskih vrijednosti kroz sport. Naša snažna suradnja, izgrađena na povjerenju, dijalogu i zajedničkoj svrsi, osnažena je drugim Sporazumom o suradnji, koji usmjerava naše zajedničke napore u području dobrog upravljanja, integriteta, uključivosti, održivosti i integriranja sporta u različite politike EU-a. Sudionici su naglasili važnost vrijednosno utemeljenog i demokratskog sustava upravljanja sportom u Europi, temeljenog na odgovornoj autonomiji sportskih organizacija, u skladu s presudama Suda EU. Predsjednici NOO-a naglasili su potrebu za stabilnim i dostatnim financiranjem sportskih organizacija i klubova u okviru Višegodišnjeg financijskog okvira 2028.–2034. Također su pozvali na nastavak snažne potpore putem programa Erasmus+ Sport i na veću integraciju sporta u druge EU programe financiranja.

Delegati su dodatno istaknuli važnost da nadolazeća Komunikacija Europske komisije prepozna doprinos sporta uključivanju, aktivaciji mladih te fizičkom i mentalnom zdravlju. Jača usklađenost politika ne samo da bi povećala koherentnost EU politika, nego bi i omogućila učinkovitije korištenje dostupnih nacionalnih i europskih izvora financiranja kako bi se podržao puni potencijal sporta kao pokretača pozitivnih društvenih promjena.

Sedma Europska večer sporta održana u Bruxellesu, čiji su domaćini bili Europski olimpijski odbori, pružila je prilike za umrežavanje i rasprave u kojima su sudjelovali čelnici olimpijskog pokreta i donositelji odluka u EU. Događaju su nazočili predsjednik HOO-a, dr. sc. Zlatko Mateša, te glavni tajnik, mr. sc. Siniša Krajač. Nakon službenog otvaranja, panel-diskusija istražila je temu: „Više od igre: Uloga sporta u izazovnim vremenima!”, a moderirala ju je proslavljena hrvatska olimpijka Ana Jelušić Black. (hoo/mp)

Održan simpozij “Zdravlje sportašica -

prevencija, dijagnostika, liječenje”

Simpozij je održan na Medicinskom fakultetu (MF) Sveučilišta u Zagrebu, u organizaciji Zdravstvene komisije HOO-a i domaćina iz spomenute visokoškolske ustanove

Nakon pozdravnih riječi predsjednika HOO-ove Zdravstvene komisije dr. Mirana Martinca, prodekanice za osiguravanje kvalitete i nove studijske programe MF-a izv. prof. dr. sc. Lane Škrgatić te državnog tajnika za sport Josipa Pavića i glavnog tajnika HOO-a mr. sc. Siniše Krajača, uslijedile su prezentacije eminentnih predstavnika medicinske struke na temu zdravlja sportašica i parasportašica, ali i problematike njihovih najčešćih ozljeda. Simpozij je otvorila prof. dr. sc. Zdravka Poljaković s temom „Ima li neurolog ulogu u očuvanju zdravlja sportašica?“, nastavio je doc. dr. sc. Danijel Bursać predavanjem o poremećaju menstrualnog ciklusa žena u sportu. O specifičnostima nutritivnih potreba kod sportašica govorila je tajnica Zdravstvene komisije HOO-a magistra Mimi Vurdelja Prof. dr. sc. Krunoslav Capak ukratko je predstavio javnozdravstvene perspektive zdravlja sportašica, uputivši na kraju preporuke za učinkovitije rješavanje njihova zdravstvenog statusa unutar nacionalnog javnozdravstvenog sustava. Izv. prof. dr. Lana Škrgatić prezentirala je temu „Kontracepcija u sportašica“, a o posebnostima ženskog srca (uz komparacije s muškim) govorila je prof. dr. sc. Jozica Šikić S temom o zdravlju parasportašica, govoreći i o konkretnim poteškoćama i rješenjima povezanim s tim, nazočne je upoznao prof. dr. sc. Milan Milošević Drugi dio cjelodnevnog stručno-edukativnog programa bio je u znaku „Preventivnih sistematskih pregleda sportašica“, o čijoj je važnosti govorio prof. dr. sc. Davor Plavec, a najčešće spominjani termin u drugim izlaganjima – REDs (Relative Energy Deficiency in sport), kao samostalnu tematsku jedinicu prezentirala je Davorka Herman Mahečić. Riječ je o sindromu koji pogađa i sportaše i sportašice, a povezan je s nedovoljnim unosom energije u odnosu na potrošnju. Uslijedile su stručno i vrlo konkretno obrađene teme o ozljedama sportašica pa je Nenad Medančić govorio o

