Issuu on Google+

SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

IMPRESUM i sadrzaj.indd 4

7/31/08 1:17:18 PM


Naslov izvornika M. Donald McGavin , James F. Zachary : Pathologic Basis of Veterinary Disease , fourth edition ISBN- 13 : 978-0-323-02870-7 ISBN− 10 : 0−323−02870−5 Copyright 2007, 2001, 1995, 1988 by Mosby, Inc., an affiliate of Elsevier Inc. This edition of Part Two Pathology of Organ Systems of Pathologic Basis of Veterinary Disease, 4e by M. Donald McGavin and James F. Zachary is published by arrangment with Elsevier Inc., New York, New York,USA 2008. STANEK d.o.o. Varaædin, za dio djela prevedenog na hrvatski jezik ISBN: 978−953−6926−52−7 Sva prava pridræana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati, fotokopirati ni na bilo koji naËin reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.

NAPOMENA: Znanje i najbolja moguÊa praksa u ovom se podruËju stalno mijenjaju. Kako nova istraæivanja i steËena iskustva proširuju naše spoznaje, i promjena odgovarajuÊe prakse, tretmana ili terapije lijekovima moæe postati neophodna. »itateljima stoga savjetujemo da potraæe najsvjeæije informacije o navedenim postupcima, odnosno da kod proizvo]aËa provjere podatke o svakom proizvodu, vezano uz preporuËenu dozu, formulu, metode i trajanje primjene te kontraindikacije. PraktiËar je, na osnovi svog iskustva i poznavanja pacijenta, odgovoran za postavljanje dijagnoze, odre‘ivanje doze i najboljeg tretmana za svakog pojedinaËnog pacijenta te za poduzimanje svih sigurnosnih mjera. UzimajuÊi u obzir najšire zakonske odredbe, niti izdavaË niti autori ne preuzimaju nikakvu odgovornost za ošteÊenja i/ili štete nanesene osobama ili imovini nastale zbog korištenja sadræaja ove knjige ili koje mogu biti povezane s bilo kakvim korištenjem sadræaja ove knjige.

IMPRESUM i sadrzaj.indd 5

7/31/08 1:17:19 PM


SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA PREMA »ETVRTOM AMERI»KOM IZDANJU

M. DONALD McGAVIN, MVSc, PhD, FACVSc Diplomate, American College of Veterinary Pathologists Professor Emeritus of Veterinary Pathology Department of Pathobiology College of Veterinary Medicine University of Tennessee Knoxville, Tennessee

JAMES F. ZACHARY, DVM, PhD Diplomate, American College of Veterinary Pathologists Professor of Experimental Pathology Department of Pathobiology College of Veterinary Medicine University of Illinois Urbana, Illinois

Urednik hrvatskog izdanja

Prof. dr. sc.

ÆELJKO GRABAREVI∆, dr. vet. med.

redoviti profesor, Zavod za opÊu patologiju i patološku morfologiju Veterinarskog fakulteta SveuËilišta u Zagrebu

Varaædin , 2008.

IMPRESUM i sadrzaj.indd 6

7/31/08 1:17:19 PM


IzdavaË Stanek d.o.o. Varaædin, 2008. Marofska 45 KuËan Marof info@stanek.hr Tel : 042/207−215 Fax : 042 / 641−215 www.stanek.hr Za izdavaËa Josip Stanek Preveli doc. dr. sc. Branka ArtukoviÊ, dr. vet. med. asistentica Ana Beck, dr. vet. med. prof. dr. sc. Petar Dæaja, dr. vet. med. prof. dr. sc. Æeljko GrabareviÊ, dr. vet. med. asistentica Andrea Gudan Kurilj, dr. vet. med. asistent Marko Hohšteter, dr. vet. med. prof. dr. sc. Ruæa SaboËanec, dr. vet. med. dr. sc. Marina Tiπljar, dr. vet. med. znanstveni novak Ivan Conrado ŠoštariÊ – Zuckhermann, dr. vet. med. StruËni redaktor prof. dr. sc. Æeljko GrabareviÊ, dr. vet. med

Urednik Tanja MiliËiÊ CeperniÊ

Lektor Ranka JagušiÊ

Recenzenti prof. dr. sc. Vladimir Mrljak, Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet, SveuËilište u Zagrebu prof. dr. sc. Josip Kos, Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet, SveuËilište u Zagrebu prof. dr. sc. Sven Seiwerth, Zavod za opÊu patologiju i patološku morfologiju, Medicinski fakultet, SveuËilište u Zagrebu GrafiËka priprema : Stanek d.o.o. − Dubravko Gašparlin Tisak : GrafiËki zavod Hrvatske, d.o.o., Zagreb

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjiænice u Zagrebu pod brojem 674659.

IMPRESUM i sadrzaj.indd 7

7/31/08 1:17:19 PM


Za

Beverley Simes Collins McGavina istinskog keltskog ratnika

IMPRESUM i sadrzaj.indd 8

7/31/08 1:17:19 PM


IMPRESUM i sadrzaj.indd 9

7/31/08 1:17:20 PM


Suradnici MARK R. ACKERMANN, DVM, PhD

MICHAEL M. FRY, DVM, MS

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor and JG Salsbury Endowed Chair Department of Veterinary Pathology College of Veterinary Medicine Iowa State University Ames, Iowa

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Assistant Professor Pathobiology College of Veterinary Medicine University of Tennessee Knoxville, Tennessee

CHARLES C. CAPEN, DVM, MSc, PhD

HOWARD B. GELBERG, DVM, PhD

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor and Chairman Department of Veterinary Biosciences College of Veterinary Medicine The Ohio State University Columbus, Ohio

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor of Pathology College of Veterinary Medicine Oregon State University Corvallis, Oregon

ANTHONY W. CONFER, DVM, PhD Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Regents Professor Department Head Sitlington Endowed Chair for Food Animal Research Department of Veterinary Pathobiology College of Veterinary Medicine Oklahoma State University Stillwater, Oklahoma

JOHN M. CULLEN, VMD, PhD Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor Population Health and Pathobiology College of Veterinary Medicine North Carolina State University Raleigh, North Carolina †VICTOR J. FERRANS, MD, PhD Senior Research Scientist Pathology Branch National Heart, Lung, and Blood Institute National Institutes of Health Bethesda, Maryland

ROBERT A. FOSTER, BVSc, PhD, MACVSc Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Associate Professor Department of Pathobiology Ontario Veterinary College University of Guelph Guelph, Ontario

IMPRESUM i sadrzaj.indd 10

PAMELA E. GINN, DVM Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Associate Professor Infectious Diseases and Pathology College of Veterinary Medicine University of Florida Gainesville, Florida

ANN M. HARGIS, DVM, MS Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Affiliate Associate Professor Department of Comparative Medicine University of Washington, School of Medicine Seattle, Washington; Owner DermatoDiagnostics Edmonds, Washington; Consultant Phoenix Central Laboratory Everett, Washington

DONNA F. KUSEWITT, DVM, PhD Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor Deprtment of Veterinary Biosciences College of Veterinary Medicine The Ohio State University Columbus, Ohio

vii

7/31/08 1:17:20 PM


viii

Suradnici

KRISTA M.D. LA PERLE, DVM, PhD

LAURA J. RUSH, DVM, PhD

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Director Laboratory of Comparative Pathology and Genetically Engineered Mouse Phenotyping Core Assistant Professor of Pathology and Laboratory Medicine Memorial Sloan−Kettering Cancer Center Weill Medical College of Cornell Uneversity and Rockefeller University New York, New York

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Assistant Professor Department of Veterinary Biosciences College of Veterinary Medicine The Ohio State University Columbus, Ohio

ALFONSO LĂ“PEZ, MVZ, MSc, PhD Professor of Pathology Department of Pathology and Microbiology Atlantic Veterinary College University of Prince Edward Island Charlottetown, Prince Edward Island

M. DONALD MCGAVIN, MVSc, PhD, FACVSc Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor Emmeritus of Veterinary Pathology Department of Pathology College of Veterinary Medicine University of Tennessee Knoxville, Tennessee

DEREK A. MOSIER, DVM, PhD

PAUL W. SNYDER, DVM, PhD Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Associate Professor of Pathology Veterinary Pathobiology Department School of Veterinary Medicine Purdue University West Lafayette, Indiana

BETH A. VALENTINE, DVM, PhD Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Associate Professor Department of Biomedical Sciences College of Veterinary Medicine Oregon State University Corvallis, Oregon

JOHN F. VAN VLEET, DVM, PhD

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Department of Diagnostic Medicine/Pathobiology College of Veterinary Medicine Kansas State University Manhattan, Kansas

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor of Veterinary Pathology Associate Dean for Academic Affairs School of Veterinary Medicine Purdue University West Lafayette, Indiana

RONALD K. MYERS, DVM, PhD

STEVEN E. WEISBRODE, VMD, PhD

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Department of Veterinary Pathology College of Veterinary Medicine Iowa State University Ames, Iowa

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor Department of Veterinary Biosciences College of Veterinary Medicine The Ohio State University Columbus, Ohio

SHELLEY J. NEWMAN, DVM, DVSc Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Assistant Professor Anatomic Pathology Deprtment of Pathology College of Veterinary Medicine University of Tennessee Knoxville, Tennessee

BRIAN P. VILCOCK, DVM, PhD

ROGER J. PANSIERA, DVM, MS, PhD

JAMES F. ZACHARY, DVM, PhD

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor Emmeritus Department of Veterinary Pathobiology College of Veterinary Medicine Oklahoma State University Stillwater, Oklahoma

Diplomate American College of Veterinary Pathologists; Professor of Experimental Pthology Department of Pathobiology College of Veterinary Medicine University of Illinois Urbana, Illinois

IMPRESUM i sadrzaj.indd 11

Professor Emeritus Department of Pathobiology Ontario Veterinary College University of Guelph; Chief Pathologist Histovet Surgical Pathology Guelph, Ontario

