Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću by Mateusz-Milan Stanojevic

Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću XXVII. MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP Zagreb, 18. – 20. travnja 2013.

Standard languages and sociolects in the 21st century 27th INTERNATIONAL CONFERENCE Zagreb, 18-20 April 2013

Knjižica sažetaka Book of Abstracts

Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku Croatian Applied Linguistics Society Kroatische Gesellschaft für Angewandte Linguistik Association croate de linguistique appliquée

XXVII. međunarodni znanstveni skup 27th International Conference 18. – 20. travnja 2013. / 18-20 April 2013

Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću Standard languages and sociolects in the 21st century Knjižica sažetaka Book of Abstracts Uredili / Editors Anita Peti-Stantić / Mateusz-Milan Stanojević

HDPL / CALS Srednja Europa 2013.

Izdavač: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku Srednja Europa ISBN: 978-953-6979-95-0

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 839755

Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću Standard languages and sociolects in the 21st century Mjesto održavanja skupa / Conference venue Sveučilište u Dubrovniku Poslijediplomsko središte Dubrovnik, Sveučilište u Zagrebu Organizacijski odbor/Organising committee Anita Peti-Stantić (predsjednica), Mateusz-Milan Stanojević (tajnik), Lia Dragojević, Goranka Antunović, Vlasta Erdeljac, Renata Geld, Jasna Novak Milić, Jelena Tušek, Jana Willer-Gold Programski odbor:/Programme committee Goranka Antunović (Zagreb), Wayles Browne (Ithaca, USA), Sanja Ćurković Kalebić (Split), Lia Dragojević (Dubrovnik), Annette Đurović (Beograd), Dunja Jutronić (Maribor), Vladimir Karabalić (Osijek), Keith Langston (Athens, USA) Željka Matulina (Zadar), Marta Medved Krajnović (Zagreb), Anita Peti-Stantić (Zagreb), Radovan Lučić (Amsterdam), Marko Stabej (Ljubljana), Mateusz-Milan Stanojević (Zagreb), Diana Stolac (Rijeka), Renata Šamo (Pula), Ljiljana Šarić (Oslo). Internetska stranica / Web page: http://www.hdpl.hr

Contents

POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS BJÖRN HAMMARBERG, Stockholms universitet Multilingual competence and the concepts of L1, L2 and L3.................................................11 Višejezična kompetencija i pojam prvog, drugog i trećeg jezika..........................................11 MONIKA KALIN GOLOB, Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana, Slovenia Sociolects and media language: modernity, attractiveness, democratisation and marketisation............................................................................................................................12 Sociolekti i jezik medija: suvremenost, atraktivnost, demokratizacija i tržište..................13 DAMIR KALOGJERA, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Pragmatički i kritički pristup standardizaciji jezika..................................................................14 Pragmatic and critical approach to language standardisation..............................................16

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS MARIJANA ALUJEVIĆ JUKIĆ, Filozofski fakultet u Splitu RITA SCOTTI JURIĆ, Sveučilište Jurja Dobrile Utjecaj psihotipologije i stava prema jeziku na učinkovitost prijenosa iz splitskoga govora pri inicijalnom razumijevanju vokabulara talijanskoga kao stranoga jezika.........................................................................................................................19 The impact of psychotypology and language attitudes on language transfer in the speech of Split during initial comprehension of Italian vocabulary.......................20 GORANKA ANTUNOVIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prevoditeljeve želje i obaveze prema sociolekatski markiranom izvorniku........................21 Translator’ s Dos, Dont’s and If onlys with regard to sociolectal markers in the source text.................................................................................................................................21 TATJANA BALAŽIC BULC, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Odsjek za slavistiku VESNA POŽGAJ HADŽI, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Odsjek za slavistiku DAMIR HORGA, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za fonetiku Hm, ovaaaj… govorna fluentnost u nastavi jezika: od ideala do jezične primjene...........22 Hm, welllll… speech fluency in language teaching: from ideal to actual use.....................23 GORANKA BLAGUS BARTOLEC, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje IVANA MATAS IVANKOVIĆ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Procesualnost u terminologiji – usporedba hrvatskoga i engleskoga jezika......................24 Processuality in terminology – comparison of Croatian and English....................................25 NIKOLINA BOŽINOVIĆ, American College of Management and Technology, Dubrovnik Uporaba strategija učenja gramatike u njemačkom i španjolskom kao stranome jeziku.26 The use of grammar learning strategies in German and Spanish as foreign languages...27 SANJA BRBORA, Sveučilišna knjižnica u Splitu Knjižničarski leksik: nazivlje i žargonizmi...................................................................................28 The library vocabulary: terminology and jargon words..........................................................28

IDA ĆURIĆ, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu RENATA ŠAMO, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ALENKA MIKULEC, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu A contribution to reconsidering the role of slang and colloquialisms in contemporary FL teaching.....................................................................................................30 Prilog preispitivanju uloge žargonizama i kolokvijalizama u suvremenoj nastavi engleskog jezika......................................................................................................................30 DIJANA ĆURKOVIĆ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Hrvatski regiolekti...........................................................................................................................31 Croatian regiolects..........................................................................................................................32 NAĐA DEŠPALJ, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije LIDIJA ŠTEFIĆ, Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu Changes in Naming Ionic Compounds........................................................................................33 Promjene u načinu imenovanja ionskih spojeva......................................................................34 VESNA DEŽELJIN, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet PERSIDA LAZAREVIĆ DI GIACOMO, Università „Gabriele d’Annunzio“ (Chieti-Pescara), Facoltà di Lingue e Letterature Straniere, Dipartimento di Lingue, Letterature e Culture Moderne Neke značajke urbanih dijalekata Pescare: studentska populacija i populacija srednjih godina ......................................................................................................................................35 Some features of urban varieties in Pescara: students’ population and middleaged population.......................................................................................................................35 URSULA DOLESCHAL, Alpen-Adria-Universität Klagenfurt VOLODYMYR DUBIČYNSKIJ, National Technical University Kharkiv TILMANN REUTHER, Alpen-Adria-Universität Klagenfurt Suržyk or suržyks – the problem of a substandard...................................................................36 Suržyk oder suržyks – das Problem eines Substandards.........................................................37 LIA DRAGOJEVIĆ, Sveučilište u Dubrovniku Sociolingvističke posebnosti jezika i dijalekta pomorske struke - p(r)oučavanje engleskog i hrvatskog.............................................................................................................38 Sociolinguistic Features of the Language and Dialect of Seafaring Profession – analysing and teaching (English and Croatian).................................................................39 EDIN DUPANOVIĆ, OŠ „Kulen Vakuf, Orašac“ Stalnost i promjene u hrvatskom rodbinskom nazivlju...........................................................40 Stability and Changes in Croatian Kinship Terminology.........................................................40 NADA FILIPIN, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Sukob prestižnih nestandardnih varijeteta na primjeru odnosa splitskog i zagrebačkog urbanolekta......................................................................................................41 Language conflict between prestigious nonstandard varieties on the example of Split and Zagreb varieties......................................................................................................42 MILICA GAČIĆ, Faculty of Teacher Education, University of Zagreb KRISTINA CERGOL KOVAČEVIĆ, Faculty of Teacher Education, University of Zagreb Multilingualism – English as a lingua franca and other second and foreign languages in Europe................................................................................................................43 Višejezičnost – engleski kao lingua franca i ostali drugi i strani jezici u Europi..................43

ŠAROLTA GODNIČ VIČIČ, University of Primorska, Faculty of Tourism Studies – Turistica Diachronic Change in Academic Discourse: Research Article Abstracts in Tourism Studies.......................................................................................................................................44 Dijakronijske promjene u akademskom diskursu: sažeci istraživačkih članaka iz područja studija turizma........................................................................................................46 JAGODA GRANIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Žargon i standard – jezik in vivo i jezik in vitro...................................................................46 Jargon and standard – language in vivo and language in vitro.........................................47 IVANA GRBAVAC, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru Stalnost i promjene u jezičnom krajobrazu Mostara nakon 1992.........................................48 Stability and change in the linguistic landscape of Mostar after year 1992........................49 JANA JURČEVIĆ, Filozofski fakultet u Zagrebu VLASTA ERDELJAC, Filozofski fakultet u Zagrebu Položaj i budućnost hrvatskog jezika u Europskoj Uniji: jezične debate u javnom diskursu.....................................................................................................................................50 Position and the future perspectives of Croatian language in the European Union:Language debates in public discourse....................................................................52 VIOLETA JURKOVIČ, Faculty of Maritime Studies and Transport, University of Ljubljana Maritime Vocabulary in the ‘Mighty Ships’ Series.....................................................................53 DUNJA JUTRONIĆ, Filozofski fakultet u Splitu Principle of salience and the explanation of language/dialect change...............................55 Princip istaknutosti i objašnjenje jezične/dijalektne promjene.............................................56 TEREZA KARABATIĆ, Filozofski fakultet u Splitu Verbally expressed humour in the BBC sitcom ‘Allo ‘Allo and its subtitles..........................56 Verbalni humor u BBC-jevoj humorističnoj seriji ‘Allo ‘Allo i njezinim titlovima................57 LJUBICA KORDIĆ, Pravni fakultet Osijek ANĐELA BIONDA, Pravni fakultet Osijek ANA MARIJA ČULJAK, Pravni fakultet Osijek Jezični krajobraz grada Osijeka iz povijesne perspektive.......................................................58 Linguistic Landscape of the Town of Osijek – A Historical Perspective................................59 SIMONA KRANJC, Department of Slovenian, Faculty of Arts, University of Ljubljana ANDREJA ŽELE, Department of Slovenian, Faculty of Arts, University of Ljubljana Borrowed Lexicon and Neologisms between Standard Language and Sociolects (the Case of Slovenian)...........................................................................................................60 IVANA LOVRIĆ JOVIĆ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Talijanizmi u suvremenome dubrovačkom govoru..................................................................61 Italianisms in contemporary Dubrovnik dialect........................................................................62 BARBARA MATEJČIĆ Imenovanje osoba homoseksualne orijentacije: Od javne komunikacije do samoidentifikacije...................................................................................................................63 Naming the persons of homosexual orientation: from public communication to self-identification.....................................................................................................................63 MIHAELA MATEŠIĆ, Filozofski fakultet u Rijeci MAŠA PLEŠKOVIĆ, Filozofski fakultet u Ljubljani Između elitizma i demokratizacije: standardni jezik u akademskoj zajednici....................64

Between elitism and democratisation: the standard language in academic community.65 TEREZA MATIĆ IVUŠIĆ, Sveučilište u Dubrovniku SILVIJA BATOŠ, Sveučilište u Dubrovniku PERICA DOMIJAN, Sveučilište u Dubrovniku Status i korpus urbanih dijalekata. Jesu li neurbani dijalekti ugrozili urbane dijalekte?.. 66 The status and the corpus of urban dialects. Are urban dialects threatened with extinction by unurban dialects?...........................................................................................67 MARINA MILKOVIĆ, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu DORIJANA KAVČIĆ, Hrvatsko društvo tumača i prevoditelja znakovnog jezika gluhih Hrvatski znakovni jezik: status i norme......................................................................................68 Croatian Sign Language: the status and language norms......................................................68 ANJA NIKOLIĆ-HOYT, Zavod za lingvistička istraživanja HAZU Promjena statusa razgovornoga jezika u suvremenoj hijerarhiji idioma javne komunikacije............................................................................................................................69 The changing status of colloquial language in the contemporary hierarchy of public communication varieties...........................................................................................70 JASNA NOVAK MILIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Švedska lična zamjenica hen...............................................................................................71 Swedish personal pronoun hen...........................................................................................71 JELENA PARIZOSKA, Zagrebačka škola ekonomije i managementa Nekonvencionalna upotreba frazema u hrvatskom jeziku.....................................................72 Non-conventional use of idioms in Croatian.............................................................................73 DUNJA PAVLIČEVIĆ-FRANIĆ, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu KATARINA ALADROVIĆ SLOVAČEK, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Jezična raslojavanja u leksiku hrvatskih osnovnoškolaca: vertikalno-horizontalni varijeteti.....................................................................................................................................74 Language Stratification in the Lexis of Croatian Primary School Pupils: Vertical and Horizontal Varieties.........................................................................................................75 ANITA PETI-STANTIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu MATEUSZ-MILAN STANOJEVIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Ne)obilježena suvremenost: Mi lajkaš status/fejs?...........................................................76 (Un)marked modernity in contemporary urban Croatian: Mi lajkaš status/fejs (U wanna like my status)?..................................................................................................77 IVANA PETROVIĆ, Filozofski fakultet u Splitu Slijedna dvojezičnost i pitanje jezične dominacije kod dvojezičnih govornika hrvatskoga i engleskoga........................................................................................................78 Successive Bilingualism and the Question of Language Dominance in CroatianEnglish Bilinguals.....................................................................................................................79 NATAŠA PIRIH SVETINA, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik Teaching one Standard or More Standard Variations? What, Where and for Whom? On Teaching Slovene Language as a Non-native Language............................................80 Nastava jednog ili više standarda? Što, gdje i za koga? Nastava slovenskog jezika kao ne-materinjeg...................................................................................................................81 ŽELJKO RIŠNER, Pravni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku O uporabi imenice osoba u standardnom jeziku i jeziku prava.............................................82

About the Usage of the Noun osoba (Person) in Standard Language and the Language of Law......................................................................................................................82 SINIŠA RUNJAIĆ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Teorijski okvir za analizu jezične mijene u terminološkim sustavima..................................83 Theoretical frame for analysis of language changes in terminology systems....................84 GORAN SCHMIDT, Filozofski fakultet Osijek Urbani škotski dijalekti u hrvatskim prijevodima.....................................................................85 Urban Scots in Croatian Translations...........................................................................................85 DIANA STOLAC, Filozofski fakultet u Rijeci Pretpostavke normativnih promjena u hrvatskom jeziku u 21. stoljeću..............................86 Assumptions on normative changes in the Croatian language of the 21st century..........87 ĐURĐA STRSOGLAVEC, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani (Ne)prenosivost sociolekata..........................................................................................................87 (Un)transferability of sociolects...................................................................................................87 VLADO SUŠAC, Sveučilište u Zadru Usporedna analiza hrvatskog i engleskog konceptualnog sustava......................................88 Comparative analysis of Croatian and English conceptual systems......................................89 LUCIJA ŠIMIČIĆ, Odjel za lingvistiku, Sveučilište u Zadru Na presjecištu mjesnih govora, regiolekta i standardnog varijeteta: uloga jezične istaknutosti na promjene i očuvanost jezičnih obilježja u viškim govorima...............90 At the intersection of local speech, regiolect, and the standard variety: The role of salience on change and maintenance of language traits in the speech of the Island of Vis...............................................................................................................................90 MARIJANA TOMELIĆ ĆURLIN, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu TANJA BREŠAN, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Jezik Hitropisnih/Brzopisnih izvješća u drugoj polovici 19. stoljeća.....................................91 The language of stenographic records (Hitropisna/Brzopisna izvješća) in the second half of the 19th century............................................................................................92 JELENA TUŠEK, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odraz živoga jezika u jezičnom opisu puta dva........................................................................93 Reflection of a Living Language in a Language Description Times Two ..............................94 SANDA LUCIJA UDIER, Filozofski fakultet u Zagrebu Hrvatski kao drugi i strani u ulozi pozicioniranja hrvatskoga jezika kao prema drugim jezicima........................................................................................................................95 Croatian as a Foreign and a Second Language in the Role of Positioning Croatian Language towards Other Languages...................................................................................96 SNJEŽANA VESELICA MAJHUT, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu IVANA BAŠIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Od stope do metra: korak prema utvrđivanju normi u prevođenju kulturnospecifičnih elemenata s engleskoga na hrvatski...............................................................97 From foot to metre: a step towards uncovering norms in translating culturespecific items from English to Croatian...............................................................................97

NIVES VIDAK, Sveučilište u Dubrovniku SANDRA DIDOVIĆ BARANAC, Sveučilište u Dubrovniku DANIELA FALKONI-MJEHOVIĆ, Sveučilište u Dubrovniku Ispitivanje stavova hrvatskih učenika prema učenju engleskog, njemačkog i španjolskog jezika u formalnom okruženju.......................................................................98 Research on attitudes of Croatian learners towards learning English, German and Spanish in a formal environment..........................................................................................99 ANASTAZIJA VLASTELIĆ, Filozofski fakultet u Rijeci SANJA VRBANEC, Filozofski fakultet u Rijeci BTW, TNX ŠTO ME LAJKAŠ! LOL Istraživanje utjecaja medija na rječnik hrvatskih studenata................................................................................................................................100 BTW, TNX ŠTO ME LAJKAŠ! LOL Research on the media impact on the vocabulary of Croatian students.........................................................................................101 SILVANA VRANIĆ, Filozofski fakultet u Rijeci SANJA ZUBČIĆ, Filozofski fakultet u Rijeci Suvremena jezična situacija u govorima manjih urbanih središta i gravitirajućih im dijalektoloških punktova u sjevernom čakavskom arealu.......................................102 Die gegenwärtige Sprachensituation in den Dialekten kleinere urbaner Zentren und den ihnen gravitierenden Dialektologie- Punkten des Nord- Čakavischen Areals........................................................................................................................................103 IVO ŽANIĆ, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Dijalekt na struju ili na drva: Popularna glazba kao oblik jezične politike........................104 Language Electrified or Unplugged: Popular Music as a Form of Language Policy.........105

POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS BJÖRN HAMMARBERG, Stockholms universitet Multilingual competence and the concepts of L1, L2 and L3 Bi- and multilingualism are assumed to be more frequent among the world’s population than pure monolingualism. Humans are potentially multilingual by nature, and it can be argued that knowledge of several languages is the normal form of linguistic competence in adults. The focus on third language acquisition in recent years has drawn attention to learners’ more or less complex language background, and the influence that this has on language learning. The term third language (L3) has become a central concept. I will bring up two fundamental aspects of how multilingual competence is organized, viz. its holistic nature and its hierarchical structure in the individual. The fact that a speaker’s competence in two or more languages functions together as a whole, rather than consisting of separate monolingual competences, forms a basis for cross-linguistic influence and the activation of background languages in the acquisitional situation. Regarding the hierarchy between the languages of an individual that is reflected in the terms L1, L2 and L3, current literature in the field shows disparate conceptions and incompatible definitions of terms. I will discuss the nature of this hierarchy. Speaking about an individual’s repertoire of languages and its successive expansion is different from considering the role of the various languages in a situation of acquisition or use; in both cases there are problems to be aware of. The distinction between a native and a non-native language seems to be fundamental even with constellations of more languages, although this distinction is not always sharp; evidence for this is, among other things, the so-called “L2 status effect”. This has implications for how the concepts of L1, L2 and L3 are understood. Višejezična kompetencija i pojam prvog, drugog i trećeg jezika Smatra se da u svijetu prevladavaju dvojezičnost i višejezičnost, a ne jednojezičnost. Ljudima je potencijal za višejezičnost prirođen, a može se tvrditi i da je poznavanje nekoliko jezika uobičajen oblik znanja jezika kod odraslih. U 11

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

posljednje je vrijeme istraživanje usvajanja trećeg jezika dovelo i do porasta zanimanja za jezičnu situaciju pojedinca, njezinu veću ili manju složenost te utjecaj na učenje jezika. U tom je smislu ključan pojam „treći jezik“. U izlaganju ću se baviti dvama temeljnim aspektima ustroja višejezične kompetencije: njezinom holističnom naravi i hijerarhijskom strukturom. Činjenica da kompetencija govornika u dva ili više jezika funkcionira kao jedinstvena cjelina, a ne kao više odvojenih jednojezičnih kompetencija, temelj je za međujezične utjecaje kao i aktivaciju pozadinskih jezika pri usvajanju jezika. Kod pitanja hijerarhijske strukture višejezične kompetencije (koja se ogleda i u nazivima prvi, drugi odnosno treći jezik) u suvremenoj literaturi nalazimo oprečne pristupe i različite definicije temeljnih pojmova. U izlaganju ću posebno obratiti pažnju na narav navedene hijerarhije. Naime, valja razlučiti jezični repertoar pojedinca i njegovo moguće širenje od uloge različitih jezika kod usvajanja ili uporabe jezika, a u oba se slučaja javljaju i specifični problemi. Čini se da je razlikovanje između materinskog i nematerinskog jezika od ključne važnosti čak i u slučaju suodnosa više jezika, premda granice između materinskog i nematerinskog jezika nisu uvijek jasne. Jedan od dokaza za potrebu pravljenja navedene razlike, između ostalog, je i takozvani „efekt statusa drugog jezika“. To ima važne posljedice za shvaćanje pojmova prvog, drugog i trećeg jezika. *** MONIKA KALIN GOLOB, Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana, Slovenia Sociolects and media language: modernity, attractiveness, democratisation and marketisation In the media certain sociolects have long cohabited with the standard language. On (Slovene) television, since the very beginning, dialects and regional variants have been used in sketches on entertainment programmes, in which non-standard dialogues or monologues reveal the user’s local appurtenance, while at the same time offering an opportunity for barbed comment on current affairs and humorous interludes. In the press, individual non-standard lexemes are used as stylemes with the function of enlivening the text or, more frequently, for evaluative purposes. The use of sociolects and their elements in the Slovene media became more frequent in the 1990s, when the media space changed and new genres arose. Pressure from owners and marketing departments on journalists and the media in general, and with it the blurring

POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS

of lines between serious and tabloid journalism, led to an emphasis on more appealing or sellable stories in the language of the addressee. This paper will present an analysis of more recent uses of sociolects in the Slovene media and a categorisation into functional types. The focus will be on journalistic and advertising texts, in which sociolectal features are used either as individual stylemes, in their now traditional role, or as part of the whole linguistic realisation of the text in order to satisfy the new role of the media and meet reader expectations. The aim is to show that: 1. we need to revise the theoretical stance that sees the standard language as the foundation of media communication and expects nonstandard deviations to occur only as stylemes; 2. the use of sociolects in the media is limited by text genre and function; 3. the reason for the changing patterns is not only the strategic marketing decisions of media owners, but also a combination of changed attitudes to language use, the modernisation of views of language, perceived market effects and the desire to attract readers. The modern media are involved in an intensive diversification of language and, more than in the past, are bringing into the media use very different sociolects, adapting them to their needs, combining them and changing them. Sociolekti i jezik medija: suvremenost, atraktivnost, demokratizacija i tržište U medijima pojava nekih sociolekata uz bok standardnom jeziku ima dugu tradiciju. Na (slovenskoj) se televiziji, od samih njezinih početaka, dijalekti i regionalne inačice koriste u skečevima i zabavnom programu, gdje dijalozi ili monolozi na nestandardnim inačicama pokazuju govornikovu pripadnost, istodobno omogućujući davanje oštrog komentara na aktualne događaje uz humoristični prizvuk. U novinama se pojedini nestandardni leksemi koriste kao stilemi sa zadaćom oživljavanja teksta ili, češće, radi evaluacije. Uporaba sociolekata i njihovih elemenata u slovenskim je medijima porasla tijekom 1990-ih, kad je došlo do promijene medijskog prostora i pojave novih žanrova. Pritisci vlasnici i marketinški odjeli provode nad novinarima i medijima uopće, kao i brisanje granica između ozbiljnog novinarstva i žutog tiska, doveli su do jačanja potrebe za sve atraktivnijim pričama, odnosno pričama koje je lakše prodati, koje se pišu jezikom adresata. U ovom ću izlaganju analizirati novije primjere korištenja sociolekata u slovenskim medijima i kategorizaciju u funkcionalne tipove. Posebno ću se osvrnuti na novinarske i reklamne tekstove. U njima se značajke sociolekta ko-

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

riste kao individualni stilemi, što se danas može smatrati i njihovom tradicionalnom ulogom, no te se značajke isto tako koriste kao dio cjelovitog teksta u sklopu odgovora na novu ulogu medija, kao i da bi se ispunila čitateljska očekivanja. Cilj je izlaganja pokazati sljedeće: 1. moramo revidirati teorijski pristup prema kojem je standard temelj medijske komunikacije i prema kojem očekujemo da će se nestandardne devijacije javiti samo kao stilemi, 2. uporaba sociolekata u medijima ograničena je žanrom i funkcijom teksta, 3. razlog za promjenu obrazaca nisu samo strateške marketinške odluke vlasnika medija, nego skup faktora: novi pristup jezičnoj uporabi, modernizacija pogleda na jezik, percipirani marketinški učinci i želja da se privuče čitatelja. Suvremeni su mediji dio intenzivne diversifikacije jezika te danas više nego u prošlosti u medije unose različite sociolekte, prilagođavajući ih svojim potrebama, kombinirajući ih i mijenjajući. *** DAMIR KALOGJERA, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Pragmatički i kritički pristup standardizaciji jezika Intervencije u spontanom, prirodnom jeziku od 17. stoljeća, u vrijeme i nakon odustajanja od latinskog kao jezika znanosti i književnosti te razvitka vernakularizacije, prikazuje se u sociolingvističkoj literaturi u pozitivnom svjetlu, kao nužda da bi jezik postao šire prisupačan i multifunkcionalan, ili pak kritički s posebnim obzirom na ideologije u temelju takvih intervencija. U ovom izlaganju istakli bismo nekoliko obilježja obaju pristupa. Intervencije se označuju terminima: standardizacija, propisivanje, (preskripcija), planiranje jezika (Haugen) , jezična politika, vođenje (upravljanje ) jezikom ,jezično inženjerstvo (Spolsky), adaptacija (prilagodba) jezika, razvijanje jezika, jezična kultura, moderniziranje jezika (Coulmas), Ovi bliski termini ipak upućuju na ponešto različite poglede na taj proces. Za primjer standardizacije/prilagodbe jezika poslužiti će nam njemačko jezično područje iz razloga što je na sličnom tragu nešto kasniji početak standardizacije hrvatskoga jezika. Njemački , za razliku od francuskog, talijanskog, engleskog koji su bili ranije prilagođeni pisanju znanstvenih i filozofskih tekstova, smatrao se potpuno nepogodnim za takve teme. Tako Leibnitz (1683,1697)

POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS

koji, paradoksalno, piše na francuskom i latinskom da bi mu djela prodrla do obrazovanog svijeta, zagovara da se ‘zapušteni’ njemački jezik adaptira za potrebe znanosti obogaćivanjem rječnika i određivanjem gramatičkih pravila, ali na temelju njemačkog uzusa, uz tvorbu kovanica, ali i prihvaćanjem, po potrebi, stranih posuđenica. Njemački bi bez takvih zahvata mogao ostati jezik za isključivo svakodnevnu komunikaciju a nikako za znanost i za zahtjeve više kulture. Ali takvoj pragmatičnoj adaptaciji redovito slijedi i simbolička akcija. Srednji put u adaptaciji/standardizaciji, poput Leibnitzova, redovito dolazi u sukob s pojavom radikalnih purista nadahnutim uskogrudnim nacionalizmom i ksenofobijom. Takav purizam dolazi osobito do izražaja u doba njemačko-francuskih ratova, za žestokog neprijateljstva prema Francuskoj, kad se jezik politički instrumentalizira, nastaje čišćenje njemačkog jezika, primarno od francuskih riječi, i samo se tako ‘očišćen’ smatrao pravilnim njemačkim. jezikom. U tom su poslu sudjelovali neki filozofi, pjesnici, leksikografi i politički aktivisti koji se služe ideogemom ‘autentičnosti’, među njima u nas često spominjani Herder, a najžešće filozof Fichte. Dakle, u već u početnim fazama standardizacije uz pragmatičku motivaciju da jezik bude multifunkcionalan, treba zapaziti i poticaj protiv ‘drugoga’, dakle simboličku i političku pozadinu standardizacije. Ona će doći do izražaja kasnije u stvaranju nacionalnih jezika i stigmatizaciji dijalekata. Međutim, u dvadesetom stoljeću mnogi lingvisti ne vide razloga da se miješaju u ocjenu što je pravilan jezik. U svom deskriptivnom pristupu, oni daju podjednaku važnost svim varijetetima jezika, dijalektima, sociolektima, kreolskim jezicima i pidžinima, bez obzira na to kako se javno ocjenjuju. U Francuskoj, SAD i Britaniji lingvisti razvijaju kritičku analizu ideologije koja je u temelju standardizacije i podjelu oblika na pravilne i nepravilne smatraju ideološkim a ne lingvističkim problemom. P. Bourdieu u Francuskoj označuje ‘legitimni jezik’ oblikom simboličkog kapitala viših slojeva koji otvara put ekonomskom kapitalu. U SAD R.A.Hall tvrdi da pravilnost jezika ne ovisi o inherentnoj vrijednosti kojega oblika već o tome je li prihvatljiv dominantnim klasama u društvu. U Britaniji J. Milroy smatra da uporaba tzv. nepravilnih oblika vodi diskriminaciji što samo potvrđuje ideološku narav standarda. P.Trudgill misli da standard postoji isključivo u pisanom obliku., dok J.Cheshire piše da postoji i govoreni standard ali je njegova gramatička struktura drukčija od one u pisanom obliku. Kritička analiza diskursa otkriva kako se izborom oblika i leksika manipulira značenjem tekstova. Suvremeni lingvisti koji intervenciju i potrebu adaptacije jezika , pod stanovitim uvjetima, prihvaćaju, traže racionalni pristup tom zadatku, iskorištavanje potencijala jezika bez nepotrebnih ograničenja, a argument im je da ako

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

lingvisti abdiciraju u tome, standardizacije će se prihvatiti diletanti i šamani (Haas,Coulmas). Pitanje na koje bi trebalo pokušati odgovoriti u okviru primijenjene lingvistike jest postoji li mogućnost približavanja pragmatičkog i kritičkog pristupa u pitanjima standardizacije. Može li se u nastavi i u istraživanju iskoristiti što iz oba pristupa. Također, koliko su tvrdnje da jezični standard nosi klasno obilježje u slučaju francuskog i engleskog primjenljive na hrvatski standardni jezik. Pragmatic and critical approach to language standardisation The paper seeks to contrast the supporting and conventional view of language standardisation from the 17th century on against the critical view of the process, developed from the 20th century in sociolingustics, exposing alleged ideological underpins of the standardisation process and the social aspect of the standard language which is seen as ‘the dialect of power’. As an example of the former view, Leibnitz’s admonitions to the Germans (who otherwise wrote his works in French and Latin) is mentioned where he advocates the adaptation of the German language for the higher and refined cultural requirements, which had already been achieved by French and Italian. But, rather typically, his middle of the road plan for pragmatic adaptation of the language was taken over by radical purists driven by nationalism and xenophobia, especially during the Franco-German wars, who cleansed the language from loanwords, particularly the French ones, and only thus purified it was recognised as the correct German. A similar scenario could be witnessed in the construction of standard languages of the European nation states with the resulting stigmatised position of dialects. On the other hand, as from the 20th century on, a critical view of the role of standard language in society and of language correctness have been brought up by, among others, P. Bourdieu, R. A. Hall , J. and L Milroy, P. Trudgill, J. Cheshire and, at the same time, turning their attention to the function of the vernacular language varieties which they envisage as the main task of sociolinguistics. Those contemporary linguists who are prepared to offer constructive professional opinions regarding the standard language, following the adage that unless they did it amateurs and shamans would take over, reject some unnecessary restrictions, traditionally encountered in popular handbooks and guides, with a view of utilising fully the language potential.