ozljedama ramenog zgloba, Josip Štivičić o iskakanju koljena, Tomislav Dujmović o ozljedama kuka, Dinko Ezgeta o stres prijelomima u sportašica te Bruno Lovreković o posebnosti ozljeda prednje ukrižene sveze kod žena, odnosno o izazovima i rješenjima povezanim s tim ozljedama. Proslavljena klizačica, izv. prof. dr. sc. Sanda Dubravčić Šimunjak, prezentirala je temu „Fizioterapijske intervencije u prevenciji i rehabilitaciji sportašica“, a „točku na i“ stavila je prim. Vlasta Brozičević „strategijom upravljanja dobrobiti i zdravljem sportašica“. Cjelodnevni program završio je okruglim stolom na kojem su vlastita iskustva s ozljedama i procesom vraćanja u natjecateljski sport s nazočnima uživo podijelile Sandra Elkasević, Maja Poljak, Klaudia Klikovac Bubalo i Ana Sršen, a putem videopoveznice Tamara Boroš, Blanka Vlašić, Barbara Đinović (ex-Matić) i Snježana Pejčić Iz smjernica Zdravstvene komisije HOO-a na kraju simpozija za izdvojiti je zaključak da su predavanja i prezentacije vrhunskih stručnjaka, specijalista neurologije, kardiologije, ginekologije, endokrinologije, ortopedije, fizijatrije i nutricionizma približila svu važnost skrbi o zdravlju sportašica.

Uz univerzalne poruke o očuvanju dostojanstva, tjelesnog i mentalnog integriteta te zaštite i unaprjeđenja zdravlja, odaslana je i poruka da je potrebno osigurati uvjete i poduzimati mjere zaštite zdravlja djevojaka i žena bez obzira na starosnu dob, omogućavajući sportašicama redovite preventivne sistematske preglede, tijekom i nakon sportske karijere. „Svi se moramo pobrinuti da se žene bave sportom bez opasnosti po zdravlje i da očuvanje i unaprjeđenje zdravlja sportašica postane prioritet“ – stoji, između ostaloga, u završnoj poruci Zdravstvene komisije HOO-a sa simpozija na zagrebačkoj Šalati. HOO je izrazio zahvalnost dekanu Medicinskog fakulteta prof. dr. sc. Slavku Oreškoviću te svim njegovim suradnicima na domaćinstvu i suorganizaciji ovog važnog događaja za ženski sport u Hrvatskoj. (hoo/vk)

Olimpijska

baklja

za ZOI

2026. putuje Italijom

Olimpijska baklja za ZOI Cortina 2026. započela je 6. prosinca iz Rima putovanje po Italiji, a plivač Gregorio Paltrinieri bio je prvi od 10.001 nositelja baklje koji ju je nosio do svečanosti otvaranja Igara 6. veljače 2026. u Milanu. Plivački olimpijski prvak iz 2016. u disciplini 1500 m slobodno, krenuo je sa Stadio dei Marmi, odjeven kao i svi ostali nositelji baklje u bijelu kapu i bijeli kombinezon s narančastim i žutim rubom. Trčao je 200 m prije nego što je zapalio još jednu baklju - u rukama Elise Di Francisce. Dvostruka olimpijska pobjednica u mačevanju zatim je predala baklju Gianmarcu Tamberiju, koji je osvojio zlato u skoku u vis na OI u Tokiju 2020. Štafeta s bakljom prolazi kroz najpoznatije znamenitosti talijanske prijestolnice. Olimpijska baklja, koju nose sportaši, umjetnici i obični ljudi, preći će ukupno 12 000 km u 63 dana, prolazeći

kroz više od 300 gradova diljem Italije, prije nego što stigne u Milano dan prije svečanosti otvaranja Igara na nogometnom stadionu San Siro. Tijekom štafetnog putovanja olimpijske baklje po Italiji vjerna pratiteljica, kao i u prethodna tri desetljeća, joj je Coca Cola, sa svakodnevnim proslavama i zabavom za lokalne zajednice kroz koje prolazi. Igre u veljači 2026. četvrte su koje organizira Italija, nakon ljetnih u Rimu 1960., te zimskih u Cortini d’Ampezzo 1956. i Torinu 2006. (h/hoo/vk)

