U povodu 90 godina Dubrovačkog simfonijskog orkestra
G
BROJ 192, SRPANJ 2015.
Piše: Ileana Grazio
rad Dubrovnik jedan je od rijetkih hrvatskih gradova koji se može pohvaliti bogatom tradicijom orkestralnog muziciranja, o čemu svjedoči arhivska građa.
Dalja povijest
Ako pogledamo u dalju povijest, postoje dokumenti još iz 14. st. o Kneževoj kapeli, koja je vjerojatno postojala i prije, čiji su članovi bili strani i domaći glazbenici koji su se bavili i pedagoškim radom, odgajajući mlade svirače. Kneževa kapela stajala je na raspolaganju svim Dubrovčanima, bilo plemićima bilo pučanima, pa je taj skup glazbenika bio redovito glazbeno tijelo koje je muziciralo prema običajima kraja i obilježjima pojedinih glazbenih razdoblja. Dolaskom francuske vlasti i ukidanjem Dubrovačke Republike (1808.), a i kasnije tijekom austrijske vlasti, Kneževa je kapela ukinuta, gradom su samo odzvanjali zvuci vojničkih glazbi, no Dubrovčani su se, kako piše Josip Bersa u svojem poznatom djelu Dubrovačke slike i prilike, povukli u privatne palače i salone u kojima su svirali komorni ansambli. U novim prilikama poslije Prvog svjetskog rata Dubrovnik je energično obnovio duh kulture koji oplemenjuje ljude i to je rezultiralo osnivanjem instrumentalnog ansambla 1924., koji su nazvali Gradski orkestar. Osnivači su bili maturanti dubrovačke gimnazije: Mato (Tulko) Katić, August Brilli, Vladimir Berdović, Šime Torbarina, Miljenko Tudorić, Petar Luvijanović, Ante Gluščević, Domenico Capurso, Miljenko Cvitanović, Milan Bojanić, Melko Gračić i Zdenko Šapro. Članovi orkestra su u novinama Narodna svijest objavili poziv svima koji znaju svirati neki instrument da dođu na audiciju u prostorije Društva Bošković. Odaziv je bio veoma dobar.
Novija povijest
8
Godine 1925. Gradski orkestar preimenovan je u Dubrovačku filharmoniju. Iste godine, 24. kolovoza, ansambl je legaliziran statutom te ga od 1926. financira općinska vlast, što se održalo do danas. Tako je Dubrovačka filharmonija postala glavni nositelj glazbe-
nog života Dubrovnika, ujedno i temelj za kontinuitet simfonijskog muziciranja u ovih devedeset godina (1925.–2015.). Prvi predsjednik Dubrovačke filharmonije bio je liječnik dr. Lujo Fouque (po majci Dubrovčanin, po ocu Francuz), koji se zalagao za promicanje glazbe i u orkestru je svirao violinu. Prvi službeni nastup Dubrovačke filharmonije bio je 13. travnja 1925. u Bondinom teatru (današnje Kazalište Marina Držića), pod vodstvom poljskog dirigenta Tadeusza Sygietynskog (tada dirigenta Varšavske opere). Uspjeh je bio izvanredan. U tadašnjem je tisku pisalo da je »program izveden s pravom dozom ukusa i stila«. Nakon prvog nastupa očekivao se daljnji rad ansambla, a dr. Fouque dovodi iz Praga mladog dirigenta Josefa Vlacha Vrutickyskog koji ostaje u Dubrovniku do 1948., a onda se vraća u Češku. Godine 1926. u Dubrovniku se nastanjuje poznati poljski skladatelj i dirigent Ludomir Michał Rogowski, koji je u Dubrovniku ostao do smrti, te je povremeno nastupao s Dubrovačkom filharmonijom. Sve te godine nižu se lijepi koncerti. Tridesetih godina Dubrovnik postaje zanimljivo turističko odredište, a time raste potreba da se turistima ponude i glazbeni užici, pa se uz Dubrovačko operno društvo 1933. uz pomoć Društva Dub osniva Turistički orkestar (Kurorkestar) sastavljen od petnaest članova Dubrovačke filharmonije.
Neiznevjerene oporuke Kad su ratne trublje pozvale mnoge svirače na bojišnicu Drugog svjetskog rata, orkestar je opstao pod nazivom Orkestar krugovala Dubrovnik. Godine 1946. ustanovljen je veliki simfonijski orkestar, ponovno pod nazivom Gradski orkestar i odmah je dobio status profesionalnog orkestra. Orkestar kratko nosi naziv Dubrovački festivalski orkestar, a nakon toga je nazvan onako kako se i danas zove — Dubrovački simfonijski orkestar. Taj je orkestar bio temelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, od njihova početka 1950. Ove godine Dubrovački simfonijski orkestar obilježava 90. obljetnicu. Svi njegovi članovi su akademsko obrazovani glazbenici koji nastoje ne iznevjeriti zamisao njegovih osnivača. Svih tih godina ansambl se generacijski mijenjao, ali uvijek je znao uspješno prebroditi razne Scile i Haribde te nalazio put da glazbena muza ne napusti Dubrovnik. U svojem dugom postojanju gradio se repertoar sa skladbama iz svih stilskih razdoblja; posebna se pozornost posvećivala izvođenju, ponekad i praizvedbama djela domaćih skladatelja, a međunarodnoj publici predstavljala su se glazbena dostignuća hrvatskih glazbenika. S or-
Devedeseto-godišnja dubrovačka glazbena muza
BROJ 192, SRPANJ 2015.
