STRELJAŠTVO
Valter Cernogoraz
T
ipičan primjer kada je za odličan uspjeh i osvajanje olimpijske medalje nekog sportaša najzaslužnija obitelj. Valter Cernogoraz rođen je u Bujama 14. srpnja 1954. godine. Osnovnu školu pohađao je u Novigradu istarskome, a srednju strojarsku završio je u Bujama. Po obiteljskoj tradiciji obitelj Cernogoraz bavi se ugostiteljstvom preko 80 godina. Treba reći da su preci Valtera Cernogoraza živjeli u Taru, na području grada Poreča do 1938. godine, nakon čega su se preselili u Antenalu, mjesto na ušću rijeke Mirne gdje nastavljaju s ugostiteljskom djelatnošću. Restoran Giovanni otvorili su 1993. godine u Stanciji Roželo, gdje i danas žive i rade. Valter Cernogoraz lovački ispit položio je 1980. godine u Umagu i postao član Lovačkog društva Patka iz Novigrada istarskog. Budući da je i Valterov otac bio odličan strijelac na glinene golubove, i sam je krenuo u streljaštvo. Valter se aktivno bavio gađanjem glinenih golubova do 1989. godine. Početkom Domovinskog rata 1991. godine uključio se u redove sastava pričuvne policije Policijske postaje Umag–Novigrad, gdje je bio sve do 1995. i završetka rata. Godine 1996. Valter Cernogoraz s nekoliko prijatelja entuzijasta osniva Streljačko društvo Gusar iz Novigrada kada je izabran za tajnika, a koju dužnost obnaša i danas. Dvije godine kasnije 1998. članovi Gusara izgrađuju olimpijsko strelište za leteće mete Trap u Bužiniji kod Novigrada gdje počinju trenirati i organizirati službena natjecanja. Prije otvaranja vlastitog strelišta Valter je bio prisiljen voditi sina Giovannija i još nekoliko klupskih juniora na treninge u Sloveniju i Italiju, jer do izgradnje strelišta u Bužiniji u Istri nije bilo niti jedno propisno strelište. Nakon otvaranja strelišta Giovanni i ostali klupski juniori počinju sve ozbiljnije raditi, a vrlo brzo stižu i bolji rezultati. Nakon nekoliko godina napornog rada Giovanni je postao standardni član hrvatske juniorske reprezentacije. Valter Cernogoraz, čovjek i sportaš koji stvara šampione i olimpijske pobjednike, svoje bogato streljačko iskustvo godinama je pokušavao prenijeti na sina Giovannija i bio je uvjeren da će dogurati daleko. Njegovi sportski snovi su se ostvarili i isplatili kada je Giovanni osvojio zlatnu olimpijsku medalju na igrama u Londonu 2012. godine. Giovanni je priča za sebe. Bilo mu je tek 30 godina kada su ga nazivali najuspješnijim novigradskim sportašem svih vremena. Tako je bilo i prije osvajanja olimpijskog zlata o kojem su u ljeto 2012. godine brujali čitava Istra i Hrvatska. Za veliku i dobro opremljenu streljanu u Novigradu, gdje neumorno trenira, najzaslužniji je njegov otac Valter Cernogoraz koji se dugo i uporno brinuo za to da sinu osigura odgovarajuće mjesto za trening, mjesto koje zadovoljava sve norme iako je Giovanni prije olimpijskih igara nastupao za streljačko društvo iz Velike Gorice uz trenera Stjepana Vučkovića. Giovanni je, ponovimo i u ovoj knjizi, uspješan sportaš i kao i njegovi preci dobar ugostitelj. Ponosan je suprug i otac iza čijeg uspjeha ne stoji isključivo talent, već i jako puno truda i odricanja cijele obitelji Cernogoraz, posebno oca Valtera. Giovannijevi najbliži ga bezrezervno podržavaju u ostvarivanju svojih ciljeva, poglavito otac koji je i sam bio strijelac i uspješan na razini regije. Valter Cernogoraz je, recimo to javno i naglasimo, najzaslužniji što je Giovanni počeo gađati leteće mete. Time je Valter najizravnije postao “kovač” hrvatske zlatne olimpijske medalje iz Londona 2012. godine. Giovanni koji uz redovite treninge radi i u obiteljskom restoranu, za moralnu i financijsku podršku odužio se na najbolji mogući način, ponajprije ocu – zlatnom olimpijskom medaljom, uspjehom na sveopće veselje obitelji i cijelog hrvatskog naroda. Valter Cernogoraz nastavlja i dalje, aktivno radi na proširenju streljane u Bužiniji da može organizirati Europsko prvenstvo 2017. godine.
153