POZVANI IZLAGAÄ&#x152;I / KEYNOTE SPEAKERS

In conclusion the view is advanced that applied linguists in their teaching and research can profit by becoming aware of the critical works on the standard languages thus to develop a more balanced attitude to that variety which often used to be presented in an ideology free and positivist manner.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS MARIJANA ALUJEVIĆ JUKIĆ, Filozofski fakultet u Splitu RITA SCOTTI JURIĆ, Sveučilište Jurja Dobrile Utjecaj psihotipologije i stava prema jeziku na učinkovitost prijenosa iz splitskoga govora pri inicijalnom razumijevanju vokabulara talijanskoga kao stranoga jezika U skladu sa znanstveno utemeljenom činjenicom da na vjerojatnost ostvarenja jezičnoga prijenosa utječe učenikova psihotipologija (Kellerman, 1983; Nagy i sur., 1992, D’Aquino Hilt i sur, 2000; Rast, 2010), provedeno je istraživanje s ciljem da se ustanovi u kojoj mjeri to vrijedi u kontekstu talijanskoga kao stranoga jezika u opreci sa splitskim govorom kao varijantom materinskoga jezika. Sto ispitanika redovno izloženih splitskomu govoru (eksperimentalna skupina) podvrgnuto je testu kojim je izmjereno postignuće pri inicijalnome razumijevanju talijanskoga vokabulara te upitniku kojim se dobio uvid u njihovu intuiciju i subjektivnu predodžbu o sličnosti i razlikama između talijanskoga jezika i splitskoga govora na razini vokabulara. Ispitana je i njihova procjena potencijalno olakšavajućeg učinka poznavanja riječi karakterističnih za splitski govor pri učenju talijanskoga jezika. Provela se usporedba rezultata eksperimentalne skupine s rezultatima sto ispitanika iz kontinentalnoga dijela Hrvatske (kontrolna skupina) koje odlikuje neznatno poznavanje te neznatna izloženost splitskomu idiomu. Na osnovi kvantitativnih podataka iz testa uspoređena je uspješnost dviju skupina, a na temelju kvalitativnih nalaza iz upitnika promatran je odnos psihotipologije i uspješnog ishoda na testiranju. Rezultati upitnika i testa posvjedočili su o iznimno visokom postotku ispitanika u objema skupinama koji uočavaju sličnost između vokabulara dvaju idioma te o činjenici da su pri inicijalnom razumijevanju talijanskoga vokabulara uspješniji oni ispitanici koji u većoj mjeri doživljavaju sličnost između talijanskoga jezika i splitskoga govora kao značajnu, odnosno izražavaju svijest o srodnosti ortografski i značenjski istih ili sličnih riječi u talijanskome jeziku i splitskome govoru. Analizom stavova ispitanika o talijanskom jeziku uočeno je da se eksperimentalna skupina u većoj mjeri izjasnila da je talijanski jezik lak

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

za razumijevanje, dok ga je kontrolna skupina u većoj mjeri procijenila teškim. Značajno uspješniji rezultati eksperimentalne skupine u testu razumijevanja talijanskoga vokabulara govore u prilog tvrdnji da je stav ispitanika bitan za ostvarivanje jezičnoga prijenosa. The impact of psychotypology and language attitudes on language transfer in the speech of Split during initial comprehension of Italian vocabulary In accordance with well-acknowledged scientific facts regarding the relevance of psychotypology for the occurrence of crosslinguistic influences, an empirical study has been conducted aiming at establishing the presence and the effect of psychotypology on the realisation of language transfer in the context of Italian as L2 and the local speech of Split as a variant of learners’ L1. A written vocabulary test has been used as one of the research instruments of the study. Two target groups with no prior knowledge of Italian have been questioned: one hundred students regularly in contact with the idiom of Split and one hundred students with no competence and poor contact with the examined dialectal variant. The goal of the test was to examine the initial comprehension of Italian vocabulary. By means of the questionnaire we gained insight into the intuitive behaviour of both groups of informants with regard to the meaning of a given Italian word and examined the perceived distance and subjective perception of the relationship between the Italian language and the speech of Split. The results of the two groups have been compared, taking into consideration the quantitative test data; in addition, the relationship between psychotypology and a successful test outcome has been thoroughly examined pursuant to the qualitative data. The results of both the questionnaire and the test have demonstrated an extremely high percentage of informants in both groups being aware of similarities between the two idioms at the lexical level. The findings have indicated that those who perceive the similarities as significant have performed better on the test. Analysis of the results has shown that the experimental group found the Italian language easily comprehensible, whereas the control group defined it as fairly demanding. The significantly more successful vocabulary test results of the experimental group support the assertion that an informant’s attitude is one of the necessary preconditions to effectuate language transfer. ***

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

GORANKA ANTUNOVIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prevoditeljeve želje i obaveze prema sociolekatski markiranom izvorniku Jezična varijanta na kojoj je neki tekst napisan bitna je odrednica njegove komunikacijske vrijednosti. Iz tog se razloga može očekivati od prevoditelja da je uoči te o njoj razmisli pri formuliranju prijevoda. Drugim riječima, prevoditeljeva bi kompetencija trebala uključivati neka opća znanja o sociolektima te poznavanje sociolekatskih markera u izvornom i u ciljnom jeziku, u smislu poznavanja i njihove pragmatičke vrijednosti i njene kulturne utemeljenosti (usp. Fawcett 1997). Poželjno bi bilo da se takva kompetencija temelji ne samo na vlastitom „osjećaju“ nego i na odgovarajućim sociolingvističkim uvidima, što je prevoditeljska želja koja u slučaju mnogih jezika i njihovih sociolekata nije ispunjena. No, čak ni u optimalnom slučaju potraga za prijevodnim ekvivalentom neće biti bez dilema. Prevoditelj će, naime, morati odlučiti hoće li uopće, i ako hoće - u kojoj mjeri, prenijeti sociolekatsku markiranost izvornika u prijevod. U radu će se ova dilema sagledati u svjetlu nekoliko standardnih teorija prevođenja, kao i modela etike prevođenja (prema Chesterman 2001). Analizom informacija iz upitnika, uz informante s različitim ulogama u prijevodnom činu (prevoditelje, pojedince koji mogu utjecati na prijevod ali nisu prevoditelji, čitatelje), pokušat će se utvrditi koja se razrješenja ove dileme pojavljuju kao poželjna u hrvatskom kontekstu (u smislu Touryjeve inicijalne norme za makro-razinu). Upitnik će se ograničiti na manji broj tekstnih vrsta, i to onakvih u kojima se upotreba sociolekta može smatrati namjernom te bitnim obilježjem izvornika. Analizom odgovora utvrdit će se ima li naznaka da u ovdašnjoj jezičnokulturnoj zajednici postoji jedna dominantna norma u pogledu prevođenja sociolekatski markiranih tekstova odabranih vrsta te, ako ima, koji bi mogli biti njezini definirajući elementi. Translator’ s Dos, Dont’s and If onlys with regard to sociolectal markers in the source text The language variety in which a text is written bears an important impact on its communicative value. The translator can therefore be expected to take note of the variety in the source text, and to consider it carefully while translating. In other words, the translator’s competence should include a certain familiarity with the concept of sociolects in general as well as with sociolectal markers in the source and the target language, an awareness of their pragmatic value and their cultural context (cf. Fawcett 1997). What translators would probably hope for is to be able to rely not only on their “feel” for the languages but also 21

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

on relevant insights provided by sociolinguistics – a wish that remains unfulfilled in case of many languages and their social varieties. However, even in an optimum situation in that respect, the translator will face a major dilemma: whether the specific pragmatic value of sociolectal markers should be preserved or obliterated, and if it is preserved, to what extent. This dilemma will be discussed in the light of several translation theories and models of translation ethics (following Chesterman 2001). A questionnaire will be prepared focusing on the issue and addressing subjects who play different roles in the translation act (translators, other individuals who may influence the translation, readers). Their answers will be analyzed, in an attempt to establish which solutions to the stated dilemma are found desirable (in the sense of Toury’s initial macro-level norm). The questionnaire will refer to only a few text types, of the kind that warrants that sociolectal markers were used on purpose and with a role to play. The answers to the questionnaire are expected to demonstrate whether there is any indication of a dominant norm in the Croatian context with regard to translation of sociolectal markers in the particular text types and, if that is the case, what is the nature of that norm. *** TATJANA BALAŽIC BULC, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Odsjek za slavistiku VESNA POŽGAJ HADŽI, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Odsjek za slavistiku DAMIR HORGA, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za fonetiku Hm, ovaaaj… govorna fluentnost u nastavi jezika: od ideala do jezične primjene U učenju/poučavanju stranih jezika fluentnim se govorom najčešće obilježava govor koji se u znatnoj mjeri podudara s govorom izvornih govornika. Prema Lennonu (1990) govorna fluentnost ima dva značenja. U širem smislu, fluentnost označava globalno znanje govorenoga jezika, dok u užem smislu predstavlja jedan od aspekata znanja jezika, konkretnije vremenski aspekt, koji se u sklopu teorije primijenjene lingvistike i učenja/poučavanja stranoga jezika intenzivnije proučava od devedesetih godina prošloga stoljeća. Fillmore već 1979. godine određuje četiri različite sposobnosti govornika koje odražavaju govornu fluentnost u prvome jeziku: 1. dulji govor s malo stanki i zastajkivanja, 2. koherentan, argumentativan i semantički bogat govor, 3. govor u velikom rasponu konteksta i tema te 4. kreativan i imaginativan govor. Naravno, svaki

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

govornik nastoji proizvesti idealan govor koji je vješto planiran, gramatički korektan, fluentno izveden i komunikacijski primjeren. Međutim, pod utjecajem različitih bioloških karakteristika govornika i različitih komunikacijskih uvjeta u govoru često dolazi do disfluentnosti koje su znak poteškoća u govornoj proizvodnji. Budući da je govorna fluentnost i prema ZEROJ-u jedan od ciljeva učenja/poučavanja jezika, odnosno pokazatelj znanja jezika, cilj je rada ukazati na raskorak u govornoj fluentnosti između idealnog govornika s jedne strane i korisnika jezika, prvog i stranog, s druge strane. Na temelju dosadašnjih istraživanja govorne fluentnosti u hrvatskome kao prvom i stranom jeziku u radu se prikazuju promjene u govornoj fluentnosti do kojih dolazi zbog različitih komunikacijskih uvjeta (npr. različiti žanrovi, promjena stupnja formalnosti govora, (ne)profesionalnost govornika itd.). Pomoću transkribiranih tekstova u istraživanjima su programskom opremom Praat i CoolEdit napravljene analize snimaka u kojima se mjerio tempo govora, tempo izgovora, trajanje fonetskoga bloka te trajanje, broj i vrste prekida. Rezultati pokazuju da govorna fluentnost nije samo rezultat kognitivnih sposobnosti govornika, nego ona u znatnoj mjeri ovisi i o stupnju znanja jezika, prvoga i stranoga. Zato bi u nastavi i hrvatskoga i slovenskoga jezika (kao prvih i kao stranih) trebalo više pozornosti posvetiti ne samo govornoj fluentnosti već govornoj produkciji. Hm, welllll… speech fluency in language teaching: from ideal to actual use In foreign language teaching/learning speech fluency is often described as speech which is very similar to the speech of native speakers. According to Lennon (1990), speech fluency has two meanings. In the broader sense, fluency seems to mean global oral proficiency, and in the narrower sense, it can be considered as one of the aspects of language proficiency, i.e. temporal aspect, which has been studied more intensely since the 1990s within the theory of applied linguistics and foreign language acquisition. In 1979 Fillmore defined four different abilities which reflect speech fluency in the first language: 1. the ability to talk at length with few pauses; 2. the ability to talk in a coherent, well-reasoned and semantically dense way; 3. the ability to have appropriate things to say in a wide range of contexts; and 4. the ability to be creative and imaginative in language use. Every speaker certainly tries to produce ideal speech which is skilfully planned, grammatically correct, fluently performed and communicatively appropriate. However, due to the biological nature of the speaker and different communication conditions speech often becomes disfluent, and thus indicates speech production difficulties. Since speech fluency is also one of qualitative descriptors in the assessment of oral proficiency

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

in CEFRL, the aim of this paper is to show the discrepancy in speech fluency between the ideal speaker on one hand, and first or foreign language user on the other hand. Based on the researches of speech fluency in Croatian as a first and as a foreign language, the paper deals with the question of how speech fluency varies due to different communication conditions, e.g. genre, level of speech formality, speaker’s (non)professionalism, etc. The recorded speech was transcribed and then, using the programmes Praat and CoolEdit, speech analysis of the recordings was carried out to get speech rate, articulation rate, mean length of runs and the length, number and types of breakdowns. The results show that speech fluency is not only a result of the speaker’s cognitive abilities, but it also depends on the speaker’s first or foreign language proficiency. Therefore, in teaching/learning Croatian and Slovenian as first and foreign languages more attention should be paid to speech fluency, as well as oral production in general. *** GORANKA BLAGUS BARTOLEC, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje IVANA MATAS IVANKOVIĆ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Procesualnost u terminologiji – usporedba hrvatskoga i engleskoga jezika Termini koji označuju apstraktne znanstvene pojmove čiji referenti ne postoje u konkretnoj realnosti čine posebnu kategoriju terminoloških jedinica koje označuju što nematerijalno. Taj korpus ima niz specifičnosti koje ga razlikuju od termina koji označuju materijalnu pojavnost. Procesualnost kao svojstvo onoga što se zbiva, dinamičan slijed, apstraktna je pojava i kao takva česta u tvorbi termina koji označuju što nematerijalno, no unatoč toj apstraktnosti katkad je i temelj stvaranja riječi kojima se imenuje što konkretno, materijalno (oruđe, osoba). Procesualnost je kategorijalno obilježje glagola, no u terminologiji glagola gotovo i nema. Ipak, procesualnost kao apstraktna pojava vidljiva je u terminologiji na mnogim razinama: tvorbenoj, strukturno-semantičkoj, sadržajnoj. Procesualnost je vidljiva u tvorbi imenica kojima se imenuje radnja (nomina actionis): magnetronsko rasprašivanje / magnetron sputtering, ispitivanje bez razaranja / non-destructive test; subjekt radnje (nomina agentis): armirač / steel bender, tesar / carpenter; rezultat radnje (nomina acti): prekonsolidacija / overconsolidation; pomagalo, oruđe (nomina instrumenti): dren hvatalo / catch drain, dren sisalo / suction drain, itd. Osim u tvorbi imenica procesualnost je

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

vidljiva i u tvorbi pridjeva, kao čestom sredstvu kojim se uspostavlja differentia specifica (viseći most / suspension bridge; ovješeni most / cable stayed bridge; guyed bridge). U terminologiji koja je „mjesto“ imenovanja tehnoloških dostignuća dolazi do izražaja odnos znanstveno i tehnološki naprednijih društava od kojih se preuzimaju nova znanja i dostignuća koja dolaze i sa svojim stranim terminom pa i hrvatski termin često doslovno slijedi termin jezika davatelja. Naglasak u radu bit će stavljen na mogućnosti izražavanja procesualnosti u hrvatskoj terminologiji. Istraživanje će se temeljiti na terminološkoj bazi Struna Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koja omogućuje i usporedbu s drugim jezicima (ponajprije engleskim) te nam omogućuje uvid u to kako se razvoj znanstvenog znanja ogleda u uspostavi strukovnog leksika. Processuality in terminology – comparison of Croatian and English Terms that denote abstract scientific concepts whose referents do not exist in concrete reality, are a special category of terminological units denoted as nonmaterial. The corpus has a number of specific features that distinguish it from terms that denote material reality. Processuality as a dynamic sequence is an abstract phenomenon, and as such a common way of formation of terms that mean something non-material. Despite this abstractness, it can also form terms that mean something material (person or instrument). Processuality is a categorical feature of verbs, but verbs are very rare in terminology. However, the processuality as an abstract phenomenon is evident in the terminology on many levels: formative, structural-semantic, lexical. Processuality is evident in the formation of nouns which refer to the process (nomina actionis): magnetronsko rasprašivanje / magnetron sputtering, ispitivanje bez razaranja / non-destructive test; subject (nomina agentis): armirač / steel bender, tesar / carpenter; result (nomina acti): prekonsolidacija / overconsolidation; tool (nomina instrumenti): dren hvatalo / catch drain, dren sisalo / suction drain, etc. The terminology is the area of naming technological achievements where it comes to light the relationship between scientifically and technologically advanced societies and less advanced societies who borrow not only new knowledge but also new words, which are often literally translated from the source language. The emphasis will be placed on the possibilities of expressing of processuality in Croatian terminology. The research will be conducted on the termi-

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

nology base Struna of Institute of Croatian Language and Linguistics, which allows us comparison with other languages (especially English) and gives us insight into how the development of scientific knowledge is reflected in the establishment of special field terminology. *** NIKOLINA BOŽINOVIĆ, American College of Management and Technology, Dubrovnik Uporaba strategija učenja gramatike u njemačkom i španjolskom kao stranome jeziku Iako su strategije učenja stranih jezika već desetljećima predmet zanimanja u području usvajanja stranoga jezika, malobrojna su istraživanja koja se bave strategijama učenja gramatike kao izdvojene skupine općih strategija učenja. Ona su najčešće provođena u okviru istraživanja općih strategija učenja stranoga jezika. Pojedini autori definiraju strategije učenja gramatike kao namjerne misli i akcije koje učenik svjesno odabire da bi olakšao učenje i stekao bolju kontrolu nad uporabom gramatičkih struktura (Cohen i Pinilla-Herrera, 2010). Stoga uporaba prikladnih strategija učenja gramatike povećava efikasnost, doprinosi učinkovitijem učenju, a ujedno omogućava i kontrolu učenja. Cilj ovoga istraživanja je steći uvid u proces ovladavanja gramatikom stranoga jezika u odraslih učenika stranoga jezika radi utvrđivanja uloge strategija učenja gramatike kojima se učenici koriste u dvama stranim jezicima, i to njemačkome i španjolskome, na dvije razine ovladanosti. Polazimo od pretpostavke da se odrasli učenici stranoga jezika koriste različitim strategijama učenja gramatike pri učenju različitih stranih jezika koje djelomično prenose iz materinskoga ili nekog drugog stranog jezika koji su prethodno učili. Stoga pretpostavljamo da će postojati razlike između strategija učenja gramatike u njemačkome i španjolskome jeziku, kao i razlike između strategija učenja gramatike u odnosu na dva različita stupnja učenja (početni i srednji) definirana prema Zajedničkom europskom referentnom okviru na jezike (2005). Istraživanje je obuhvatilo 200 ispitanika koji uče njemački i španjolski kao strani jezik na četiri visokoškolske ustanove na području Hrvatske. Svi su ispitanici izvorni govornici hrvatskoga jezika. Podaci o strategijama učenja gramatike prikupljeni su strukturiranim upitnikom za mjerenje uporabe strategija učenja gramatike (Božinović, 2012). Rezultati istraživanja su pokazali da postoje razlike u uporabi strategija učenja gramatike u njemačkome i španjolskome jeziku kao i razlike u odnosu na stupanj učenja pojedinoga stranoga jezika. Gloto-

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

didaktičke implikacije ovoga istraživanja ukazuju na učinkovitost sustavnog poučavanja strategija učenja gramatike koje može olakšati proces usvajanja navedenih stranih jezika. The use of grammar learning strategies in German and Spanish as foreign languages Although language learning strategies have been a subject of interest in the field of second language acquisition for decades, studies dealing with a systematic examination of grammar learning strategies as a specialized subgroup of general learning strategies have been scarce. Studies on grammar learning strategies have usually been conducted within the field of general language learning strategies. Cohen and Pinilla-Herrera (2010) define grammar learning strategies as deliberate thoughts and actions students consciously employ to facilitate learning and gain better control over the use of grammar structures. This implies that appropriate use of grammar learning strategies enhances efficiency and contributes to effective learning. It also allows learners to control their own learning and, by consciously choosing their strategies, to develop their grammatical competence. The aim of this study is to gain insight into the process of grammar acquisition in adult foreign language learners from the aspect of examining grammar learning strategies used by participants at two levels of proficiency in two modern foreign languages (German and Spanish). The study sets out to explore two assumptions: a) that adult second language learners use different grammar learning strategies while learning different foreign languages (German and Spanish) which they partially transfer from the mother tongue or some other foreign languages they have learned previously, and b) that there will be differences in the use of grammar learning strategies in relation to two different levels of learning (beginner and intermediate) as defined in the Common European Framework of Reference for Languages (2005). Data were gathered from 200 students at four different institutions of higher education in Croatia who learn German and Spanish as foreign languages. All participants were native speakers of Croatian. Data on grammar learning strategies were collected using the Grammar Learning Strategies Questionnaire (Božinović, 2012) aimed at measuring the type and frequency of grammar learning strategies use. The results seem to indicate that there were differences in the use of grammar learning strategies in relation to the foreign language being learned, as well as in relation to the proficiency level. The theoretical and methodological implications of these findings are discussed in terms of how effective grammar strategy instruction may facilitate the acquisition of German and Spanish as foreign languages.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

*** SANJA BRBORA, Sveučilišna knjižnica u Splitu Knjižničarski leksik: nazivlje i žargonizmi Unutar knjižničarskoga leksika, skupa riječi kojima se imenuju pojmovi vezani za obavljanje knjižničarske djelatnosti, supostoje dva podskupa koja pripadaju dvama sociolektima: standardnom jeziku i knjižničarskom žargonu. Tako se razlikuje knjižničarsko nazivlje (kao dio standardnoga jezika) i knjižničarski žargonizmi kojima se koriste knjižničari u svakodnevnoj međusobnoj komunikaciji. Gledajući sa sociolingvističkog aspekta, knjižničarski je leksik višestruko zanimljiv jer s jedne strane jasno odražava društvene promjene i tehnološki napredak, dok se s druge strane mogu pratiti leksički izbori u stvarnim komunikacijskim situacijama (knjižničar-knjižničar, knjižničar-korisnik) koji svjedoče o stupnju komunikacijske kompetencije sudionika u komunikaciji i njihove sposobnosti odabira koda primjerenog situaciji. U radu se govori o odnosu nazivlja i općeg leksika, terminologizaciji i inim oblicima tvorbe naziva, posuđivanju i preklapanju naziva iz bliskih struka, promjenama u nazivlju tijekom vremena, postojanju polisemnih i sinonimnih naziva, uporabi žargonizama itd. Kao izvor razmatranoga knjižničarskog leksika poslužila su dva dostupna englesko-hrvatska terminološka rječnika (iz 1965. i 2008. god.), stručne publikacije, mrežne stranice različitih knjižnica te petnaestogodišnje knjižničarsko iskustvo. Dva spomenuta rječnika jasno svjedoče o promjenama naziva u vremenu, a odabrani će rječnički primjeri biti komentirani s obzirom na današnje komunikacijske potrebe. S obzirom na to da zasad još uvijek ne postoji jednojezični knjižničarski terminološki rječnik na hrvatskom jeziku, razmatra se i mogućnost izrade malog terminološkog rječnika koji bi jednostavnim objašnjenjima korisnicima knjižnice olakšao snalaženje u knjižničarskom nazivlju s kojim se neizbježno susreću, a koje katkad teško razumiju. Predviđena su i dva anketna upitnika: jedan za knjižnične korisnike, kojim bi se utvrdilo koliko korisnici stvarno razumiju knjižničarsko nazivlje i drugi za knjižničare kojim bi se provjerili stavovi knjižničara prema nazivlju i otvorenim terminološkim pitanjima struke. Rad bi mogao biti korakom u rasvjetljavanju knjižničarskoga leksika. The library vocabulary: terminology and jargon words Within the library vocabulary (the set of words used to name the concepts related to the librarian activities) coexist two subsets of words, belonging to 28

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

two sociolects: standard language and librarian jargon. Consequently, one should distinguish between the “library terminology” (as part of the standard language) and the “librarian jargon words” used by librarians in their daily communication with each other. From a sociolinguistic standpoint, the library vocabulary is a complex question, as on the one hand it clearly reflects social changes and technological advances, while on the other hand lexical choices in real-life communication situations (librarian to librarian, librarian to user) testify to the participants’ level of communication competence and their ability to select the appropriate code in a given situation. The paper discusses the relationship between terminology and general vocabulary, terminologization and other kinds of term formation, borrowing and overlapping of terms between close professions, changes in terminology over time, the existence of polysemic and synonymous terms, use of jargon, etc. The sources are two available English-Croatian terminological dictionaries (published in 1965 and 2008), professional publications, websites of various libraries, and fifteen-year librarian experience. The two dictionaries clearly show the changes in terms over time, and the selected examples from the dictionaries are discussed with regard to the current communication needs. Given the fact that, as yet, there is no monolingual dictionary of library terminology in the Croatian language, the possibility of making a small terminological dictionary is being considered. It would help users to navigate the library terminology with which they inevitably have to deal. Also, two questionnaires have been envisaged. The first one is intended for library users, and it would determine how much they really understand the terminology. The second one is for librarians, and its aim is to check the attitude of the profession towards library terminology, and to identify the common problems related to its use. The work could be a step forward in the elucidation of the library vocabulary. ***

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

na tome jeziku, a zatim su rješavali dva cloze-testa radi provjere razumijevanja čitanjem. U trećem dijelu istraživanja popunjavali su upitnik s navedenim jezičnim oblicima, također u objema varijantama, da bi se utvrdilo znaju li njihovo značenje i percipiraju li ih na planu svoje jezične produkcije. Svi su instrumenti konstruirani posebno za ovu prigodu. Dobiveni su rezultati potvrdili sve tri hipoteze, što upućuje na zaključak o prevladavanju američke varijante u navedenoj populaciji, iako je primjetno da njihovo poznavanje žargonizama i kolokvijalizama općenito nije dostatno. Rad bi stoga trebao dati prilog novom razmatranju uloge tog specifičnog segmenta vokabulara u nastavi (engleskog kao) stranog jezika, osobito s obzirom na njegovu sve veću zastupljenost u popularnim medijima kao dijelu svakodnevne urbane kulture mladih. *** DIJANA ĆURKOVIĆ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Hrvatski regiolekti Rad suprotstavlja urbane dijalekte ruralnim mjesnim govorima, odnosno diferencira sociolingvističke od dijalektoloških jedinica. Kao što je mjesni govor jedinica dijalekta, tako je urbani govor jedinica regiolekta. Regiolekti su arealni sociolekti koji u Hrvatskoj obuhvaćaju više dijalekata (nekad i narječja), a koriste se u formalnoj i neformalnoj komunikaciji govornika različitih materinjih dijalekata koji gravitiraju istome centru. Takva je komunikacija najčešće ostvarena u urbanim dijalektima pa se sociolingvistički hrvatski jezik dijeli odozgo (od većih jedinica prema manjima), dok se dijalektološki on dijeli odozdo (značajke mjesnih govora zbrajaju se u dijalekte, a njihove u narječja itd.). Rad daje osnovne podatke o hrvatskim regiolektima prema njihovim središtima i dijalektima koji se govore u okolnim područjima: 1. centralni - Zagreb, Karlovac; kajkavski (i doseljenički štokavski i čakavski) dijalekti: zagorsko-međimurski, donjosutlanski, turopoljskoposavski, plješivičko-prigorski, istočnohercegovački novoštokavski (i) jekavski, srednjočakavski; 2. sjeverni - Čakovec, Varaždin; kajkavski dijalekti: međimursko-zagorski, križevačko-podravski; 3. podravski - Koprivnica, Bjelovar; kajkavski i štokavski dijalekti: križevačko-podravski, turopoljsko-posavski, slavonski nenovoštokavski, doseljenički istočnohercegovački;