7/31/08 1:17:21 PM


Predgovor autora Patološka osnova veterinarskih bolesti, četvrto izdanje u protekla dva desetljeća iz serije prethodno nazvane Thompsonova specijalna veterinarska patologija, revidirano je i prošireno, ali zadržalo je isti cilj kao prethodna izdanja: da se studentima veterinarske medicine osigura udžbenik dovoljno razumljiv, a da bude u skladu sa stručnim nastavnim planom s naglaskom na reakciju stanica, tkiva i organa na ozljede. Ova knjiga nije osmišljena da bude enciklopedijska; odabrane su specifične bolesti bilo zbog toga što su od primarne važnosti u veterinarskoj medicini ili zato što ilustriraju osnovu patogenog mehanizma. U svrhu lakšeg razumijevanja mehanizama, dodano je šest poglavlja o osnovi patologije, a patogeneza i mehanizmi bolesti istaknuti su opsežnom upotrebom kolor ilustracija makroskopskih i mikroskoskih promjene, shematskih prikaza, okvirnih prikaza i tablica. Promjena ne predstavlja samo temeljnu konceptnu misao u osnovnoj staničnoj patologiji već se ona također pojavljuje u procesu pisanja, uređivanja i izdavanja obrazovnih udžbenika. Napredak u izdavačkoj tehnologiji tijekom prošlog desetljeća omogućio je transformaciju „tradicionalnih“ formata i sadržaja naših udžbenika. Tako je Thompsonova specijalna veterinarska patologija postala Patološka osnova veterinarskih bolesti i osmišljena je tako da koristi stručnost raznih suradnika, urednika i uredničkog osoblja iz Elseviera. Ne bi trebalo previše iznenaditi to što je ova knjiga modelirana (bez i malo srama) prema izrazito uspješnom tekstu o ljudskoj medicini, Robbinsova i Cotranova patološka osnova bolesti. Cilj Patoloških osnova veterinarskih bolesti jest usmjeravanje studentove pozornosti na to kako (1) stanice i tkiva reagiraju na ozljedu u kronološkom slijedu događaja i na (2) razumijevanje djelovanja obrambenih mehanizama domaćina na mikroorganizme i štetne agense, razvijajući potpuno shvaćanje patogeneze procesa bolesti. Stoga smo odlučili da ne opisujemo baš svaku bolest koja je navedena u veterinarskoj literaturi i da ne opisujemo i ilustriramo svaku nijansu njihovih lezija. Umjesto toga, nadamo se da će ova knjiga stvoriti „mehanistički“ most između studentovog razumijevanja strukture, funkcije, mikroorganizama i stanične ozljede naučenog iz temeljnih medicinskih

znanosti i interpretacije rezultata fizikalnog pregleda, diferencijalnih dijagnoza bolesti, slikovnih modaliteta, biokemijskih i molekularnih dijagnoza i terapeutskih strategija predstavljenih studentu tijekom kliničkih godina studija. NOVOST U OVOM IZDANJU Kako bi postigli te ciljeve, knjizi je dodano šest novih poglavlja koja pokrivaju osnovnu patologiju, pod nazivom Prvi dio: Opća patologija*, kako bi se osigurala čvrsta osnova za razumijevanje materijala predstavljenih u poglavljima unutar Drugog dijela: Patologija organskih sustava. Ta zadnja poglavlja su revidirana u svrhu uključivanja novih saznanja o građi i funkciji stanica i tkiva u odnosu na razvoje bolesti, ulazna vrata i obrambene mehanizme protiv mikroorganizama i štetnih agensa, te kronološki slijed događaja u mehanizmu bolesti. Sadržaj većine poglavlja temelji se na štivu iz trećeg izdanja, koji je opširno nadopunjen i revidiran kako bi se ispunio cilj mehanicističkog pristupa razumijevanja bolesti. Uključeni su mnogi trodimenzionalni prikazi u boji, kako bi studentima pomogli u razvoju jasnijeg razumijevanja odnosa između strukture tkiva i procesa bolesti. Naslovi, sažeci, tabele i rječnici su u boji, kako bi se naglasila organizacija i tok konceptualnih informacija. U dodatku, svi dijagrami koji su korišteni iz trećeg izdanja ponovno su iscrtani u boji od strane medicinskih umjetnika iz Elseviera ili su zamijenjeni ilustracijama koje su velikodušno osigurali urednici drugih Elsevierovih udžbenika. Iako smo koristili materijale iz mnogih Elsevierovih knjiga, želimo proširiti našu zahvalu i odati posebno priznanje urednicima sljedećih knjiga na korištenju nekih od njihovih ilustrativnih materijala: • • • •

Vinay Kumar, Abul K. Abbas i Nelson Fausto: Robinsova i Cotranova patološka osnova bolesti Abraham L. Kierszenbaum: Histologija i stanična biologija: Uvod u patologiju Lee-Ellen C. Copstead i Jacquelyn L. Banasik: Patofiziologija: biološke i biheviorističke perspektive Kathryn L. McCance i Sue E. Huether: Patofiziologija: biološka osnova za bolesti kod ix

IMPRESUM i sadrzaj.indd 12

7/31/08 1:17:21 PM


x

Predgovor autora

odraslih osoba i djece Sue E. Huether i Kathryn L. McCance: Razumijevanje patofiziologije EVOLVE INTERNET STRANICA

Nova Internet stranica Evolve ključni je dodatak četvrtom izdanju. Stranica Evolve pruža raznolike resurse za predavače i za studente. Za predavače tu je zbirka od preko 2100 crteža u knjizi, pogodnih za upotrebu na predavanjima i prezentacijama. Za studente smo uključili Internet poveznice, uzbudljiv resurs koji povezuje čitače sa stotinama Internet stranica pažljivo odabranih kao nadopuna sadržaju udžbenika. ZAHVALE Želimo izraziti svoje najdublje priznanje i zahvalu našim kolegama diljem svijeta (istinski međunarodni trud), koji su nam velikodušno pružili svoje ilustracije za korištenje u ovoj knjizi. Iako zbog ograničenog mjesta nismo mogli sve navesti ovdje, njihova imena su navedena u opisu svake ilustracije. Također izražavamo svoje najdublju zahvalnost Dr. Barryu G. Harmonu, direktoru Noah’s Arkive i Loisu K. Morrisonu, stručnjaku za obrazovni program, College of Veterinary Medicine, University of Georgia na njihovoj strpljivosti i pomoći u identificiranju i dopuštenju da koristimo ilustracije u boji iz Arhive. Potrudili smo se da propisno pripišemo svaku ilustraciju njezinom originalnom izvoru; međutim, priznajemo da će doći do nenamjernih pogrešaka u dugom i složenom procesu sastavljanja udžbenika od 1600 stranica. U dodatku, veterinarski patolozi su relativno mala i usko povezana zajednica koja se sastoji od stažista, specijalista i diplomiranih studenata, kao i članova fakulteta koji svi dijele fotografije među sobom i s arhivama njihovih institucija. Iz tog razloga doprinositelj ilustracije možda ne identificira uvijek ispravno originalni izvor. Molimo vas za razumijevanje, te da se za detalje ili pritužbe obratite na adrese mmcgavin@utk.edu ili zacharyj@uiuc.edu. Dati ćemo sve od sebe kako bismo potvrdili original fotografije i ispravili priznanje prije nego knjiga krene u novi tisak.

IMPRESUM i sadrzaj.indd 13

Patološke osnove veterinarskih bolesti je započeta prije više od tri godine, a njezino izdavanje je priznanje naporima osoblja iz Elseviera: Teri Merchant (glavni urednik), Linda McKinley (voditeljica proizvodnje knjiga), Kristine Feeherty (voditeljica projekta), Don O’Connor (medicinski artist), Sheryl Krato, Stacy Beane i John Dedeke. Također zahvaljujemo na trudu Linde Duncan, direktorici naklade. Ovaj proces za njih nije bio bez izazova, posebice zbog rada s dvojicom urednika, s više od 20 suradnika na osmišljavanju poglavlja, s tisućama stranica teksta i ilustracija, te provjera i ponovnih provjera uređenih spisa i grafički složenih djelova. Također vrlo smo zahvalni na savjetima Dr. Roberta W. Henrya vezano na pravilnu anatomsku orijentaciju većine primjeraka i Dr. Davidu A. Bemisu vezano na bakteriološku nomenklaturu, kao i na pomoći tajništva (Regina Dalton, Diane Dodson i Colleen Ailor sa University of Tennesee – Sveučilište Tennesee). Naposljetku, želimo zahvaliti svojim obiteljima – Beverly, supruzi Donalda McGavina, te Amandi i Briani, kćerima Jamesa Zacharya na njihovoj podršci i ohrabrivanju tijekom ovog zahtjevnog procesa. Ljubazno su razumjele našu odsutnost, duge sate provedene u uredu, vikende i večeri na poslu te putovanja u St. Louis, Louisville i Champaign. Kada smo gotovo odustali, one su nam pružile potporu i dale nam energiju koja nam je bila potrebna da završimo ovaj projekt. Ništa ne može ostaviti veći utjecaj na studente u njihovom veterinarskom obrazovanju od njihovih učitelja, uključujući i veterinarske patologe, koji su voljni podijeliti svoju stručnost i znanje sa njima. Nadamo se da će Patološke osnove veterinarskih bolesti pomoći u tom procesu, potaknuti razumijevanje mehanističkih procesa kod studenata te možda i promijeniti način na koji veterinarski patolozi razmišljaju o predavanju patologije. M. DONALD McGAVIN JAMES F. ZACHARY * DIO OPĆA PATOLOGIJA

NIJE PREVEDEN U HRVATSKOM IZDANJU OVOG

UDŽBENIKA. PREVESTI ĆE SE I IZDATI KAO ZASEBNO IZDANJE.