Hrvatski nacionalni i sportski dan na Expo 2025: HOO i Japanski olimpijski odbor potpisali sporazum o suradnji

Na svečanosti, u sklopu obilježavanja

Hrvatskog nacionalnog dana i Hrvatskog sportskog dana na Expo 2025 u Osaki, potpisan je sporazum o suradnji između

HOO-a i Japanskog olimpijskog odbora

Sporazum su potpisali predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i predsjednica JOO-a Seiko Hashimoto, uz nazočnost ministra turizma i sporta RH Hrvatske Tončija Glavine i drugih dužnosnika.

Svečanosti potpisivanja Sporazuma dvaju olimpijskih odbora nazočili su i vrhunski hrvatski sportaši Barbara Matić, ujedno i potpredsjednica HOO-a, te bivši nogometaš s dugom klupskom karijerom u Japanu, Mihael Mikić. Oni su, skupa s poznatim hrvatskim vratarom Stipom Pletikosom, održali na središnjoj pozornici i druženje sa sportašima. Ovom prilikom govorili su o temama sporta i njegovog utjecaja te se družili s posjetiteljima promovirajući hrvatski sport, hrvatske sportske uspjehe i vrijednosti olimpizma. O važnosti potpisanog Sporazumu govorili su i njegovi potpisnici.

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša izjavio je:- Posebno mi je drago što smo sporazum s Japanskim olimpijskim odborom potpisali upravo u okviru Hrvatskog nacionalnog i sportskog dana. Time smo na najbolji način povezali sport s kulturnom i gospodarskom promocijom Hrvatske na Expo 2025. Suradnja s Japanom otvara nove horizonte našim sportašima i stručnjacima.

Predsjednica JOO-a Seiko Hashimoto naglasila je: - Ovo partnerstvo za nas ima veliku vrijednost, a činjenica da se potpisivanje održalo tijekom Hrvatskog dana na Expo 2025 daje mu dodatnu simboliku. Hrvatska je mala zemlja, ali sa snažnom sportskom tradicijom i velikim rezultatima. Radujemo se projektima koji će povezati naše sportaše i promicati olimpijske vrijednosti.

Ministar turizma i sporta RH Tonči Glavina dodao je:

- Potpisivanje sporazuma upravo na Hrvatski nacionalni i sportski dan snažna je poruka koliko sport znači u međunarodnoj promociji Hrvatske. Ovaj događaj na Expo 2025 u Osaki spojio je sport, kulturu i turizam - naše najjače adute u svijetu. (hoo/mb)

Biserki Vrbek i Mariju Vukoji

dodijeljene godišnje Državne nagrade za sport “Franjo Bučar”

Ministar turizma i sporta Tonči Glavina u studenom je, u Palači Dverce u Zagrebu, uručio Državne nagrade za sport „Franjo Bučar“ za 2025., najviše priznanje koje

Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značaja za razvoj hrvatskog sporta.

Među ovogodišnjim dobitnicima je i dvoje djelatnika

HOO-a - Biserka Vrbek i Mario Vukoja

Nagradu za životno djelo ove su godine dobili Milivoj Bebić, jedan od najboljih vaterpolista svijeta u povijesti ovoga sporta, Andro Knego, jedan od najtrofejnijih hrvatskih košarkaša te Martin Novoselac, vrhunski nogometni branič i arhitekt razvoja mladih hrvatskih selekcija.

Osim Biserke Vrbek i Marija Vukoje, godišnje nagrade pripale su Toniju Kanaetu, Petru Muslimu, Draganu Crnovu, Gabrijelu Veočiću, Vjekoslavu Kobešćaku, Karlu Kodriću, Filipu Mihaljeviću, Taekwondo klubu Marjan, Luki Bakoviću i Marku Masteliću.