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

4. posavski - Sisak, Kutina; kajkavski i štokavski dijalekti: turopoljsko-posavski, križevačko-podravski, doseljenički istočnohercegovački, slavonski; 5. slavonski - Osijek, Slavonski Brod; štokavski dijalekti: slavonski, doseljenički istočnohercegovački; 6. istarski - Pula, Buzet; čakavski dijalekti: štakavski jugozapadni istarski, sjevernočakavski, buzetski; 7. kvarnerski - Rijeka, Senj; čakavski i kajkavski dijalekti: sjevernočakavski, srednjočakavski, goranski kajkavski (i novoštokavski ikavski); 8. jadranski - Zadar, Šibenik; čakavski i štokavski dijalekti: srednjočakavski, južnočakavski, novoštokavski ikavski; 9. dalmatinski - Split, Sinj; čakavski i štokavski dijalekti: južnočakavski, novoštokavski ikavski; 10. južni - Dubrovnik, Metković; čakavski i štokavski dijalekti: istočnohercegovački, novoštokavski ikavski, južnočakavski, lastovska oaza. Osobine zajedničke dijalektima i urbnim govorima navode se kao stabilne značajke regiolekata. Dijalektne razlike prema tome su nestabilne značajke regiolekta, jer se u komunikaciji često niveliraju. Croatian regiolects The paper contrasts the urban dialects to local (rural) dialects. It differentiates the sociolinguistic from the dialectological units. A rural dialect is a unit of a dialect the same way an urban dialect is a unit of a regiolect. Regiolects are areal sociolects which, in Croatia, enclose several dialects (and in some cases, groups of dialects) and are being used in formal and informal communication of native speakers of different dialects gravitating to the same center. This kind of communication is most frequently used in urban dialects so the Croatian language is sociolinguistically divided from above (from the larger units to the smaller ones), and dialectologically from bellow (common features of rural local dialects combine the dialects, and then the groups of dialects etc.). The paper presents basic facts about Croatian regiolects according to their centers and the dialects spoken in the surrounding areas: 1. Central - Zagreb, Karlovac; Kajkavian (and immigrant Štokavian and Čakavian) dialects: North, Sutla, Central, and East kajkavian, East Herzegovinian štokavian, Central čakavian; 2. Northern - Čakovec, Varaždin; Kajkavian dialects: North and East kajkavian; 3. Podravian - Koprivnica, Bjelovar; Kajkavian and Štokavian dialects: East and Central kajkavian, Slavonic and East Herzegovinian štokavian;

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

4. Posavian - Sisak, Kutina; Kajkavian and Štokavian dialects: Central and East kajkavian, Slavonic and East Herzegovinian štokavian; 5. Slavonic - Osijek, Slavonski Brod; Štokavian dialects: Slavonic and East Herzegovinian štokavian; 6. Istrian - Pula, Buzet; Čakavian dialects: Štakavian, North and Buzet čakavian; 7. Kvarner - Rijeka, Senj; Čakavian and Kajkavian dialects: North and Central čakavian, Southeast kajkavian (and Ikavian neoštokavian); 8. Adriatic - Zadar, Šibenik; Čakavian and Štokavian dialects: Central and South čakavian, Ikavian neoštokavian; 9. Dalmatian - Split, Sinj; Čakavian and Štokavian dialects: South čakavian, Ikavian neoštokavian; 10. Southern - Dubrovnik, Metković; Čakavian and Štokavian dialects: East Herzegovinian and Ikavian neoštokavian, South čakavian, Lastovo oasis. The characteristics common to the dialects and the urban dialects are defined as the invariable features of the regiolects. Accordingly, the dialectal differences are the variable features, since they are often levelled in communication. *** NAĐA DEŠPALJ, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije LIDIJA ŠTEFIĆ, Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu Changes in Naming Ionic Compounds All natural languages change and language changes affect all areas of language use. It is no wonder that the same is true of the languages used for specific purposes such as the language used in chemistry, chemical engineering and technology, medicine and dental medicine. In this paper we point out the changes that occurred in naming ionic compounds in chemistry from the traditional way to the stock system. The ionic compounds were named according to the traditional way until 1924. Then Alfred Stock, a German chemist, recommended a new system using Roman numerals. The new system was considered to be “simple, clear, immediately intelligible, capable of the most general application”, which complies with the linguistic principle of using clear and distinct discourse in science. Some chemical elements can have different oxidation numbers and when naming a compound these must be identified. Oxidation numbers are used to

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

keep track of how many electrons are lost or gained by each atom. The oxidation number is represented by a Roman numeral. The plus sign is omitted for positive oxidation numbers. The main difference between the two systems is that the traditional one uses the suffixes “–ous” to denote the lower oxidation state and “–ic” to denote the higher oxidation state of an element, whereas the stock system uses the Roman numerals. For example, FeCl2, which in the traditional way is named ferrous chloride, in the stock system is named iron (II) chloride. The advantage of using the stock system is that the oxidation number is determined while in the traditional way it is not specified. Nevertheless, both systems are still in use today. In conclusion, the changes that occurred in naming ionic compounds had an impact on the language used in chemistry. Promjene u načinu imenovanja ionskih spojeva Jezične promjene koje se događaju u svim prirodnim jezicima utječu na sva područja jezične uporabe. Stoga nas ne iznenađuje činjenica da isto vrijedi za jezike struke kao što su, primjerice, jezik koji se koristi u kemiji, kemijskom inženjerstvu i tehnologiji, medicini i stomatologiji. U ovome radu ističemo promjene koje su se dogodile u imenovanju ionskih spojeva u kemiji od tradicionalnog načina do Stock sustava. Ionski su se spojevi imenovali na tradicionalan način do 1924. godine. Tada je njemački kemičar Alfred Stock preporučio novi sustav koji koristi rimske brojeve. Smatralo se da je novi sustav “jednostavan, jasan, razumljiv i općenito primjenjiv”, što je sukladno jezičnom načelu o jasnoći i preciznosti izričaja u jeziku znanosti. Neki kemijski elementi mogu imati različite oksidacijske brojeve te se pri imenovanju spojeva oni moraju odrediti. Oksidacijski brojevi služe za ustanovljavanje broja elektrona koji je svaki atom izgubio ili dobio. Oksidacijski se broj izražava rimskim brojem. Znak pozitvnog naboja se izostavlja za oksidacijske brojeve s pozitivnim predznakom. Glavna se razlika dvaju sustava sastoji u tome da se u tradicionalnom sustavu koriste sufiksi “–ous” za najniže stanje oksidacije, “–ic” za viša oksidacijska stanja kemijskog elementa, dočim se u Stock sustavu koriste rimski brojevi. Primjerice, FeCl2 se prema tradicionalnom sustavu naziva željezni klorid, dočim se u Stock sustavu naziva željezov (II) klorid. Prednost se Stock sustava sastoji u tome što je u njemu oksidacijski broj određen, dočim u tradicionalnom sustavu taj broj nije naznačen. Uz sve to, danas se koriste oba sustava. Zaključno bi se moglo reći da su promjene koje su se dogodile u imenovanju ionskih spojeva u kemiji utjecale na promjene izričaja u jeziku struke.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

*** VESNA DEŽELJIN, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet PERSIDA LAZAREVIĆ DI GIACOMO, Università „Gabriele d’Annunzio“ (ChietiPescara), Facoltà di Lingue e Letterature Straniere, Dipartimento di Lingue, Letterature e Culture Moderne Neke značajke urbanih dijalekata Pescare: studentska populacija i populacija srednjih godina Za razliku od nekih drugih velikih europskih država, sociolingvistička slika Italije je daleko složenija. Osobitost je ponajprije posljedica velikog utjecaja horizontalnih dijalekata koji su još u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća u mnogim krajevima u potpunosti dominirali nad talijanskim jezikom; štoviše, tek nakon drugoga svjetskog rata nastupio je proces poznat pod nazivom «talijanizacija dijalekata». Stoga je jezični repertoar koji danas nalazimo u Italiji izuzetno bogat. Pri tomu je važno da su urbane sredine, poglavito one manje, dobro očuvale, a mnoge i njeguju, svoje dijalektalne značajke. Ipak, sredine u kojima je migracija povećana, a sveučilišni gradovi to jesu, odražavaju i vertikalne dijalekte i, posebno, osobitosti vezane za jezik (žargon) studentske populacije. Istraživanjem koje još traje (stoga zasad još ne možemo govoriti o rezultatima), i koje se provodi na Sveučilištu “Gabriele D’Anunzio” u gradu Pescari (pokrajina Abruzzo), želimo pokazati neke osobitosti jezika studenata u odnosu na iste značajke jezika starije generacije. U tu je svrhu sastavljen upitnik, a od ispitanika se traži da napišu kojim se leksemima i sintagmama služe za izražavanje nekih emotivnih stanja kao i za imenovanje nekih najčešćih pojavnosti njihova života u formalnim i neformalnim situacijama. Zbog kontrole, isti je upitnik podijeljen i određenom broju talijanskih govornika srednje dobi približno iste obrazovne strukture. Some features of urban varieties in Pescara: students’ population and middle-aged population In comparison with some other large European countries, the sociolinguistic picture of Italy is much more complex. Its peculiarity is mostly due to a longer lasting strong influence of horizontal dialect variation, meaning that, throughout the country, local dialects had absolute dominance over the Italian language until the mid-nineteenth century. Moreover, it was not until after the Second World War that the process known as “the Italianization of dialects” occurred. As a result, the linguistic repertoire found nowadays in Italy is rather rich. Urban centres, especially smaller ones, have preserved (and even cherish) 35

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

their dialectal characteristics. However, centres of greater migration also reflect vertical dialect variation. In university towns (one type of migration centre), this variation is exemplified by the differences between the language of the student population and that of the middle-aged local population. This paper reports on a survey (which is still in progress and thus cannot yet be used to formulate any sort of conclusive remarks) designed to elicit the linguistic peculiarities of two groups in the town of Pescara (Abbruzzi region): students at the Gabriele D’Annunzio University and members of the older generation. Our subjects were presented with a questionnaire and were asked to indicate a term (or syntagma) they would use either to describe some emotional situations or to indicate frequent phenomena in their lives, both in formal and informal situations. In order to ensure the relevance of the expected answers, the same questionnaire will be filled in by a number of middle-aged college graduates. *** URSULA DOLESCHAL, Alpen-Adria-Universität Klagenfurt VOLODYMYR DUBIČYNSKIJ, National Technical University Kharkiv TILMANN REUTHER, Alpen-Adria-Universität Klagenfurt Suržyk or suržyks – the problem of a substandard In our paper we want to present our study of „suržyk“. Suržyk is a cover term for substandard idioms on the basis of Russian-Ukrainian language contact, spoken in the Ukraine. Suržyk is seen as a mixture between Russian and Ukrainian and valued as a low register –despised both by speakers of Russian and by speakers of Ukrainian who care for the purity of language and national independence. Thus suržyk also carries a strong connotation of Russian dominance and Ukrainian subordination. Although suržyk is not an urban dialect in the strict sense it shows traits of the latter, since it arose in small towns and villages within greater urban areas as the ones around Kyjiv or Kharkiv, which for many decades were Russian speaking cities. In such a way it is bound to urbanization and the language of the city. Ukrainian linguists view suržyk as a threat to the Ukrainian standard language and consequently also to Ukrainian national integrity. Suržyk has only recently become an object of linguistic study and has triggered a debate about its nature: is it a mixed language, form of codeswitching or a pidgin? Is it systematic or a spontaneous form of mixing etc.? Although

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

some suržyk studies are based on empirical material there is still a lack of empirical analysis. We wish to fill this gap by carrying out detailed linguistic analyses of sequences from a Ukrainian talk show. What is innovative in our approach is that we also have clips from the show assessed linguistically by Ukrainian citizens. Our results are not conclusive, however, one interesting finding is that native speakers of Russian tend to categorize language samples as suržyk which for native speakers of Ukrainian count as Ukrainian (albeit with some dialectal or Russian admixture). Suržyk oder suržyks – das Problem eines Substandards In unserer Präsentation möchten wir unser Projekt zur Erforschung des Suržyk vorstellen, einer in der Ukraine gesprochenen Form von Substandard, der durch den russisch-ukrainischen Sprachkontakt zustande gekommen ist. Suržyk gilt als eine Mischung von Russisch und Ukrainisch, ein niederes Register, das sowohl von russischer als auch ukrainischer Seite verachtet und mit Hohn belegt wird. Da diese „Sprache“ durch die jahrhundertelange Dominanz des Russischen in der Ukraine entstanden ist, trägt sie eine starke Konnotation russischer Herrschaft und ukrainischer Unterordnung und wird von Seiten der Ukrainistik als eine Bedrohung der ukrainischen Standardsprache angesehen, allgemein zudem auch als eine Bedrohung der nationalen Integrität der Ukraine. Suržyk ist kein Stadtdialekt im strengen Sinn, entstand jedoch im Umfeld größerer Städte wie Kyjiv oder Charkiv, die viele Jahrzehnte praktisch rein russischsprachig waren. Insofern handelt es sich um ein Phänomen der Urbanisierung. Aus ideologischen Gründen ist der Suržyk erst vor kurzem in den Fokus linguistischen Interesses gerückt und hat sofort eine Debatte über sein Wesen ausgelöst: Handelt es sich um eine Mischsprache oder um Kodewechsel oder gar um ein Pidgin? Zeigt die Mischung System oder findet sie spontan statt etc.? Trotz zahlreicher, auch empirischer, Studien wurde noch nicht genügend sprachliches Material untersucht, um die angeführten Fragen zu beantworten. Wir möchten mit unserer Studie ein Schärflein zur Klärung beitragen, indem wir Sequenzen aus einer ukrainischen Talkshow systematisch auf der Mikroebene analysieren und, was hier innovativ ist, von Gewährspersonen sprachlich einschätzen lassen. Wir haben noch keine definitiven Ergebnisse, aber einige interessante Einsichten, z. B. dass SprecherInnen des Russischen dieselben Ausschnitte häufiger als Suržyk einschätzen als SprecherInnen des Ukrainischen.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

*** LIA DRAGOJEVIĆ, Sveučilište u Dubrovniku Sociolingvističke posebnosti jezika i dijalekta pomorske struke - p(r)oučavanje engleskog i hrvatskog Jezik kao fenomen izražavanja i komuniciranja privlači pozornost znanstvenika iz svih struka. Suvemeni jezikoslovac 21. stoljeća u p(r)oučavanju (engleskog) jezika struke pristupit će različito od svojih prethodnika prije nekoliko dekada (Štambuk, 2006). U poučavanju ESP (English for Specific Purposes) (T. Hutchinson and Waters, 1987) on će dužnu pažnju posvetiti leksiku kao nezaobilaznoj sastavnici registra struke (B. Pritchard, 2013, H. Jackson i E Ze Amvela, 2001). Pomorstvo i njegov globalni univerzalni (Crystal, 1997, 2004) engleski jezik (tehnički vokabular) predmet je rasprave ovog rada. Sociolingvističkim (Labov, Trudgill, 1991, 1995) i kontrastivnim pristupom (Kalogjera, Ivir, 1991, T. Krzeszowski, 1990, B. Altenberg i S.Granger, 2002) analizirat će se jezik pomoraca: engleski i hrvatski. Pokušat će se dati odgovor na pitanje hoće li u poučavanju englekog studentima studija Nautika Sveučilišta u Dubrovniku pomoći dijalektalne različitosti i specifičnosti materinskog hrvatskog jezika. Pri tome će se uzeti u obzir znanstvena načela strukturalističke leksičke semantike (Cruse, 1986, Lyons, 1995) i postavke mrežnog psiholingvističkoga modela usvajanja vokabulara stranog jezika (Aitchison, 2003) Petnaest studenata treće godine bilo je obuhvaćeno istraživanjem. Ponuđena im je didaktička jedinica elektroničkog materijala s mrežne stranice Pomorskog fakulteta u Rijeci autora Borisa Pritcharda 2013, te se istraživalo kako studenti u dijalektu prevode ponuđenu terminologiju s engleskog na hrvatski standardni jezik i na svoj dijalekt (Korčula, Pelješac, Konavle, Split, Metković, Ploče, Elafitski otoci). Sociolingvistički uzorci svakog kandidata uzeti su u obzir. Posebnosti termina zabilježeni su i uspoređeni s rječničkim natuknicama s iste mrežne stranice istoga autora. Raspravlja se i o metaforičnosti (Z. Kövecses, 2002, 2005) u govoru pomoraca. Zaključeno je da materinski dijalekti studenata – budućih pomoraca uvelike pomažu kod razumijevanja i usvajanja vokabulara jer su to govori pradjedova, djedova i očeva studenata s kojim su studenti odrasli. Dijalektalne različitosti hrvatskog pomorskog jezika kod poučavanja engleskoga jezika ne bi se trebale zanemariti u nastavi na račun ekvivalenata standardnoga jezika.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

Sociolinguistic Features of the Language and Dialect of Seafaring Profession – analysing and teaching (English and Croatian) Language as a phenomenon of expression and communication has attracted the attention of the experts from all the professions. Twenty-first century linguists will take a different approach in analysing and teaching English for Specific Purposes than their predecessors from several decades ago. In teaching ESP he/she will pay due dilligence to the lexicon as an indispensable constituent part of the register of the professsion. Seafaring and its global, universal English language (technical vocabulary) is the topic of discussion of this paper. By means of sociolinguistic as well as contrastive approach ,the language of the seafarers: English and Croatian will be dealt with. An attempt will be done to answer to the question whether in teaching English to the students of Nautical Department of The University of Dubrovnik, dialectal differences and varieties of mother tongue – Croatian will be useful. The scientific principles of structuralistic model of lexical semantics and the network of psycholinguistic model of acquiring foreign language vocabulary will be taken into consideration. Fifteen students of the third year Nautical Department have been involved into the research. They have been offered didactic unit of e-material taken from the Web page of The Faculty of Maritime Studies – University of Rijeka, posted by the author Boris Pritchard, Ph.D. in 2013. It has been checked how the students in their own dialects translate the terminology from English into Croatian standard language and their respective local dialects (Korčula, Pelješac, Konavle,Split, Metković, Ploče, Elafitski otoci ). Varieties of the terms have been recorded and compared with the vocabulary entries from the same Web – page of the same author. The metaphorical side of the speech of seafarers has been discussed too. It has been concluded that mother tongue dialects of the students - future seafarers help to a large extent in comprehending and acquiring vocabulary because it is the speech of their grand-grandfathers, grandfathers and fathers with which they grew up. Dialectal differences of Croatian language in teaching Maritime English shouldn’t be neglected in the process of education on the account of standard Croatian equivalents ***

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

EDIN DUPANOVIĆ, OŠ „Kulen Vakuf, Orašac“ Stalnost i promjene u hrvatskom rodbinskom nazivlju Ovaj rad se bavi problemom promjena i stalnosti u hrvatskom rodbinskom nazivlju. Ako usporedimo ono što neki stariji autori (Hraste, Jonke, Tanocki) opisuju kao standardno hrvatsko rodbinsko nazivlje s onim što nalazimo u današnjim rječnicima hrvatskoga jezika (Anić, Šonje, Matasović i Jojić) vidimo da je došlo do promjena u smislu smanjenja broja robinskih naziva, te da pojedini nazivi sada označavaju više kategorija nego što je to bio slučaj ranije. Rodbinsko nazivlje je u različitim narječjima, ali i u urbanim govorima hrvatskoga jezika, također doživjelo iste te promjene koje se, kao i u standardu, mogu podijeliti na one do kojih je došlo usljed semantičkih promjena pojedinih naziva (npr. nećak je svoje značenje proširio, dok ga je sestrična promijenila), te usljed jezičnog posuđivanja (npr. šogor, nona, japa, kunjado). Međutim, te promjene nisu jednako pogodile sve dijelove sustava rodbinskog nazivlja. Promatrajući modele rodbinskog nazivlja u standardnome hrvatskom jeziku i u pojedinim urbanim i pučkim govorima vidimo da se granica promjena podudara s granicom između uže i šire obitelji, gdje užu obitelj čine roditelji sa svojom djecom, te da promjene uglavnom pogađaju nazive za širu obitelj. Budući da je rodbinsko nazivlje kulturno uvjetovano, ove jezične promjena možemo povezati s promjenama u hrvatskom društvu kao što su: industrijalizacija, rast urbane populacije, promjena strukture obitelji, manji broj djece u obiteljima i slično. Međutim, ovaj rad nastoji, osim promatranja neposrednih i pojedinačnih čimbenika ovih promjena, ponuditi jednu opću hipotezu o tipološkoj promjeni sustava hrvatskoga nazivlja srodstva. Naime, čini se da promjene u hrvatskome nazivlju srodstva, u tipološkom smislu, vode ka izjednačavanju sa sustavom rodbinskog nazivlja kakav imaju engleski, njemački ili talijanski jezik, a to je upravo sustav koji zasebnim nazivima razaznaje članove uže obitelji, dok ostale srodnike grupira u široke kategorije. U tom smislu ovaj rad pridonosi boljem razumijevanju promjena u hrvatskome rodbinskom nazivlju. Stability and Changes in Croatian Kinship Terminology This paper deals with the problem of stability and changes in Croatian kinship terminology. If we compare standard Croatian kinship terminology as described by some of the older authors (Hraste, Jonke, Tanocki) to the terminology present in the current dictionaries of the Croatian language (Anić, Šonje, Matasović i Jojić), we can see a decrease in the number of terms, and an increase in the number of categories encompassed by some of them. The same changes can be seen in both rural and urban Croatian dialects, and they can 40

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

be attributed to semantic changes (e.g. while nećak has extended its meaning, sestrična has changed it) and language borrowing (e.g. šogor, nona, japa, kunjado). However, these changes did not equally affect all parts of the kinship terminology system. While looking at both, Croatian standard language and some of its dialects, we see that the boundary of changes coincides with the division between the nuclear and the extended family with changes affecting mostly the latter. Since kinship terminology is culturally dependent, we can relate these language changes to different changes in Croatian society such as: industrialization, growth of the urban population, family structure changes, fewer children in each family, etc. Over and above these individual and direct factors of changes, this paper also offers a general hypothesis about the typological change of the Croatian kinship terminology. Namely, it seems that, in terms of typology, Croatian kinship terminology is moving towards equalling itself with the terminologies we see in English, German, or Italian languages, and these are the terminologies that distinguish members of the nuclear family, while grouping all the others into broad categories. In that sense this paper improves our understanding of Croatian kinship terminology changes. *** NADA FILIPIN, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Sukob prestižnih nestandardnih varijeteta na primjeru odnosa splitskog i zagrebačkog urbanolekta Sociolingvistička istraživanja ukazuju da stjecanje društvenog prestiža nekom nestandardnom varijetetu olakšava put prema položaju standardnog varijeteta. Pod utjecajem prestižnog nestandardnog varijeteta postojeći standard propušta i prihvaća neke od njegovih značajki (primarno fonološke, a potom i ostale). Govornici drugih nestandardnih varijeteta opiru se ovakvim promjenama, što dovodi do jezičnog sukoba. Sukob koji u takvoj situaciji nastaje znatno je izraženiji između nestandardnih varijeteta negoli na razini standardni – nestandardni varijetet, što ćemo u ovom radu teorijski i empirijski dokazati. Svaki je jezični sukob prvenstveno društvenopolitičke i ekonomske, a tek onda jezične prirode. Nezadovoljstvo percipiranom dominacijom zagrebačkog urbanolekta osjetno je u svim hrvatskim regijama, ali je medijski najviše potencirano u Dalmaciji zbog toga što tamošnji regiolekt, nastao na temelju urbanog splitskog govora, i sam posjeduje određeni društveni prestiž pa govornici potenciranje zagrebačkog urbanolekta doživljavaju kao ugrozu do-

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

tadašnjeg visokog mjesta koje je njihov regiolekt zauzimao u sociokulturnoj hijerarhiji. Sociolingvistička analiza odnosa splitskog i zagrebačkog urbanolekta u ovom se radu provodi primjenom Muljačićevog relativističkog pristupa odnosima među varijetetima te teorijskog aparata konfliktne lingvistike. U teorijskom se dijelu istraživanja definiraju splitski i zagrebački urbanolekt, opisuje njihov odnos prema standardu kao i njihov položaj unutar trenutne sociolingvističke situacije u Hrvatskoj, dok se u empirijskom dijelu istraživanja teorijske hipoteze provjeravaju na podatcima koji su dobiveni analizom stavova splitskih i zagrebačkih govornika prema ovim urbanolektima i prema standardnom varijetetu. Language conflict between prestigious nonstandard varieties on the example of Split and Zagreb varieties Sociolinguistic research has shown that by acquiring social prestige a nonstandard variety becomes more eligible to take the place of a standard variety. Influenced by the prestigious nonstandard variety, the standard variety adopts some of nonstandard features (primarily phonological features, but others may be adopted as well). Speakers of other nonstandard varieties defy such changes, which creates language conflict. The conflict thus created is significantly more pronounced between two nonstandard varieties than a conflict between a standard and nonstandard variety. This paper proposes to prove this claim both theoretically and empirically. Every language conflict is primarily a sociopolitical and economic conflict. The perceived dominance of the Zagreb variety creates dissatisfaction across all Croatian regions, but it appears to be strongest in Dalmatia due to the fact that the Dalmatian regiolect, based on the urban Split variety, possesses a certain level of social prestige which places it high in the Croatian sociocultural hierarchy and its speakers fear this position could be lost should the spreading of the Zagreb variety continue. In this paper, the sociolinguistic analysis of the relationship between the varieties spoken in Split and Zagreb is carried out by implementing Muljačić’s relativistic model and the theoretical apparatus of conflict linguistics. The theoretical part of the paper presents a definition of Split and Zagreb urban varieties, describing their relationship with the standard variety as well as their status within the current sociolinguistic situation in Croatia. The empirical part of the paper verifies the theoretical hypotheses against the data extracted from the analysis of Split and Zagreb speakers’ attitudes towards standard and nonstandard Croatian varieties.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

*** MILICA GAČIĆ, Faculty of Teacher Education, University of Zagreb KRISTINA CERGOL KOVAČEVIĆ, Faculty of Teacher Education, University of Zagreb Multilingualism – English as a lingua franca and other second and foreign languages in Europe Historically, the most positive effects of the European multilingualism, which can be considered to be the face of Europe, are diverse cultural, scientific and civilization achievements. Due to multilingualism, developments in many of the mentioned areas went in different directions, which enriched those areas in many different ways and, since no complete population in any single country have been monolingual, mutual influence and exchanges have been considerable, which led, not only to linguistic contacts, but also to numerous inventions and other achievements. The surveys show that Europeans hold bilingualism and multilingualism in high esteem. The data, from the EU, CE and other publications, covering the period of the past ten years are analysed, presented and discussed in the light of the m + 2 Barcelona goal in order to determine whether the political decision, in addition to an increasing official multilingualism within European institutions, coupled with ICT and audio-visual media present in the lives of the European citizens, has influenced personal multilingualism (the actual usage of the second and third languages) in a positive way regarding the passive and active use of those other languages. The position of English as a lingua franca, in such an environment, is investigated in order to establish whether there are changes in its significance and regularity of usage among the European citizens due to their positive attitudes towards the m + 2 idea and, with that in view, it might be important to envisage what measures could be undertaken to boost the use and learning of smaller and less-used European languages and of non-European languages. Višejezičnost – engleski kao lingua franca i ostali drugi i strani jezici u Europi S povijesnog gledišta, najpozitivniji učinci europske višejezičnosti, koja se može smatrati licem Europe, jesu različita postignuća vezana uz kulturu, znanost i civilizaciju. Upravo zbog višejezičnosti, razvoj mnogih od spomenutih područja krenuo je u različitim smjerovima, čime su ona na različite načine obogaćena. S obzirom na to da stanovništvo u niti jednoj zemlji nije potpuno jednojezično, dolazilo je do značajnih uzajamnih utjecaja i razmjena, što je 43