7/31/08 1:17:22 PM


Predgovor hrvatskom izdanju Ponukani hitnom potrebom za odgovarajućim udžbenikom i priručnikom koji obuhvaća veterinarsku patologiju organskih sustava ili, da upotrijebimo prisutniju terminologiju, specijalnu veterinarsku patologiju, odlučili smo se na prevođenje knjige američkih autora koja je izišla iz tiska 2007. godine. Razlozi za odabir upravo te knjige su brojni i uključuju sljedeće: 1. prijašnjim izdanjima ove knjige se već služimo u nastavi 2. moderan pristup patologiji, koji uključuje osnove molekularne biologije, embriologije, morfologije i fiziologije nepromijenjenih stanica i tkiva te povezuje osnovne kliničke znakove s alteracijama koje su ih uzrokovale 3. vrlo opsežan histopatološki i patološko-anatomski opis različitih bolesti i poremećaja, proistekao analizom najnovije literature iz ovoga područja 4. opsežnost makro i mikroilustracija osigurava korištenje ove knjige i kao atlasom patomorfoloških promjena. Naravno da ovaj udžbenik ne može biti zamjena za izvorne udžbenike anatomije, histologije, fiziologije ili unutarnjih bolesti, ali navođenje tih podataka dostatno je za isticanje onoga što patologija u svojoj biti predstavlja - most između normalne građe i funkcije organizma te oboljele životinje. Naime, u vrlo malom broju slučajeva klinički su znaci posljedica nečeg izvorno novog, to jest nečeg što se ne pojavljuje u zdrave životinje, nego većinom nastaju zbog promijenjene građe i/ili funkcije već postojećih mehanizama bez obzira na kojoj razini se ta promjena odvija (molekularnoj, celularnoj, tkivnoj i organskoj).

Opsežnost ovoga udžbenika osigurava njegovu primjenu kao nastavnog štiva za integrirani diplomski (odabrana poglavlja i teme) i doktorski studij, ali se istodobno može koristiti kao priručnik u kojem doktori veterinarske medicine mogu naći manje-više sve podatke o patogenezi i patologiji nekog poremećaja iz domene kliničke prakse za kojega su zainteresirani. S obzirom na sveobuhvatnost knjige, nije čudno što se u njoj navode pojedine bolesti i stanja koji nemaju odgovarajuće hrvatsko nazivlje. Svi mi zajedno koji smo sudjelovali u pripremi hrvatskog izdanja, uložili smo veliki napor konzultirajući dostupnu hrvatsku veterinarsku i medicinsku literaturu i konzultirajući se s kolegama odgovarajućih struka da nazivlje bolesti bude u skladu s hrvatskom veterinarskom stručno-znanstvenom praksom. Uopće ne sumnjamo da smo ponegdje i pogriješili, ali upravo iz toga razloga sve primjedbe na nazivlje i prijevod engleske terminologije ćemo vrlo pozorno razmotriti i uključiti u sljedeća izdanja ove knjige. Na kraju, kako se ipak radi o prvom udžbeniku patologije ove razine objavljenom na hrvatskom jeziku od osnutka Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, zahvaljujem svim kolegama koji su sudjelovali u prevođenju ili koji su na bilo kakav način pomogli da ovo izdanje bude još kvalitetnije. U zahvali ne smijemo zaobići ni naše obitelji koje su ostale zakinute za bezbrojne sate koje smo provodili družeći se s ovim udžbenikom.

Željko Grabarević

xi

IMPRESUM i sadrzaj.indd 14

7/31/08 1:17:22 PM


IMPRESUM i sadrzaj.indd 15

7/31/08 1:17:23 PM


Sadræaj

SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

11

12

13

PROBAVNI SUSTAV, 1

16

(preveo asistent Marko Hohšteter) KRISTA M.D. LA PERLE, CHARLES C. CAPEN

Uvod, 1 Bolesti, 2

Uvod, 393 Bolesti endokrinog sustava, 408

JETRA, BILIJARNI SUSTAV I EGZOKRINI DIO GUŠTERA»E, 93

17

(prevela asistentica Ana Beck) MICHAEL M. FRY, M.DONALD McGAVIN

Uvod, 93 Bolesti jetre i bilijarnog sustava, 118

Uvod, 443 Bolesti koštane sræi, krvnih stanica i limfatiËkog sustava, 480

DIŠNI SUSTAV, 163

18

Središnji æivËani sustav, 533 Uvod, 533 Bolesti, 568 Periferni æivËani sustav, 653 Uvod, 653 Bolesti, 655

KARDIOVASKULARNI SUSTAV, 259 (prevela prof. dr. sc. Ruæa SaboËanec) JOHN F. VAN VLEET, VICTOR J. FERRANS

Srce, 259 Uvod, 259 Bolesti srca, 268 Vaskularni sustav, 294 Uvod, 294 Bolesti arterija, 298 Bolesti vena, 308 Bolesti limfnih æila, 309 MOKRA∆NI SUSTAV, 313 (prevela doc. dr. sc. Branka ArtukoviÊ) SHELLEY J. NEWMAN, ANTHONY W. CONFER ROGER J. PANCIERA

Uvod, 313 Bolesti bubrega, 325 Bolesti donjeg urinarnog sustava, 380

ÆIV»ANI SUSTAV, 533 (preveo znanstveni novak Ivan Conrado ŠoštariÊ – Zuckhermann) JAMES F. ZACHARY

Uvod, 163 Bolesti dišnog sustava, 173

15

KOŠTANA SRÆ, KRVNE STANICE I LIMFATI»KI SUSTAV, 443

(preveo prof. dr. sc. Æeljko GrabareviÊ) JOHN M. CULLEN

(prevela asistentica Andrea Gudan Kurilj) ALFONSO LÓPEZ

14

ENDOKRINI SUSTAV, 393

( preveo prof. dr. sc. Æeljko GrabareviÊ) HOWARD B. GELBERG

19

SKELETNO MIŠI∆JE, 673 (prevela prof. dr. sc. Ruæa SaboËanec) BETH A. VALENTINE, M. DONALD Mc GAVIN

Uvod, 673 Bolesti mišiÊa, 696

10

KOSTI I ZGLOBOVI, 741 (prevela prof. dr. sc. Ruæa SaboËanec) STEVEN E. WEISBRODE

Uvod, 741 Bolesti kostiju, 764 Bolesti zglobova, 794

xiii

IMPRESUM i sadrzaj.indd 16

7/31/08 1:17:23 PM


Sadræaj

xiv

11

KOÆA, 807 (preveli prof. dr. sc. Branka ArtukoviÊ; asistentica Ana Beck; prof. dr. sc. Petar Dæaja; prof. dr. sc. Æeljko GrabareviÊ; asistent Marko Hoheštar; prof. dr. sc. Ruæa SaboËanec; znanstveni novak Ivan Conrado ŠoštariÊ− Zuckhermann) ANN M. HARGIS, PAMELA E. GINN

14

OKO, O»NE VJE}E, SPOJNICE I O»NA ŠUPLJINA, 1049 (prevela dr. sc. Marina Tišljar) BRIAN P. WILCOCK

Uvod, 1049 Bolesti oka, oËnih vje]a, spojnica i oËne jabuËice, 1074 INDEX, 1115

Uvod, 807 Bolesti koæe, 858

12

ÆENSKI SPOLNI SUSTAV, 963 (prevela asistentica Andrea Gudan Kurilj) ROBERT A. FOSTER

Uvod, 963 Bolesti, 972

13

MUŠKI SPOLNI SUSTAV, 1017 (prevela asistentica Andrea Gudan Kurilj) ROBERT A. FOSTER

Uvod, 1017 Bolesti muškog spolnog sustava, 1021

IMPRESUM i sadrzaj.indd 17

7/31/08 1:17:24 PM


SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

IMPRESUM i sadrzaj.indd 18

7/31/08 1:17:24 PM


1 Probavni sustav* HOWARD B. GELBERG

UVOD Probavni sustav je dugaËka i sloæena cijev, Ëija je gra]a i funkcija razliËita kod razliËitih vrsta æivotinja. Na primjer, za razliku od mesoædera, biljoæderi trebaju fermentacijske komore (bilo burag, bilo prošireno sli− jepo crijevo) za probavu celuloze. Premda brojni gastrointestinalni poremeÊaji imaju kliniËku vaænost kod svih vrsta æivotinja, prevladavajuÊi oblici bolesti variraju ovisno o vrsti. Kod kuÊnih ljubi− maca mesoædera − dijelom zbog njihovog dugaËkog æivotnoga vijeka, uËinkovitih cjepiva te naËina æivota i prehrane koja je sliËna onoj u ljudi − u znatno veÊoj mjeri se mogu razviti tumori negoli je to sluËaj u biljoædera. Životinje koje sluæe za proizvodnju mli− jeka, mesa i vune (preæivaËi i svinje) “domaÊini” su brojnih infektivnih bolesti koje su uvelike rezistentne na cijepljenje. Ovi patogeni su se mogli razviti kao posljedica “instinkta krda” ovih æivotinja, Ëime se pruæa moguÊnost njihovog mutiranja unutar velike, socijalno sloæene populacije “domaÊina”. Kopitari su najËešÊe skloni poremeÊajima poloæaja trbušnih organa. Veliki dio prakse veterinarske medicine posveÊen je dijagnostici i lijeËenju probavnih poremeÊaja. Mnoga novija molekularna i vizualizirajuÊa oru]a razvijena su upravo zbog poveÊanja kliniËareve sposobnosti postav− ljanja ispravne dijagnoze raznolikih bolesti probav− nog sustava. Dodatno tome, svaka fizikalna pretraga ukljuËuje moguÊnost analize fecesa koja kliniËaru otvara prozor u funkcioniranje probavnog sustava kao cjeline. Metode molekularne biologije kao što je lanËana reakcija polimeraze (PCR, engl) omoguÊavaju kli− niËaru brzu dijagnozu infektivnog uzroka enteritisa bez potrebe za kultiviranjem mikroorganizma na tra− * Prethodna poglavlja ovoga predmeta u ranijim izdanjima dijelom ili u cijelosti napisao je dr. H. Van Kruningen sa Zavoda za patobiologiju SveuËilišta u Connecticutu.

dicionalan naËin. Dijagnoza uzroka infektivne bolesti probavnog sustava se tako]er moæe postaviti imunohi− stokemijskim bojanjem ili in situ hibridizacijom biop− sata uklopljenog u parafin, što omoguÊava prikaz patogena unutar ciljnih stanica. Razvoj fiberoptiËkih endoskopa kombiniranih s laparaskopijom u svrhu postavljanja dijagnoze dodatno je pojaËao potrebu podrobnog poznavanja normalne i promijenjene anatomije cijelog probavnog sustava. Ovo znanje neophodno je u kliniËkoj praksi s obzi− rom na to da se cijeli gastrointestinalni lumen − od oralne sluznice preko jednjaka, æeluca, duodenuma do velikog kolona − sada moæe izravno vidjeti kod æive æivotinje. Kompletna površina seroza abdominalnih organa, naime, moæe biti pregledana i uzorkovana pomoÊu male abdominalne incizije i umetanja fiberop− tiËkog laparoskopa.

