iz Münchena Srebrni junak

Priča o hrvaču Josipu Čorku i njegovom osvajanju olimpijskog srebra gotovo je filmska. Sasvim je slučajno završio u Zagrebu, da bi kasnije ispisao povijest hrvatskog sporta

Pišu:

Fotografije: osobna arhiva

Legendarni hrvatski sportaš Josip Čorak, koji će u lipnju proslaviti 80. rođendan, jedan je od rijetkih hrvača s ovih prostora koji se može pohvaliti olimpijskom medaljom.

Njegov senzacionalni uspjeh osvajanja srebrene medalje na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine grčko-rimskim stilom u poluteškoj kategoriji, mnoge je stručnjake tada iznenadio. Naime, Čorak se hrvanjem ozbiljnije počeo baviti poprilično kasno, u dobi od 16 godina u HK Partizan u Gospiću.

Kad je imao 23, odlučio se s prijateljima i poznanicima pokrenuti novi hrvački klub u Zagrebu koji je simbolično nazvao HK Lika, po kraju iz kojeg dolazi. Naime, vuče podrijetlo iz Smiljana, mjesta u Lici koje je u svijetu poznato po izumitelju Nikoli Tesli.

A koliko je Čorak vezan za klub Lika, govori i podatak kako je u tom klubu od osnutka pa do umirovljeničkih dana radio kao natjecatelj, trener i voditelj struke.

I danas se njegovo ime izgovara s velikim poštovanjem jer ga smatraju jednim od najvažnijih ljudi u osnivanju hrvačkih škola i kampova kroz koje su prošli mnogi hrvači koji su ostvarili zapažen uspjeh.

Na pitanje kako je pored svih sportova izabrao baš hrvanje sa smiješkom je odgovorio:

- A kojim bi se sportom bavio kada sam iz Like? Hrvanje je neka vrsta našeg tradicionalnog sporta. Bacanje kamena s ramena i hrvanje dio su našeg folklora, naše narodne baštine. Hrvanje je uostalom čovjekov prirodni

“PRVA DJEČJA NADMETANJA SU UPRAVO

U TOME – TKO ĆE PRIJE DO CILJA I TKO ĆE

KOGA NADVLADATI I OBORITI NA ZEMLJU.

HRVANJE JE KAO SPORT SAMO NASTAVAK

PRIRODNOGA PORIVA UOKVIRENOGA PRAVILIMA” poriv. Pogledajte samo djecu. Prva dječja nadmetanja su upravo u tome – tko će prije do cilja i tko će koga nadvladati i oboriti na zemlju. Hrvanje je kao sport samo nastavak prirodnoga poriva uokvirenoga pravilima - kazao je Čorak.

No, posebna priča je njegov dolazak u Zagreb u koji je stigao igrom slučaja. Spletom okolnosti umjesto u Karlovcu – gdje je namjeravao nastupati za tada popularni klub Željezničar - Čorak je slučajno završio u Zagrebu. I tu i ostao.

- Bio sam iznimno jak i prirodno nadaren i želio sam se ozbiljnije posvetiti nekom sportu. Privlačio me je vrlo dobar klub, karlovački Željezničar.

Godine 1960. spakirao sam nešto stvari u torbu, skupio ono nešto malo dinara i sjeo u vlak za Karlovac. Umoran i gladan zaspao sam, a probudilo me je tek svjetlo zagrebačkog kolodvora. Valjda je sudbina odlučila da postanem i ostanem građanin ovog gradaprisjetio se Čorak. Danas je tako nešto nezamislivo, no u gradu u kojem

ČORAK JE U

SVOJOJ BOGATOJ

KARIJERI ČAK 11

PUTA BIO PRVAK

BIVŠE JUGOSLAVIJE

U KATEGORIJAMA

OD 97 DO 100

KILOGRAMA (POLUTEŠKA

KATEGORIJA).