Dotadašnji Gradski orkestar 1925. preimenovan je u Dubrovačku filharmoniju i 24. kolovoza legaliziran Statutom
A
B
ko pogledamo u dalju povijest, postoje dokumenti još iz 14. st. o Kneževoj kapeli, koja je vjerojatno postojala i prije, čiji su članovi bili strani i domaći glazbenici
kestrom su surađivali veliki dirigenti i solisti (Lovro pl. Matačić, Antonio Janigro, Zubin Mehta, Kiril Kondrashin, Ernst Märzendorfer, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Anton Nanut, David Ojstrah, Yehudi Menuhin, Mstislav Rostropovič, Svjatoslav Richter, Henryk Szeryng, Uto Ughi, Christoph Eschenbach, Stefan Milenković, Ivo Pogorelić, Mischa Maisky, Yuri Bashmet, Julian Rachlin i Dubravka Tomšič Srebotnjak).
ez Dubrovačkog simfonijskog orkestra Dubrovnik ne bi bio ono što jest, grad kulture
Dubrovački simfonijski orkestar uspješno je gostovao u hrvatskim i tadašnjim jugoslavenskim gradovima, kao i u inozemstvu (Njemačka, SAD, Austrija, Italija, Indonezija, Švedska itd.). Orkestar nastupa sa svjetski priznatim imenima pop i jazz glazbe (Michael Kissinger, Diane Schuur, Jose Feliciano i dr.). Uz redoviti rad (tri puta tjedno) orkestar organizira Festival Tino Pattiera i Međunarodni festival Dubrovnik u poznu jesen, koji su imali dobre kritike i vrlo dobru posjećenost.
Humanitarni koncerti redoviti su u programima Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Svake sezone orkestar u program kao soliste uvrsti učenike Umjetničke škole Luke Sorkočevića, što je važna karika u sazrijevanju mladih glazbenika. Tijekom školske godine orkestar organizira za učenike dubrovačkih škola tzv. pedagoške koncerte. Dubrovački simfonijski orkestar uveličava razne manifestacije po mjestima Dubrovačko–neretvanske županije. Glavni problem orkestra je nepostojanje odgovarajuće koncertne
dvorane koje, na žalost, u Dubrovniku uopće nema, što je velik nedostatak za glazbeni život Grada.
Planovi za obljetnicu Za 90. obljetnicu Dubrovački simfonijski orkestar planira vrlo lijepe koncerte na kojima će nastupiti ugledni dirigenti i solisti: Tomislav Fačini (glavni dirigent DSO–a), Pavle Dešpalj (počasni dirigent DSO–a), Christoph Campestrini (Austrija), Nicholas Milton (Australija), Noam Zur (Izrael) i Uroš Lajovic (Slovenija). Kao solisti, uz orkestar će svirati violinisti Gio-
vanni Angeleri i Huang Mengla (pobjednici Natjecanja Paganini 1997. i 2002.), violinistica Suzuki Mai (pobjednica Natjecanja Vaclav Huml) i violinist Daniel Froschauer (solist Bečke filharmonije), zatim klarinetist Radovan Cavallin (Selmer artist), violončelist Hillel Zori (pobjednik Natjecanja Rostropovič) te naposljetku velika hrvatsko–slovenska pijanistica Dubravka Tomšič–Srebotnjak, hrvatska pjevačica svjetskog glasa Janja Vuletić i mladi dubrovački violinisti Đana Kahriman i Marin Maras. Između nastupa ansambla, orkestar će organizirati i solističke recitale pa će publika u
atriju Kneževa dvora uživati u raznovrsnoj glazbenoj ponudi. Dakle, Dubrovački simfonijski orkestar glavni je nositelj glazbenog života svojega grada; želimo mu da to bude i nadalje. U povodu obljetnice posebna zahvala svima, posebno glazbenicima koji su učinili sve za opstanak Dubrovačkog simfonijskog orkestra, koji je u devet desetljeća poštovao naslijeđe, ali i uvijek bio okrenut budućnosti. Bez Dubrovačkog simfonijskog orkestra Dubrovnik ne bi bio ono što jest, grad kulture. 9