GRA}A I FUNKCIJA Ono što se mora imati na umu kod pregledavanja probavnog sustava je da su normalne površine slu− znica i seroza glatke i sjajne. Iznimku od ovoga pravila predstavlja burag, kojemu papile daju izgled grubog ruËnika. Ako nisu, æivotinju treba podrobno pregledati i odrediti koji je razlog odstupanja od normale. Funkcija probavnog sustava je uzimanje progutane hrane, njeno usitnjavanje i miješanje s brojnim izluËevinama iz usne šupljine, æeluca i crijeva (probava) te apsorbiranje hranjivih tvari u krv i lakteale. Neprobavljena hrana, istrošeni neutrofili, svjeæa (hematochezia) ili probavljena (melaena) krv i suvišak izluËevina, prelaskom u alimen− tarni lumen postaju komponente fecesa. Regurgitacija i povraÊanje te kvaliteta i kvantiteta fecesa Ëesto su rani pokazatelji alimentarnog poremeÊaja. 1

A02870_01probava.indd Sec1:1

7/31/08 10:00:31 AM


2

SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

ULAZNA VRATA Putovi ulaska patogena u probavni sustav su ograniËeni (okvir 1−1), s time da je najËešÊi, naravno, putem inge− stije. Pod odre]enim okolnostima patogeni mogu biti iskašljani iz pluÊa i progutani. Sistemske hematogene virusne (viremija) i bakterijske (bakteriemija) infekcije te toksini (septikemija i toksemija) mogu pronaÊi put putem krvi i priËvrstiti se na specifiËne receptore epi− telnih stanica probavnog sustava. Paraziti mogu migri− rati u sluznicu ili u lumen alimentarnog trakta tako]er iz razliËitih dijelova tijela.

OBRAMBENI MEHANIZMI Ovdje treba istaknuti da unatoË razliËitim tvarima koje svakodnevno ulaze u probavni sustav putem ingestije, životinje nisu konstantno bolesne. Ova rezistencija je posljedica Ëinjenice da je probavni sustav vrlo dobro zaštiÊen u odnosu na brojne potencijalno patogene inzulte (okvir 1−2). Zaštitni mehanizmi ukljuÊuju oralne sekrete kao što je slina, “normalnu” priro]enu floru i faunu, želuËani pH, ulazak makromolekula kao što su imunoglobulini u lumen putem otvaranja me]usta− niËnih spojeva, povraÊanje, ekstraintestinalne izluËe− vine jetre i gušteraËe, crijevne proteolitiËke enzime, Okvir 1−1

Ulazna vrata u probavni sustav ● ● ● ●

Ingestija Iskašljavanje iz pluÊa i gutanje Sistemske hematogene infekcije Migracija parazita

Okvir 1−2

Obrambeni mehanizmi probavnog sustava ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●

Slina Rezidentna flora i fauna ŽeluËani pH IzluÊivanje imunoglobulina PovraÊanje Ekstraintestinalni sekreti jetre i gušteraËe Crijevni proteolitiËki enzimi Fagociti i druge efektorske stanice u submukozi Visoki stupanj obnavljanja epitela PoveÊana peristaltika s posljediËnim proljevom Panethove stanice Adaptivni imunosni sustav

A02870_01probava.indd Sec1:2

fagocite i druge submukozne efektorske stanice koje ulaze u lumen, brzo obnavljanje epitelnih stanica, ubr− zanu peristaltika koja dovodi do proljeva, Panethove stanice i, na kraju, imunosni sustav. Panethove sta− nice stvaraju antimikrobne peptide i bjelanËevine, što ukljuËuje lizocim, sekretornu fosfolipazu A2 i a−defen− zine (kriptidine).

BOLESTI USNA ŠUPLJINA UVOD Pretraga i procjena stanja usne šupljine jedno je od mnogih podruËja kod kojih dolazi do stapanja patolo− gije i kliniËke medicine, što je posljedica Ëinjenice da i patolozi i kliniËari koriste iste kriterije za uoËavanje i opisivanje nenormalnosti. Isto vrijedi i za pretragu sluznice rektuma.

GRA}A I FUNKCIJA Normalna sluznica usne šupljine je glatka, sjajna i ružiËaste boje. U životinja koje imaju izrazito pigmen− tiranu usnu šupljinu (melanosis) procjena cirkulacij− skih funkcija, kao što su vrijeme ponovnog punjenja kapilara (capillary refill time − CRT) i boje kao indi− katora koncentracije eritrocita (hematokrit), može biti otežana. U ovom sluËaju može nam pomoÊi pretraga konjunktiva te rektalne i urogenitalne sluznice. U usnoj šupljini hrana se žvaËe, miješa sa slinom, koja sadrži enzime koji sudjeluju u probavi, te prolazi kroz orofarings u jednjak.

OBRAMBENI MEHANIZMI Obrambeni mehanizmi usne šupljine ukljuËuju osjetilna tjelešca pomoÊu kojih životinje odbacuju potencijalno toksiËnu hranu neugodna okusa i osjeta na jeziku, uro]enu bakterijsku floru koja zauzima potencijalna mjesta priËvršÊivanja patogena i slinu (okvir 1−3). Slina ispiranjem odstranjuje potencijalne patogene iz orofaringsa te tako]er Ëini zaštitni sloj na sluznici koji sadržava protumikrobni lizocim i imuno− globuline. Osim toga, s obzirom na to da se istrošeni neutrofilni granulociti uklanjaju putem probavnog sustava, ukljuËujuÊi i usnu šupljinu, što pridonosi obrani od infekcije, u sluËaju njihova nedostatka dolazi do razvoja stomatitisa.

RAZVOJNE ANOMALIJE U usnoj šupljini pojavljuju se brojne razvojne anomalije, od kojih neke uzrokuju uginuÊe ako se pravodobno kirurški ne saniraju. Samo kod nekih anomalija dokazano je nasljedno pojavljivanje, tako da je veÊina idiopatska. Svaka podrobna fizikalna pretraga

7/31/08 10:00:32 AM


Poglavlje 1

PROBAVNI SUSTAV

3

Okvir 1−3

Obrambeni mehanizmi u usnoj šupljini ●

Okusni pupoljci koji omoguÊavaju odbacivanje potencijalno otrovnih tvari (osjet pod jezikom i okus) Autohtona bakterijska flora koja zauzima mjesta na kojima se mogu priËvrstiti patogene bakterije Slina ● Ispiranje putem kojega se potencijalni patogeni uklanjaju iz orofarinksa ● Zaštitni omotaË sluznice ● Sadrži antimikrobni lizocim i imunoglobuline

novoro]enih životinja mora ukljuËivati pretragu usne šupljine na prisutnost ovih razvojnih promjena. Rascjep nepca ili palatoschisis i rascjep usne ili cheilos− chisis me]u najËešÊim su razvojnim anomalijama usne šupljine. Cheiloschisis se ponekad naziva i “zeËja usna“ zbog toga što se takva usna normalno nalazi u kuniÊa. Radi se izostanku spajanja gornje usne u podruËju phil− truma. Rascjep nepca može biti uzrokovan genetskim i toksiËnim Ëimbenicima, a nastaje kao posljedica nes− pajanja postranih nepËanih izdanaka. U ljudi i primata može biti posljedica aplikacije steroida tijekom gravi− diteta. Kirurška korekcija ovisi o veliËini defekta, koji može zahvatiti samo meko, ali ponekad i meko i tvrdo nepce (sl. 1−1). S etiËkog stajališta, s obzirom na nasljed− nost ove mane, treba razmotriti opravdanost lijeËenja ove anomalije bez istodobne sterilizacije. Najvažnija posljedica kod životinja zahvaÊenih ovom anomali− jom je izgladnjivanje s obzirom na nemoguÊnost stva− ranja negativnog tlaka u ustima što za posljedicu ima nemoguÊnost sisanja i Ëeste aspiracijske pneumonije uslijed izostanka odvajanja hrane izme]u usne i nosne šupljine.

STOMATITIS I GINGIVITIS Stomatitis i gingivitis odnose se na upalu sluznica usne šupljine i zubnog mesa, odnosno gingive. S obzirom na to da je usna šupljina kontinuirano bom− bardirana hranom koja se pokreÊe najviše pomoÊu jezika, konaËna posljedica brojnih razliËitih inzulta je gubitak sluznice – erozije, ulceracije i nekroze. Iz toga razloga i kod uoËljivih upala, poËetni ili inicijacijski faktor moæe biti vrlo teško uoËljiv ili u potpunosti odsutan. Lezije se klasificiraju kao makule, papule, vezikule, erozije i ulkusi, a mogu biti uzrokovane infek− tivnim Ëimbenicima, i to posebno virusima, kemijskim ošteÊenjem, traumom, intoksikacijom, autoimunim i sistemskim bolestima. NajËešÊi kliniËki znaci su anoreksija zbog bolnog ævakanja te hipersalivacija

A02870_01probava.indd Sec1:3

Sl. 1−1 Palatoschisis i cheiloschisis, tvrdo i meko nepce, štene. Tijekom prvog trimestra gravidnosti izostalo je stapanje lateralnih nepËanih procesusa (palatoschisis). U pasa je palatoschisis povezan s genetskim nenormalnostima, hipervitaminozom A i aplikacijom kortizona tijekom gestacije. Gornja usna je tako]er rascijepljena (cheiloschisis). (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

(ptyalismus), bilo zbog poveÊanog luËenja, bilo zbog nemoguÊnosti gutanja. U maËaka gingivitis je prvi i najkonstantniji simptom infekcije virusom imunode− ficijencije maËaka, koja, osim toga, uzrokuje smanje− nje broja CD4 limfocita te atrofiju timusa i limfnih Ëvorova.