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

dovelo, ne samo do međusobnih jezičnih utjecaja, već i do brojnih izuma i postignuća. Istraživanja su pokazala da Europljani izuzetno cijene dvojezičnost i mnogojezičnost. Podaci iz publikacija Europske Unije, Vijeća Europe i iz drugih izvora koji pokrivaju razdoblje proteklih deset godina analizirani su u svjetlu barcelonskoga cilja m + 2 da bi se utvrdilo je li ta politička odluka, zajedno s rastućom mnogojezičnošću unutar europskih institucija, a s obzirom na prisutnost informacijsko-komunikacijske tehnologije i audio-vizualnih medija u životima građana Europe, utjecala na osobnu višejezičnost (stvarnu uporabu drugoga i trećeg jezika) u pozitivnom smislu, na pasivno i aktivno znanje tih drugih jezika. Istražuje se položaj engleskog jezika kao lingua franca u takvom okruženju kako bi se ustanovile eventualne promjene u njegovoj važnosti i redovitosti uporabe među građanima Europe, a s obzirom na njihove pozitivne stavove prema ideji m + 2. Imajući u vidu sve navedeno, moglo bi biti važno predvidjeti eventualne mjere za poticanje rabljenja i učenja manjih i manje korištenih europskih i ne-europskih jezika. *** ŠAROLTA GODNIČ VIČIČ, University of Primorska, Faculty of Tourism Studies – Turistica Diachronic Change in Academic Discourse: Research Article Abstracts in Tourism Studies Globalisation processes, increased competition and cooperation in academic communities, the extensive use of information communication technologies for academic communication and enhanced access to published research have introduced complex changes in the ways academic communities function and communicate, create knowledge and publish it. These changes in the context in which research papers are written and published also manifest themselves in discourse (Fairclough 1992), yet change in the genre of research articles has received little attention–with notable exceptions such as Bazerman (1988), Halliday (1988), Atkinson (1992), Salager-Meyer (1999) and Solaci & Pereira (2004). Using a corpus of research article abstracts published over three decades (1980-2009) in the three most prominent academic journals in the emerging field of tourism studies (i.e., Annals of Tourism Research, Journal of Travel Research and Tourism Management), this paper aims to explore change in the genre of research article abstracts. Following Gledhill (1995, 2000) and Scott (2001), key word analysis was used to elicit those words that could highlight change in the typical phraseology of research article abstracts. This ‘corpus-

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

driven’ methodology identified a number of salient general nouns (e.g., article, paper, research, etc.) that could reveal discourse change in research article abstracts. General nouns (Halliday & Hasan 1976; Mahlberg 2005)−also known as ‘shell nouns’ (Schmid 2000) and ‘signal nouns’ (Flowerdew 2002)− are known to play a cohesive role in texts but they can also be used to add vagueness as a matter of convenience or anticipation (Cutting 2012). The analysis shows that change in the genre of research article abstracts indeed occurred. However, it did not occur across all patterns of use and with equal intensity across individual patterns. The phraseology these salient general nouns participate in suggests change in the ways research articles are summed up in abstracts and reveals researchers’ efforts to increase tourism studies’ academic importance. References Atkinson, Dwight. 1992. “The evolution of medical research writing from 1735 to 1985: The Case of the Edinburgh medical journal.” Applied Linguistics, 13 (4): 337-374. Bazerman, Charles. 1988. Shaping Written Knowledge: The Genre and Activity of the Experimental Article in Science. Madison, Wisconsin: University of Wisconsin Press. Cutting, J. 2012. Vague language in conference abstracts. Journal of English for Academic Purposes, 11 (4): 283-293. Fairclogh, Norman. 1992. Discourse and Social Change. Cambridge: Polity Press. Flowerdew, J. 2003. Signalling nouns in discourse. English for Specific Purposes, 22 (4): 329-346. Gledhill, Cristopher J. 1995. “Collocation and genre analysis: The phraseology of grammatical items in cancer research abstracts and articles.” Zeitschrift für Anglistik und Amerikanistik 43 (1): 11-36. Gledhill, Cristopher J. 2000. Collocations in Science Writing. Tübingen: Gunter Narr. Halliday, Michael A. K. 1988. “On the language of physical science.” In Registers of Written English: Situational Factors and Linguistic Features, Mohsen Ghadessy (ed.), 162178. London: Pinter. Halliday, M. A. K. in R. Hasan. 1976. Cohesion in English. London: Longman. Mahlberg, M. 2005. English General Nouns: A Corpus Theoretical Approach. Amsterdam: John Benjamins. Salager-Meyer, Françoise. 1999. “From ‘Mr. Guthrie is profoundly mistaken...’ to ‘Our data do not seem to confirm the results of a previous study on...’: A diachronic study of polemicity in academic writing (1819-1995).” Iberica 1: 5-28. Schmid, H. 2000. English Abstract Nouns As Conceptual Shells. Berlin: Mouton de Gruyter. Scott, Mike. 2001. “Comparing corpora and identifying key words, collocations, frequency distributions through the WordSmith Tools suite of computer programs.” In Small Corpus Studies and ELT, Mohsen Ghadessy, Alex Henry and Robert L. Roseberry (eds), 47-67: Amsterdam: John Benjamins. Sollaci, Luciana B. and Pereira, Mauricio. 2004. “The introduction, methods, results, and discussion (IMRAD) structure: A fifty-year survey.” Journal of the Medical Library Association 92 (3): 364-367.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

Dijakronijske promjene u akademskom diskursu: sažeci istraživačkih članaka iz područja studija turizma Globalizacijski procesi, povećana konkurencija i suradnja akademskih zajednica, široka uporaba informacijsko-komunikacijskih tehnologija pri komunikaciji i lakši pristup objavljenim istraživanjima doprinijeli su složenim promjenama u načinu funkcioniranja i komuniciranja akademskih zajednica te u načinu na koji one stvaraju znanje i objavljuju ga. Navedene promjene u kontekstu pisanja istraživačkih radova ogledaju se i u diskursu (Fairclough 1992). Međutim, malo se pažnje posvećuje promjeni žanru istraživačkih radova – uz iznimke poput Bazermana (1988), Hallidaya (1988), Atkinsona (1992), Salager-Meyera (1999) and Solaci & Pereire (2004). Cilj ovog rada, u kojem se koristi korpus sažetaka istraživačkih članaka koji su objavljeni tijekom tri desetljeća (1980-2009) u tri najistaknutija akademska časopisa iz polja studija turizma (Annals of Tourism Research, Journal of Travel Research and Tourism Management), jest istražiti promjene u žanru sažetaka istraživačkih članaka. Prema Gledhillu (1995, 2000) i Scottu (2001), analiza ključnih riječi korištena je za prepoznavanje onih riječi koje bi mogle istaknuti promjenu u uobičajenoj frazeologiji sažetaka istraživačkih članaka. Ova metodologija identificirala je brojne istaknute opće imenice (primjerice: članak, rad, istraživanje i sl.) koje bi mogle otkriti promjenu u diskursu u sažecima istraživačkih radova. Opće imenice (Halliday & Hasan 1976; Mahlberg 2005) također poznate kao “shell nouns” (Schmid 2000) i “signal nouns” (Flowerdew 2002) imaju kohezivnu ulogu u tekstovima, ali ih je također moguće koristiti za izricanje neodređenosti koja se odnosi na praktičnost ili anticipaciju (Cutting 2012). Analiza je pokazala da su se promjene u žanru sažetaka istraživačkih radova doista dogodile. Međutim, one se nisu dogodile u svim obrascima primjene i s istim intenzitetom u individualnim obrascima. Frazeologija s ovim istaknutim općim imenicama sugerira promjene u načinu na koji su istraživački članci sažeti i pokazuje napore istraživača da povećaju akademsku važnost studija turizma. *** JAGODA GRANIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Žargon i standard – jezik in vivo i jezik in vitro Kompleksnost urbane jezične stvarnosti na najbolji način pokazuje da je, neovisno o tome što joj u tome ‘’pomaže’’ i velika terminološka zbrka i

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

neusklađenost, nemoguće povući oštre granice između različitih varijeteta, registara i stilova. Dva sociolekta koja su donekle različita, jer među njima ima i podudarnosti, jesu žargon i standard ako ih se percipira kao jezik in vivo (spontano nastao, mijenja se velikom brzinom, vrlo dinamičan) i jezik in vitro (formalan, produkt planiranja jezika, mijenja se sporije, tj. elastično je stabilan). No žargon nije jednoznačan termin, naprotiv njegov je opis antihjemslevovski jer nije samo neodređen i nejasan nego i proturječan. Budući da percepcija žargona oscilira od jezika ulice do jezika struke, odnosno funkcionalnog stila standardnog jezika, očito je da i njegov identitet nije jedinstven nego složen. Stoga je nužna njegova kontekstualizacija. Specifičnost je žargona u odnosu prema standardu u leksiku i frazeologiji, ali ima je i u gramatici i prozodiji jer je žargon i vrsta jezika i način govora. Drugačija, intencionalno nerazumljiva semantika svim ne-članovima neke društvene grupe, neovisno o parametru njezina jezičnog identiteta (profesija, rod, dob, ideologija, društveni status itd.), očekivano implicira i negativne stavove ne-članova (outsidera) prema žargonu, za razliku od standarda koji upravo ujedinjuje različite govornike, ali postaje i mjerilo korektnosti, čime osigurava svoje povlašteno mjesto. Stoga kompetencija u standardu ponajprije upućuje na status, a žargon na konstrukciju kolektivnog (psihološkog) identiteta. Što se pak tiče stručnog žargona, postupno se standardizira pa time postaje dio standardnog jezika, za razliku od supkulturnog žargona, inače vrlo kreativnog i inovativnog, koji ruši normu na svim jezičnim razinama. Žargonizacija standarda pokazuje da ni njegove granice nisu nepropusne. Neki žargonizmi iz supkulturnog idioma pronalaze svoje mjesto u standardu, a njihovo ishodišno mjesto brzo zauzimaju novi, semantički neprozirni žargonizmi koje, što pokazuju brojni primjeri, karakteriziraju naglašena ekspresivnost, metaforičnost i asocijativnost. Jargon and standard – language in vivo and language in vitro The complex urban language situation is the clearest indication that, even without the help or hindrance of the existing terminological confusion, one cannot draw a sharp line between various varieties, registers and styles. Two sociolects that are partly different but partly similar are jargon and the standard, if we see them as language in vivo (spontaneously arising, rapidly changing, very dynamic) and language in vitro (formal, the product of language planning, changing more slowly, thus having elastic stability). But jargon is not an unambiguous term; rather, its description is anti-Hjelmslevian, being not only indefinite and unclear but even contradictory. Since the perception

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

of jargon runs from the language of the street to the language of a profession, i.e. to a functional style of the standard language, clearly its identity is not singular but complex. Hence we must put it into context. Jargon stands apart from the standard in lexicon and phraseology, but also somewhat in grammar and prosody, since jargon is both a type of language and a way of speaking. It has a semantics of its own, deliberately unintelligible to non-members of a given social group, whatever parameter the group may be identified by (profession, sex, age, ideology, social status etc.), and this naturally arouses negative attitudes on the part of the non-members (outsiders); compare the standard, which seeks to unite differing speakers, but also becomes a measure of correctness, thus maintaining its privileged position. Hence competence in the standard is first and foremost a marker of status, while jargon is a marker of the construction of a collective (psychological) identity. As for professional jargons, they gradually become standardized and thus enter the standard language, unlike subcultural jargons, which are highly creative and innovative, violating norms on all levels of language. The jargonization of the standard shows that the standard’s boundaries are not impenetrable. Some jargonisms from the subcultural idiom find their place in the standard, but soon their original places within the jargon are taken by new, semantically opaque jargonisms marked, as many examples show, by heightened expressivity, metaphoricality and associativity. *** IVANA GRBAVAC, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru Stalnost i promjene u jezičnom krajobrazu Mostara nakon 1992. Istraživanja jezičnoga krajobraza, koja od 1997. godine uzimaju sve više maha u sociolingvističkim istraživanjima multietničkih ekologija, pokazala su se kao relevantan instrument za mjerenje različitih društvenih promjena – političkih, ekonomskih, kulturoloških, jezičnih i inih. Jezik i jezici na znakovima u javnom prostoru predstavljaju arenu u kojoj se javno i otvoreno sučeljavaju različite ideologije, politike, kulture, znanosti, religije. Jezični je krajobraz indikator i najsuptilnijih društvenih mijena. A u vremenu globalizacije, europskih integracija, poslijeratnih međunacionalnih tenzija i animoziteta, kulturoloških barijera i ovisnosti jezični krajobraz grada Mostara predstavlja pravo bojište u kojem se zrcale svi otisci navedenih društvenih promjena. Cilj ovoga rada

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

jest detektirati i apstrahirati jezične promjene do kojih je došlo u tom gradu nakon 1992. godine, a koje su vidljive u jezičnome krajobrazu Mostara. Istraživanja jezičnoga krajobraza imaju, između ostaloga, svakako i dokumentarnu vrijednost te stoga ovaj rad vidimo i u tom svjetlu. Naša je hipoteza da je jezični krajobraz Mostara doživio promjene kolosalnih razmjera uslijed recentnih društveno-političkih događanja. U jezičnom krajobrazu Mostara promjene su vidljive i na nižim i na višim gramatičkim razinama. Vidljivo je miješanje jezikâ, utjecaj stranih jezika, prisutnost impersonalne višejezičnosti, odsustvo određenih jezika, upadljivi su faktori simbolička vrijednost i geografska distribucija. U istraživanju smo koristili već etabliranu metodologiju i instrumentarij istraživača jezičnoga krajobraza (Rosenbaum i sur.,1977; Spolsky i Cooper, 1991; Landry i Bourhis, 1997; Ben-Rafael i sur.,2006; Cenoz i Gorter, 2006; Backhaus, 2007; Edelman, 2010; Grbavac, 2012) koja se, ukratko, sastoji od analiziranja velikog broja fotografija jezičnih znakova u javnom prostoru nekoga grada. Znanstveno-stručni doprinos rada vidljiv je prvenstveno u dokumentarnoj vrijednosti ovoga rada, a očituje se i u tome što je prvi put u jednom specifičnom društveno-jezičnom kontekstu primijenjena nova metodologija. Istaknimo i da istraživanja jezičnoga krajobraza predstavljaju novost na hrvatskom jezičnom prostoru te da očekujemo da će ovo sociolingvističko istraživanje biti poticaj brojnim drugim istraživanjima u ovoj disciplini. Literatura Backhaus, P. (2007), Linguistic landscapes: A Comparative Study of Urban Multilingualism in Tokyo, Clevedon, U.K.: Multilingual Matters. Ben-Rafael, E., E. Shohamy, M. Hasan Amara i N. Trumper-Hecht (2006), „Linguistic Landscape as Symbolic Construction of the Public Space: The Case of Israel“, International Journal of Multilingualism, Vol. 3, 1, April 2006, str. 7-30. Landry, R. i R. Y. Bourhis (1997), „Linguistic Landscape and Ethnolinguistic Vitality“, Journal of Language and Social Psychology, Vol. 16, 1, str. 23-49. Grbavac, I. (2012), Jezični identitet i jezični krajobraz u Mostaru, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, doktorska disertacija.

Stability and change in the linguistic landscape of Mostar after year 1992 Linguistic landscape research, which has since 1997 taken on a growing importance in the sociolinguistic research in multiethnic ecologies, proved to be a highly relevant instrument for measuring different social changes – political, economical, cultural, linguistic etc. Language and languages on signs in public space are an arena in which different ideologies, politics, cultures, sciences, religions etc. are openly and publicly confronted. Linguistic landscape is an

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

indicator of most subtle social changes. In the era of globalization, European integrations, ethnic tensions and animosities in the period of aftermath, in the time of cultural barriers and dependencies, the linguistic landcsape of Mostar is a real battlefield mirroring prints of all these social changes. The aim of this paper is to detect and summarize language changes visible in the linguistic landscape of the city in the period after year 1992. Linguistic landscape research is, among other things, of documentary value, and therefore we approach this topic also in that way. This paper advances the thesis that the linguistic landscape of Mostar has undergone enormous changes as a result of recent turbulencies in the society. In the linguistic landscape of Mostar the changes are visible at both lower and higher grammatical levels. Language mixing is obvious, the influence of foreign languages also, impersonal multilingualism, the absence of some of the languages too; factors like symbolic value and geographic distribution are conspicuous. In our research the already established methodology of the linguistic landscape research (Rosenbaum et al.,1977; Spolsky and Cooper, 1991; Landry and Bourhis, 1997; Ben-Rafael et al., 2006; Cenoz and Gorter, 2006; Backhaus, 2007; Edelman, 2010; Grbavac, 2012) was used. In short, it consists of the analysis of a vast number of photographs of language signs in the public space of a city. The potential contribution of the paper lies in the fact that the research has a documentary value. Furthermore, for the very first time a new methodology was applied in a highly specific social and linguistic environment. Finally, it should be emphasised that linguistic landscape research represents a novelty at Croatian language areas so that we expect that this sociolinguistic research will be an impuls for various other research in the discipline. *** JANA JURČEVIĆ, Filozofski fakultet u Zagrebu VLASTA ERDELJAC, Filozofski fakultet u Zagrebu Položaj i budućnost hrvatskog jezika u Europskoj Uniji: jezične debate u javnom diskursu Pristupanjem Republike Hrvatske skupini od 28 zemalja koje čine Europsku Uniju hrvatski jezik postat će 24. službeni jezik Unije. U ovom se članku razmatraju stavovi izneseni u hrvatskim javnim medijima te u znanstvenoj i stručnoj literaturi u kojima se iz različitih perspektiva razmatraju mogući problemi s kojima će se hrvatski jezik susresti u novom

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

formalno-pravnom i političkom okviru. Osnovni problemi izloženi u radu obuhvaćaju stavove grupirane u nekoliko osnovnih tematskih cjelina: 1. jezičnopolitičke strategije nadležnih institucija RH, 2. argumentiranje stavova o samosvojnosti, tj. hrvatskom nacionalnom i jezičnom identitetu, 3. položaj hrvatskog jezika u odnosu prema engleskom kao dominantnom jeziku komunikacije u Uniji, 4. delimitiranje hrvatskog jezika od bliskih jezika u regiji – srpskog, bošnjačkog, crnogorskog. Spomenuti problemi sagledani su u svjetlu osnovnih teorijskih postavki P. Bourdieua: simbolička moć jezika shvaća se kao glavni uzrok i pokretač debata o jezičnim pitanjima, a koncept (lingvističkog) habitusa kao opetovanog, ustaljenog i šablonskog sustava odrednica internaliziranih kroz socijalizaciju i pojam heretičkog diskursa (svojevrsnog kontra-diskursa, alternative glavnim strujanjima) koristi se za adekvatno tumačenje pozadinskih razloga/uzroka formiranja javnih rasprava s ovom tematikom (Bourdieu 1999). Za potrebe ovog istraživanja prikupljen je korpus od dvadesetak tekstova, za odabranu temu relevantnih autora, objavljenih unatrag 5 godina (u tiskanim ili elektroničkim medijima – monografijama, časopisima, službnim stranicama Ministarstva kulture, HINA-e i sl.). Članci su birani prema tematici koju obrađuju (hrvatski jezik unutar EU-a). Na korpusu je provedena kritička analiza diskursa (Blommaert 2005) organizirana prema istaknutim toposima (npr. nacija, mi, jedinstvenost, identitet), a bavi se načinima argumentacije stavova o hrvatskom u Europskoj Uniji. Osnovne ciljeve rada vidimo u postavljanju pravih pitanja temeljem kojih bi se došlo do adekvatnih odgovora i primjenjivih jezičnopolitičkih strategija i rješenja kako s obzirom na problem odnosa jezičnog/nacionalnog prema nadnacionalnom identitetu (hrvatski vs. engleski, nacija-država vs. unija) tako i s obzirom na pitanja koja se odnose na prodručje jezičnog identiteta i suvereniteta (hrvatski vs. srpski/bošnjački/crnogorski, nacija-država vs. federacija). Literatura Blommaert, Jan (2005). Discourse: key topics in sociolinguistics. Cambridge (etc.): Cambridge University Press. Bertoša, Mislava and Anita Skelin Horvat (2012). Language ideological debates: The case of Croatia. In: Patrick Studer and Iwar Werlen (eds.), Linguistic diversity in Europe, 87-111. Berlin: Mouton De Gruyter. Bourdieu, Pierre (1999). Language and Symbolic Power. Cambridge, MASS: Harvard University Press.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference Škiljan, Dubravko i Vlasta Erdeljac (2009). Hrvatski na pragu Europske unije. U: Jagoda Granić (ur.), Jezična politika i jezična stvarnost, 589.-597. Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. Ured za međunarodne i europske poslove (2012). Tijek ratifikacije Ugovora o pristupanju RH Europskoj uniji u nacionalnim parlamentima država članica EU. Dostupno na URL: http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=5405. Pristupljeno: 10.01.2013.

Position and the future perspectives of Croatian language in the European Union:Language debates in public discourse With the accession of the Republic of Croatia to the European Union, Croatian language will become 24th official language of the Union. In this article we investigate attitudes presented in Croatian public media and scientific literature which deal with potential problems Croatian language might face in this new administrative, legal and political frame. Main problems presented here involve attitudes from several different angles, grouped in four basic topic strands: 1. language policy strategies of authorized Croatian institutions, 2. argumentation of attitudes about Croatian national and linguistic identity, 3. position of Croatian language in relation to English, as dominant language of communication in the Union, 4. delimitation of Croatian language from congenial languages of our region – Serbian, Bosnian, Montenegrin. Problems listed above have been viewed through a prism of basic theoretical assumptions of Pierre Bourdieu: symbolic power of language is considered to be the main reason of and drive for language debates, a concept of (linguistic) habitus as recurrent and habitual system of dispositions internalized during socialzation, and finally the term heretical discourse (counter-discourse, an alternative to mainstream vewpoints), are all used to adequatly interpret nontransparent reasons of formation of these public debates (Bourdieu 1999). For the purpose of this analysis we have formed a corpus compiled of about twenty texts written by authors relevant for this topic. The texts have been published during the last five years (printed or published in electronic media – monographies, journals, official website of Croatian Ministry of culture, official website of The Croatian News Agency Hina, etc), and have been chosen to be a part of our corpus on the basis of their topic (Croatian language int he EU). The corpus has been analysed in the manner of Critical Discourse Analysis (Blommaert 2005), which was organized by main topoi (i.e. nation,

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

we/ us, identity, uniqueness), and deals with argumentation strategies of attitudes about Croatia nin the EU. Main goals of this article can be seen in asking the right questions which would subsequently lead us to adequate answers and applicable strategies of language policy. They would hopefully provide us with solutions for problems of conflict between national, linguistic and supranational identity (Croatian vs. English, nation-state vs. union) as well as the problem of language identity and sovereignity (Croatian vs. Serbian/Bosnian/Montenegrin, nation-state vs. federation). *** VIOLETA JURKOVIČ, Faculty of Maritime Studies and Transport, University of Ljubljana Maritime Vocabulary in the ‘Mighty Ships’ Series The teaching of Maritime English is dictated by the 1995 International Convention on Standards of Training, Certification and Watchkeeping (STCW)¸ as amended, which sets qualification standards for masters, officers, and officers of the watch on merchant ships, including a high proficiency level in Maritime English. Therefore, being standardized, the teaching of Maritime English is characterized by relative stability. In the teaching of general English authentic video has an established role. It can be used, for instance, as a tool for the development of the listening, speaking, and reading skills, visual literacy, intercultural awareness, understanding of the target community, to increase motivation, as an aim to guide students toward self-directed learning, and within the CALL setting. An aspect of authentic video, in particular documentaries, that is particularly relevant for this paper is that is can be a window into the understanding of the target community, including language features. However, documentaries are typically 45 minutes long while the short-sequence approach is considered to be more effective (e.g., Sherman, 2003; Seferoglu, 2008). Series of Maritime English teaching video materials are commercially available (e.g., Videotel, Seagull) but not easily accessible to students. To date no research has been made regarding the role of using documentaries in Maritime English classrooms, which indicates a change in the relatively stable teaching of Maritime English. In order to bridge this research gap and as a first step toward the introduction of maritime documentaries clips into the Maritime English classroom as well as a means for the stimulation of

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

students for using documentaries as a form of autonomous learning outside the language classroom, this article analyzes Maritime English vocabulary (frequency, range, and plot) in four episodes of the Documentary Channel series Mighty Ships: Becrux, Emma Maersk, Faust, and Paul R. Tregurtha. References Champoux, J. E. 1999. Film as a Teaching Resource. Journal of Management Inquiry 8, no. 2: 206-217. Donley, K.M. 2000. Film for Fluency. English Teaching Forum 38, no. 2. http://eca.state. gov/forum/vols/vol38/no2/p24.htm (accessed 7 January 2012) Fabe, D. 2005. Pomorska terminologija. Portorož: Fakulteta za pomorstvo in promet. Herron, C, H. York, C. Corrie, and S.P. Cole. 2006. A Comparison Study of the Effects of a Story-based Video Instructional Package Versus a Text-based Instructional Package in the Intermediate-level Foreign Language Classroom. CALICO Journal 23, no. 2: 281-307. IMO. 2009. Maritime English. Model Course 3.17. London: IMO. King, J. 2002. Using DVD Feature Films in the EFL Classroom. Computer Assisted Language Learning 15, no. 5: 509-523. Mekheimer, M. 2011. The Impact of Using Videos on Whole Language Learning in EFL Context. Arab World English Journal 2, no. 2: 5-39. Pritchard, B. 2003. Maritime English Syllabus for the Modern Seafarer: Safety-related or Comprehensive Courses? WMU Journal of Maritime Affairs 2, no. 2: 149–166. Seferoglu, G. 2008. Using feature films in language classes. Educational Studies, 34(1), 1-9. Sherman, J. 2003. Using Authentic Video in the Language Classroom. Cambridge: CUP. Stewart, M A., and I. Pertusa. 2004. Gains to Language Learners from Viewing Target Language Close-Captioned Films. Foreign Language Annals 37, no. 3: 438-442. Swaffar, J., and A. Vlatten. 1997. Sequential Model for Video Viewing in the Foreign Language Classroom. The Modern Language Journal 81, no. 2: 175-188. Trenkner, P. 2000. Maritime English. An Attempt of an Imperfect Definition. In Proceedings of the 2nd IMLA Workshop on Maritime English in Asia, 1-8. Dalian: Dalian Maritime University. Trenkner, P., and C. Cole. 2005. Profiling the Maritime English Instructor – Are We All At Sea? http://www.iamu-edu.org/journal/5/trenkner-cole.php (accessed 11 September 2011) Vangehuchten, L., W. Van Parys, and A. Noble. 2010. Communication for Maritime Purposes: A Research Project Focusing on Linguistic and Intercultural Features. In IMEC22, The 22nd International Maritime English Conference, 122-139. Alexandria. Varsami, A.E., and C. Popescu. 2009. Maritime English – The Language of the Sea. Constanta Maritime University Annals 10, no. 12: 471-474. Weyers, J.R. 1999. The Effect of Authentic Video on Communicative Competence. The Modern Language Journal 83, no. 3: 339-349.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS Ziarati M., R. Ziarati, B. Calbas, and L. Moussley. 2008. Improving Safety at Sea by Developing Standards for Maritime English. In Proceedings of the 16th IMLA Conference, 175-181. Izmir.

*** DUNJA JUTRONIĆ, Filozofski fakultet u Splitu Principle of salience and the explanation of language/dialect change The author will use the principle of salience to explain why some dialectal variables change faster than others. The principle of salience (Trudgill 1986) says that those dialectal characteristics that the speaker feels as socially unexceptable, or as some kind of ‘mistake’ disappear from the dialect first. Stigmatized or salient characteristics go out faster than less stigmatized or non-salient ones. Kerswill and Williams (2002) looked critically into different applications of this principle. This is one more attempt so say more about it. The principle of salience is applied to Split Čakavian dialect that is changing under the influence of the standard language. The stress will be on the syntactic variables. It will be shown that in some cases the principle of salience is a very good tool for the explanation of dialect change. However, in investigating this principle it proves relevant to stress that in other cases it is extremely difficult to predict, because of a particular constellation of factors, what the outcome will be. With this in mind it is more reasonable not to make predictions where we cannot tell for sure which extralinguistic factors will directly motivate the speakers to (unconsciously) change their speech. References Auer, P., Barden, B. and B. Grosskopf. 1998. “Subjective and objective parameters determining ‘salience’ in long-term dialect accommodation”, Journal of Sociolinguistics 2. 163-187. Jutronić, D. 1989. “Language Change in an Urban Setting”. Yugoslav general linguistics and literary studies in Eastern Europe. M. Radovanović (ed.) Amsterdam : John Benjamins. Jutronić. D. 2010. Spliski govor - Od vapora do trajekta. (Split vernacular – from steamboat to ferryboat). Split : Naklada Bošković. Kerwill, P. and A. Williams. 2002. “Salience as an explanatory factor in language change: evidence from dialect leveling in urban England”. Language change: the interplay of external, internal and extra-linguistic factors. M.Jones and E. Esch (ed.) 82-109. Trudgill, D. 1986. Dialects in Contact. Oxford: Basil Blackwell

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

Princip istaknutosti i objašnjenje jezične/dijalektne promjene Autorica rabi princip istaknutosti kako bi objasnila zašto se neke dijalektske karakteristike mijenjaju brže od drugih. Princip istaknutosti (Trudgill 1989) kaže da će dijalektne karatkeristike koje govornik osjeća kao društveno neprihvatljive ili kao neku vrstu “greške” brže nestati iz govora nego neke druge karakteristike. Kerswill and Williams (2002) kritični su ispitali primjenu ovog principa kao sredstva objašnjenja jezičnih promjena. Ovo je još jedan pokušaj. U ovom prilogu princip istaknutosti primjenjuje se na splitski čakavski koji se mijenja pod utjecajem standardnog jezika. Naglasak je na sintaktičkim promjenama. Pokazuje se da je ovaj princip vrlo dobro eksplanatorno sredstvo u objašnjenju jezičnih promjena. No ne možemo se na njega oslonoti u potpunosti pošto postoji niz jezičnih i izvanjezičnih čimbenika koji utječu na ishod promjena. Moramo s mnogo opreza pristupiti u predviđanju rezultata promjena jer ne možemo biti sigurni koji će izvanjezični čimbenici motivirati govornike da (nesvjesno) mijenjaju svoj govor. *** TEREZA KARABATIĆ, Filozofski fakultet u Splitu Verbally expressed humour in the BBC sitcom ‘Allo ‘Allo and its subtitles This paper explores the ways in which verbal humour is expressed in the popular British sitcom ‘Allo ‘Allo! and the translation strategies evident in Croatian subtitles. As Swedish linguist Jan Pedersen points out, subtitling is a “profuse phenomenon” in non-Anglophone countries that use it as their main mode of audiovisual translation. He also stresses that subtitles are rather peculiar – and present the translator with a unique challenge – because they are not a direct part of the on-screen narrative, but are nevertheless vital to the viewer’s complete understanding of the narrative. A number of questions are discussed, among them the following: 1. What are the main strategies used in conveying humour in English? 2. What were the strategies used in Croatian? 3. How successful was the translator at conveying source-language humour in target-language subtitles? A number of questions arise: 1. Was anything “lost in translation”? 2. Is the show less amusing to the viewers who are not familiar with English spoken with an accent?