- Ovo je najsvečaniji dan u hrvatskom sportu, dan u kojem odajemo priznanje ljudima koji su obilježili povijest i sadašnjost, ali kreiraju i budućnost našeg sporta. Dobitnici nagrade za životno djelo stvarali su temelje uspjeha hrvatskog sporta i zadužili mnoge generacije. Njihova postignuća nisu samo rezultati koje su ostvarili, već činjenica da su svime time postali trajna inspiracija svakome tko voli sport, a ponajviše onima koji se njime aktivno bave - kazao je ministar Glavina čestitavši svim dobitnicima te naglasivši snažnu ulogu države u razvoju sporta.

- Kao Vlada već godinama činimo iskorake, kontinuirano povećavamo izdvajanja za sport, gradimo sportsku infrastrukturu i uvodimo nova rješenja za financiranje klubova. U sljedećoj godini osigurali smo više od 180 milijuna eura za sustav sporta, kako bismo snažno nastavili sa svim aktivnostima koje provodimo - zaključio je ministar turizma i sporta. Valja istaknuti da je HOO-ova direktorica za pravne i statusne poslove Biserka Vrbek još u listopadu izabrana za jednog od 11 članova izvršnog tijela ESC-a (Europska streljačka konfederacija), i to s drugim najvećim brojem glasova, što samo govori koliko je cijenjena u krugovima europskog streljaštva. (h/hoo/vk)

Kao izraz zahvalnosti za sve što je učinila kao sportašica, liderica i kao uzor novim generacijama, Budva Sports & Arts Film Festival (BSAFF) dodijelio je priznanje za životno djelo

Maji Poljak

Maji Poljak priznanje za životno djelo crnogorskog BSAFF-a

Uobrazloženju stoji da je “Maja Poljak legendarna odbojkaška srednja blokerica, višestruka europska prvakinja, proglašavana najboljom na svijetu na svojoj poziciji, a danas uspješna sportska liderica i istaknuta osoba u upravljanju sportom”. Tu ne završavaju komplimenti, Poljak je predstavljena “kao jedna od najsjajnijih zvijezda europske i svjetske odbojke te žena čije je ime simbol snage, predanosti i vrhunskog sportskog dostojanstva”.

U nastavku se apostrofira njezina impresivna sportska karijera, počevši od činjenice da je u dresu hrvatske reprezentacije ostvarila izuzetne rezultate. Već sa 16 godina osvojila je srebrnu medalju na EP-u 1999. u Italiji, kao dio generacije koja je ispisivala povijest hrvatske ženske odbojke. Također, osvajala je medalje na Mediteranskim igrama i bila jedna od nositeljica igre hrvatske reprezentacije. Njezina klupska karijera obuhvaća više od dva desetljeća nastupa na najvišoj razini - od HAOK Mladost, preko talijanskog Bergama, turskih klubova Vakifbanka i Eczacıbaşija te Dinama iz Moskve, do zlatnih postolja Lige prvakinja i klupskog SP-a. Nakon završetka aktivne karijere, Maja je bila visokopozicionirana djelatnica Europske odbojkaške konfederacije (CEV), u kojoj je vodila organizaciju najvećih kontinentalnih natjecanja.

„Danas svoju stručnost prenosi kao zaposlenica Hrvatskog olimpijskog odbora, u kojem se bavi međunarodnom suradnjom i EU projektima - i dalje s istim žarom, vizijom i posvećenošću“ - stoji na kraju BSAFF-ova obrazloženja. (bsaff/hoo/vk)

Foto: CROPIX/ Željko Hajdinjak

“Nove porezne izmjene dodatna injekcija hrvatske Vlade sportu, ponajviše klubovima”

Izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit porezni obveznici se potiču da sve više sudjeluju u financiranju sportskih organizacija

Navedenim izmjenama propisuje se kako se porezna osnovica smanjuje za rashode sponzorstva danih pravnim osobama u sustavu sporta čije su aktivnosti usmjerene na razvoj i poticanje društveno korisnih sportskih djelatnosti i programa, prema ugovoru o sponzorstvu, a ministar nadležan za sport uz suglasnost ministra financija, Odlukom utvrđuje pravne osobe u sustavu sporta koje ispunjavaju uvjete za navedeno.