VEZIKULARNI STOMATITISI Vezikularni stomatitisi su navedeni u tablici 1−1. Kod svih njih do stvaranja mjehuriÊa ili vezikula dolazi u ranoj fazi bolesti. Osim toga, svi su uzrokovani viru− sima, imaju iste makroskopske i histopatološke pro− mjene i nisu smrtonosni. UnatoË tome, uzrokuju velike ekonomske gubitke zbog toga što u oboljelih æivotinja dolazi do znatnog smanjenja prirasta, a ponekad dolazi i do pobaËaja. ToËan uzrok pobaËaja je nepoznat, ali je vjerojatno povezan sa stresom uzrokovanim bolnim oralnim, koænim i noænim lezijama. Sekundarna bak− terijska infekcija ovih lezija, bilo s gram−negativnim ili gram−pozitivnim bakterijama, moæe prouzroËiti endotoksemiju. Pojedine bolesti, kao što su slinavka i šap i veziku− larni egzantem, zahvaÊaju koronarni ælijeb i interdi− gitalni prostor, Ëime uzrokuju šepanje. Neke od njih (slinavka i šap, vezikularni egzantem i vezikularna

7/31/08 10:00:33 AM


4

Tablica 1−1

SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

Vezikularni stomatitisi

Bolest Slinavka i šap Vezikularni stomatitis Vezikularni egzantem svinja Vezikularna bolest svinja + = vrsta kod koje se pojavljuje bolest

UzroËnik Picornavirus Rhabdovirus Calicivirus Enterovirus

+ ++ − −

Svinje + + ++ ++

Konji − + − −

− = vrsta kod koje se ne pojavljuje bolest.

bolest svinja) su egzotiËne bolesti u SAD−u te se iz toga razloga svaka sumnja na pojavu ovih bolesti mora prijaviti dræavnim ili federalnim institucijama. Ovaj zahtjev s jedne strane je posljedica velikih troškova koji su uloæeni u eradikaciju ovih bolesti, dok s druge, mogu posluæiti kao faktori agroterorizma. Isto tako, zbog zaštite domaÊe populacije æivotinja zabranjuje se uvoz stoke iz zemalja u kojima su dokazani ovi uzroËnici. Makroskopske lezije kod vezikularnih stomatitisa su epiteliotropne. MjehuriÊi ispunjeni tekuÊinom uoËa− vaju se u usnoj šupljini, usnama, rilu i jeziku (sl. 1−2 A). Virus ulazi u organizam vjerojatno preko malih ošteÊenja sluznice uzrokovanih ævakanjem i traumom. Kako su ovi virusi citolitiËni, vrlo brzo dolazi do infek− cije susjednih stanica. OšteÊenja se poveÊavaju centri− petalno (jaËe promjene u središtu lezije) s rezultantnim stvaranjem mjehuriÊa. Mjehuri (bullae) nastaju stapa− njem mjehuriÊa. Tanak pokrov mjehura lako puca, tako da nastaju hiperemiËni ulkusi (sl. 1−2, B). Ponekad dolazi do, najËešÊe prolazne, viremije. SliËne vezikularne lezije mogu se pojaviti i na nosnoj sluznici pogotovo u svinja oboljelih od vezikularnog egzantema te na sluznici prednjeg dijela probavnog sustava (jednjak i burag) u goveda oboljelih od slinavke i šapa. U nekih æivotinja uoËavaju se i konjunktivitis te vezikularni dematitis, posebice izraæen po sisama i sluznici stidnice. Mikroskopske promjene u sve ove Ëetiri bolesti (sli− navka i šap, vezikularni stomatitis, vezikularni egzan− tem, vezikularna bolest svinja) su sliËne. Intracelularni edem uzrokovan virusom kao posljedicu ima oteklinu stanica nazubljenog sloja. U sljedeÊoj fazi dolazi do lize stanica i stvaranja me]ustaniËnog edema, odnosno stvaranja mjehuriÊa. U epitelu koji prekriva mjehuriÊe, kao i u tekuÊem sadræaju vezikula nalazi se velika koliËina virusa. »ak i vrlo blago trenje površine vezi− kule ili bule dovodi do njihova pucanja i posljediËnog stvaranja ulkusa. Cijeljenje nastupa uobiËajeno od akutne faze, koju karakteriziraju fibrin i neutrofilni gra− nulociti, do kroniËnije faze, koju karakterizira granula− cija. OšteÊenja i simptomi vezikularnih stomatitisa ukljuËuju vezikule i bule, oralni epitel koji se ljušti

A02870_01probava.indd Sec1:4

PreæivaËi

A

B

Sl. 1−2 Kožna vezikula, vezikularni egzantem, rilo, svinja. A , Vezikule, intaktne (gornja vezikula) i rupturirane (donja vezikula) prisutne su na rostralnoj ploËi, a uzrokovane su infekcijom ošteÊenih sluzniËkih epitelnih stanica s virusom vezikularnog egzantema svinja (calicivirus). B, Rupturirana vezikula s kožnom ulceracijom (kasniji stadij bolesti). Treba uoËiti rupturiranu vezikulu koja može dovesti do inapetence uzrokovane bolnošÊu rila. (A, Iz H. Gelberg, R.M. Lewis: Vet. Pathol. 19: 424−443, 1982. B, LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

ostavljajuÊi otvorenu, ulceriranu površinu, ptijalizam, šepanje, groznicu i anoreksiju. Lezije se razvijaju kao posljedica rupture inicijalno inficiranih stanica i cen− tripetalnog širenja virusa u susjedni epitel, koji tako]er biva inficiran, što predstavlja takozvani litiËki ciklus. PoËetna dijagnoza postavlja se na osnovi kliniËkih znakova i lezija koje su posljedica ulceracije usne i

7/31/08 10:00:33 AM


Poglavlje 1

PROBAVNI SUSTAV

5

nosne sluznice, konjunktivitisa te ulceracija po genita− lijama i mlijeËnoj ælijezdi. Šepanje nastupa kao poslje− dica zahvaÊanja koronarnog ælijeba papaka. U svakom sluËaju, vaæno je postaviti konaËnu dijagnozu koja se postavlja u federalnim laboratorijima opremljenim za brzi odgovor na moguÊe izbijanje zaraze. Mjere vaæne za kontrolu zaraze su karantena inficiranih krda, eradi− kacija, klanje i neškodljivo uklanjanje lešina.

SPECIFI»NE VEZIKULARNE BOLESTI Slinavka i šap (aphtae epizooticae) je posebno vaæna sbolest na svjetskoj razini, ali se u SAD−u nije pojavila nakon njenog izbijanja i eradikacije u Kaliforniji 1929. godine. U poËetnoj fazi karakterizira je pojavljivanje mjehuriÊa po nosno−usnenoj ploËi, usnoj šupljini i jeziku. TekuÊina se iz rupturiranih mjehuriÊa moæe proširiti na podruËja sa sastruganom koæom, kao što je, na primjer, mlijeËna ælijezda. Vezikulizacija koronar− nog ælijeba moæe na kraju dovesti do izuvanja papaka. Premda bolest nije smrtonosna, bol i posljediËni gubi− tak apetita mogu dovesti do gubitka teæine. Ako se dopusti cijeljenje papaka, on Êe ponovo izrasti, ali Êe imati loptasti izgled. U mladih æivotinja, Ëesto dolazi do virusnog miokarditisa. Vezikularni stomatitis (stomatitis vesicularis) Ëest je u teladi, ali ne zahvaÊa ovce i koze. S obzirom na to da se u zemljama smještenim u sjevernim zemljopisnim širi− nama pojavljuje u razdoblju toplog vremena, vektori ove bolesti vjerojatno su insekti. Kao što ime implicira, ovu bolest karakteriziraju mjehuriÊi u usnoj šupljini. KliniËki, bolest se Ëesto dijagnosticira temeljem inapa− tence i pojaËanog slinjenja u oboljelih æivotinja. Vezikularni egzantem (exanthema vesicularis suum) specifiËna je bolest svinja, koja se kliniËki i patološki ne razlikuje od slinavke i šapa. Bolest je iskljuËivo ame− riËka i vjeruje se da je eradicirana 1956. godine ozako− njenjem federalnih propisa, koji su propisivali kuhanje pomija, koje sluæe u prehrani svinja, a u kojima su se nalazili dijelovi lešina uginulih tuljana. Nalazi ukazuju da su serovari virusa vezikularnog egzantema svinja varijante San Miguel virusa tuljana. Ovaj calicivirus morskih sisavaca proširen je u obalnom podruËju koje predstavlja obitavalište tuljana od Kalifornije do Aljaske (sl. 1−3). Vezikularna bolest svinja (morbus vesicularis suum) ne razlikuje se od drugih vezikularnih bolesti i pred− stavlja egzotiËnu bolest u SAD−u.