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

3. Are the subtitles as funny to Croatian viewers as the original dialogue lines were to their English counterparts? The study shows that most of the humorous remarks are successfully conveyed in the subtitles with regard to humorous effect. However, they differ from their English counterparts in form, owing to the language structure of Croatian – in which near-homophones are not encountered as frequently as they are in English. The type of humour that proved to be the most difficult to transfer to target language is the humour that depends upon taboo expressions and swearwords. The study also points to the versatility of English and Croatian in conveying humour, as well as to the importance of the translator’s skill and level of knowledge. References Chiaro, D. Issues of quality in screen translation: problems and solutions. In Chiaro, D., C. Heiss and C. Bucaria (eds.) (2008). Between Text and Image: Updating Research in Screen Translation. Amsterdam: John Benjamins Publishing Company: 241-256. Delabastita, D. Language, Comedy and Translation in the BBC Sitcom ‘Allo ‘Allo! In Chiaro, D. (ed.) (2010). Translation, Humour and the Media: Translation and Humour. London: Continuum International Publishing Group: 193-221. Díaz Cintas, J. In search of a theoretical framework for the study of audiovisual translation. In Orero, P. (ed.) (2004). Topics in Audiovisual Translation. Amsterdam: John Benjamins Publishing: 25-34. Pedersen, J. (2011). Subtitling Norms for Television: An Exploration Focusing on Extralinguistic Cultural References. Amsterdam: John Benjamins Publishing. Pérez Gonzáles, L. (1998). Audiovisual translation. In Baker, M. and G. Saldanha (eds.) (2009). Routledge Encyclopedia of Translation Studies, 2nd edition. Taylor & Francis e-Library: 13-21.

Verbalni humor u BBC-jevoj humorističnoj seriji ‘Allo ‘Allo i njezinim titlovima Ovaj se rad bavi načinima iskazivanja verbalnog humora u popularnoj britanskoj humorističnoj seriji ‘Allo ‘Allo! te strategijama prevođenja koje se mogu iščitati iz hrvatskih titlova. Švedski lingvist Jan Pedersen ukazuje na to da je titlovanje «bujna pojava» u neanglofonim zemljama kojima je glavni vid audiovizualnog prevođenja. Pedersen također naglašava da su titlovi jedinstveni – i pred prevoditelja stavljaju jedinstven izazov – zato što nisu izravan dio zbivanja na ekranu, no bez obzira na to iznimno su važni za gledateljevo razumijevanje tih zbivanja. Razmatraju se mnoga pitanja, između ostalog: 1. Koje su glavne strategije izricanja humora na engleskom jeziku? 2. Koje su strategije korištene na hrvatskom? 3. Koliko je prevoditelj uspio u prenošenju humora s izvornog jezika u

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

titlove na jeziku-cilju? Ovo potiče na mnoga druga pitanja: 1. Je li išta “izgubljeno u prijevodu”? 2. Je li serija zabavna za gledatelje koji nisu upoznati sa stranim naglascima na engleskom jeziku? 3. Jesu li dijalozi iz titlova jednako smiješni hrvatskim gledateljima kao što su izvorni dijalozi smiješni govornicima engleskog jezika? Istraživanje ukazuje na to da je većina duhovitih iskaza uspješno dočarana u titlovima sa stajališta funkcije humora u njima. No, titlovi su ipak uobličeni drukčije od iskaza engleskog originala. Uzrok je ovomu struktura hrvatskog jezika u kojemu su sličnozvučnice mnogo rjeđe nego u engleskom jeziku. Pokazalo se da je vrsta humora koju je najteže prebaciti u ciljni jezik ona koja se oslanja na tabue i psovke. Istraživanje također ukazuje na mnogostranost obaju jezika pri dočaravanju humora, kao i na važnost prevoditeljeve vještine te razine znanja. *** LJUBICA KORDIĆ, Pravni fakultet Osijek ANĐELA BIONDA, Pravni fakultet Osijek ANA MARIJA ČULJAK, Pravni fakultet Osijek Jezični krajobraz grada Osijeka iz povijesne perspektive U radu se prezentiraju rezultati istraživanja suvremenog jezičnog krajobraza grada Osijeka kao urbane sredine koju je stoljećima odlikovala višejezičnost i multikulturalnost kao njezino temeljno kulturološko obilježje. Cilj je rada usporediti sliku suvremenog jezičnog krajobraza Osijeka s podacima o mjestu i važnosti pojedinih stranih jezika u povijesnom razvoju grada. U uvodnom dijelu rada daje se kratak povijesni pregled jezika koji su se rabili u gradu Osijeku od 17. stoljeća do danas te njihova mjesta i uloge u društvenom i obrazovnom životu grada. Također se prikazuje na koji se način uloga pojedinih jezika u javnom životu grada mijenjala pod utjecajem političkih i socioloških promjena kroz povijest. U glavnom dijelu rada prezentiraju se rezlutati projekta „Linguistic Landscape of Osijek“ provedenog sa studentima druge godine Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Projekt se bavi istraživanjem uporabe stranih jezika u javnome životu grada danas, a njegov urbani jezični krajobraz analizira se na temelju prikaza natpisa na javnim ustanovama, tvrtkama, uslužnim i trgovačkim objektima u trima gradskim četvrtima. Rezultati i zaključci ovoga empirijskog istraživanja zatim se uspoređuju s podacima o zastupljenosti i intenzitetu

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

uporabe pojedinih stranih jezika tijekom povijesti u multikulturalnom i multijezičnom gradu Osijeku. U zaključknom se dijelu rada iznose rezultati usporedbe podataka o povijesnom i suvremenom krajobrazu Osijeka s obzirom na zastupljenost pojedinih stranih jezika kako na javnim natpisima u gradu danas, tako i u smislu njihova institucionliziranog podučavanja u osječkim osnovnim i srednjim školama. Linguistic Landscape of the Town of Osijek – A Historical Perspective The paper present results of a research into contemporary linguistic landscape of the town of Osijek. As Osijek for centuries was characterized by multiculturalism and multilingualism as its most significant sociological features, the aim of this paper is to compare its contemporary linguistic landscape with historical data concerning importance and position of specific languages in social life of this town. In the introductory part the authors offer an overview of the languages used in the town of Osijek from the 17th century onwards and describe their specific roles both in the public life and in the education system of the town. A short description of the influence of political and sociological changes on the position and importance of specific languages during the history is given, too. The main part of the paper presents results of the project „Linguistic Landsape of the Town of Osijek“ which was conducted by the second year students of the Faculty of Law, University of Osijek. The project was focused on the research of foreign language use in the public life of the town today, and its contemporary linguistic landscape is presented by the analysis of public inscriptions and signboards on town’s public buildings, institutions, firms and shops. The results of this empirical research were analysed and compared with the data on the importance and the intensity of usage of specific foreign languages in the history of this multicultural and multilingual town. In the last part of the paper the authors draw conclusions based on the data concerning historical and contemporary linguistic landscape of Osijek with respect to the intensity of usage of specific languages both in the public inscriptions in the town and in the education system of its primary and secondary schools. ***

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

SIMONA KRANJC, Department of Slovenian, Faculty of Arts, University of Ljubljana ANDREJA ŽELE, Department of Slovenian, Faculty of Arts, University of Ljubljana Borrowed Lexicon and Neologisms between Standard Language and Sociolects (the Case of Slovenian) The authors discuss the syntactic patters of new borrowed lexis and neologisms in the relation between lexis and grammar (syntax). Based on the functional approach, the analysis describes the selection process both at the level of lexis and forms in various discourses. The authors provide support to their theses with a selection of new lexis of the past two decades and explain how the new lexis functions in the available text corpora. They try to establish how borrowed lexis and neologisms affect various types of social-functional texts, i.e. discourses. The state of various discourse types reflects the relation between the standard language and sociolects; as would be expected, borrowed lexis and neologisms (particularly various types of compounds and derivatives of a higher degree) branch into the syntax of various discourses, gradually obscuring not only certain lexical dividing lines between sociolects and the standard language, but co-dependently also certain syntactic differences among various discourses get obscured as well. Syntactic changes are introduced by the new or borrowed word-formational patterns, while on the other hand increased systemic unpredictability of word-formation (compounding, formation as overlapping and clipping) plays an important wordformational and text-formational stylistic role; all of the above influences the standardised use of language and the various sociolects in such a way that an increase in the use of new lexis forces at the same time the use of similar, or even identical, syntactic patterns. The new, generally used word-formational patters therefore contribute, to an extent, to a more accelerated obscuration of the lexical-syntactic dividing line between sociolects, or between sociolects and standard use. This lively activity in word-formation, and the related textformation, is a palpable indicator in which direction various language uses within a particular language are headed. ***

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

IVANA LOVRIĆ JOVIĆ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Talijanizmi u suvremenome dubrovačkom govoru U radu će se opisati poraba talijanizama u suvremenome dubrovačkom govoru. Pristup se temelji na sinkroniji pa najnoviji varijetet držimo i jedinim stvarnim stanjem govora. Da bi se primljenicama talijanskoga podrijetla mogla utvrditi stalnost ili njezina suprotnost – promjenjivost – u istome vremenskom presjeku, potrebno je ispitati čestotnost i razumijevanje porabe talijanizama u dvjema međusobno dovoljno udaljenim generacijama ispitanika. Stoga će prvi dio korpusa činiti rezultati ankete provedene među studentima dubrovačkoga sveučilišta o tome koliko se i kako u svakodnevnome razgovornom jeziku služe primljenicama iz talijanskoga jezika. Drugi dio korpusa čini zvučni zapis triju ispitanica tzv. treće životne dobi koji je autorica zabilježila 2011. godine. Treći dio korpusa bit će djela suvremenoga dubrovačkog dramskog autora čiji je jezik književna kritika ocijenila dubrovačkim „gradskim“ govorom iz sredine dvadesetog stoljeća. Pretpostavlja se da se broj talijanizama smanjuje, čemu uvelike pridonose demografske prilike nastale nakon posljednjega rata. Istraživanje se temelji na poredbenoj metodi. Iz svakoga će se dijela korpusa ekstrahirati talijanizmi kako bi se usporedili s onima drugih dvaju dijelova korpusa. Poredbena metoda odabrana je stoga što svaki dio korpusa predstavlja jedan varijetet govora, a svi pripadaju suvremenome razdoblju. Prvi dio korpusa – onaj dubrovačkih studenata između 20 i 26 godina starosti – predstavlja najnoviji varijetet govora, (isključuje studente nedubrovačke provenijencije), dok drugi dio korpusa – onaj dubrovačkih govornika treće životne dobi – predstavlja govor u nestajanju, (uključuje govornice koje nisu izbivale duže vrijeme iz svoga doma). Treći dio korpusa – dramski tekstovi dijalektnoga karaktera – predstavlja stilizirani dubrovački idiom. Iako se dijalektološka istraživanja provode i na tekstovima umjetničke dijalektne književnosti, u radu ne preuzimamo takav pristup, već, gotovo suprotan: obilje talijanizama tumači se svjesnim nastojanjima pisca da sudjeluje u prirodnome razvoju svoga idioma. Stoga se jezik njegova dramskoga opusa drži tek dojmom Dubrovčan(in)a o brojnosti talijanizama u dubrovačkome govoru, odnosno uzorom koji bi valjalo doseći. Rad bi trebao biti prinosom istraživanju dubrovačkoga govora te smjernicom za leksikografska i leksikološka istraživanja.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

Italianisms in contemporary Dubrovnik dialect The paper describes the use of Italianisms in contemporary Dubrovnik dialect. The approach is based on synchrony so the newest state is considered the realistic state of the dialect. In order to establish the invariability or its opposite – the variability – of Italian origin loanwords in the same temporal cut, it is necessary to examine the frequency and the understanding of the use of Italianisms in two separate generations of informants. Therefore, the first part of the corpus will be the results of a survey among the Dubrovnik University students on how often and in which ways they are using Italian loanwords in colloquial language. The second part of the corpus are the audio-recordings of three older adult female informants collected by the author in 2011. The third part of the corpus will be the works of a contemporary dramatic author from Dubrovnik, whose language was characterized by the literary criticism as the Dubrovnik “urban” dialect of the mid-20th century. It is assumed that the number of Italianisms is being reduced, which is largely facilitated by the demographic conditions formed after the last war. The research is based on a comparative method. The Italianisms will be extracted from each corpus and compared to the ones from the other two corpora. The comparative method has been chosen since corpus represents one state of the dialect, yet they all belong to the contemporary period. The first corpus - the one of Dubrovnik students aged 20 to 26 - presents the newest state of the dialect (and excludes the students who are not of Dubrovnik provenance), while the second corpus - the one of the eldest speakers of Dubrovnik dialect - presents the dialect in decay (and includes the female speakers who have not been absent from their homes for longer time periods). The third corpus - dialectal dramatic texts - presents the stylized Dubrovnik dialect. Although dialectological research is being conducted over artistic dialectal literature too, in this work we will not accept this approach. Quite the contrary, the abundance of Italianisms is interpreted as the writer’s conscious effort to participate in the natural development of his idiom. Therefore, the language of his dramatic opus is considered merely an impression the people of Dubrovnik have on the number of Italianisms in Dubrovnik dialect, namely the model to be reached. The paper should be a contribution to the research of Dubrovnik dialect and a guideline for future lexicographic and lexicological research. ***

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

BARBARA MATEJČIĆ Imenovanje osoba homoseksualne orijentacije: Od javne komunikacije do samoidentifikacije Rad “Imenovanje osoba homoseksualne orijentacije: Od javne komunikacije do samoidentifikacije” prezentira i kritički analizira praksu imenovanja osoba homoseksualne orijentacije u javnoj komunikaciji i semantičke promjene tog nazivlja u društveno-povijesnom kontekstu. Rad se posebno fokusira na način na koji LGBTIQ populacija percipira neke “sporne” termine koji se pojavljuju u javnoj, ali iprivatnoj, unutargrupnoj komunikaciji. S obzirom na to da domaće znanstvene literature, jezikoslovnih istraživanja ili bilo kakvih pisanih sadržaja o jezično-komunikacijskom aspektu konstrukcije osobnog identiteta LGBTIQ osoba u Hrvatskoj nema te da je nazivlje vezano uz LGBTIQ osobe u hrvatskim jezikoslovnim radovima slabo, odnosno nepokriveno mjesto, provedena je anketa o percepciji nazivlja i samoidentifikaciji među LGBTIQ populacijom. Za teorijski okvir unutar kojeg razmatramo semantičke promjene važni su koncepti “prisvajanja” i “obrnutog diskursa” kojima se uvredljivi termini koriste u oprečnom i afirmativnom smislu kako bi se neutralizirao ili transformirao njihov negativni semantički potencijal. U radu se postavlja pitanje kako se odvija proces normiranja imenovanja društveno osjetljivih i marginaliziranih skupina i postavlja teza da svaka društvena skupina, a naročito ako je marginalizirana, ima pravo na imenovanje vlastitog identiteta, odnosno na samoodređenje u jeziku. Naming the persons of homosexual orientation: from public communication to self-identification The research paper Naming the persons of homosexual orientation: from public communication to self-identification presents and critically evaluates the practices of naming persons of homosexual orientation in public communication, as well as outlines the semantic changes that these naming practices have undergone in social and historical context. The paper considers the way LGBTIQ population perceives some of the “problematic” naming practices existing in public, as well as private and intergroup communication. Considering the fact that the present scientific literature, linguistic research or any kind of written material on linguistic and communication aspects related to the construction of Croatian LGBTIQ person’s identity is non-existent, and that the naming practices related to LGBTIQ persons remain unexplored in Croatian linguistic scientific papers, we have conducted a survey examining the perception of terminology and self-identification among LGBTIQ population. The 63

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

concepts relevant for our theoretical framework within which we consider the undergoing semantic changes are the following: “appropriation” and “reverse discourse”, i.e. the way insulting names are used in reverse and affirmative sense in order to neutralize or transform their negative semantic potential. The paper tries to answer how the process of norming and naming socially vulnerable and marginalized groups is constructed, and asserts that every social group, especially if marginalized, has the right to name their own identity, i.e. to choose how they will linguistically name themselves. *** MIHAELA MATEŠIĆ, Filozofski fakultet u Rijeci MAŠA PLEŠKOVIĆ, Filozofski fakultet u Ljubljani Između elitizma i demokratizacije: standardni jezik u akademskoj zajednici Standardni je jezik u uporabi obilježen postojanjem varijeteta. Sociolingvistička istraživanja u hrvatskome jeziku upozoravaju na to da suvremeni hrvatski jezik, terminima D. Kalogjere, ima svoj visoki i niski varijetet. Oni se međusobno razlikuju svojim izgovornim, morfološkim i sintaktičkim značajkama. Varijetetnost standardnoga jezika opisuje i funkcionalna stilistika, koja je značajke pojedinoga varijeteta redovito prepoznavala kao značajke određenoga funkcionalnog stila. Da je ipak riječ o značajkama koje nadilaze funkcionalnu obilježenost, potvrđuje činjenica da se oba varijeteta rabe i u akademskoj zajednici, gdje bismo, prema načelima definiranima u funkcionalnoj stilistici, očekivali samo visoki varijetet. Budući da djelovanje u akademskoj zajednici zahtijeva od govornika svjesnu i svakodnevnu uporabu standardnoga jezika u znanstvenim i stručnim tekstovima, u pisanoj (znanstveni i stručni članci, knjige, studentski seminarski radovi i sl.) i govornoj komunikaciji (predavanja, predstavljanja i sl.) pretpostavlja se da ti govornici prepoznaju značajke visokoga varijeteta. Iskustvo međutim pokazuje da se u akademskoj praksi visoki varijetet ipak rijetko rabi. Mogući su uzroci tome neovladavanje visokim varijetetom (kroz školski sustav ta se kompetencija ne stječe u punoj mjeri), ali i razvijanje stavova prema visokome varijetetu na temelju kojih se on shvaća kao arhaičan, artificijelan i neneutralan idiom. Zanimljivo je pritom propitati i postoje li razlike u stavovima prema visokome varijetetu između akademskih građana koji su strukom filolozi (posebice kroatisti) i akademskih građana obrazovanih u drugim znanstvenim područjima.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

Poznavanje visokoga varijeteta i stavovi o njemu u ovome se radu ispituju na primjeru riječke akademske zajednice, pomoću upitnika provedenog na odabranome uzorku njezinih članova. Usmjeravanje ovoga istraživanja upravo na akademsku zajednicu motivirano je njezinim tradicionalno elitnim statusom (društveni ugled i uloga uzora). Istraživanjem uporabe jezika u akademskoj zajednici i njezinih stavova prema pojedinome varijetetu dopunjava se slika javne jezične uporabe u hrvatskome društvu. Posljedično, ovakva istraživanja mogu pružiti dokaze također i o potrebi revidiranja jezične norme. Between elitism and democratisation: the standard language in academic community The standard language in use is marked by the existence of variety. Sociolinguistic research in the Croatian language indicates that the contemporary Croatian language, as D. Kalogjera put it, has its high and low variety. They differ by their pronunciation, morphological and syntactic features. The diversity of the standard language is described by functional stylistics that commonly recognizes the features of a particular variety as the features of a particular functional style. However, these features go beyond functional markedness as indicated by the fact that both varieties are used in the academic community where according to the principles defined by functional stylistics only the high variety would be expected. As the activity within the academic community requires of the speaker conscious and daily use of the standard language in scientific and professional texts, both in written (scientific and professional articles, books, students’ seminar papers and similar) and spoken communication (lectures, presentations and similar), it is supposed that these speakers recognize the features of the high variety. However, experience shows that the high variety is seldom used in academic practice. Possible reasons thereof are absence of internalising the high variety (this competence is not fully acquired through the educational system), but also developing attitudes to the high variety on the basis of which it is considered as an archaic, artificial and non-neutral idiom. It is therefore interesting to investigate whether there are differences between the attitudes to the high variety among academic citizens who are philologists (especially those in the field of Croatian studies) and academic citizens belonging to other scientific fields. The knowledge of and attitudes to the high variety are investigated in this paper on the example of the academic community of Rijeka with the help of a questionnaire given to a selected sample of its members. The centeredness of this research on the academic community is motivated by its traditional

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

elite status (social prestige and the position of a role model). The research of language use in the academic community and of its attitudes to the single varieties integrates the picture of public language use in Croatian society. Consequently, such researches may give evidence of the need to revise the language norm as well. *** TEREZA MATIĆ IVUŠIĆ, Sveučilište u Dubrovniku SILVIJA BATOŠ, Sveučilište u Dubrovniku PERICA DOMIJAN, Sveučilište u Dubrovniku Status i korpus urbanih dijalekata. Jesu li neurbani dijalekti ugrozili urbane dijalekte? „Inodijalekatski stanovnici koji su se doselili u grad kao odrasli ljudi nastoje se prilagoditi tipičnom urbanom govoru.“ (Šojat, A. 1979.) „Nećemo morati još dugo čekati da prosta forma postane norma.“ (Opačić, N. 2013.) Navedeni citati jasno ocrtavaju kontrast kroz kejag je prošla jezična norma u posljednje vrijeme, ali i urbani dijalekti. I dok su se doseljenici nekad itekako prilagođavali urbanom načinu života,a time prihvaćali i urbani dijalekt, danas je situacija bitno drugačija. Današnji urbani dijalekti velikim su dijelom došli pod snažan udar neurbanih dijalekata, a to se može promatrati kao još jedna tema sociolongvističkih istraživanja. Hrvatski urbani dijalekti su dugo vremena bili prepoznatljivi po nizu svojih specifičnosti, međutim,sve većim useljavanjem raznih grupa stanovništva iz neurbanih sredina urbani dijalekti su počeli mijenjati svoju strukturu pa bi se prvi citat danas mogao čitati u suprotnome smjeru. Kako se u navedenoj situaciji održava hrvatska jezična norma?, S jedne stranesve više dolazi pod utjecajstranih jezika,najčešće engleskog, dok s druge straneneurbani dijalekti pokušavaju naći svoje mjesto u hrvatskoj jezičnoj normi. Mediji, koji bi u današnje vrijeme trebali biti zrcalo hrvatske jezične norme, ali na lokalnoj razini brinuti i o očuvanju prepoznatljivih urbanih dijalekata,nažalost nekritički promiču u javnosti sve što je novo, bez obzira odakle to dolazi, doprinoseći time narušavanju hrvatske jezične norme, ali i bogatstva urbanih dijalekata. Dubrovački dijalekt, koji je stoljećima bio obilježje grada-države, prepoznatljiv i po leksici i akcentu, dijalekt bogate književne tradicije, jedan je od

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

najočitijih primjera gubitka svoga identiteta. Zaključak je rezultat višegodišnjeg rada autorice sa studentima iz raznih neurbanih sredinakoji se ne pokušavaju prilagoditi urbanome dijalektu, i svakodnevnih kontakata s pripadnicima raznih sociolekata. Zato su nastojanja pojedinaca ili skupina da „slovom po dubrovačku“ očuvaju bogatu tradiciju jednog značajnog urbanog dijalekta od neizmjernog značaja. The status and the corpus of urban dialects. Are urban dialects threatened with extinction by unurban dialects? „Residents who settled in towns as grown-up people endeavoured to adapt to urban dialects.“(Šojat, A., 1979) „It will not take too long before the impolite form becomes the language norm.“ (Opačić, N. 2013). The above two quotes clearly describe the problems thatboth Croatian language norm and urban dialects are confronted with. While in the past settlers would make a great effort to adapt to the urban way of life, this including the existing urban dialect(s), today`s situation differs considerably. Current urban dialects have been „attacked“ by unurban dialects, which could be the theme of further sociolinguistic researches. Croatian urban dialects had been for a long time recognizable by their lexical and grammatical constructions. However, a large number of people who have moved from unurbanised areas to towns in the last two decades influenced the structure of urban dialects. Therefore, the first quote could now be read the other way. What is the present position of the Croatian language norm? On the one hand, it has come under a strong influence of some foreign languages, English in particular, with unurban dialects trying to find their place within the Croatian norm on the other hand. While the media should reflect the language norm at the state level, preserving at the same time urban dialects at a local level, they have started promoting, quite uncritically, anything „new“. The Dubrovnik dialect, which had been recognizable for centuries both by its vocabulary and accent, boasting prolific literature works, is one of the most visible examples of decline. This conclusion is the result of the author`s teaching a great number of students from unurbanised areas, and of everyday contacts with different sociolects „settled“ in Dubrovnik. ***

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

MARINA MILKOVIĆ, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu DORIJANA KAVČIĆ, Hrvatsko društvo tumača i prevoditelja znakovnog jezika gluhih Hrvatski znakovni jezik: status i norme Hrvatski znakovni jezik (HZJ), jedan od sociolekata u Hrvatskoj, ne uživa status jezika kao što je to slučaj za većinu europskih nacionalnih znakovnih jezika. HZJ jezik je zajednice gluhih u Hrvatskoj, a najizgrađeniji je u prelingvalno gluhih osoba, kod kojih je gluhoća nasljedna i prisutna u nekoliko generacija. HZJ nije prepoznat kao samosvojan jezični sustav. Još uvijek mu se pripisuju atributi agramatičnosti te se uporno izjednačava sa simultanom znakovno-oralnom komunikacijom, koja je kao umjetno stvoreni sustav proizašla iz obrazovnih uvjeta. Upravo se u obrazovnim uvjetima ističe potreba za njegovom standardizacijom pri čemu se, u nedostatku poznavanja normi, pokušava uvesti reda u leksiku. Činjenica da HZJ postoji u punoj svojoj multifunkcionalnosti dokaz je toga da su leksik ali i druge gramatičke strukture formirane na temelju normi karakterističnih upravo i samo za HZJ. Stoga će u ovome radu biti prikazane do sada opisane morfološke i sintaktičke norme poput glagolskoga vida, klasifikatora i spacijalne gramatike, zatim sustava zamjenica, reda riječi i nemanualnih karakteristika te negacijskih struktura u HZJ. Ovim se radom također želi potaknuti rasprava o statusu HZJ, ali i činjenici da osim prijeko potrebne njegove standardizacije, uvriježeno leksika, prije svega treba opisati njegovu gramatiku bez koje nema sustavnog poučavanja HZJ kao drugog jezika, nema stalnosti ni kvalitete u prevođenju. Croatian Sign Language: the status and language norms Croatian Sign Language (HZJ) as one of the Croatian sociolect has not been recognized yet as proper language as it is common practice in most of other European national signed languages. HZJ is the language of Croatian Deaf community, the most developed in prelingually deaf individuals, in case of hereditary deafness and when deafness appeares through several generations. HZJ is still not accepted as a distinct language system. It is still described as having no grammar, and persistently equalized with simultaneous signed-oral communication, which is an artificially created system derived from educational environment. It is education precisely where the language standardization of HZJ is needed the most. There is intention of lexicon formatting, all because there is lack of language norms knowledge.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