- Ovaj novitet koji donosimo dodatna su Vladina injekcija hrvatskom sportu, a ponajviše klupskom, jer ovime ulazimo u novu eru financiranja klupskog sporta s obzirom da smo jedna od rijetkih država koja omogućuje ovakve povlastice. To je nešto što je sustav dugo tražio, kako bi uspjeli privući što veća privatna ulaganja u sport pa sada ovim izmjenama potičemo porezne obveznike da sve više sudjeluju u financiranju sportskih organizacija na način da će im se smanjiti porezna osnovica za rashode sponzorstava koje ulažu u sport - rekao je Tonči Glavina, ministar turizma i sporta te dodatno pojasnio: - Znamo da sponzorstvo podrazumijeva novčano ili materijalno davanje uz protučinidbu reklame i smatra se porezno priznatim rashodom poduzetnika, ali je dosadašnja praksa pokazala mali interes sponzora, a posebice za sportove koji su vrlo uspješni, ali ne predstavljaju magnet za reklamu privatnog sektora poput nogometa i sličnih. Zato sad, umanjenjem porezne osnovice za rashode sponzorstava koje ulažu u sport otvaramo mogućnost snažnijeg ulaganja privatnog sektora u hrvatski sport i ovo je novi snažan iskorak za ovaj sektor, uz sve što je Vlada već do sada učinila.

Podsjetimo, Vlada RH od 2016. godine osigurava rekordna izdvajanja za sustav sporta, pa su tako ona do sada ušesterostručena i danas iznose gotovo 170 milijuna eura. Uz to, u tom razdoblju donesen je novi zakonski i strateški okvir te su po prvi puta započela ulaganja u velike sportske manifestacije i sportsku infrastrukturu i do sada je sufinancirano gotovo 200 velikih manifestacija u vrijednosti većoj od 60 milijuna eura i više od 450 projekata sportske infrastrukture u vrijednosti većoj od 50 milijuna eura. U samo godinu dana ulaganja u sportsku infrastrukturu povećana su s 9 milijuna eura na 25 milijuna eura,

a dodatno smo osigurali 15 milijuna eura za nogometni kamp Hrvatskog nogometnog saveza, kao i sredstva za stadione Maksimir i Poljud. Također, višestruko su povećana ulaganja u programe lokalnog sporta kroz koje je omogućeno bavljenje sportom za više od 400.000 naših građana, a kroz županijske sportske zajednice osiguravaju se plaće za trenere i sportsku opremu za djecu i mlade do 18 godina te je do sada za to izdvojeno gotovo 15 milijuna eura. - Kao posebnu potporu klupskom sportu, kroz Hrvatski olimpijski odbor i nacionalne saveze kreirali smo novi program pomoći za njih, jer znamo da oni čine bazu sporta te smo u ovoj godini i za to osigurali dodatnih 7 milijuna eura. Ovom međuresornom suradnjom i izmjenama Zakona o porezu na dobit sada smo napravili još jedan ključan korak baš za pomoć tom dijelu, iako vjerujem kako će interes sponzora ovime porasti i za sve druge organizacije u sustavu sporta - rekao je Glavina te dodao: - Kada govorimo o iskoracima za sport isključivo u dijelu poreznih propisa, sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit pripremamo i Odluku kojom ćemo uz suglasnost Vlade RH omogućiti da se porezno priznatim rashodima smatraju darovanja u naravi ili novcu, između ostalog i sportskim klubovima, u iznosu do 10% prihoda ostvarenog prethodnog ili tekućeg poreznog razdoblja za svrhe utvrđene Nacionalnim programom športa kao strateškim dokumentom. Do sada je taj postotak iznosio 2 %, a ova Odluka bi na snagu stupila 1. siječnja 2026. godine. Dodajmo još kako su u mandatu ove Vlade povećani i neoporezivi iznosi za sportske stipendije, nagrade i naknade, dok smo Zakonom o porezu na dodanu vrijednost propisali sniženu stopu PDV-a (5%) za ulaznice za sportska događanja. - Mislim da su ovo sve pokazatelji kako je sport jedan od najvećih prioriteta ove Vlade te da ovim sveobuhvatnim promjenama ulazimo u novu eru razvoja hrvatskog sporta i omogućavamo njegov daljnji rast i razvoj kako bismo osigurali uspješnost naših sportaša i u budućnosti, ali i omogućili dostupnost sporta svakom našem građaninu - zaključio je Glavina. (mints/hoo)