EROZIVNI I ULCEROZNI STOMATITISI Erozije se definiraju kao gubitak dijela površinskog epitela, dok su ulkusi gubitak cijelog epitela s eksponi− ranjem bazalne membrane. Stoga erozije mogu napre− dovati u ulkuse, koji mogu postati i perforativni. Uzroci erozivnih i ulceroznih stomatitisa su brojni. U uzroËnike mogu se ubrojiti virusi zaraznog proljeva goveda (Bovine

A02870_01probava.indd Sec1:5

Sl. 1−3 Kožne vezikule, infekcija San Miguel virusom tuljana, prednje peraje, sjeverni morski lav. Na podruËjima prednjih peraja, koje nisu prekrivene dlakom, nalaze se intaktne (strelica) i rupturirane vezikule uzrokovane infekcijom ošteËenih sluzniËkih epitelnih stanica San Miguel virusom tuljana (calicivirus). Kao posljedica traume dolazi do rupture vezikula s posljediËnim erozijama i ulceracijama kože. (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

Sl. 1−4 Erozije i ulkusi, infekcija virusom zaraznog proljeva goveda (BVDV), tvrdo nepce, krava. Erozije i ulceracije uzrokovane pestivirusom posebno su uoËljive na sluznici kaudalnog dijela tvrdog nepca. Ove lezije su tipiËne za ulcerozne stomatitise kod kojih se, za razliku od pox i parapox virusa, ne stvaraju vezikule. (LjubaznošÊu dr. M.D. McGavina, College of Veterinary Medicine, University of Tennessee)

Viral Diarrhea − BVD) calicivirusi maËaka i virus bole− sti plavog jezika. Drugi uzroci ukljuËuju uremiju (sl. 1−6), strana tijela kao što je osje lisiËjeg repa te hipo− vitaminozu C u primata i zamorËiÊa (sl. 1−7). U svrhu postavljanja konaËne dijagnoze Ëesto se moraju zajedno razmotriti kliniËki i histopatološki nalazi te rezultati dodatnih pretraga. Osim toga, vezikularni stomatitisi nakon abrazije mjehuriÊa mogu napredovati do stupnja

7/31/08 10:00:33 AM


6

SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

Sl. 1−5 Erozije i ulceracije, zarazna korica goveda, tvrdo nepce, dentalna ploËa i bukalne papile, krava. Erozije i ulceracije (crvena podruËja na površini sluznice), premda u ovom sluËaju uzrokovane herpesvirusom, uzroËnikom ove bolesti, pojavljuju se i kod brojnih drugih ulceroznih stomatitisa. (LjubaznošÊu Dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

Sl. 1−6 UremiËni ulkusi, tvrdo nepce, pas. Ulkusi uoËljivi na popreËnim naborima tvrdog nepca i periodontalnom zubnom mesu posljedica su ošteÊenja krvnih žila uzrokovanog poveËanom koncentracijom ureje i kreatinina u serumu uslijed zatajivanja bubrega. (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

kod kojega se ne mogu razlikovati od ulceroznih oblika ove bolesti..

PAPULARNI STOMATITISI Papularne stomatitise uzrokuju parapoxvirusi. U ovu skupinu ubrajamo dvije najvaænije bolesti − papu− larni stomatitis goveda (stomatitis papularis bovis) i zara− zni ektim ovaca (echtyma contagiosum ovis) − koje su obje zoonoze.

A02870_01probava.indd Sec1:6

Sl. 1−7 Skorbutom (deficijencija vitamina C) uzrokovani ulcerozni gingivitis, gingiva, majmun. Na slici se uoËavaju duboki ulkus na spojnici usta i manji periodontalni ulkusi. Deficijencija vitamina C u primata i zamorËiÊa uzrokuje erozije i ulceracije gingive te Ëak gubitak zuba. (LjubaznošÊu Collegea of Veterinary Medicine, University of Illinois)

Sl. 1−8 Epitelni plakovi, papularni stomatitis, sluznica tvrdog nepca, tele. Parapoxvirusom uzrokovani epitelni plakovi prisutni su na sluznici epitela tvrdog nepca i susjednoj gingivi (strelice). (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

Papularni stomatitis goveda obiljeæavaju papule po nosnicama, njušci, zubnom mesu, obraznoj šupljini, nepcu i jeziku (sl. 1−8). Lezije se tako]er mogu pojaviti u jednjaku, buragu i knjiæavcu. Mikroskopski, dolazi do balonizirajuÊe degeneracije epitelnih stanica nazublje− nog sloja. U kasnijoj fazi u tim stanicama mogu se uoËiti intracitoplazmatiËne, eozinofilne, parapoxvirusne uklo− pine (sl. 1−9). Bolest ËešÊe zahvaÊa imunosuprimirane æivotinje, na primjer, one kroniËno inficirane BVD virusom. U ljudi se bolest naziva “muzaËke kvræice”, a

7/31/08 10:00:33 AM


Poglavlje 1

PROBAVNI SUSTAV

Sl. 1−9 BalonizirajuÊa degeneracija, papularni stomatitis, sluznica tvrdog nepca, krava. BalonizirajuÊa degeneracija epitelnih stanica nazubljenog sloja. U kasnijem stadiju u ovim stanicama mogu se uoËiti intracitoplazmatske parapoxvirusne uklopine (ovdje nisu uoËljive). HE bojanje. (LjubaznošÊu dr. M.D. McGavina, College of Veterinary Medicine, University of Tennessee)

7

Sl. 1−10 Zarazni ektim, oralna sluznica, janje. UoËiti kraste oko nosa i usana. Na koži su prisutne i brojne pustule i stopljene, rupturirane pustule prekrivene krastama. Parapoxvirus uzrokuje proliferaciju (acanthosis) epitela i stvaranje vezikula koje ubrzo rupturiraju i prekrivaju se krastom. Lezije se razvijaju na mjestima traume, na primjer, u sisajuÊe jaradi kod kojih ošteËenje površinskog epitela oralne sluznice omoguÊuje ulazak virusa u kožu. (LjubaznošÊu dr. M.D. McGavina, College of Veterinary Medicine, University of Tennessee)

obiljeæavaju je papule po šakama i ruci. Zarazni ektim je bolest ovaca i koza koju obiljeæavaju makule, papule, vezikule, pustule, kraste i oæiljci u podruËjima abrazije koæe, ukljuËujuÊi kutove usana (sl. 1−10), usta, vime, sise, koronarne æljebove i anus. Ponekad moæe biti zahvaÊena i sluznica jednjaka i buraga. U ranoj fazi bolesti u lezijama se mikroskopski mogu uoËiti eozinofilne citoplazmastke uklopine. U ljudi se bolest naziva orf−infekcija.

NEKROTI»NI STOMATITISI NekrotiËna upala usne šupljine zahvaÊa goveda, ovce i svinje. U goveda se ponekad naziva i difterija teladi (sl. 1−11). NekrotiËni stomatitis karakteriziraju æuÊkastosiva, okruglasta æarišta s hiperemiËnim rubom koja najËešÊe zahvaÊaju usnu šupljinu, ali i grkljan, ædrijelo ili jezik. Ovaj proces predstavlja završnu fazu svih drugih oblika stomatitisa koji su komplicirani sekundarnom infekcijom uzrokovanom bakterijom Fusobacterium necrophorum, koja je gram−negativni anaerob razliËite morfologije, od filamentoznog do štapiÊastog ili kokoidnog oblika, i Ëiji su toksini odgo− vorni za ove znatne lezije. KliniËki znaci ukljuËuju oteklinu obraza, inapetencu, febru i neugodan zadah (halitosis). Kod teških infek− cija moæe doÊi do sistemskog širenja, s posljediËnim zahvaÊanjem cijelog probavnog sustava i pripadajuÊeg limfoidnog tkiva. Histološki izgled ove upale karakteri−

A02870_01probava.indd Sec1:7

Sl. 1−11 NekrotiËni stomatitis, difterija teladi, jezik, tele. Dorzalna površina jezika je ulcerirana, a ulceracija je prekrivena difteroidnom pseudomembranom. Difteriju teladi uzrokovala je infekcija bakterijom Fusobacterium necrophorum kao posljedica abrazije i/ili traume epitela sluznice usne šupljine ili grkljana. (LjubaznošÊu dr. M.D. McGavina, College of Veterinary Medicine, University of Tennessee)

7/31/08 10:00:34 AM


8

SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

ziraju dobro ograniËena æarišta koagulacijske nekroze. Kao što se moæe i oËekivati, u æarištu upale uoËava se poveÊana vaskularnost i obodni rub saËinjen od leukocita. Noma je teški oblik oralne avaskularne nekroze povezan s nazoËnošÊu i spiroheta i fuzi− formnih bakterija. Premda rijetka, najËešÊe zahvaÊa primate, ukljuËujuÊi ljude, te pse. Karakteriziraju je teški nekrotiËni gingivitis, osteoliza i ponekad uginuÊe æivotinje. Ulcerozni gingivitis (izbrazdana usta, trench mouth, engl.), uzrokovan anaerobnim spirohetama, pojavljuje se u ljudi, nekih primata i štenadi. Kao i nekrotiËni stomatitis, ulcerozni gingivitis karakteriziraju akutna upala i nekroza, oralne bolne ulceracije, halitoza, krhka oralna sluznica i pojaËano slinjenje. Osim fuzobakterija, u nastanku bolesti sudjeluje i bakterija Borrelia vincentii. Kod oslabljenih æivotinja, kao i onih s veÊ postojeÊim infekcijama, rizik za nastanak ove bolesti je poveÊan. Morfološka dijagnoza je akutni, nekrotiËni gingivitis. Za razliku od nekrotiËnog stomatitisa, uzroËnici bolesti mogu se citološki ili pomoÊu kultura lako identifici− rati.