HZJ persists meeting its multifunctionality requirements, and that is the fact proving that its lexical and all other grammatical structures are compounded according to language norms distinctive for HZJ. The paper describes morphological and syntactic models such as verb aspect, classifiers and spatial grammar, pronouns, word order constraints, non-manual markers and negative structures. This paper is intended to provoke discussion regarding HZJ status, as well as the fact of ongoing necessity for its standardization (commonly thought as standardization of HZJ lexicon), and above all necessity for grammar description essential for teaching HZJ as L2, essential for language permanence, and for quality sign language interpreting. *** ANJA NIKOLIĆ-HOYT, Zavod za lingvistička istraživanja HAZU Promjena statusa razgovornoga jezika u suvremenoj hijerarhiji idioma javne komunikacije Prema postojećim i/ili mogućim stratifikacijama jezičnih registara dva su temeljna i ujedno oprečna. To su, s jedne strane formalni visoki (književni, administrativni te akademski i stručni), a s druge neformalni niski (razgovorni jezik i sleng). Ova je podjela, dakako, samo načelna i u određenoj mjeri arbitrarna jer u praksi nailazimo na brojne hibridne oblike nastale ukrštanjem svojstava različitih registara. Međutim, rastući trend stilskog pomicanja prema uporabi neformalnih jezičnih elemenata i načina izražavanja u svim domenama javne komunikacije danas, koji je u znatnoj mjeri posredovan novim medijskim tehnologijama, nužno dovodi do promjena u suvremenoj hijerarhiji idioma javne komunikacije. Naime, miješanje različitih registara i polagana atrofija viših registara uzrokom su promjene statusa nižih registara, poglavito razgovornoga jezika, koji se postupno uzdiže na razinu općeg idioma javne komunikacije, dok opreka viši/niži registar (stil) postaje unekoliko neodređenom i mutnom. Upotreba razgovornoga jezika nije sasvim neutralna, ona još uvijek jest ispod neutralne stilske razine, ali je znatno manje markirana nego prije. A razgovorni se jezik, obilježen tek dijelom svojim vokabularom, rabi u sve većem broju situacija i konteksta, odnosno domena šireći pritom svoj neobvezatan odnos prema standardnojezičnim normama. U radu se opširnije govori o problemima promjene statusa razgovornoga jezika u kontekstu izrade deskriptivnih leksikografskih priručnika, to jest somatskoga tezaurusa hrvatskoga jezika. U svrhu rasvjetljavanja odnosa

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

međusobne povezanosti novog tipa leksikografije, oslobođene normativnih pretenzija, i prevladavajućeg idioma javne komunikacije, koji iz donedavnog položaja izvan i na granici norme prelazi u svojevrsnu normu jezičnoga ponašanja, navode se primjeri nekoliko odabranih somatizama, odnosno nedoumice vezane uz njihovu tezaurusnu obradu. Na kraju, u radu se postavlja pitanje o promjeni leksikografskoga statusa pojedinih somatizama, vezano uz rastuću čestotu njihova pojavljivanja, kao i njihovu tvorbenu produktivnost. The changing status of colloquial language in the contemporary hierarchy of public communication varieties According to existing stratifications of language registers, two are fundamental, yet contradictory. On the one hand, there are formal, higher styles (literary, administrative, academic, and technical); on the other hand, there are informal, lower styles (colloquial language and slang). Of course, this division is to a certain extent arbitrary, because in practice, various hybrid forms emerge out of the mixing of features of different registers. However, the growing trend of style shifting towards the use of informal language elements and modes of expression in all domains of public communication today (which is mediated to a considerable degree by new technologies) necessarily leads to changes in the contemporary hierarchy of public communication varieties. The mixing of different registers and the slow atrophying of the higher registers are causing changes in the status of the lower registers, especially colloquial language. The latter is gradually becoming a general mode of public communication, while the opposition between higher and lower registers is becoming somewhat indefinite and vague. The use of colloquial language is not completely neutral: it is still below the neutral style, but it is significantly less marked than before. However, colloquial language, distinguished only in part by its vocabulary, is used in an ever greater number of domains, thus spreading its nonobligatory attitude towards standard norms. This article discusses changes in the status of colloquial language in the context of descriptive lexicography, that is, the making of a somatic thesaurus of the Croatian language. In order to reveal the mutual interdependence between this new type of lexicography, free of normative pretentions, and the prevailing mode of public communication, examples from the Croatian Somatic Thesaurus will be analyzed. Finally, the paper elaborates on the change in the lexicographic status of certain somatic entries in terms of their increased frequency of use and their word-formation potential. ***

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

JASNA NOVAK MILIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Švedska lična zamjenica hen Tijekom 2012. godine u švedskom je jeziku primijećena češća uporaba lične zamjenice hen, koja se po prvi puta spominje 60-ih godina 20.st., a kao rodno neutralnu zamjenicu predložio ju je 1994. jezikoslovac Hans Karlgren. Od tada se zamjenica pojavljuje sporadično, a prošle je godine zaživjela u knjizi za djecu Jespera Lundqvistsa Kivi och Monsterhund i izazvala burne rasprave u švedskoj javnosti naročito stoga što se u knjizi ne pojavljuje kao zamjena za sintame han eller hon, han/hon i sl. nego se njome označava osoba nepoznata roda. Umjesto sintagme han/hon nedavno je ta zamjenica po prvi puta uporabljena i u švedskome parlamentu. U radu će se ukratko prikazati povijest zamjenice hen, tijek debata koje je izazvala te ideja i razlozi na kojima se temelji njezina uporaba. Nadalje, istražit će se učestalost uporabe zamjenice hen na različitim internetskim portalima i drugim dostupnim sredstvima javne komunikacije, o kakvim je portalima, tj. medijima i tekstovima riječ te eventualno, kad je to razvidno, odrediti u kojem se značenju ta zamjenica rabi. Sve češća uporaba zamjenice hen u švedskome usporedit će se sa, čini se, suprotnim težnjama u hrvatskome jeziku, gdje se sve više inzistira na rodnoj ravnopravnosti u jeziku tako što se ističu oba roda, a manje ili uopće ne na rodnoj neutralnosti. Građu za hrvatski jezik čine hrvatske gramatike i izbor iz administrativno-pravnih tekstova različite namjene nastalih u proteklih nekoliko godina te relevantni zakonski tekstovi kojima se regulira pitanje rodne ravnopravnosti. Swedish personal pronoun hen It has been noted in 2012 that the neutral Swedish personal pronoun hen has been used more often than ever before. The pronoun hen was first mentioned in a newspaper column in the 1960’s and was suggested as a gender neutral pronoun by linguist Hans Karlgren in 1994. Ever since sporadic use of the pronoun has been noted until last year when it became fully alive in a children’s book Kivi och Monsterhund written by Jesper Lundqvists. In Lundqvists’ book the pronoun hen is not used simply as a substitute for han eller hon, hon eller han or han/hon etc. but stands for a person of unknown gender, which has provoked many controversies. Recently hen, this time used instead of han eller hon, hon eller han or han/hon, hon/han, was used in Swedish parliament for the first time.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

In this article the author presents the history of the pronoun hen, the course of debates it has provoked as well as the idea and reasoning behind its use. Furthermore, the use of hen on different Swedish web-sites and other available media is discussed as well as the type of texts it appears in, including, when possible, the meaning or context in which it appears. More frequent use of hen in Swedish is also compared to what seems to be opposite tendencies in Croatian, where gender equality seems to be the recommended norm, not gender neutrality (both female and male gender are explicitly marked either lexically or syntactically). Croatian corpora includes Croatian grammar books, selections of administrative-legal texts written in the past several years as well as a selection of legal texts that raise the problem of gender equality in the language. *** JELENA PARIZOSKA, Zagrebačka škola ekonomije i managementa Nekonvencionalna upotreba frazema u hrvatskom jeziku Istraživanja provedena na računalnim korpusima (Moon 1998; Cignoni, Coffey i Moon 1999; Langlotz 2006) pokazuju da manji broj frazema uvijek ima isti oblik, dok se znatan broj javlja u jednom ili više varijantnih oblika, koji su prihvaćeni jezičnom konvencijom. S druge strane, frazemi se javljaju i u oblicima koji se znatno razlikuju od konvencionalnog. Točnije, govornik može namjerno promijeniti sastav, strukturu i značenje frazema u danom kontekstu radi određene komunikacijske svrhe, kao u rečenici Mnogi su uvjereni da je bilo bolje Miladina gurnuti u vatru veznog reda (od frazema baciti (gurnuti, poslati) u vatru koga). Takvu tendenciju nekonvencionalne upotrebe frazema potvrđuju i istraživanja (Kovačević i Mihaljević 2004; Naciscione 2010). Istraživanja su potvrdila i da izrazi koji nastaju nekonvencionalnom upotrebom odražavaju konvencionalna konceptualna preslikavanja (Cacciari i Glucksberg 1991; Glucksberg 1993; Omazić 2008), što pokazuje da je riječ o pojavi na konceptualnoj, a ne samo na jezičnoj razini (npr. u frazemu baciti u vatru koga vidi se predodžbena shema sile). Cilj ovoga rada je na temelju korpusnog istraživanja namjernih promjena frazema u hrvatskom jeziku pokazati da postoje univerzalni modeli na temelju kojih one nastaju. Točnije, pokazat ćemo da postoji shematični, nepromjenjivi dio frazema (njegova jezgra), koji odražava konceptualna preslikavanja, a zadržava se u nekonvencionalnoj upotrebi kako bi izraz ostao prepoznatljiv. Pretraživanjem 230 frazema u Hrvatskom nacionalnom korpusu dobili smo

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

ukupno 1473 primjera namjernih promjena. Rezultati pokazuju da se najčešće javljaju leksičke promjene (npr. zamjena sastavnica i dodavanje; 83% primjera), dok se strukturne promjene (npr. red riječi, stupnjevanje pridjeva) javljaju u manjem broju (10%). To znači da je struktura izravni odraz jezgre frazema (zbog shematičnosti gramatike; Langacker 1987), dok su leksičke promjene moguće samo ako je vidljiva veza između konvencionalnog i izmijenjenog oblika frazema (tj. ako shematični odnosi u jezgri nisu promijenjeni). Literatura Cacciari, Cristina, i Sam Glucksberg. 1991. “Understanding Idiomatic Expressions: The Contribution of Word Meanings.” U Understanding Word and Sentence, (ur.) Greg B. Simpson, 217-240. Amsterdam: Elsevier. Cignoni, Laura, Stephen Coffey, i Rosamund Moon. 1999. “Idiom Variation in Italian and English.” Languages in Contrast 2 (2): 279-300. Glucksberg, Sam. 1993. “Idiom Meanings and Allusional Content.” U Idioms: Processing, Structure, and Interpretation, (ur.) Cristina Cacciari, i Patrizia Tabossi, 3-26. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates. Kovačević, Barbara, i Milica Mihaljević. 2004. “Frazemi u publicističkome funkcionalnom stilu.” U Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike, (ur.) Jagoda Granić, 393-404. Zagreb/Split: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. Langacker, Ronald W. 1987. Foundations of Cognitive Grammar. Volume 1: Theoretical Prerequisites. Stanford: Stanford University Press. Langlotz, Andreas. 2006. Idiomatic Creativity. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins. Moon, Rosamund. 1998. Fixed Expressions and Idioms in English. A Corpus-Based Approach. Oxford: Clarendon Press. Naciscione, Anita. 2010. Stylistic Use of Phraseological Units in Discourse. Amsterdam/ Philadelphia: John Benjamins. Omazić, Marija. 2008. “Processing of idioms and idiom modifications: A view from cognitive linguistics.” U Phraseology: An interdisciplinary perspective, (ur.) Sylviane Granger, i Fanny Meunier, 67-80. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins.

Non-conventional use of idioms in Croatian Corpus studies have shown that only a small number of idioms always occur in the same form, while the majority of them have one or more variant forms, which are conventionalized (Moon 1998; Cignoni, Coffey and Moon 1999; Langlotz 2006). However, idioms may also occur in non-conventional form. More specifically, the language user may change an idiom’s components, structure and meaning for a communicative purpose in a given context, as in the sentence Mnogi su uvjereni da je bilo bolje Miladina gurnuti u vatru veznog reda (‘Many believe that Miladin should have been thrown in at the deep end of midfielders’; gurnuti u vatru koga ‘be thrown in at the deep end’). Such non73

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

conventional use of idioms is well-known in the literature (Kovačević and Mihaljević 2004; Naciscione 2010). It has also been shown that expressions created by non-conventional use reflect conventional conceptual mappings (Cacciari and Glucksberg 1991; Glucksberg 1993; Omazić 2008). This proves that the non-conventional use of idioms is not only a linguistic, but also a conceptual phenomenon (e.g. the idiom gurnuti u vatru koga ‘be thrown in at the deep end’ reflects the force-dynamic schema). The aim of this paper is to examine creative modifications of Croatian idioms using electronic corpora, in order to show that there are universal mechanisms underlying such changes. More specifically, we will show that an idiom has a schematic, fixed element (the core) which reflects conceptual mappings and remains stable in its non-conventional use, thus ensuring the expression’s recoverability. The study was performed on 230 idioms in the Croatian National Corpus and a total of 1473 creative modifications were found. The results show that lexical changes (e.g. substitution and addition) are more frequent (83%), while structural changes (e.g. word order, adjective comparison, etc.) occur in 10% of the cases. This indicates that the structural element has a direct connection to the core of the idiom (because of its schematicity; Langacker 1987). As opposed to that, lexical changes may occur only if there is a clear and recoverable connection between the conventional and modified form (i.e. if schematic relations in the core remain unchanged). *** DUNJA PAVLIČEVIĆ-FRANIĆ, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu KATARINA ALADROVIĆ SLOVAČEK, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Jezična raslojavanja u leksiku hrvatskih osnovnoškolaca: vertikalno-horizontalni varijeteti Jezična je realizacija, bila usmena ili pisana, privatna ili javna, pod utjecajem specifičnih jezičnih i izvanjezičnih uvjeta u kojima se jezik upotrebljava. Isti se jezik različito govori, djelomice i različito piše, ovisnosno o govorniku i sugovorniku, komunikacijskoj situaciji, vremenu i mjestu u kojemu se ostvaruje. Posljedica je neminovno jezično raslojavanje koje se ogleda u varijetetima, jezičnim posebnostima više ili manje različitima od standardnojezične norme. Od četiri temeljna jezična varijeteta (društveno, vremensko, prostorno i funkcionalno raslojavanje), u radu je ponajprije riječ o vertikalnome dijastratičkom raslojavanju (socijalna dimenzija) i horizontalnome dijatopijskom raslojavanju (prostorna dimenzija) u leksiku hrvatskih osnovnoškolaca. No, osim

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

dobno određenih socijalnih dijalekata (urbanolekata i regiolekata), u njihovu se leksiku ogleda i situacijsko raslojavanje s dijafazijskim varijetetima u usmenoj i pisnoj komunikaciji, zasićenoj velikim brojem tuđica (anglizmi) te globalizmima (neologizmi internetske i SMS komunikacije). U radu se iznose rezultati ispitivanja 200 hrvatskih adolescenata (N=200), učenika osnovne škole u dobi od 11.-15. godine. Načinjena je sadržajna analiza SMS poruka te profila i «chatova» s internetske stranice www.facebook.com, a pedagoškim promatranjem ispitana je i vrednovana govorna komunikacija u školi. Podaci su obrađeni SPSS programom za statistiku uporabom analize varijance i t-testa. Cilj je rada istražiti kako dinamika jezičnih promjena i jezični varijeteti utječu na odnos između standardnoga jezika i tradicionalnih dijalekata s jedne strane, te s druge strane dobnih sociolekata i novonastajućega «hibridnog» jezika hrvatskih osnovnoškolaca. Language Stratification in the Lexis of Croatian Primary School Pupils: Vertical and Horizontal Varieties The language realization, be it oral or written, private or public, is always under the influence of specific linguistic and extralinguistic conditions in which the language is used. The same language is spoken in a different manner and partly even written in a different manner, depending on the speaker and the persons involved in the conversation, the communicative situation, time and place where it takes place. The consequence is inevitable language stratification reflected in varieties, linguistic specificities which more or less deviate from the standard language. Out of the four basic language varieties (social, temporal, spatial and functional stratification), this paper primarily deals with the vertical diastratic stratification (social dimension) and the horizontal diatopic stratification (spatial dimension) in the lexis of Croatian primary school pupils. However, in addition to the age related social dialects (urbanolects and regiolects), in their lexis also reflects the situational stratification with diaphasic varieties in oral and written communication, abundant with a large number of loan words (anglicisms) and globalisms (neologisms of the Internet and SMS communication). The paper brings out the results of 200 Croatian adolescents (N=200), pupils in primary school, ranging from 11 - 15 years of age. A content analysis was conducted for monitoring the written text messages (SMS), profiles and chats on the web site www.facebook.com. Pedagogical observation was made in order to examine and assess speech communication in school. The data were analyzed with the SPSS statistical program using the analysis of variance and t-test.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

The aim of the paper is to investigate how the dynamics of language changes and language varieties influence the relation between the standard language and traditional dialects on one hand and on the other hand agerelated sociolects and the recently emerging „hybrid“ language of Croatian primary school pupils. *** ANITA PETI-STANTIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu MATEUSZ-MILAN STANOJEVIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Ne)obilježena suvremenost: Mi lajkaš status/fejs? Danas se lingvisti, kako opći lingvisti, tako posebno i sociolingvisti i psiholingvisti, uz bavljenje “općim jezikom”, sve više okreću i bavljenju odnosom neuralnih procesa i jezika (Kuperberg 2007), ali i specifičnim jezičnim varijetetima, kao što su jezik afazičara (Zurif i Piñango 1999), znakovni jezici (Meir, Sandler, Padden i Aronoff 2010), nasljedni jezici (Benmamoun, Montrul i Polinsky 2010), urbani jezici mladih (Wiese 2012) i dr. Tomu je tako zato što je već odavno jasno da jezici nisu monolitne cjeline i da o njihovoj strukturi, kao i o ograničenjima te strukture, možemo puno saznati proučavajući jezike koji se s tradicionalnog stajališta gledano, mogu smatrati pomakom od neobilježenoga. Upravo zbog zapitanosti nad tim što se i zbog čega može smatrati neobilježenim, a što obilježenim, na osnovi nekoliko suvremenih primjera iz urbanog govora mladih pokazat ćemo uklopljenost naizgled posve izmaknutih rečenica u inherentnu strukturu jezika o kojem je riječ. Analiza će biti provedena u okviru teorije paralelne arhitekture (Jackendoff 2002), pri čemu će se uzeti u obzir i postavke kognitivne i konstrukcijske gramatike (Langacker 2008; Goldberg 1995), a osobito će se voditi računa o uspostavljenim sučeljima između prozodijske, morfosintaktičke i konceptualne razine analize. Na temelju analize potvrđenih primjera poput Mi lajkaš status? odnosno Kaj, dudsi, samo 20 poruka na whatsappu za prvi april foru? pokazat ćemo da je njihova prividna obilježenost zapravo rezultat procesa jezične mijene koji se uklapaju u postojeće morfosintaktičke i semantičke obrasce jezičnih promjena hrvatskoga i drugih jezika. Primjerice, dodavanje fleksijskih nastavaka izrazima poput lajkaš, dudsi i whatsuppu pokazuje snagu sintetičkih aspekata hrvatskoga jezika, dok imenička predatribucija u izrazu prvi april foru pokazuje analitičke tendencije kao dio procesa koji se ionako javljaju u slavenskim jezicima (v. npr. Sosnowski 2011; Lehmann (u tisku)). Dakle, opisane promjene ne mogu nastati usprkos nekom jezičnom sustavu, nego samo u skladu s njim

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

(Aikhenvald 2006, 6). Razloge tim promjenama nalazimo u različitim sociokognitivnim i konceptualnim faktorima. Literatura Aikhenvald, Alexandra Y. 2006. “Grammars in contact: a cross-linguistic perspective.” In Grammars in contact: a cross-linguistic typology, ur. Alexandra Y. Aikhenvald i Robert M. W. Dixon, 1–66. Oxford Linguistics 4. Oxford, New York: Oxford University Press. Benmamoun, Elabbas, Silvina Montrul i Maria Polinsky. 2010. Prolegomena to heritage linguistics, white paper. Rukopis. University of Illinois i Harvard University. http:// dash.harvard.edu/handle/1/4726009 Goldberg, Adele E. 1995. Constructions: a construction grammar approach to argument structure. Chicago: University of Chicago Press. Jackendoff, Ray. 2002. Foundations of language: brain, meaning, grammar, evolution. Oxford, New York: Oxford University Press. Kuperberg, Gina R. 2007. “Neural mechanisms of language comprehension: challenges to syntax.”Brain Research 1146 (May 18): 23–49. doi:10.1016/j.brainres.2006.12.063. Langacker, Ronald W. 2008. Cognitive grammar: a basic introduction. Oxford, New York: Oxford University Press. Lehmann, Volkmar. u tisku. “On the grammatical status of analytical paradigms in Russian.” Wiener Slawistischer Almanach. http://www.subdomain.verb.slav-verb.org/ resources/Volkmar+Lehmann.Analyt.Formen.pdf Meir, Irit, Wendy Sandler, Carol Padden i Mark Aronoff. 2010. “Emerging sign languages.” U The Oxford handbook of deaf studies, language, and education, ur. Marc Marschark, Patricia Elizabeth Spencer i Peter E. Nathan, 267–280. Oxford, New York: Oxford University Press. Sosnowski, Wojciech. 2011. “Analytic tendencies in modern Polish and Russian.” Cognitive Studies (11): 97–108. Wiese, Heike. 2012. Kiezdeutsch. Ein neuer Dialekt entsteht. München: Verlag C. H. Beck. Zurif, Edgar, B. i Maria M. Piñango. 1999. “Semantic composition: processing parameters and neuroanatomical considerations. ” U Grammatical disorders in aphasia: a neurolinguistic perspective, ur R. Bastiaanse i Y. Grodzinsky, 67-74. London: Whurr

(Un)marked modernity in contemporary urban Croatian: Mi lajkaš status/fejs (U wanna like my status)? There seems to be a clear trend among general linguists, sociolinguists and psycholinguists to turn away from general language and increasingly focus on the relationship between neural processes and language (Kuperberg 2007) as well as specific varieties, including language in aphasia (Zurif and Piñango 1999), sign language (Meir, Sandler, Padden and Aronoff 2010), heritage language (Benmamoun, Montrul and Polinsky 2010), urban youth language (Wiese 2012), etc. Therefore, given that it has become abundantly clear that

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

languages are not monolithic wholes, language structure and its limitations can be studied by looking at varieties that, from a traditional point of view, may seem to be a shift away from unmarkedness. Within this framework, we will look into what can be seen as (un)marked on the basis of urban youth language. More specifically, we will show that sentences which may seem as completely removed from the standard, are in fact in harmony with the inherent structure of the language in question. The examination of the interfaces between prosody, morphosyntax and conceptual structure will be based on the theoretical framework of parallel architecture (Jackendoff 2002), coupled with selected notions from cognitive grammar (Langacker 2008) and construction grammar (Goldberg 1995). Our analysis of examples such as Mi lajkaš status? (U wanna like my status?) and Kaj, dudsi, samo 20 poruka na whatsappu za prvi april foru? (Sup dudes, just 20 messages on whatsapp about my april first prank?) shows that their apparent markedness is in fact the result of processes of language change, which are in line with the morphosyntactic and semantic patterns of change regularly appearing in Croatian and other languages. For instance, adding inflections to words such as lajkaš (like-2SG), dudsi (dudes-NOM.PL) and whatsappu (whatsapp-LOC) is evidence of the strength of synthetic aspects of Croatian, while noun premodification in prvi april foru (april first joke-ACC) shows the analytical tendencies which appear in many Slavic languages (cf. e.g. Sosnowski 2011; Lehmann in print). Thus, we claim that these changes cannot appear in opposition to a particular language, but only in harmony with it (for a similar claim see Aikhenvald 2006, 6). We see the reasons for these changes in a variety of sociocognitive and conceptual factors. *** IVANA PETROVIĆ, Filozofski fakultet u Splitu Slijedna dvojezičnost i pitanje jezične dominacije kod dvojezičnih govornika hrvatskoga i engleskoga Ovaj se rad bavi jezikom kojim govori prvi naraštaj hrvatskih iseljenika u Kanadi. Riječ je o sociolektu nastalom u jedinstvenim okolnostima, a uslijed kontakta između hrvatskoga i engleskoga. U svakodnevnoj komunikaciji pripadnici hrvatske iseljeničke zajednice koriste oba navedena jezika i učestalo prebacuju kod. Rezultat je osebujan govor, u konačnici nerazumljiv jednojezičnim govornicima hrvatskoga ili engleskoga. U radu će se raspravljati o obilježjima toga varijeteta i o jezičnoj dominaciji kod dvojezičnih iseljenika koji su drugi

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

jezik naučili u odrasloj dobi. Analizom prikupljenih podataka utvrdit će se koji jezik je dominantan, a koji ima ulogu drugoga jezika. Istraživanje je koncipirano kao studija slučaja. Proučavajući interakciju više faktora u jeziku dviju osoba, doći će se do saznanja o kasnoj dvojezičnosti i o društvenojezičnim pojavama na široj razini. Podaci za ovo istraživanje prikupljeni su iz različitih izvora (polustrukturirani intervju, korpus prirodnoga govora, upitnik, testovi verbalne fluentnosti, promatranje). U prvoj fazi istraživanja autorica je intervjuirala ispitanike. Razgovori su snimani i naknadno transkribirani kako bi se dobio korpus prirodnoga govora prikladan za analizu. Nakon toga, ispitanici su ispunili upitnik koji se sastojao od tri cjeline. U prvom dijelu iznijeli su svoje osnovne biografske podatke, u drugom dijelu odgovarali su na pitanja o upotrebi engleskoga i hrvatskoga u svakodnevnom životu, a u trećem dijelu upitnika procijenili su koliko i kako vladaju dvama jezicima. Potom su primjenjeni testovi verbalne fluentnosti (Verbal Fluency Task) u jednojezičnom (posebno hrvatski i engleski) i dvojezičnom (oba jezika) modalitetu (Grosjean, 1985, 2001). Kod testa verbalne fluentnosti (poznat i kao Word Naming Task (Fishman i Cooper, 1969) i Fluency in Controlled Association (Schmid, 2011)) od ispitanika se traži da u vremenu od 60 sekundi generiraju što više riječi prema fonološkom ili semantičkom ključu. U posljednjoj fazi istraživanja uspoređeni su podaci o samoprocjeni poznavanja jezika i rezultati testa verbalne fluentnosti. Ovim se radom želi doprinijeti boljem razumijevanju jezičnih sposobnosti kod kasne dvojezičnosti u međukontinentalnom iseljeničkom kontekstu. Successive Bilingualism and the Question of Language Dominance in Croatian-English Bilinguals This paper focuses on the language spoken by first generation Croatian immigrants to Canada, a sociolect that originated in specific circumstances as a result of contact between Croatian and English. In everyday communication, members of the community use both Croatian and English and very often switch between the languages. This results in a distinctive speech variety that cannot be understood by monolingual speakers of either language. The paper will explore characteristics of that language variety and examine language dominance in adult immigrant bilinguals. The dominant and the weaker language will be identified via data analysis. The research is conducted as a case study. By exploring the interaction of various factors in the speech of two individuals, we will try to establish linkages to broader sociolinguistic issues and better understand the phenomenon of late bilingualism.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

The data was collected from multiple sources (a semi-structured interview, a corpus of natural speech, a questionnaire, verbal fluency tests, observation). In the first phase of the research process, a series of interviews were conducted with the participants. The researcher later transcribed the recorded conversations in order to obtain a corpus of natural speech. Next, a questionnaire was given to the participants with questions about their personal background and about the use of their languages in everyday life. The last part of the questionnaire was dedicated to self-evaluation of their language skills in Croatian and English. Subsequently, Verbal Fluency Tasks (VFT) were administered in both monolingual (Croatian only and English only) and bilingual (both languages) modes (Grosjean, 1985, 2001). VFT (also known as Word Naming Task (Fishman and Cooper 1969) and Fluency in Controlled Association (Schmid 2011)) involves allowing 60 seconds for the participant to generate as many words as possible that start with a specific letter (phonological VFT) or that belong to a specific category (semantic VFT). Finally, VFT test results were compared with the questionnaire self-evaluation data. The aim of this paper is to better understand linguistic ability in late bilinguals in an inter-continental immigration context. *** NATAŠA PIRIH SVETINA, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik Teaching one Standard or More Standard Variations? What, Where and for Whom? On Teaching Slovene Language as a Non-native Language The article focuses on the question, what do we actually teach, when we teach Slovene as a non-native language. Do we really teach only one standard or Slovene literary language (as it has been called accordingly to the Slovene linguistic tradition with the role of unifying all the speakers of Slovene language irrespective of their origin)? Or do we teach more standard variations? Our hypothesis is that in the field of teaching Slovene as a non-native language there are more variations of Slovene standard. The coexistence of Slovene standard variations is historically, geographically and socio-politically conditioned. Based on the analysis (semantic, lexical and syntactical) and comparisons of diverse (didactic) materials (textbook and other texts) we will try to highlight the existence of three different standard variations as well as three different teaching practices: first is the central Slovene standard variation,