OSVAJAO JE

ODLIČJA I NA

MEDITERANSKIM

IGRAMA, A IMA I

DVIJE MEDALJE

S EUROPSKIH PRVENSTAVA nikog nije poznavao i bez novaca da prespava na toplom, snalazio se kako je znao i mogao. Priča kao idealan scenarij za film. Jer ipak govorimo o budućem osvajaču olimpijske medalje…

- Dva dana sam obilazio grad, a znao sam i prespavati na klupi zagrebačkog parka Zrinjevac. Drveće i zelenilo neodoljivo me podsjećalo na moju rodnu Liku. Osjećao sam se kao kod kuće... A onda sam slučajno sreo jednog poznanika koji je trenirao u Lokomotivi. Pozvao me da odem s njim na trening, što sam objeručke prihvatio - dobro pamti Čorak. Poznata je i priča kako se za „snažnog dečka iz Like“ vrlo brzo pročulo i u tada poznatom klubu Prvomajska. Sve je bilo dogovoreno i taman kad je trebao potpisati pristupnicu za novi klub, došlo je do preokreta. I to zbog kobasica! Da, dobro ste pročitali - za njegov dolazak u klub Sljeme upravo to je prevagnulo.

- Sreo sam u Zagrebu prijatelja koji je hrvao za Sljeme. Pitao me, što ću u Prvomajskoj jesti, valjda željezo. A, Sljeme je nudilo smještaj u samačkom hotelu i obilje kobasica. Nisam se dugo premišljao, ovo posljednje je prevagnulo - sa smiješkom se prisjetio Čorak.

I tako je njegov slučajan dolazak u Zagreb ispao pun pogodak jer je nizao uspjeh za uspjehom. Slovio je kao borac za kojeg poraz nikad nije opcija. U bogatoj karijeri čak je 11 puta bio prvak bivše Jugoslavije u kategorijama od 97 do 100 kilograma odnosno u poluteškoj kategoriji. Osvajao je odličja i na Mediteranskim igrama, a ima i dvije medalje s europskih prvenstava: na EP 1969. godine u Modeni osvojio je zlatnu medalju, a u Istočnom Berlinu 1970. stigao je do bronce. Također treba reći kako je Hrvački klub Lika, s Čorkom na čelu, 1971. i 1975. osvojio Kup europskih prvaka.

No, vrhunac karijere svakako je bio München 1972. kad je u 30. godini života osvojio srebrenu olimpijsku medalju.

- Na početku olimpijskog turnira, već u drugom kolu, protiv jednog Poljaka, teško sam ozlijedio menisk. No, uspio sam ga ipak pobijediti, a onda i nekako nastaviti natjecanje.

U borbi za zlato suparnik mi je bio Rus Rezenacev koji je proglašen najboljim hrvačem desetljeća i bio je nepobjediv. Prije tog smo se borili tri puta i sva tri puta je bilo neodlučeno. Iskreno, jedva sam izvukao tu posljednju borbu da ne izgubim gušenjem; napravio sam sve da izdržim i na kraju sam poražen na bodovesjeća se Čorak.

Podatak kako je Josip Čorak proglašen sportašem 20. stoljeća u Ličko–senjskoj županiji dovoljno govori kakav je trag ostavio. A svoje bogato iskustvo dugi niz godina prenosio je na buduće hrvače jer se jednakim žarom posvetio trenerskom poslu. Ali uz to je i dalje naporno

DATUM I MJESTO ROĐENJA

14. lipnja 1943., Rastoka kod Gospića

Klubovi: Partizan (Gospić), Lokomotiva (Zagreb), Lika (Zagreb), Sljeme (Zagreb)

ODLIČJA

Olimpijske igre

München, 1972. srebro (grčko-rimski stil, -90 kg)

Svjetska prvenstva

Edmonton, 1970. ekipno bronca (grčko-rimski stil)

Europska prvenstva

Modena, 1969. pojedinačno zlato (grčko-rimski stil, -82 kg) i ekipno bronca

Istočni Berlin, 1970. pojedinačno bronca (grčko-rimski stil, -97 kg) i ekipno srebro

Mediteranske igre

Tunis, 1967. srebro (grčko-rimski stil, -97 kg) i srebro (slobodni stil, -97 kg)

Izmir, 1971. zlato (grčko-rimski stil, -90 kg)

Jugoslavenska prvenstva

1971., 1975., 1976. prvak (grčko-rimski stil, poluteška kategorija)