HOA i HVS pokrenuli stručnu edukaciju trenera veslanja 1. razine

Hrvatska olimpijska akademija (HOA) upisala je, u suradnji s Hrvatskim veslačkim savezom (HVS), prvu generaciju trenera veslanja 1. razine. Naraštaj budućih trenera veslanja krenuo je u prostorijama HOO-a u proces stručne edukacije kako bi se uskoro mogao staviti na raspolaganje jednom od najtrofejnijih hrvatskih sportova. Upisane su dvije skupine polaznika - njih ukupno 34, a većina je nazočila i prvom predavanju prof. Krešimira Ižakovića iz Uvoda u tehničko-taktičku i kondicijsku pripremu u veslanju. Narednih mjeseci polaznici će odslušati program u trajanju od 200 sati te na taj način steći potrebno znanje za obavljanje poslova trenera veslanja 1. razine. Predstavnici Hrvatske olimpijske akademije i Hrvatskog veslačkog saveza zaželjeli su polaznicima HOA-ina trenerskog programa dobrodošlicu, a jednako tako i uspješnu stručnu edukaciju. (hoo/hoa/mu)

OD SIJEČNJA U SALONIMA

izjava naših

NOVI AYGO X HYBRID

Činjenica da trenutno vodim na svjetskoj

koji treniram. Važnije

“ “

5 motivacijskih

vrhunskih sportaša

Donosimo motivacijske izjave naših vrhunskih sportaša

čija je spektakularna godina potvrđena nagradom HOO-a i drugim važnim priznanjima. Što ih čini jačim, bržim i uspješnijim...

1

2

Uvijek ima prostora za rast i napredak, ali ja sam istinski zahvalna na svakom rezultatu postignutom na tom putu.

VEĆ OD 19.900 € | 195 € MJESEČNO

Ovo putovanje je započelo davno kada su moji roditelji odlučili pružiti meni i mojoj braći nekonvencionalan odgoj - onaj koji nam je omogućio da se izrazimo kroz sportove koje smo voljeli, istražimo planine i živimo život koji mnogi nazivaju ludim.

ZRINKA LJUTIĆ, skijanje

U TRENUTKU KAD ZASVIRA HRVATSKA HIMNA, ZABORAVIŠ NA TISUĆE SATI TRENINGA, LITRE ZNOJA, KRV I SUZE, SKIDANJE KILOGRAMA, SUMNJE, OZLJEDE I OPORAVKE... OSJEĆAŠ JEDINO PONOS KOJI SI PRIUŠTIO SEBI I SVIMA KOJI SU BILI UZ TEBE. MIRELA KARDAŠEVIĆ ronjenje

Mjesečna rata je nepromjenjiva i odnosi se na financiranje putem financijskog leasinga u suradnji s Toyota Financial Services* u trajanju od 60 mjeseci s fiksnom nominalnom kamatnom stopom od 5,55 %, administrativnim troškom od 150,00€ za potrošače, a 230,00€ za pravne osobe i obrtnike, uz pretpostavljenu kilometražu do 20.000 km za ugovoreni period. Učešće iznosi 3.980,00€ s ostatkom vrijednosti 7.549,00€. EKS za potrošače iznosi 5,95%. Vlasništvo nad vozilom Primatelj leasinga stječe ispunjenjem svih ugovornih obveza te plaćanjem ugovorenog ostatka vrijednosti financiranja. Ukupan iznos plaćanja za potrošača za ovu opciju kupnje iznosi 23.379,19€. Ponuda vrijedi do 31.12.2025. Prosječna potrošnja goriva modela Toyota Aygo X u mješovitoj vožnji od 4,4 do 6,2 l/100km, emisije CO2 od 108 do 114 g/km. Do 10 godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina ili 200.000 km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača. Za detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite www.toyota.hr ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera. Slika je simbolična.

ROKO DOŽDOR, kickboxing, savate

DOMINIK KUZMANOVIĆ, rukomet

Puna avantura

photo: ivan čorić

photo: zoran jelača

Put prema Milano Cortina 2026 – Allianz na olimpijskom putu

Kao globalni partner Olimpijskog i Paraolimpijskog pokreta, s uzbuđenjem iščekujemo Zimske igre Milano Cortina 2026.

U suradnji s Njemačkim savezom za bob razvili smo inovativne sanke - Allianz Safety Sled, koje u stvarnom vremenu prikupljaju podatke o stazi. Allianz Centar za tehnologiju te podatke zatim koristi za napredna sigurnosna rješenja poput HIP sustava zaštite glave.