Vera Nikolić ATLETIKA
Olimpijske igre Meksiko 1968., Műnchen 1972.
P
roslavljena atletičarka koja je ostavila veliki trag i u hrvatskom sportu. Vera Nikolić rođena je u Grabovici, u Bosni i Hercegovini, 23. rujna 1948. godine. U 13. godini pobjedila je na jednom školskom krosu u Ćupriji. Tu ju je zapazio atletski stručnjak Aleksandar Petrović i predložio joj da zajedno rade, čime je Vera i sužbeno ušla u atletski svijet, u kojemu će kasnije ostvarivati odlične rezultate. Bila je članica Atletskog kluba Ćuprija. Dovoljno je bilo samo godinu dana da njezin talent i trenerova stručnost daju rezultate. Vera je pobjeđivala na krosevima diljem Srbije i Jugoslavije. Bila je juniorka čijim su se rezultatima, i još više mogućnostima, mnogi divili. Sa samo 16 godina Vera je postala reprezentativka Jugoslavije, a vrlo brzo i prvakinja Balkana. U rujnu 1966. godine s nepunih 18 godina sudjeluje na Europskom prvenstvu u Budimpešti i u utrci na 800 metara osvaja prvo mjesto rezultatom 2:02,8, pobjedivši favoriziranu i mnogo iskusniju Žužu Sabo. To je bila prva zlatna medalja na europskim prvenstvima za Jugoslaviju. Zbog navedenog uspjeha dobila je nadimak Zlatna Vera. Dvije godine kasnije, 20. srpnja 1968. godine, Vera pravi pravu senzaciju na londonskom Crystal Palaceu i u okršaju s najvećom nadom britanske atletike Lillian Board postavlja svjetski rekord na 800 metara rezultatom 2:00,5. Poslije velike euforije koju je podigla ovim rezultatom, želje ljubitelja atletike su porasle i mnogi su očekivali da Vera na Olimpijskim igrama u Meksiku osvoji zlatnu medalju. Međutim, tada dvadesetogodišnja djevojka nije izdržala pritisak i u finalnoj trci je odustala. Poslije neuspjeha u Meksiku dugo se nije mogla oporaviti. Inače, na ovim Igrama nastupila je kao članica Atletskog kluba Ćuprija. I onda je odlučila napraviti iskorak u karijeri. Promijenila je sredinu, iz Ćuprije se preselila u Zagreb i postala članica Atletskog kluba Dinamo. Došla je u ruke proslavljenog atletskog stručnjaka Lea Langa i od tada njezina karijera nastavlja uzlaznom putanjom. Iskusni trener uspio je Veri vratiti povjerenje u samu sebe i pobjednički duh, jer je talent i odlične predispozicije posjedovala. Već na Europskom prvenstvu u Ateni 1969. godine Vera osvaja brončanu medalju. Veliki uspjeh postigla je Vera dvije godine kasnije 1971. na Europskom prvenstvu u Helsinkiju, kada je ponovno postala europska prvakinja. Iste godine na Mediteranskim igrama u Izmiru osvojila je dvije zlatne i jednu brončanu medalju. Olimpijske igre u Munchenu 1972. godine dočekala je kao najbolja europska atletičarka na 800 metara za žene. Na ovim Igrama nastupila je kao članica zagrebačkog Dinama i osvaja peto mjesto s novim jugoslavenskim rekordom 1:59,5. To je značilo da je i dalje u svjetskom vrhu. Iduće godine Vera je bila ozlijeđena, nije na vrijeme došla u formu i nije ispunila normu za natjecanje na Europskom prvenstvu u Rimu 1974. godine. Iako je to mogao učiniti, atletski savez ju nije pozvao i to je značilo novo razočarenje i kraj karijere u 26. godini. Rat u Hrvatskoj donio joj je mnoge probleme. Vratila se 1991. u Ćupriju. Uslijedile su godine teškog života kada je prihvaćala sve trenerske poslove, pa je tako trenirala i mlade nogometaše i vodila rekreaciju za odrasle. Vera se prvi put nakon rata vratila u Hrvatsku 2002. godine. Nekoliko godina potom uspostavljen je kontakt i s Atletskim klubom Dinamo, a zatim je bila i na poznatom Hanžekovićevom memorijalu gdje se upoznala s kasnijom olimpijskom pobjednicom Sandrom Perković. Tada je puna emocija izjavila: „Volim svoju zemlju, ali ne mogu zanemariti i zaboraviti Zagreb u kojemu sam provela sjajan dio svoje karijere i u kojem sam živjela 23 godine, u kojem sam rodila svoju djecu. Meni je Zagreb najljepši grad u Europi.“ Vera Nikolić, proslavljena atletičarka s kraja 60-ih i početka 70-ih godina prošlog stoljeća, u izboru beogradskog Sporta 1966. godine proglašena je za najbolju jugoslavenku sportašicu. U izboru Sportskih novosti najbolja sportašica Jugoslavije bila je 1966., 1967., 1971. i 1972. godine, a najbolja sportašica Hrvatske bila je 1971. i 1972. godine.
23