Sl. 1−12 Eozinofilni granulom, koža, gornja usna, maËka. Prisutna je bilateralna ulceracija gornjih usana, a više je zahvaÊen gornji dio lijeve usne (strelica). (LjubaznošÊu dr. A.M. Hargis, DermatoDiagnostics)

EOZINOFILNI STOMATITISI Oralni granulomi ili ulkusi (“izjedajuÊi ulkusi”, rodent ulcers, engl.) pojavljuju se Ëesto u maËaka te sporadiËno u razliËitih pasmina pasa. Puni naziv ove bolesti maËaka je oralni eozinofilni granulom. Premda je nepoznate etiologije, histološki izgled lezije ukazuje na imunosni mehanizam i to vjerojatno reakciju pre− osjetljivosti na nepoznati antigen. U oboljelih maËaka Ëesto se mogu utvrditi protutijela na me]ustaniËnu supstancu. Osim toga, i u pasa i u maËaka u veÊini sluËajeva je uoËen poveÊan broj cirkulirajuÊih eozino− fila. U maËaka lezije usne su najËešÊe uoËljive u bli− zini filtruma, a mogu se proširiti i na susjednu koæu. OšteÊenja oralne sluznice mogu se pojaviti bilo gdje u ustima ukljuËujuÊi gingivu, tvrdo i meko nepce, oro− i nazofarinks, jezik i ponekad, limfno tkivo koje drenira zahvaÊeno podruËje (sl. 1−12). U pasa eozinofilni gra− nulomi su tipiËno povišene, gljivaste mase najËešÊe na ventralnom i lateralnom dijelu epitela jezika te nepcu. U njima je uoËljiva karakteristiËna centralna (kolagen je acelularna tvar, pa ne podlijeæe nekrozi) kolagenoliza. U okolnom inflamiranom tkivu uoËava se mješoviti staniËni upalni infiltrat s poveÊanim brojem eozinofila, mastocita i multinuklearnih divovskih sta− nica. Lezije koje se nalaze unutar zajedniËkog naziva eozinofilni granuloma−kompleks maËaka ukljuËuju eozinofilni ulkus, linearne granulome i eozinofilne plakove. Posljednje dvije su iskljuËivo dermatološke i ne zahvaÊaju usnu šupljinu. Isto tako nije dokazana etiološka veza izme]u kutanih i oralnih lezija. Uzroci ove lezije u pasa nisu utvr]eni.

A02870_01probava.indd Sec1:8

Sl. 1−13 Limfoplazmocitni stomatitis, gingiva, maËka. Ovu kroniËnu bolest maËaka karakteriziraju crvenilo, upaljena gingiva, zadah iz usta i inapetencija. I oralna sluznica može biti hiperplastiËna i ulcerirana. Umetak: Obilni infiltrat mješovitih upalnih stanica, ukljuËujuÊi brojne limfocite i plazma stanice u lamini propriji sluznice. HE bojanje. (Slika, LjubaznošÊu dr. C. Patricka Ryana, Veterinary Public Health, Los Angeles Department of Health Services i Noah´s Arkive, College of Veterinary Medicine, University of Georgia. Umetak, LjubaznošÊu dr. J.F. Zacharyja, College of Veterinary Medicine, University of Illinois)

LIMFOPLAZMOCITNI STOMATITIS Limfoplazmocitni stomatitis je idiopatska bolest maËaka nazvana na osnovi histološkog izgleda lezije (sl. 1−13). Radi se o kroniËnoj bolesti koju obiljeæavaju crveno, upaljeno zubno meso, zadah i inapetenca. Usna sluznica moæe biti hiperplastiËna i ulcerirana.

7/31/08 10:00:34 AM


Poglavlje 1

PROBAVNI SUSTAV

9

Glede etiologije, postoje hipoteze koje povezuju ovu bolest s nazoËnošÊu bakterija i virusa (FeLV i FIV).

KRONI»NI ULCEROZNI PARADENTALNI STOMATITIS Ovu bolest pasa, tako]er poznatu pod nazivima ulcerozni stomatitis i limfocitno−plazmocitni stoma− titis, uzrokuje pridodavanje tzv. priljubljenih ulkusa dentalnom plaku. Radi se o bolnoj leziji koja za poslje− dicu ima gubitak apetita i anoreksiju. Oboljele æivotinje sline i imaju zadah iz usta. Bolest se pojavljuje u starijih pasa svih pasmina, a posebno su osjetljivi maltezeri i španijeli kralja Charlesa. Limfocitno−plazmocitni infil− trat, koji se histološki uoËava, ukazuje prije na upalnu negoli na infektivnu etiologiju. Moæe doÊi i do resor− pcije kosti u nelijeËenih æivotinja.

HIPERPLAZIJA I TUMORI U pasa, 70% tumora probavnog sustava se nalaze u usnoj πupljini. Njihovo bioloπko ponaπanje je na lje− stvici od jednostavne epitelne hiperplazije do malignih tumora s udaljenim metastazama.

HIPERPLASTIËNE BOLESTI Hiperplazija gingive jednostavno predstavlja pre− komjerni rast zubnog mesa, a moæe biti toliko znatna da potpuno prekrije sjekutiÊe (sl. 1−14). NajËešÊe se pojavljuje u brahiocefaliËnih pasmina pasa te se moæe uoËiti u 30% boksera starijih od pet godina. Moæe se dogoditi da hiperplaziju gingive ne moæemo makroskopski razlikovati od epulisa (sl. 1−15). Epulis je nespecifiËan naziv kojime oznaËavamo svaki rast gingi− valnog tkiva. Pojedini oblici epulisa mogu se razlikovati

Sl. 1−15 Fibromatozni epulis, lijeva mandibula, kutnjaci, pas. Ova izraslina je epulis (fibromatozni tip); doduše, epulidi se Ëesto ne mogu razliËiti od hiperplazije gingive. Za razliku od hiperplazije, epulisom oznaËavamo tvrde, periodontalne, najËešÊe solitarne, izrasline gingive. Ova razlika nije samo od akademske važnosti s obzirom na to da, iako su svi epulidi dobroËudni, jedan od njih, i to akantomatozni epulis, je lokalno invazivan, zahvaÊa kost i može biti vrlo destruktivan. (LjubaznošÊu dr. J. Kinga, College of Veterinary Medicine, Cornell University)

iskljuËivo pomoÊu histopatološke pretrage. Ovo razli− kovanje ne predstavlja samo akademsku vjeæbu, s obzi− rom na to da, iako su svi epulidi benigni, jedan njihov oblik, i to akantomatozni epulis, invadira kost i moæe biti vrlo destruktivan. Na sreÊu, ovaj oblik epulisa moæe se lijeËiti. Još je uvijek nejasno predstavljaju li epulidi fibroznu i epitelnu hiperplaziju ili benigne neoplazme zubnih zametaka.

TUMORI

Sl. 1−14 Hiperplazija gingive, gingiva, pas. HiperplastiËna gingiva prekrila je donji sjekutiÊ. Zubni kamenac (tartar, sme]e boje) prisutan je i na gornjim i donjim sjekutiÊima te na kutnjacima. (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

A02870_01probava.indd Sec1:9

Planocelularni karcinomi (karcinomi višerednog ploËastog epitela) pojavljuju se u usnoj šupljini pogo− tovo kod starijih maËaka te Ëine 60% ukupnih oralnih neoplazmi. NajËešÊe zahvaÊaju ventrolateralnu povr− šinu jezika i tonzile. Jezik je ËešÊe zahvaÊen u maËaka, a tonzile u kanida. Iako histološki Ëesto imaju izgled agresivnih tumora, jedino mali postotak lingvalnih tumora metastazira i to najËešÊe u regionalne mandi− bularne i medijalne retrofaringealne limfne Ëvorove. Na æalost, za razliku od njih, veÊina tonzilarnih plano− celularnih karcinoma ima udaljene metastaze.

7/31/08 10:00:35 AM


10

SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

Sl. 1−16 Planocelularni karcinom, nepce, virginijski svizac. Proliferacija neoplastiËnih stanica višerednog ploËa− stog epitela istisnula je i zamijenila sluznicu i pripadajuÊe tkivo lijevog dijela tvrdog nepca i gingive (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University.)

Sl. 1−17 AmelanotiËni melanom, simfiza mandibule, pas. Proliferativna, ulcerirana, nepigmentirana novotvorina uoËljiva je na oralnoj sluznici u podruËju simfize mandibule, izbija u usnu šupljinu i vjerojatno uzrokuje malokluziju. SjekutiÊi su izgubljeni. UoËiti izostanak pigmentacije (melanin− ske) ovoga tumora. (LjubaznošÊu dr. M.D. McGavina, College of Veterinary Medicine, University of Tennessee)

Ovi karcinomi su i po veliËini i po obliku vrlo razno− liki – od spljoštenih do proliferativnih oblika (sl. 1−16). Vrlo Ëesto su izrazito lokalno agresivni zahvaÊajuÊi okolno tkivo. Neki sadræavaju više diferencirane sta− nice s prisustvom tzv. keratinskih bisera i uoËljivim dezmosomima, dok su drugi slabije diferencirani sa znatnom mitotskom aktivnošÊu. U ovim posljednjim sluËajevima, za postavljanje konaËne dijagnoze korisni su intracelularni imunohistokemijski biljezi za cito− keratin. KoliËina veziva u svakom pojedinom tumoru je varijabilna. U nekih karcinoma uoËava se skirozna reakcija, dok se u drugih uoËavaju nekroze uzrokovane brzim rastom tumora ili kolizijom, odnosno “suda− rom” gusto sloæenih proliferirajuÊih stanica (“kolizijska nekroza”) s nedostatnom vaskularizacijom. Devedeset posto melanoma usne šupljine u pasa je maligno. Pasminska predispozicija uoËena je u škotskih i Airedale terijera, koker španijela, zlatnih retrivera, Bedlington terijera, svinja pasmine Duroc i drugih. VeÊina melanoma sadræava obilan intrace− lularni pigment i stoga su makroskopski crne boje. Me]utim, pojedini melanomi bez pigmenta, koji se nazivaju amelanotiËki melanomi, predstavljaju veÊi dijagnostiËki izazov i za kliniËara i za patologa (sl. 1−17). Imunohistokemijsko bojanje za nazoËnost s

tirozinazom povezanog proteina−2 (tyrosinase−related protein−2) korisno je za odre]ivanje amelanotiËkih melanoma. Melanome Ëine melanociti koji potjeËu od neuralnog grebena. Kako staniËna morfologija mela− noma varira od vretenastih od epiteloidnih stanica, neke od ovih tumora teško je histološki razlikovati od fibrosarkoma i planocelularnih karcinoma. Oralna papilomatoza pasa je transmisivna bolest uzrokovana papovavirusima koja obiËno zahvaÊa æivotinje mla]e od godinu dana. Ovi tumori najËešÊe se spontano povlaËe, a u æivotinja koje su je preboljele ostaje dugotrajna imunost. Lezije su papiliformnog ili oblika cvjetaËe, a mogu biti izrazito opseæne. NajËešÊe su bijele boje te krhke koherencije i mogu se pojaviti na usnoj sluznici, jeziku, nepcu, grkljanu i epiglotisu. Po pravilu su multipli, povišeni i peteljkasti s keratinizi− ranom površinom i vezivnotkivnom stromom. Epitelne stanice tumora mogu biti akantotiËne i hiperplastiËne i nalaze se na hiperplastiËnoj, vijugavoj vezivnotkiv− noj stromi. Nazubljeni sloj je tako]er hiperplastiËan s balonizirajuÊom degeneracijom. Ponekad se mogu uoËiti i citoplazmatske inkluzije. Fibrosarkomi nastaju iz stanica koje stvaraju kola− gen (fibroblasti) u usnoj šupljini. NajËešÊi su u maËaka te Ëine 20% od ukupnog broja tumora usne šupljine u

A02870_01probava.indd Sec1:10

7/31/08 10:00:35 AM


Poglavlje 1

PROBAVNI SUSTAV

11

ove vrste æivotinja.

