Nastanak modernog sporta: stolni tenis
d dru vene ra bibri e do vrhun ko
or a
Piše ANA POPOVČIĆ
Bez obzira na razvoj, stolni je tenis zadržao u sebi određenu privlačnost društvene igre sa svojih početaka. Uostalom, probajte proći kraj nekog kućnog stola za stolni tenis, a da barem ne poželite nakratko uzeti reket u ruke... tolni tenis bez ikakve sumnje svoje korijene vuče (jednako kao tenis, badminton i ostali srodni sportovi) iz popularne srednjovjekovne plemićke igre jeu de paume. No, pravo igranje stolnog tenisa započelo je kao društvena razbibriga viših slojeva u viktorijanskoj Engleskoj, u razdoblju nakon što je veliki
Olimp 24
tenis već stekao svoju popularnost, osamdesetih godina 19. stoljeća. Dok se tenis naravno igrao na otvorenom, za vrijeme lošeg vremena, nakon večere ili prilikom bilo kakvog druženja u zatvorenom, dokolica je ispunjavana s kućnom, neformalnom varijacijom tog športa. Igralo
se na stolu, a umjesto mreže služila je daska ili nešto drugo, vrlo često niz knjiga. Kao reketi mogle su poslužiti također knjige ili poklopci od kutija s cigarama. Ponekad se igralo i s pravim reketima za tenis, dok su loptice bile manje gumene loptice, loptice za golf ili čak, vrlo često, i čepovi od boca pjenušca. Iz tih detalja vidljivo je da stolni tenis u svojim počecima doista nije imao odlike športa, već društvene igre, a taj dojam još je intenzivniji kada se zna da se vrlo često igralo i u večernjim haljinama ili fraku. Igra, prozvana minijaturni tenis (Miniature Indoor Lawn Tennis Game), igrala se po cijeloj Velikoj Britaniji i njenim kolonijama, a različite varijante igrane su i u Sjevernoj Americi. Osim “minijaturni tenis”, igra je imala čitav niz naziva (npr. gossima) koji se načelno mogu podijeliti na one opisne - stolni tenis (Table Tennis), salonski tenis (Tennis de Salon, Parlour Tennis), tenis u zatvorenom (Indoor Tennis) itd., te na onomatopejske koje imitiraju zvuk loptice prilikom udara o stol - whiff waff, flim flam, pom pom, pim pam... Od onomatopejskih naziva,