Nastanak modernog športa: gimnastika
vje
R
iječ gimnastika u svom izvornom grčkom značenju obuhvaća cjelokupni proces tjelesnog vježbanja. Ta sveobuhvatnost termina unosi zbunjujući moment u opisivanju povijesti gimnastike, pa se u raznim pregledima, za početke tog športa navodi otprilike sveobuhvatna povijest športa uopće. Tako je, na primjer, nemoguće govoriti o gimnastici, pa čak i korijenima gimnastike (u današnjem smislu) kod starih Grka, kada je kod njih gimnastika predstavljala nešto sasvim drugo od današnjeg shvaćanja. Starogrčka gimnastika dijelila se na palestriku - vježbe kao npr. trčanje, šakanje, hrvanje, jahanje, plivanje i dr.; arhestriku - glazbeno i estetsko obrazovanje uz ples te - igre. A od svega navedenog posebno su igre ne samo nespojive sa gimnastikom, već su kroz povijest ta dva oblika tjelesnog izražavanja imala čak na određeni način suparničke pozicije (što će detaljnije biti objašnjeno dalje u članku). Bez obzira na to što se početak gimnastike tek u najširem mogućem smislu može povezati sa antičkom gimnastikom, taj šport svoje početke svakako vuče iz najstarije povijesti. Razlog za to su vježbe koje su korištene u općoj fizičkoj pripremi za športaše (u staroj Grčkoj) te posebno za vojsku (gotovo u svim civilizacijama starog vijeka, a možda najizraženije u Rimu). U srednjem vijeku bilo kakvo vježbanje koje bi mogli smatrati pretečom gimnastike bilo je potpuno zanemareno, čak i više negoli neki drugi športovi koji su u određenom obliku ipak opstali (narodna nadmetanja, viteški turniri i slično). Razlog za to leži u činjenici da je gimnastika nekako uže vezana za razvoj tijela kao takvog i tjelesnih sposobnosti per se, a ne korištenja tijela u neku svrhu (npr. jahanje, streličarstvo, borbene vještine ili pak nadmetanje u igri tipa tenis, nogomet, vještinama tipa skok u dalj, bacanje kamena itd.). A tijelo (i sve tjelesno) je u razdoblju srednjeg vijeka pod utjecajem kršćanstva smatrano glavnom preprekom prema Bogu i duhovnome. Sasvim pojednostavljeno, smatralo se da duh i duhovno dolaze od Boga, a tijelo i tjelesno (zajedno sa svom prljavštinom, izlučevinama, fizičkim nagonima itd.) od Sotone. U tom smislu jasno je da jačanje tijela nije bila poželjna aktivOlimp 52
i
do omiljenog i e
Bez obzira na to što se početak gimnastike tek u najširem mogućem smislu može povezati s antičkom gimnastikom, taj šport svoje početke svakako vuče iz najstarije povijesti
nost (iz takvog stava proizlazi i ideja samobičevanja i slične aktivnosti). Razdoblje renesanse označava preokret u shvaćanju svijeta i povratak nekim antičkim idealima, pa tako i promjenu u shvaćanju tijela i tjelesnog vježbanja. Ipak, prava prekretnica u nastanku i razvoju moderne gimnastike događa se u Njemačkoj krajem 18. i u 19. stoljeću. U tom razdoblju tjelesno se vježbanje ubrzano razvija, ali na dva dijametralno suprotna načina. S jedne strane, u Engleskoj dolazi do razvoja športa kojeg primarno definiraju momčadske igre (nogomet, ragbi, kriket...) i zdravi natjecateljski duh uz fair play,
dok se u Europi toga vremena tjelovježba formalizira u zadane strukturirane vježbe i formiraju se tjelovježbeni sustavi. Najznačajniji su njemački, francuski, švedski te češki ili sokolski tjelovježbeni sustav, a ugrubo sve ih definira spoznaja o ne samo osobnoj fizičkoj dobrobiti, već prvenstveno o društvenom značaju tjelesnog vježbanja. Najvažnija svrha tih sustava (uz izuzetak švedskog, koji je bio neutralan), bila je politička - promicanje nacionalnih ideja i stvaranje zajedništva, odnosno fizički i moralno snažnog, zdravog naroda. U tom smislu, jasno je