Znanost i šport
or nova
i dru i ala i dru va i e
R
AV R
A
Psihologija novca nešto je što će morati itekako dobro razumjeti svi oni koji će u budućnosti pisati kriterije i raspoređivati športski novac
K
ako bismo čovjeka upoznali na njegovoj najdubljoj razini, ne trebamo biti liječnici, psiholozi, imati diplome međunarodno priznatih biznis-škola, niti posjedovati posebne talente i visoko osjetilnu percepciju. Potrebno je čovjeka promatrati su četiri osnovne situacije - kad ima, kad nema, kad je dužan i kad duguju njemu. Stoga i ne čudi da je tema čovjeka i njegovog novca jedna od vječitih inspiracija brojnim piscima i filmskim režiserima - naročito onima koji preferiraju kriminalistički žanr - a u novije vrijeme predmet sve većeg interesa različitih znanstvenih područja, od ekonomije i prava, do sociologije, psihologije, medicine, itd. Veza između novca i športa toliko je jaka da gotovo da ne možemo zamisliti niti jedan aspekt športa koji nije usko vezan uz novac. Novac je, kao prvo, temeljni preduvjet da se neko dijete uopće počne baviti športom. U jednom preliminarnom istraživanju koje je proveo Sportski savez Grada Zagreba, a radni naslov mu je Katalog sportova grada Zagreba, detaljno su pobrojani svi troškovi koji se tiču športa, a variraju u odnosu na konkretan šport, dobnu kategoriju,
razinu kvalitete športaša, njegovo postignuće u športu, itd. Ovisno o navedenim parametrima, udio proračunskog ulaganja u odnosu na ukupnu cijenu pojedinih športskih programa varira između dvadeset i četrdeset posto. Ostatak novca dolazi kroz vlastite prihode klubova i saveza, odnosno pokriva se iz kućnog budžeta samih športaša. Postoje brojne dileme oko toga pruža li šport jednaku šansu svima ili je šport u današnje vrijeme nešto što si mogu priuštiti samo obitelji višeg srednjeg i visokog staleža. Nadalje, dilema postoji i oko toga može li se od športa danas živjeti, dobro zarađivati, može li šport osigurati prijelaz iz nižeg u viši društveno-socijalni stalež, takozvanu vertikalnu društveno-socijalnu mobilnost i sl. Međutim, oko jedne stvari zasigurno ne postoji nikakva dilema. Šport je jedan od itekako moćnih alata u kreiranju obrazaca ponašanja svih onih koji su na neposredan ili posredan način u šport uključeni. Postoji doista mnogo primjera koji dokazuju o koliko se moćnom alatu radi. Jedan od njih je vezan uz financiranje stručnog rada, dakle osiguravanje financijskih sredstva za plaće trenera, primjerice onih za rad s mlađim uzrasnim kategorijama. Ako se novac usmjerava na visokoobrazovane stručnjake iz športa, odnosno na njihovu stalnu edukaciju, stručno usavršavanje, kontrolu učinaka njihovog rada i slično, treninzi i natjecanja odvijat će se u pozitivnom emocionalnom okruženju, te će športašima osigurati optimalno iskustvo i zdrav psihofizički razvoj. Takvi športaši, po završetku karijere bit će ono što nerijetko volimo nazivati zdravim i produktivnim članovima društva. Međutim, ako se uz pomoć spome-
nutog alata, dakle novca, dopušta zapošljavanje trenera koji uslijed neznanja ili bilo kojeg drugog razloga prema djetetu športašu pokazuje prezir, takav športaš može doći do zaključka kako je puno mana, kako je nekompetentno i manje vrijedno ljudsko biće. U sljedećim fazama, takav športaš može razviti negativno mišljenje o sebi, a u kasnijim fazama, naročito nakon završetka karijere, takvi ljudi nerijetko odbijaju bilo kakvo kritičko preispitivanje samoga sebe, a u najgorim slučajevima ulogu žrtve zamjenjuju ulogom bezosjećajnog počinitelja, odnosno nekoga tko, kako je navedeno u početku teksta, postaje inspiracija u pisanju kriminalističkih TV novela. Spomenuti alat, dakle novac, sustav može koristiti kako bi omogućio športašu adekvatni športski objekt, kvalificirani i dokazano stručni športski kadar, kako bi mu osigurao sve potrebne uvjete za trening i natjecanje, nagrade za športske rezultate i sl. Međutim, i ovdje postoji jedna velika odgovornost u korištenju tog alata. Ako se u športašu osim svijesti o njegovim pravima razvija svijest o njegovoj odgovornosti prema društvu, takav športaš će nakon završetka karijere nastaviti širiti pozitivnu ideju športa, te svojim vlastitim primjerom, kao javna osoba i uzor mnogima, utjecati na razvoj pozitivnih obrazaca ponašanja, stvaranje pozitivnog okruženja, zdrave društvene klime itd. No, ako se alat koristi na način da stvaramo športaše koji će biti isključivo orijentirani na vlastiti interes i dobrobit, zanemarujući sredine iz kojih su potekli, trenere koji su ih naučili prvim športskim koracima i sl., dobit ćemo jednu sasvim drugačiju sliku športa. U tom slučaju ne bi čudile pojave da buduće generacije mladih
43 Olimp