ZUBI* UVOD Zubi sluæe za uzimanje, trganje i ævakanje hrane. U razliËitih domaÊih æivotinja postoje razlike i u razvoju zubala i u broju zubi. Hipsodontni zubi, na primjer u konja, kontinuirano rastu tijekom cijelog æivota, tako da je kod starijih æivotinja Ëesto neophodno odgovarajuÊe izravnavanje, odnosno zagla]ivanje okluzivnih povr− šina zubala. Brahidontni zubi mesoædera nemaju moguÊnost rasta nakon izbijanja trajnog zubala. Mnoge vrste sisavaca imaju mlijeËno zubalo koje tijekom odra− stanja biva zamijenjeno s trajnim, tako da se kod njih procjena starosti moæe obaviti analizom rasta i trošenja zubala.

GRA}A I FUNKCIJA Namjena kutnjaka je usitnjavanje hrane, sjekutiÊi preæivaËa (jedino mandibularni) sluæe za rezanje trave za vrijeme paše, a zubi pasa za trganje mesa. Brahidontni zubi imaju krunu − dio zuba iznad gingive (vrat zuba je lagano stisnut). Neposredno ispod gingive nalaze se korijeni koji su uklopljeni u koštanu alveolu Ëeljusti. Caklina prekriva krunu, cement prekriva kori− jene, a oboje je prekriveno dentinom. Osim u pasa, i sjekutiÊi (donji) i zubi svinja (osim oËnjaka u nerasta) su brahidontni zubi. Hipsodontni zubi imaju produæeno tijelo, a vrat i korijeni zuba mogu se razviti kasnije tijekom æivota. Cement prekriva zub, ispod njega nalazi se caklina, a ispod nje nalazi se dentin. Cement i caklina invagini− raju u dentin i na taj naËin stvaraju infundibulum zuba. S obzirom na to da je caklina najtvr]i dio zuba, tijekom normalnog trošenja mogu se stvoriti caklinski grebeni. Treba istaknuti da su obrazni zubi preæivaËa, kljove nerasta i potpuno zubala konja hipsodontni zubi. Kod jednostavnog zubala, na primjer u mesoædera, zubni korijeni nisu prekriveni caklinom. Zbog toga povlaËenje gingive eksponira dentin, što rezultira bolnošÊu i bakterijskom invazijom. UnatoË tome, u domaÊih æivotinja rijetko dolazi do nastanka karijesa, premda stvaranje zubnog plaka moæe rezultirati infek− cijom gingive i gubitkom zuba.

POREME∆AJI OKLUZIJE Nenormalan razvoj i smještaj zuba moæe uzroko− vati poremeÊaje funkcije zubala. Naziv malokluzija se koristi za stanje kada gornji i donji sjekutiÊi nisu u me]usobnom kontaktu na odgovarajuÊi naËin. Ovo je stanje “normalno” za neke, posebno brahiocefaliËne pasmine pasa. *Prijaπnje doprinose ovome dijelu teksta je napisao dr.Richard Dubielzeg, School of Veterinary Medicine, University of Wisconsin−Madison.

A02870_01probava.indd Sec1:11

Sl. 7−18 Prognathia, glava, konj. U odnosu na maksilu, mandibula je izdužena. (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

Malokluzija ima za posljedicu oteæano uzimanje i ævakanje hrane. RazliËiti oblici malokluzije nazivaju se prema poloæaju mandibule. Protruzija donje Ëeljusti naziva se prognathia, dok se skraÊenje donje Ëeljusti s posljediËnom protruzijom gornje Ëeljusti naziva brachy− gnathia ili hypognathia (sl. 1−18). Ponekad se ovi nazivi nepravilno koriste, odnosno zamjenjuju, tako da se brachygnathia naziva gornjom prognatijom, a prognathia gornjom brahignatijom. Malokluzija je najËešÊe posljedica nepravilne gra− ]e Ëeljusti, no, ponekad se moæe razviti i kao posljedica nepravilnosti nicanja zubi. U pojedinih æivotinja, na primjer u glodavaca i kuniÊa, zubi kontinuirano rastu tijekom cijelog æivota, pa ako nemaju dovoljno grube hrane u svojoj prehrani, moæe doÊi do prekomjernog rasta sjekutiÊa i obraznih zuba, Ëime se onemoguÊava otvaranje usta te tako]er usitnjavanje hrane što dovodi do poremeÊaja pravilne prehrane (sl. 1−19).

RAZVOJNE ANOMALIJE U æivotinja s jednostavnim zubalom uoËava se agenezija zuba ili zubi, što najËešÊe nema kliniËku vaænost. Isto tako, moæe doÊi do razvoja prekomjernih zubi, ali kao i kod agenezije, ova pojava ima malu kli− niËku vaænost. U nekih æivotinja, elasmobranchusa, na primjer morskih pasa, kontinuirano niËu novi redovi zuba nakon što se vanjski redovi istroše. Disgenezija zubi moæe nastati primarno zbog displazije tkiva koje stvara caklinu, ili sekundarno zbog trauma, infekcije, hipertermije, toksikoze ili drugih metaboliËkih nepra− vilnosti. Zubne ili dentigene ciste nastaju kao posljedica den− talne disgenezije. Predstavljaju epitelom prekrivene cistiËne strukture u kostima Ëeljusti, a razvijaju se usli− jed nenormalne proliferacije Malassezovih epitelnih

7/31/08 10:00:35 AM


12

SPECIJALNA VETERINARSKA PATOLOGIJA

Sl. 1−19 Prekomjerni rast zuba, glava, zamorËiÊ. SjekutiÊi i kutnjaci su poveËani u odnosu na normalno stanje, a jezik se nalazi u klopci izme]u donjih kutnjaka, što Êe uzrokovati izgladnjivanje ako se ne korigira. (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University.)

staniËnih ostataka. Premda rijetke, Ëesto su bolne. Iako najËešÊe nisu neoplastiËne, zubne ciste mogu uništiti kosti Ëeljusti. Kao što je gore navedeno, prekrivene su epitelom u kome se moæe naÊi i keratin. Osim keratina, u cistama se mogu naÊi rudimentarni zubi, a u konja se mogu razviti bolne fistule. Kanal fistule najËešÊe je smješten rostralno i ventralno od uha (“ušni zub”). Ova se promjena rijetko uoËava u odraslih, zrelih æivotinja. Kao posljedica hipertermije ili infekcije, i to najËešÊe virusom šteneÊaka, u pasa moæe doÊi do segmentalne hipoplazije cakline tijekom nicanja trajnog zubala. Kako je caklina u izniklog zuba u potpunosti veÊ stvo− rena, infekcija ameloblasta mora nastupiti tijekom stvaranja cakline, i to kod æivotinja mla]ih od šest mjeseci. Virusom inficiran epitel caklinskog organa je disorganiziran i nekrotiËan. Nakon infekcije dolazi do potpunog oporavka caklinskih stanica, tako da je segmentalna hipoplazija cakline posljedica privreme− nog izostanka njenog stvaranja (sl. 1−20). Ako do]u u organizam tijekom procesa minerali− zacije kemikalije i to ponajprije tetraciklinski antibi− otici, mogu uzrokovati trajnu pigmentaciju u svakom drugom pogledu normalnih zuba. Uro]ena porfirija, odnosno poremeÊaj stvaranja crvenih krvnih stanica moæe uzrokovati inkorporaciju porfirina u dentin, što uzrokuje ruæiËasto bojanje zubi (“ruæiËasto zubalo”) (sl. 1−21). I tetraciklin i porfirin fluoresciraju pod ultralju− biËastim svjetlom i na taj naËin dramatiËno prikazuju

A02870_01probava.indd Sec1:12

Sl. 1−20 Hipoplazija cakline, trajni sjekutiÊi, pas. Izostanak stvaranja cakline s dubokim udubljenjima i izloženošÊu dentina (svijetložuta do svijetlosme]a podruËja zuba) koju je uzrokovao virus šteneËaka i njime uzrokovana nekroza ameloblasta tijekom stvaranja cakline. Trajni zubi (vidljivi na slici) inficirani su virusom prije izbijanja, dok su se još nalazili u dentalnim alveolama. (LjubaznošÊu dr. H. Gelberga, College of Veterinary Medicine, Oregon State University)

Sl. 1−21 RužiËasti zubi, uro]ena porfirija, odrasli bik. Zbog nakupljanja porfirina u dentinu, dolazi do sme]eg obo− jenja zuba. (LjubaznošÊu dr. M.D. McGavina, College of Veterinary Medicine, University of Tennessee)

ovu leziju. Kod intoksikacije fluorom dolazi do ugra]ivanja fluorida u caklinu i dentin, napose u goveda i ovaca. U mesnih goveda postoji odnos izme]u fluoroze i doda− vanja selena u hrani. Dokazano je da dodatak selena

7/31/08 10:00:36 AM


Specijalna veterinarska patologija