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

which is most widely accessible due to the wide distribution of the Slovene language textbooks produced in the central Slovenia (in Ljubljana). This standard variation is taught also in the academic institutions and elsewhere worldwide where these textbooks are used. Other two standard variations derive from urban regional centres at the edge of Slovene ethnic territory. They’re exercised primarily in the Slovene minority schooling systems in Italy and Austria and from there influence the field of teaching Slovene as a non-native language in this particular geographical regions. One of these two would be provisionally called “Trieste-Gorizia standard” and the other “Carinthian standard”. The characteristics, differences and similarities among them as found in three various types of (didactic) materials deriving from these three different Slovene language speaking geographical territories will be examined in this article as well we will try to prove the coexistence of at least three Slovene standard variations in the field of teaching Slovene as a non-native language. Nastava jednog ili više standarda? Što, gdje i za koga? Nastava slovenskog jezika kao ne-materinjeg Polazište ovog rada je pitanje što zapravo učimo, kad učimo slovenski kao ne-materinji jezik. Stvarno učimo jednu normu, koja je sve do nedavno, i po tradiciji slovenske lingvistike nazvana Slovenski knjižni jezik, koji bi trebao biti ujedinjujući za sve govornike slovenskog, bez obzira na njihovo podrijetlo? Ili možda ipak učimo razne standarde? Naša je pretpostavka da, u praksi, učeći slovenski kao ne-materinji jezik učimo nekoliko različitih standarda. Postojanje različitih standarda u slovenskom, kao i utemeljenost njihovoga učenja, povijesno, geografsko i društveno-političko je utemeljena. U ovom radu pokušat ćemo na temelju analize (semantičke, leksičke i sintaktičke) različitih (didaktičkih) materijala isticati suživot najmanje tri različita standarda slovenskog: prvi je središnji slovenski, koji sa udžbenicima proizvedenima u središnjoj slovenskoj regiji (u Ljubljani), koji su široko dostupni, proteže izvan granica Slovenije i izučava se u akademskim nastavnim institucijama širom svijeta. Druga dva dolaze iz urbanih centara na rubu slovenskog etničkog teritorija i kroz školske sisteme slovenske manjine u Austriji i Italiji šire se i na područje nastave slovenskog kao neprvoga jezika na ovim teritorijima. Jedan od perifernih standarda privremeno mogao bi se nazvati “Trst-Gorizia standard”, drugi će privremeno biti imenovan “Koruški standard”. Promatrati i analizirati želimo obilježja, sličnosti i razlike u (nastavnim) materijalima iz pomenutih sredina. Na osnovcu analiza pokušavat ćemo dokazati tezu o postojanju barem tri različita standarda u nastavi slovenskog kao neprvog jezika.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

*** ŽELJKO RIŠNER, Pravni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku O uporabi imenice osoba u standardnom jeziku i jeziku prava U radu se polazi od značenja i uporabe imenice osoba u standardnom jeziku s jedne i stručnom jeziku prava s druge strane. Osobita se pozornost posvećuje različitim pravnim pojmovima – dvočlanim (i višečlanim) izrazima u kojima se koristi imenica osoba (fizička osoba, pravna osoba, društvo osoba, i dr.). Upućuje se i na probleme pri prevođenju nekih pojmova koji sadrže imenicu osoba / person s engleskoga na hrvatski jezik, budući da se sadržaj tih pojmova u engleskom ponekad djelomično razlikuje od onoga u hrvatskom jeziku. Rad se temelji na usporednoj analizi i opisu engleskih izvornika i hrvatskih prijevoda pravnih tekstova, odnosno – kada je riječ o Pravu Europske unije – na usporedbi engleske i hrvatske verzije teksta Pravne stečevine Europske unije. Konzultirane su i natuknice u općim i pravnim rječnicima i priručnicima. About the Usage of the Noun osoba (Person) in Standard Language and the Language of Law The paper sets out from the meaning and usage of the noun osoba (person) in standard language on the one hand and in the professional language of law on the other hand. Special attention is paid to various legal terms – two- or more-word expressions using the noun osoba (natural person, legal person, company of persons, etc.). Attention is also directed to the problems that may arise in the translation of certain terms with the noun person / osoba from English into Croatian due to the fact that the content of these terms in English is more or less different than in the Croatian language. The paper is based on comparative analysis and description of legal texts in English as the source language and their Croatian translations, i.e. – as regards the Law of the EU – it is based on the comparison of the English and Croatian versions of the Acquis Communautaire. Entries in general language dictionaries and specialized law dictionaries and handbooks have been consulted as well. ***

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

SINIŠA RUNJAIĆ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Teorijski okvir za analizu jezične mijene u terminološkim sustavima Teorijsko je polazište ovoga rada ispitivanje temeljne razlike pristupa jezično mijeni pri opisu jezika struke u tradicionalnim terminološkim školama unutar opće teorije terminologije prema E. Wüsteru u odnosu na suvremene interdisciplinarne teorije poput socioterminologije, komunikacijske terminološke teorije ili kognitivistički postavljenih terminoloških modela. Ubrzani razvoj znanosti, tehnologije i protoka informacija i stupnjevanje znanja o dinamici promjene značenjskih odnosa utječe na kritičko promišljanje tradicionalnoga modela. Tako se u klasičnoj terminološkoj praksi odnos imenovanoga pojma i objekta koji taj pojam predstavlja te njegova normiranoga naziva (ako ih se promatra prema klasičnom Ogden-Richardsovu značenjskom trokutu) najčešće opisuju isključivo sinkronijski i stabilni bez obzira na protok vremena. U statičkom postavljanju ontološke organizacije znanja o jeziku struke i znanja o svijetu pojmovi su tako jednoznačno opisani u nepromjenjivome konceptualnom sustavu i s definicijama koje su stabilne, isključujući dijakronijsku dimenziju. U tradicionalnome se modelu promjenjivim varijablama u povijesnome razvoju određenoga jezika struke smatra samo nazive, a eventualne se mijene bilježe promjenama leksičkih izbora, koje se ne vežu nužno uz unutarjezične promjene ili kognitivne procese i smatraju se dijelom zatvorenoga sustava terminološkoga označivanja i normiranja. Model stoga ni ne može uključiti dijakronijska obilježja jer se nepromjenjivošću odnosa objekt–pojam–definicija isključuje temelj ispitivanja i obilježavanja jezične promjene, a to je relativna dinamika promjene značenjskih odnosa u skladu s relativnom promjenom količine znanja o svijetu. U radu bih metodom kvantitavnih i kvalitativnih pokazatelja na primjerima odabranih pojmovnih podsustava u bazi hrvatskoga strukovnog nazivlja Struna želio prikazati mogućnost dodatnoga lingvističkog obilježavanja dinamike jezičnih mijena. Naglasak je na hipotezi kako su u različitim vremenskim odsječcima pojmovi i njihove definicije dinamički promjenjivi. Primjenom teorijskog okvira pokašat će se dokazati da su stoga nazivi i dinamična mreža promjena polisemnih i sinonimnih odnosa u ontologijama vezani uz unutarjezične i izvanjezične procese unutar jezične djelatnosti, a ne za praksu normiranja koja isključuje jezičnu mijenu.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

Theoretical frame for analysis of language changes in terminology systems The theoretical starting point of this research is the questioning of basic differences between describing language changes in LSP within traditional terminology schools such is the General Theory of Terminology following the work of E. Wüster on the one hand, and modern interdisciplinary theories like Socioterminology, Communicative Terminology Theory or cognitively oriented terminology models on the other. The rapid development of science, technology and information access as well as structuring the knowledge about the dynamics of changes in concept relations has an impact on the re-evaluation of the traditional terminological model. In the traditional terminological work the relationships between the concept, the object that concept represents and the standard term for the concept (if they are seen as in the traditional Ogden-Richards semantic triangle) are usually described from the synchronic perspective, and seen as stable regardless of the fluctuation of time within which they are observed. In a static ontological organization of the domain knowledge and encyclopaedic knowledge concepts are defined as monosemous, placed in an unchangeable concept system, and using definitions that are stable, excluding the diachronic dimension. The traditional terminology model sees terms as the only changeable variables in the historical development of a particular domain language, while all possible changes are noted as changes in the lexical choice that are not necessarily related to intralinguistic changes or cognitive processes, but are considered to be part of a closed system of terminological notation and standardization. Thus, this kind of a model cannot include diachronic features because the static model of the object-concept-definition relationship rules out the very foundation of researching and describing linguistic change – the relative dynamics of a change in concept relations in accordance with the relative dynamics of a change in encyclopaedic knowledge. Using quantitative and qualitative methods on examples from chosen concept subsystems from the Struna terminological database the paper presents a possibility of additional linguistic description of the language change dynamics. The main hypothesis is that concepts and their definitions are dynamically variable in different time segments. With the application of the theoretical frame the research aims to demonstrate that terms and the dynamic network of changes of polysemous and monomous ontological relations are closely connected with intralinguistic and extralinguistic processes, and not with the standardization activities that exclude the linguistic change.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

*** GORAN SCHMIDT, Filozofski fakultet Osijek Urbani škotski dijalekti u hrvatskim prijevodima Scots je germanski jezični varijetet kojim se govori u dijelu Škotske zvanom Lowlands i dijelovima Ulstera. Ne postoji konsenzus oko lingvističkog, povijesnog i društvenog statusa scotsa. Scots se općenito smatra varijetetom škotskog standardnog engleskog jezika, no neki znanstvenici ga smatraju zasebnim germanskim jezikom. Scots ima mnogo zasebnih dijalekata. Urbani scots odnosi se na dijalekte kojima se govori u i oko škotskih gradova, posebice Aberdeena, Dundeeja, Edinburgha i Glasgowa. Ovaj rad donosi rezultate preliminarnog istraživanja reprezentacije urbanih škotskih dijalekata u hrvatskim prijevodima knjiga napisanih na tim dijalektima. Budući da urbani scots nema status standardnog jezika, za očekivati je da neće biti preveden standardnim hrvatskim jezikom, već nekom vrstom dijalekta, ili barem da će jezik prijevoda sadržavati neke ne-standardne značajke. Stoga je cilj ovog istraživanja saznati kojim opcijama prevoditelji raspolažu prilikom prevođenja literature napisane na dijalektu, u ovom slučaju urbanom scotsu. Analizirat ćemo hrvatske prijevode suvremenih škotskih pisaca poput Irvina Welsha, Jamesa Kelmana, Alana Warnera i drugih kako bismo identificirali prijevodne postupke kojima prevoditelji prenose specifične značajke urbanih škotskih dijalekata. Istraživanje ćemo dopuniti usporedbom prijevoda urbanih škotskih dijalekata s tradicionalnima koji su zastupljeni u djelima Sir Waltera Scotta, R. L. Stevensona i drugih. Rezultati ovog istraživanja doprinos su raspravi o prevođenju dijalekata općenito, kao i o odnosu između urbanih dijalekata, tradicionalnih dijalekata i standardnog jezika. Urban Scots in Croatian Translations Scots is a Germanic language variety spoken in Lowland Scotland and parts of Ulster. There is some disagreement about linguistic, historical and social status of Scots. Scots is generally regarded as a variety of Scottish Standard English, but some scholars treat it as a distinct Germanic language. The Scots language has many distinct dialects. Urban Scots refers to dialects spoken in and around Scottish towns and cities, especially Aberdeen, Dundee, Edinburgh and Glasgow. This paper presents results of a preliminary research on the representation of Urban Scots in Croatian translations of books written in Urban Scots. Since Urban Scots, as a variety of English, does not have the status of a standard language, we should expect it to be translated not 85

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

by Standard Croatian but by some kind of dialect, or at least the language of the translation should contain some non-standard features. Thus, the aim of the research is to see what options are at the translator’s disposal when translating literature written in a dialect, in this case Urban Scots. A number of Croatian translations of contemporary literature by Scottish writers, such as Irvine Welsh, James Kelman, Alan Warner and others, will be analyzed in order to see what procedures translators use to transfer the specific features of Urban Scots dialect. As an extension of the research, a quick comparison will be made between the translations of Urban Scots and the translations of the traditional Scots dialects in works of writers such as Sir Walter Scott, R. L. Stevenson, and others. The results of the research will hopefully contribute to the discussion of dialect translation in general, as well as shed some light on the relationship between urban dialects, traditional dialects and the standard language. *** DIANA STOLAC, Filozofski fakultet u Rijeci Pretpostavke normativnih promjena u hrvatskom jeziku u 21. stoljeću U izlaganju se pokušavaju, na temelju značajki urbanoga standarda, utvrditi promjene koje bi se mogle dogoditi do kraja 21. stoljeća u hrvatskom standardnom jeziku. Prate se značajke na svim jezičnim razinama. Na fonološkoj se razini izdvajaju akcenatska odstupanja od ortoepske norme (npr. gubitak zanaglasnih dužina ili pojava silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima), na morfološkoj razini izbor jedne od alomorfskih mogućnosti (npr. u instrumentalu jednine imenica ženskoga roda i-promjene), na rječotvornoj razini veća plodnost nekih sufikasa (npr. imenički sufiks -uša), a na sintaktičkoj razini atributne sintagme (npr. atribucija izražena kongruentnim imenicama). Komentiraju se i značajke promjena na leksičkoj razini (npr. strukovno nazivlje). Građa je prikupljana od početka 21. stoljeća, analizira se pisani i govoreni diskurs različitih funkcionalnih stilova. Prikazuju se neki izvajezični relevantni čimbenici. Propituje se mogu li se na temelju uočenih tendencija sociolingvističkom analizom utvrđivati buduće promjene u jeziku.

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

Assumptions on normative changes in the Croatian language of the 21st century The paper will identify the changes that might take place in the standard Croatian language by the end of the 21st century. These changes are based on the characteristics of the urban standard language and are studied at all linguistic levels: at the phonological level accentual deviations from the standard (for example, loss of posttonic lenght or presence of falling accent on non-initial syllable), at morphological level the selection of a certain alomorph (for example, I-inflection of instrumental singular feminine nouns), at word-formation level a higher productivity of certain suffixes (for example, noun suffix -uša), on syntactic level the attribute phrases (for example, attribution expressed by congruent nouns). The changes at the lexical level are also commented (for example, special field terminology). All the material have been collected from the beginning of the 21st century and include written and spoken discourse of different functional styles. It is questioned whether a future changes in a language can be determined by sociolinguistic analysis based on the observed tendencies. ĐURĐA STRSOGLAVEC, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani (Ne)prenosivost sociolekata Ako prijevod književnog teksta razumijemo kao supstitut originala u drugoj jezičnoj sredini, odnosno književnosti, kako pristupiti prevođenju sociolekta – pogotovo u slučaju kada je sociolekt u funkciji profilacije lika? Ako je original jezično heterogen, mora li biti takav i njegov prijevod? Koliko treba voditi računa o sociokulturno različitom kontekstu u koji se prijevod smješta? Što se pri prenošenju značenja koje sociolekt nosi sam po sebi iz jednog jezičnog sustava u drugi neizostavno gubi? Na ova pitanja pokušavam naći odgovore na primjerima prijevoda suvremenih hrvatskih (na slovenski i makedonski) te slovenskih (na hrvatski i srpski) književnih tekstova koji su izrazito obilježeni jezičnom mimetičnošću, pri čemu me zanima i da li je činjenica da se radi o srodnim jezicima olakotna ili otežavajuća okolnost. Predmetom su analize prijevodna rješenja za sociolekte likova te jezika naracije u tekstovima Osmi povjerenik, Hotel Grand (Renato Baretić), Kino Lika (Damir Karakaš) i Čefurji raus! (Goran Vojnović). (Un)transferability of sociolects If a translation of a literary text is understood as a substitute for the original in another language environment or literature, respectively, how to approach

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

to translation of sociolect – particularly in the case when a sociolect is in the function of setting up a profile of a literary character. When the original is heterogeneous in languages, does its translation have to be the same? To what extent it is necessary to take care about socio-culturally different context in which the translation is installed? What is unavoidably lost during a transfer of the meaning that the sociolect carries by itself from one language system to another? I try to find answers to these questions on the examples of translations of contemporary Croatian (to Slovene and Macedonian) and Slovenian (to Croatian and Serbian) literary texts, which are explicitly marked by a language mimetic; I am also interested whether the fact that these are cognate languages are extenuating or aggravating circumstances in this case. The subject of the analysis are translational solutions for the sociolects used by literary characters and for the language of narration in texts Osmi povjerenik, Hotel Grand (Renato Baretić), Kino Lika (Damir Karakaš) and Čefurji raus! (Goran Vojnović). *** VLADO SUŠAC, Sveučilište u Zadru Usporedna analiza hrvatskog i engleskog konceptualnog sustava Istraživanja u kognitivnoj lingvistici, semiotici, stilistici i ostalim srodnim disciplinama već su izvjesno vrijeme usmjerena s teorijskih modela na proučavanje jezičnih korpusa, pojedinačno ili usporedno, djelomično ili sveobuhvatno. Konceptualne metafore, koje leže u osnovi kognitivnih procesa, otkrivaju, naime, iskustvom utemeljenu kategorizaciju misli, a posljedično i samog jezika, bilo kao sustava ili u njegovim pojedinačnim realizacijama. Iskustvo, s druge strane, može biti biološki određeno i time u krajnjoj liniji univerzalno unutar ljudske vrste kao cjeline, ali s druge strane može biti i društveno, tj. kulturološki omeđeno unutar jedne ili više srodnih zajednica. Imajući to u vidu, namjera je ovoga rada, kao dijela jednog šireg istraživanja, usporediti konceptualne metaforičke sustave hrvatskog i engleskog jezika utemeljenih na istraživanju korpusa dvaju jezika. Dosadašnja su istraživanja parcijalno provedena na pojedinim vrstama diskursa pokazala vrlo visoku podudarnost izvornih (polaznih) i ciljnih domena u konceptualnim sustavima engleskog i hrvatskog, a kroz ovaj rad će se pokušati dati njihova cjelovitija slika. Takav ambiciozan cilj mora kao polazište uzeti već izgrađene baze podataka, prvenstveno u engleskom jeziku pa će se u tu svrhu prvenstveno koristiti baza tzv. korijenskih analogija koju je

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

Andrew Goatly sa svojim suradnicima razvio unutar projekta Metalude s ciljem usporedne analize konceptualnih sustava engleskog i kineskog jezika. Na sličan način u ovom radu uz pomoć dostupnih elektroničkih baza podataka, a prvenstveno Hrvatske jezične riznice, korpusnom će se analizom ponuditi odgovor o sličnostima i razlikama odabranih konceptualnih sustava. Svaka korijenska analogija, tj. konceptualni par iz orijentacijske baze u engleskom jeziku morat će biti potvrđen u odgovarajućem broju jezičnih realizacija u hrvatskom jeziku, premda se neće tražiti njihova apsolutna leksička podudarnost, nego samo pripadnost istoj metaforičkoj domeni. Pretpostavka je da će rezultati rada sa sličnim istraživanjima u svijetu doprinijeti stvaranju potpunije slike o univerzalnim i relativnim metaforičkim konceptima. Comparative analysis of Croatian and English conceptual systems Research in cognitive linguistics, semiotics, stylistics and other related disciplines have been diverted for some time from theoretical models to the study of language corpora, including individual, contrastive, partial and comprehensive approaches. Conceptual metaphors, which underlie cognitive processes, reveal, in fact, experience-based categorization of thought, and consequently of the language itself, either as a system or in its individual realizations. Experience, on one side, may be biologically determined and thus, ultimately, universal within the human species as a whole, but on the other hand it may be socially or culturally bounded within one or more related communities. Bearing this in mind, the intention of this work, as part of a broader study, is to compare the conceptual metaphoric systems of Croatian and English based on the corpus research of the two languages. Previous studies, only partially conducted on some types of discourse, showed a very high concordance of source and target domains in the conceptual systems of English and Croatian, and this paper will try to offer a more complete and comprehensive overview. Such an ambitious goal must take an elaborated database in English as a starting point, and for that purpose a list of so-called root analogies will be used, developed by Andrew Goatly and his colleagues within the Metalude project with the aim of analyzing English and Chinese conceptual systems. In a similar way and by using available electronic databases, primarily the Croatian Language Repository, the corpus analysis will present the similarities and differences of the two selected conceptual systems. Each root analogy, i.e. a conceptual pair taken from the benchmarking base in the English language will have to be confirmed in the corresponding number of metaphorical realizations in Croatian, although not necessarily matching in their lexical items,

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

but merely in its metaphorical domains. The assumption is that the results of similar contrastive studies conducted worldwide will contribute to creating a more accurate picture of universal and relative metaphorical concepts. *** LUCIJA ŠIMIČIĆ, Odjel za lingvistiku, Sveučilište u Zadru Na presjecištu mjesnih govora, regiolekta i standardnog varijeteta: uloga jezične istaknutosti na promjene i očuvanost jezičnih obilježja u viškim govorima Unatoč promjenama koje su obilježile razvoj viških govora u posljednjih pedesetak godina, oni i dalje pokazuju očuvanost i prepoznatljivost u odnosu na nadređeni im regiolekt kao i standardni varijetet. Njihov je prepoznatljiv jezični identitet rezultat složene interakcije različitih unutarnjih jezičnostrukturnih i vanjskih sociopsiholoških čimbenika. Upravo zato očuvanost ne mora uvijek i nužno podrazumijevati zadržavanje starih oblika, već je stvaranje lokalnog identiteta potrebno sagledati kao kontinuiran i dinamičan proces u kojem specifične kombinacije obilježja iz dostupnog jezičnog repertoara i izvan granica lokalne zajednice govornicima služe kao resurs iz kojega svjesno ili spontano posežu u kreiranju vlastita jezičnog izraza. Cilj je ovoga rada na primjeru nekoliko fonoloških i morfoloških obilježja govora Visa i Komiže pokazati na koji način pojam istaknutosti (Kerswill i Williams, 2001; Taeldeman, 2006) doprinosi tumačenju dinamike očuvanja stabilnosti i poticanja promjena u nekom jezičnom varijetetu. S obzirom da je prema Taeldemanu (2006) socipsihološka dimenzija važna komponenta koncepta istaknutosti i često presudna u poticanju, odnosno ograničavanju, jezične promjene, osobitosti analiziranih obilježja tumačiti će se s obzirom na jezične stavove viških adolescenata prema splitskom urbanolektu i standardnom varijetetu (Sujoldžić, 2009). At the intersection of local speech, regiolect, and the standard variety: The role of salience on change and maintenance of language traits in the speech of the Island of Vis Despite changes that affected the local speeches on the Island of Vis in the last fifty years, they are still well preserved and recognizable in relation to their superordinate regiolect and the standard variety. Their recognizable linguistic identity is the result of complex interaction of different internal structural and

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

external socio-psychological factors. Language maintenance needs not necessarily imply preservation of archaic features. The creation of local identity has to be viewed rather as a continuous and dynamic process in which specific combinations of features from accessible linguistic repertoire even outside of a local speech community serve as a resource into which speakers reach in the production of their own linguistic expression. The aim of this paper is to show the ways in which the concept of salience (Kerswill i Williams, 2001; Taeldeman, 2006) contributes to the interpretation of complex dynamics of stability and change in a language variety using several phonological and morphological features in the speech of Vis and Komiža as an example. Taking into account Taeldeman’s (2006) insistence on the role of the socio-psychological dimension as an important and often decisive factor in inducing or restricting language change, the specifics of the analysed linguistic features will be interpreted in view of language attitudes of Vis adolescents towards Split urbanolect and the standard variety (Sujoldžić, 2009). *** MARIJANA TOMELIĆ ĆURLIN, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu TANJA BREŠAN, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Jezik Hitropisnih/Brzopisnih izvješća u drugoj polovici 19. stoljeća U radu se analizira jezik koji je korišten na sjednicama Dalmatinskog sabora u Zadru u drugoj polovici 19. stoljeća, a zabilježen u Hitropisnim/Brzopisnim izvješćima Dalmatinskog sabora. Početna hipoteza pokazuje kako je upravo ovaj korpus relevantan jer predstavlja vjerno bilježenje jezika koji se tada koristio. Cilj je ovoga rada rekonstrukcija jezika na njegovoj fonološkoj (pravopisnoj) i morfološkoj razini. Period druge polovice 19. stoljeća odabran je jer predstavlja kulminaciju u procesu kodifikacije hrvatskoga standardnoga jezika. Vremenski okvir zadan je izlaskom dviju gramatika, Babukićeve, ilirske iz 1854. te Maretićeve iz 1899. godine temeljene na vukovskim načelima. Analiza će uključiti fonološku (pravopisnu) i morfološku gramatičku razinu jer su se upravo na tim razinama jezične koncepcije sukobljavale. Zbog velikog vremenskog odsječka koji se opisuje, naglasak će se staviti samo na neka najvažnija pitanja ondašnjeg normiranja, a to su refleks jata, odabir između etimološkog i fonološkog pravopisa te pitanje množinskih nastavaka u genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu kod imenica i zamjenica. Kreće se od pretpostavke kako će jezik zabilježen 50-ih godina pokazati kako ilirske postavke polako ustupaju mjesto

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

jačem osjećaju hrvatske svijesti. Pritom se misli na iekavsko pisanje refleksa jata, odnosno na napuštanje pisanja tzv. rogatog e te nasljedovanje etimološkoga pravopisa vidljivog u izostanku asimilacije po zvučnosti te zadržavanju fonema /t/ i /d/ na granicama morfema kao i nastavku /-ah/ u genitivu množine te uporabi nesinkretiziranih nastavaka u dativu, lokativu i instrumentalu množine. 80-ih godina supostoje rješenja dviju jezičnih koncepcija, hrvatskih vukovaca i zagrebačke filološke škole, nasljednice ideoloških i jezičnih postavki ilirskoga pokreta dok se približavanjem kraju 19. stoljeća sve jače osjeća utjecaj vukovske jezične koncepcije koja biva učvršćena izlaskom gramatike, pravopisa i rječnika novoštokavskoga predznaka. Ovo bi istraživanje, na temelju gore navedenih značajki, trebalo pokazati koliko se i kako jezik u Zadru, u drugoj polovici 19. stoljeća mijenjao, slijedeći promjene u kodifikaciji onoga što će postati hrvatskim standardnim jezikom. The language of stenographic records (Hitropisna/ Brzopisna izvješća) in the second half of the 19th century The subject of this paper is language in stenographic records of the Dalmatian Parliament in Zadar in the second half of the 19th century. The initial hypothesis shows that this very corpus is relevant because it represents authentic record of language then in use. The goal of this paper is to reconstruct language on the phonological and morphological level. The authors decided to focus on the second half of the 19th century because this period represents culmination in the process of codification of the Croatian standard language. The chronological frame was determined by publishing dates of two grammar books, the Illyrian one by Babukić from 1854 and the one by Maretić from 1899 based on priciples after Vuk Karadžić. Since linguistic concepts differed on phonological and morphological levels, analysis focused on these linguistic layers. Due to the extensive period of time described, this paper will focus only on some of the most important problems of language norming, the yat reflex, selection between the etymological and phonological grammar and the question of plural suffixes in genitive, dative, locative and instrumental in nouns and pronouns. The paper’s initial presumption is that language recorded in the 1850s will reveal how a growing sense of Croatian identity will slowly become dominant over Illyrian discourse. Kreće se od pretpostavke kako će jezik zabilježen 50-ih godina pokazati kako ilirske postavke polako ustupaju mjesto jačem osjećaju hrvatske svijesti. In this sense noticeable changes in the language refer to iekavian yat reflex or dropping of letter e with caron (rogato e) and adoption of the etymological grammar present in the omission of anticipatory assimilation and preservation of phonemes /t/ and /d/ at morpheme

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

borders and in the suffix /-ah/ in plural genitive and the use of nonsyncretized suffixes in dative, locative and plural instrumental. In the 1880s there were two language concept solutions: one represented by Croatian vukovci (principles developed by Vuk Karadžić) and the other by the Zagreb philological school, which inherited the ideological and linguistic discourse of the Illyrian movement. Language conception represented by vukovci grew more dominant towards the end of the 19th century, especially with the publication of the grammar book and new Schtokavian dictionary. The purpose of this research is to analyze linguistic changes in Zadar in the second half of the 19th century, tracing the changes in codification of language that would subsequently become the Croatian standard. *** JELENA TUŠEK, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odraz živoga jezika u jezičnom opisu puta dva Rječničke definicije, odrednice (kojima se, između ostalog, implicitno označuju i sociolingvističke jezične informacije i odnosi), uputnice i primjeri, koji se nalaze uz rječničku natuknicu, te sam izbor rječničkih natuknica, trebali bi čim preciznije ilustrirati značenje, kao i upotrebu određene riječi za potrebe korisnika rječnika, bilo vlastitog, bilo stranog jezika. S obzirom na niz društvenopolitičkih promjena u Hrvatskoj i Sloveniji od zadnjeg desetljeća 20. stoljeća do danas, a koje su svoj odraz imale i u jeziku, zanimalo nas je kako su se te promjene odrazile na razlike u (rječničkom) opisu dvaju u jezika u odnosu na rječnike izdane prije 90-ih godina 20. stoljeća. Analiza rječnika provest će se na odabranom korpusu hrvatskih i slovenskih rječnika te će se prikazati kako opis jezika u tim priručnicima prati određene društveno-političke promjene. Istraživanje će biti provedeno na leksičkom fondu za označavanje istog sadržaja u oba jezika s posebnim naglaskom na sljedeće kategorije: 1. rječnički status leksika za označavanje društveno-političkih pojava u Sloveniji i Hrvatskoj (npr. omladinac/(o)mladinec), 2. rječnički status i obilježavanje terminologije kod koje je došlo znatne promjene (zamjene) izraza u jednom ili oba jezika u proteklih 20 godina (npr. major/major), 3. leksik za označavanje elemenata popularne kulture (npr. stojadin/stoenka), 4. rječnički status kratica koje su svoje mjesto našle u rječnicima.

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

Usporedo s analizom opisa tih riječi u rječnicima, provest će se i analiza korpusa te će se na konkretnim primjerima utvrditi učestalost korištenja i situacije u kojima se analizirani izrazi koriste (ako se još uvijek koriste). Konkretnije, analizom će se pokušati utvrditi koliko žîvi jezik žívi u analiziranim rječnicima, a što je od živog jezika „proglašeno“ neživim i izbačeno iz rječnika tj. opisa jezika. Reflection of a Living Language in a Language Description Times Two Dictionary definitions, headwords (by the use of which, among other things, sociolinguistic language information and relations are implicitly denoted), cross-references and examples, found next to a dictionary entry, and the very selection of dictionary entries, should serve to illustrate the meaning as precisely as possible, as well as the use of a specific word for purposes of dictionary users, be it a dictionary of one’s own native or foreign language. Having in mind a series of socio-political changes in Croatia and Slovenia since the last decade of the 20th century until today, which have found their reflection in language as well, we were interested to find out about the way in which these changes reflected in the differences relating to a (dictionary) description of the two languages when compared to dictionaries which were issued before the 1990s. An analysis of dictionaries will be conducted using a selected corpus of Croatian and Slovenian dictionaries, which will thus serve to demonstrate the way in which a language description in these reference books follows certain socio-political changes. The research will be carried out on lexical fund for the same concepts in both languages, provided with a special emphasis on the following categories: 1. Dictionary status of a lexis for the purposes of determining sociopolitical events in Slovenia and Croatia (omladinac/(o)mladinec), 2. Dictionary status and marking of terminology which has undergone significant changes (substitution) of expression in one or both languages in the past 20 years (major/major), 3. Lexis for the purposes of determining the elements of popular culture (stojadin/stoenka), 4. Dictionary status of abbreviations which have found their place in dictionaries. Parallel with an analysis of the descriptions these words have in dictionaries, a corpus analysis will be undertaken which will, based on specific examples, help determine the frequency of use and situations in which the ana-

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

lyzed expressions are used (if they are used). More specifically, the analysis will serve as an attempt to determine to what extent a living language lives in the analyzed dictionaries, and how much of this living language was “declared” nonliving and removed from the dictionary, i.e. from the language description. *** SANDA LUCIJA UDIER, Filozofski fakultet u Zagrebu Hrvatski kao drugi i strani u ulozi pozicioniranja hrvatskoga jezika kao prema drugim jezicima Pozicioniranje hrvatskoga jezika prema drugim europskim i svjetskim jezicima u vrijeme europskih integracija jedno je od strateških državnih i nacionalnih pitanja u Republici Hrvatskoj i zbog toga jedna od najzastupljenijih tema u domaćim kroatističkim i jezikoslovnim raspravama. U tim raspravama prevladava usmjerenost na hrvatski jezik iznutra, dakle na hrvatski kao prvi jezik i standardološka otvorena pitanja poput njegova pravopisa. Hrvatski kao drugi i strani prilično je stručno zapostavljen, a njegova važnost neosviještena. Međutim upravo je hrvatski kao drugi i strani onaj vid hrvatskoga jezika koji se vidi izvana jer s njim dolaze u kontakt strani državljani ili institucije koje su na neki način povezane s Hrvatskom. Ta činjenica hrvatski kao drugi i strani čini važnim i nezaobilaznim sredstvom za pozicioniranje hrvatskoga jezika prema drugim jezicima u regiji, Europi i svijetu. Važnu ulogu u pozicioniranju hrvatskoga jezika ima percepcija hrvatskoga kao drugoga i stranoga u hrvatskome društvu te zakonodavna i logistička podrška koju institucije hrvatske vlasti pružaju razvijanju djelatnosti koje se tiču hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Potrebno je razraditi prikladnu suvremenu i sveobuhvatnu strategiju za pozicioniranje hrvatskoga jezika koja bi pomogla Republici Hrvatskoj u vrijeme europskih integracija, strategiju koja bi trebala dolaziti iz hijerarhijski najviše pozicioniranih tijela izvršne državne vlasti, dakle iz hrvatskih ministarstava, i biti usmjerena dvosmjerno, s jedne strane prema zakonodavnoj vlasti koja se treba pobrinuti za zakonske osnove funkcioniranja hrvatskog kao drugog i stranog jezika u hrvatskome društvu, a s druge strane prema razradi zakonskih odredaba i njihovoj dosljednoj provedbi u djelovanju svih institucija hrvatskoga društva koje su neki način povezane s funkcioniranjem hrvatskoga kao drugoga i stranoga. U izlaganju će biti riječi o potrebama povezanima s djelokrugom i nadležnostima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta,

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Croatian as a Foreign and a Second Language in the Role of Positioning Croatian Language towards Other Languages Positioning of the Croatian language in relation to other European and world languages during Croatia’s integration into the European Union is one of many vital, strategic, and national issues facing the Republic of Croatia. Because of that fact, it is one of the most frequent topics in Croatian linguistic studies. In these studies, the Croatian language is observed internally, i.e. as an L1. As a result, these studies are focused mostly on issues of standardization, such as Croatian orthography. Locally, Croatian as a foreign and second language is basically neglected as there is no awareness of its importance. However, foreigners’ first experiences with Croatian are as a second language, and therefore it has an important role in regards to the perception of Croatia and its language. This fact puts Croatian as a foreign and second language in an important and unavoidable position in relation to other languages in the region, Europe and the world. The perception of CL2 in Croatian society as well as legislative and logistical support given by local institutions play important roles in the status of the Croatian language. It is necessary to develop an appropriate and comprehensive strategy for positioning the Croatian language by means of a strategy that would help the Republic of Croatia in the process of European integrations and that should come from the top ranked bodies of Croatian executive agencies, i.e. Croatian ministries. This strategy should be directed two ways: one way should lead towards the legislative authorities that should regulate the functioning of Croatian as a foreign and second language in Croatian society. The other way should lead towards the development of legal provisions and their implementation in activities of all Croatia’s institutions connected with the functioning of Croatian as a foreign and second language. This presentation will be about the needs connected with the jurisdiction and activities of the Ministry of Science, Education and Sports, Ministry of Foreign and European Affairs, Ministry of Labor and Retirement System and the Ministry of Internal Affairs of the Republic of Croatia. ***

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

SNJEŽANA VESELICA MAJHUT, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu IVANA BAŠIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Od stope do metra: korak prema utvrđivanju normi u prevođenju kulturno-specifičnih elemenata s engleskoga na hrvatski Touryjev koncept normi polazište je brojnih istraživanja prevedenih tekstova unutar njihova šireg društvenog i kulturnog konteksta. Cilj je ovoga rada istražiti obrasce prenošenja odabranih skupina kulturno-specifičnih elemenata (mjerne jedinice, titule, toponimi) u prevođenju beletrističkih tekstova s engleskoga na hrvatski kao pokazatelje tekstualno-jezičnih normi koje reguliraju njihovo prevođenje. U istraživanju ćemo koristiti podatke dobivene analizom tekstova (tj. parova izvornih i ciljnih tekstova) kao i one iz izvantekstualnih izvora. Za potrebe tekstološke analize konstruiran je korpus izvornih i ciljnih tekstova koji pripadaju žanru detektivskog romana, jednome od beletrističkih žanrova s dugom tradicijom prevođenja s engleskoga na hrvatski. Ciljni su tekstovi nastali u dva razdoblja: u drugoj polovici 1970-tih i u 2000-ima. U radu ćemo predstaviti taksonomiju prijevodnih rješenja za prenošenje kulturno-specifičnih elemenata (Veselica Majhut 2012), koja je nastala kao rezultat kritičkog promišljanja i empirijskog testiranja ranijih klasifikacija (Ivir, Newmark, Franco Aixelá, Kwieciński, Pedersen). Prema učinku koji njihova upotreba može imati na makrotekstualnoj razini sva su prijevodna rješenja klasificirana kao asimilativna, egzotizirajuća, neutralizirajuća i informativna. U prvoj fazi analize registrirane su sve pojavnice relevantnih kulturno-specifičnih elemenata i klasificirani tipovi prijevodnih rješenja upotrijebljeni za njihovo prenošenje u ciljni tekst. Uočene pravilnosti i odstupanja poslužili su kao osnova za formuliranje kandidata za tekstualno-jezične norme koje reguliraju prevođenje odabranih leksičkih elemenata. U drugom dijelu istraživanja prezentirani su i analizirani podaci dobiveni u intervjuima s prevoditeljima i urednicima relevantnih ciljnih tekstova. U zaključku se uspoređuju nalazi obiju analiza. From foot to metre: a step towards uncovering norms in translating culture-specific items from English to Croatian Toury’s concept of norms is a starting point of many studies of translated texts in their broad socio-cultural context. This paper aims to investigate the patterns of the rendition of selected groups of culture-specific items (measuring units, titles, toponyms) in translations of popular fiction from English to Croatian as indicators of underlying textual-linguistic norms regulating their trans97

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

lation. Data obtained by textual analysis (i.e. analysis of the pairs of source and target texts) and data obtained from extra-textual sources are used in the research. For the purposes of textual analysis we compiled a corpus of source and target texts belonging in the genre of detective fiction, a popular fiction genre that has been translated from English to Croatian over a long period. The target texts were created in two periods: the late 1970s and the 2000s. A taxonomy of solutions for rendering culture-specific items (Veselica Majhut 2012), created on the basis of critical examination and empirical testing of earlier classifications (Ivir, Newmark, Franco Aixelá, Kwieciński, Pedersen) is presented. The proposed solution types are classified as assimilating, exoticizing, neutralizing or informative, according to the effect their employment may have on the macro-textual level. In the first stage of the analysis all the relevant culture-specific items are registered and solution types employed for their rendering in the target text classified. The observed regularities and deviations serve as a basis for the formulations of candidates for textual-linguistic norms that regulate the translation of the selected lexical items. In the second part of the research the data obtained in the interviews with translators and editors of the relevant target texts are presented and analyzed. In the conclusion the findings from these analyses are compared. *** NIVES VIDAK, Sveučilište u Dubrovniku SANDRA DIDOVIĆ BARANAC, Sveučilište u Dubrovniku DANIELA FALKONI-MJEHOVIĆ, Sveučilište u Dubrovniku Ispitivanje stavova hrvatskih učenika prema učenju engleskog, njemačkog i španjolskog jezika u formalnom okruženju Današnje moderno društvo je globalno društvo promjena u kojem je neosporan značaj jezika kao komunikacijskog medija, dok istovremeno postoji praktična potreba učenja jezika u svrhu zaposlenja, osobnog razvoja i društvene prilagodbe. Proces učenja stranog jezika dinamičan je proces koji se može proučavati iz različitih teorijskih i metodoloških polazišta te u različitim kontekstima. Brojne teorije o ovladavanju jezikom neprekidno se iznova ispituju i redefiniraju. U suvremenoj teoriji nastave jezika težište je na učeniku, njegovim potrebama, očekivanjima, stavovima i uvjerenjima, motivaciji i strategijama učenja. Stavovi i uvjerenja učenika prema učenju stranog jezika smatraju se jednim od ključnih čimbenika za uspjeh u ovladavanju jezikom. Mali broj

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

istraživanja u Hrvatskoj bavi se razlikama u pogledima na učenje i nastavu različitih specifičnih skupina učenika. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja provedenog školske godine 2012/13. među učenicima srednje Turističke i ugostiteljske škole u Dubrovniku (N=321). Cilj istraživanja je bio dobiti uvid u uvjerenja i stavove učenika prema procesu učenja tri standardna jezika u formalnom okruženju: engleskog, njemačkog i španjolskog jezika. Uspoređeni su dobiveni rezultati među navedenim jezicima te su potom tumačeni u hrvatskom društvenom i obrazovnom okviru. Istraživanje je provedeno upitnikom BALLI – Beliefs About Language Learning Inventory (Horwitz, 1987). Preuzet je hrvatski prijevod upitnika (Mihaljević Djigunović, 1998) te adaptiran za potrebe ovog istraživanja. Posebni dio upitnika sadržavao je opće podatke o ispitanicima. Identifikacija učeničkih uvjerenja i stavova prema učenju stranog jezika u određenom socio-edukacijskom kontekstu daje širu perspektivu i detaljniji uvid u proces učenja i poučavanja, čime se omogućuje bolje razumijevanje tog procesa i pronalaženje učinkovitijih oblika nastavnoga rada, a time pridonosi ostvarivanju boljih rezultata učenja. U završnom dijelu rada navedene su smjernice za daljnja istraživanja, kojima bi se dobila sveobuhvatnija slika o učeničkim stavovima i njihovim promjenama u određenoj socio-kulturnoj zajednici u kojoj učenik živi i školuje se, kao značajan doprinos istraživanju procesa ovladavanja jezikom. Research on attitudes of Croatian learners towards learning English, German and Spanish in a formal environment The modern society is a global society that is undergoing constant changes and the importance of language as a communication medium cannot be overseen. At the same time there is a practical need for foreign language learning for employment purposes, personal development and social adaptation. The foreign language learning process is a dynamic process that can be approached from multiple theoretical and methodological perspectives and in various contexts. Numerous theories on language acquisition are constantly being tested and redefined. In the modern language learning theories the focus is on the learner, his needs, expectations, attitudes and beliefs, motivation and learning strategies. Learner attitudes and beliefs towards foreign language learning are considered to be among the key factors for successful language acquisition. Few research projects in Croatia have dealt with the differences in beliefs regarding the learning process among various groups of learners. In this paper the results of research carried out in the school year 2012/2013 among the students from the Tourism and Catering School in Dubrovnik (N=321) have been shown. The aim of the research was

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

to get an insight into the beliefs and attitudes of the learners towards the process of learning three standard languages in a formal environment: English, German and Spanish. The results obtained were compared and interpreted in the Croatian social and educational context. The research instrument applied was BALLI – Beliefs About Language Learning Inventory (Horwitz, 1987). The Croatian translation of the questionnaire was administered (Mihaljević Djigunović, 1998) and adapted for this research. A separate part of the questionnaire collected some general data on the respondents. Identification of learners beliefs and attitudes towards foreign language learning in a specific social-educational context gives a wider perspective and a better insight into the learning and teaching process. Consequently, better understanding of the process could be achieved and more effective teaching forms could be found attributing thus to achievement of the desired learning results. In conclusion some guidelines for further research are offered through which a more comprehensive data on the learners attitudes and changes in attitudes in a particular social-cultural context may be obtained as an important contribution to the process of language acquisition. *** ANASTAZIJA VLASTELIĆ, Filozofski fakultet u Rijeci SANJA VRBANEC, Filozofski fakultet u Rijeci BTW, TNX ŠTO ME LAJKAŠ! LOL Istraživanje utjecaja medija na rječnik hrvatskih studenata Hrvatski je standardni jezik normiran i polifunkcionalan što znači da podliježe određenim zakonitostima i ima različite funkcije s obzirom na situacije u kojima se koristi. Budući da mediji neosporno imaju snažan utjecaj na formiranje ljudskih navika, neosporiv je i njihov utjecaj na jezično izražavanje. Hrvatski se javnokomunikacijski jezik našega doba svakim danom sve više suočava s nekontroliranim unošenjem engleskih jezičnih elemenata, za što se najčešće „krive“ globalizacijski procesi, ponajprije pojava interneta. Nedvojbeno je da engleski jezik danas, više od drugih jezika, narušava jezičnu strukturu hrvatskog jezika što se ogleda mahom u tvorbi novih riječi, u preuzimanju engleskih izraza te u njihovoj ukorijenjenosti i općeprihvaćenosti u jeziku mahom svih društvenih i dobnih skupina izvornih govornika hrvatskoga jezika. U ovome se radu iznose i komentiraju rezultati istraživanja provedenoga tijekom ak. god. 2010/2011 na reprezentativnom uzorku od 140 riječkih, va-

100

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

raždinskih i čakovečkih studenata različitih studijskih grupa o utjecaju hrvatskoga jezika na internetu (hrvatski netspeak) na njihov svakodnevni javnokomunikacijski jezik. Provedenim se istraživanjem želi prikazati stupanj osviještenosti o utjecaju medija na rječnik jezika svakodnevne komunikacije u hrvatskih studenata, pri čemu se polazi od pretpostavke kako studenti primjećuju nestandardne jezične elemente koji u jezik dolaze posredstvom medija (interneta), ali tu pojavu smatraju „normalnom i općeprihvaćenom“ te joj ne pridaju važnost. Također, u anketi se od ispitanika tražilo da navedu riječi i izraze za koje smatraju da su ih preuzeli ponajprije posredstvom medija i sada ih rabe „kao bolje i modernije“ u odnosu na jednakovrijedne standardnojezične istoznačnice. Nezaobilazno je obilježje hrvatskih akademski obrazovanih građana važnost i poznavanja funkcionalnih stilova hrvatskoga jezičnoga standarda i njihovih zakonitosti. Ipak, rezultati našega istraživanja svjedoče o marginalizaciji pojma o nužnosti poznavanja normi hrvatskoga jezika u sadašnjih studenata, budućih nositelja našega kulturnoga i gospodarskoga identiteta. BTW, TNX ŠTO ME LAJKAŠ! LOL Research on the media impact on the vocabulary of Croatian students The Croatian language is standardized and multifunctional which means that it is subject to certain rules and has different functions with respect to different situations in which it can be used. The media has the strong influence on the human habits as well as on the language. The contemporary Croatian language for public usage has been facing with the uncontrolled entry of the English language elements. This is due to globalization processes, mainly the Internet phenomenon. It is doubtless that English language disrupts the structure of Croatian language, which is mainly reflected in the word formation and English phrases that are commonly used among all social and age groups of Croatian native speakers. The paper presents the results of the research conducted in the academic year 2010-2011 on the sample of 140 students of different studies from Rijeka, Varazdin and Cakovec. The impact of Croatian netspeak on their everyday language for public communication has been tested. The conducted research shows the level of awareness of Croatian students about the impact of the media on the language of everyday communication with the assumption that students do notice the non-standard linguistic elements that enter the Croatian language through the media (the Internet),

101

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

but find that entries “normal and recognized” and do not consider them to be important. Also, the students were asked to name the words and expressions that they consider to be entries through the media and that are now used “as a better and prestigious” (compared to the synonyms in the Croatian standard language). The essential feature of the Croatian educated citizents is the importance and knowledge of the functional styles and their principles in the Croatian language. Still, the results of the research show the marginalization of necessity of the Croatian standard language knowledge of Croatian students, the future holders of our cultural and economy identity. *** SILVANA VRANIĆ, Filozofski fakultet u Rijeci SANJA ZUBČIĆ, Filozofski fakultet u Rijeci Suvremena jezična situacija u govorima manjih urbanih središta i gravitirajućih im dijalektoloških punktova u sjevernom čakavskom arealu Tradicionalna ruralna dijalektologija nije se najuspješnije nosila s fenomenom varijabilnosti ili promjenljivosti određenoga idioma, i ponekad se s pravom dijalektolozima, pa i kroatistima, prigovara da se nisu temeljito bavili sociolingvističkom raznolikošću govora, iako su je zasigurno opservirali. Razlog je tomu strukturalistički pristup proučavanju s ciljem opisivanja sustava, jezika, a ne promjenljiva govora. Naime, premda u ogledima govora dijalektolozi zapisuju realne govorne situacije, dakle ostvaraj, i od njih polaze da bi opisali gramatičke razine pojedinoga mjesnoga govora, u opisima se zanemaruju komunikacijske značajke ogleda govora, a eventualne napomene koje upozoravaju na odmak od sustavnoga u pojedinom govoru, tj. od ovjere tzv. NORM ispitanika, uglavnom se donose u bilješkama. Pritom se ispitivanjem u „prividnom vremenu“ razlike svode na komentare istraživača o starijim i mlađim govornicima, ženskoj i muškoj populaciji, što je samo dijelom podudarno klasificiranju ispitanika u urbanoj dijalektologiji, i bilježenje paralelnih ostvaraja, iz čega se ipak, iako nedovoljno, može zaključiti o lingvističkoj varijabilnosti pojedinoga sustava, odnosno smjeru njegova razvoja. U tom će se smislu u ovom izlaganju naznačiti odnos između manjih urbanih središta i idioma koji im gravitiraju u nekim skupinama govora otočnoga i kopnenoga sjevernog areala čakavskoga narječja, uočenih za vlastitih terenskih istraživanja autorica,

102

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

odnosno pratit će se utjecaj prestižnoga idioma (npr. lingvističkih varijabli poput ostvaraja pojedinih fonema u određenim situacijama) na susjedne govore. S druge strane, premda se pod pojmom urbane dijalektologije najčešće podrazumijeva sinkronijska sociolingvistička situacija u “velikim” gradovima, tridesetogodišnje praćenje jezične situacije u manjim urbanim središtima u naznačenu čakavskom arealu pokazalo je tendencije koje su u mnogočemu slične onima u “velikim” gradovima. Stoga će se usporedbom podataka o tim govorima u dostupnoj literaturi dok su još imali status dijalektološkoga punkta te analize vlastitih terenskih istraživanja autorica i opservacija o jezičnoj situaciji u tim govorima analizirati jezične tendencije u njima i pokušati odrediti budućnost tih punktova. Rezultati ovoga istraživanja potvrđuju jednaku sudbinu “urbanoga” u najširem smislu te riječi i mogu poslužiti kao prilog suvremenim sociolingvističkim istraživanjima. Die gegenwärtige Sprachensituation in den Dialekten kleinere urbaner Zentren und den ihnen gravitierenden Dialektologie- Punkten des Nord- Čakavischen Areals Die traditionelle, rurale Dialektologie hat Schwierigkeiten sich erfolgreich dem Phänomen der Variabilität oder Transformation eines bestimmten Idioms anzupassen, so dass man den Dialektforschern, und sogar auch den Kroatisten oft zu Recht vorwirft dass sie sich nicht ausreichend mit den soziolinguistischen Unterschieden der Sprachen auseinandergesetzt haben, obwohl natürlich klar ist dass diese von ihnen unmittelbar observiert wurden. Der Grund dessen ist die strukturalistische Zugangsweise welche als Forschungsziel die Umschreibung des Systems und Sprache an sich hat und ihre Wandlung außer Acht lässt. Nämlich, obwohl Dialektforscher in ihren Aufzeichnungen reale Sprachsituationen miteinbeziehen, welche die Realisierung der Sprache darstellen, dienen diese nur der Umschreibung der grammatikalischen Einstufung des jeweiligen Ortsdialekts und nicht der Umschreibung der Kommunikationsmerkmale desselben, weswegen die eventuellen Anmerkungen welche an die Abweichung von der Systembezogenheit, bzw. der Beglaubigung (sog. NORM der Befragten), des jeweiligen Dialekts deuten, grundsätzlich nur in ihren Notizen zu finden sind. Dabei werden bei der Befragung in „fiktiver Zeit“ die Unterschiede auf Kommentare des Forschers begrenzt, welche an die verschiedenen Alters- und Geschlechtsgruppen der befragten Population anknüpfen, was in nachhinein nur teilweise der Klassifizierung der Befragten in urbaner Dialektologie entspricht, sowie auf die Eintragungen der parallelen Realisierung der Sprache, welchen zumindest in einem geringen Ausmaß auf die linguistische Variabilität des jeweiligen System bzw. auf seine

103

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

Wandlung schließen lassen. In diesem Sinne wird in dem Vortrag die Beziehungen zwischen kleineren urbanen Zentren und ihnen gravitierenden Idiomen mancher Insel- und Kontinentaldialekte des Nord- Čakavischen Areals dargestellt, welche die Autorinnen in ihrer Forschungszeit wahrgenommen haben. Anders ausgedrückt: es wird der Einfluss des Prestigeidioms (z.B. der linguistischen Variabel der Realisierung gewisser Foneme in gewissen Situationen) auf Nachbardialekte versinnbildlicht. Obwohl unter dem Begriff Urbane Dialektologie grundsätzlich die synchrone soziolinguistische Situation „größerer Städte“ verstanden wird, zeigt die dreißigjährige Forschung der Sprachensituation von kleineren urbanen Zentren im angesprochenen Čakavischen Areal eine Tendenz, die sehr der in „größeren Städten“ ähnelt. Deswegen werden durch einen Datenvergleich, aus der über die Dialekte verfügbaren Literatur der Zeit in der sie noch den Status eines Dialektologie- Punktes hatten, sowie durch die Analyse der Forschung der Autorinnen und der Beobachtungen der Sprachsituation in diesen Dialekten, deren allgemeinen Sprachtendenzen erörtert, sowie ein Versuch gemacht die zukünftigen Entwicklung dieser Punkte vorherzusagen. Die Forschungsergebnisse bestätigen eine simultane Entwicklung des „urbanen“, im weitesten Sinne des Wortes, und können der gegenwärtigen soziolinguistischen Forschung als Beifügung dienen. *** IVO ŽANIĆ, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Dijalekt na struju ili na drva: Popularna glazba kao oblik jezične politike Dvije su tvrdnje u vezi s hrvatskim jezikom u posljednjih pola stoljeća postale gotovo dogme koje priječe realističan uvid u stvarne sociolingvističke procese i hijerarhije. Jedna je da je u hrvatskom kontekstu i neizbježno i prirodno da se standard, iako oblikovan na novoštokavskoj osnovici, trajno ‘obogaćuje’ iz kajkavskih i čakavskih izvora, ali tvrdnja redovito ostaje deklarativna, neuobličena u sustavan pristup. Druga je da dijalekti izumiru zbog pritiska standarda i engleskoga, te otuđenjem mladih od ‘vrednota njihovih predaka’. Ta mitizacija lokalnih govora i pozivi na ‘očuvanje dijalekatske raznolikosti’, shvaćene u kategorijama ruralne dijalektologije, ignorira prirodne procese koineizacije i nastanak urbanih varijeteta i regiolekata. Oni, uostalom, znače baš očuvanje raznolikosti, ali na novoj razini, s drugačijim konstitutivnim elementima i novim medijima javnog posredovanja i namicanja prestiža. U tome popularna glazba ima posebnu važnost.

104

IZLAGANJA U SESIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS

Zato se u ovom radu analiziraju intervjui s Edijem Maružinom, vođom grupe Gustafi iz Vodnjana, i Pavlom Sviličićem, vođom grupe Kopito iz Zagreba, ali s članovima porijeklom s Visa, Hvara i Brača. Ta građa omogućuje niz relevantnih sociolingvističkih uvida. Izdvajaju se: a) rekonstrukcija jezičnih biografija govornika i njihove refleksije o vlastitim jezičnim praksama; b) stavovi o odnosu lokalnog idioma, nacionalnog standarda i globalnog engleskog; c) percepcija vernakulara regionalnog središta, a ne više standarda, kao izvora pritiska na lokalne idiome; d) sudovi o nadlokalnoj razumljivosti; e) konflikti s dijalektalnim puristima; f ) svijest o nepostojanju eksplicitne norme, tj. viđenje sebe kao normativista. Dodatno, ono što se tradicionalno drži leksičkim transferom ili stilističkim nijansiranjem, u ovom se rakursu vidi kao kulturalna interferencija. Rad pledira da se istražuju takve jezične prakse i autorefleksijski diskursi, jer oni na prisutnost dijalekata u javnoj sferi i formiranje sudova o njima utječu bitno više nego udžbenici s primjerima dijalektalne poezije iz nacionalnog književnog kanona i školske radionice tipa ‘kako su govorili naši stari’. Language Electrified or Unplugged: Popular Music as a Form of Language Policy Two dogmas often prevail when language issues are discussed in Croatia. One argues that in Croatian socio-cultural context it is unavoidable that standard language ‘enriches’ itself by drawing from Kajkavian and Čakavian dialectal sources, but no effective ideas are elaborated on the issue. The other one warns that local idioms are dying out because of younger generations’ alienation from traditional ways of life. The mythization of local idioms as seen from the point of view of rural dialectology ignores the natural formation of urban and regional varieties, which maintain diversity, although with different components and new ways of prestige building, first of all, localized global popular music genres. So author analyses corpus of interviews with Edi Maružin, the leader of band Gustafi from Vodnjan, and Pavle Sviličić, whose band Kopito is based in Zagreb, but members are native of Dalmatian islands. These sources enable us to achieve many relevant sociolinguistic insights. The most important are: a) reconstruction of speaker’s linguistic biography and self-reflection on his own linguistic practices; b) attitudes concerning relationships among local idiom, standard language and Global English; c) perception that pressure towards local idioms no longer stems from standard, but from the most prominent urban vernacular in respective region; d) judgements on supralocal intelligibility

105

HDPL • XXVII. međunarodni znanstveni skup / 27th International Conference

of their songs; e) conflicts with dialectal purists; f ) awareness that explicit local norm does not exist and that they themselves act as normativists. The paper argues for further research of those linguistic practices and their protagonists’ self-reflexive discourses, having in mind that they have much stronger influence on the presence as well as on the evaluation of dialects in public sphere, than textbook examples of dialectal poetry from national literary canon, or primary school workshops on ‘how our grandmas and grandpas spoke’.

106

SPONZORI SKUPA Sveučilište u Dubrovniku Turistička zajednica Grada Dubrovnika Grad Dubrovnik Poslijediplomsko središte Dubrovnik, Sveučilište u Zagrebu

CAAS

ISBN 978-953-6979-95-0