Vodic I-IV.qxp
26.10.2005
9:47
Page 24
VODI~ KROZ LEKTIRU ZA NI`E RAZREDE OSNOVNE {KOLE
malo ohola perunika, neodoljivo mirisan jorgovan – sve su to bile nedosti`ne ljepote, koje su dra~asti masla~ak tjerale u o~aj bespomo}nosti, beznadnosti i potoke suza. Dok su se svuda krojile i {ivale prekrasne halje za plesno veselje, u seoskom jarku plakao je bijelim suzama masla~ak u svojoj ru`noj zga`enoj suknji u kojoj nikako nije mogao po}i na ples. Izjadao se jedinom bi}u koje ga je htjelo poslu{ati – bo`joj ov~ici. Premda je ona sazvala pravo savjetovanje sviju kukaca kojih se mogla dosjetiti kao mogu}ih savjetnika, nitko se nije uspio domisliti kako pomo}i sirotomu masla~ku. Te je razgovore i jadikovke ipak ~uo jedan kroja~ – star, ru`an i samotan pauk. Bio je on osjetio da mu se pribli`ava smrt. Zato je na kraju `ivota odlu~io iskupiti se za svoja zlodjela tako da nekom u~ini radost, pa da mu bude lak{e umrijeti. Prihvatio se pauk posla i tijekom no}i natkao prekrasnu halju te je podario neutje{nom sirotom masla~ku. Haljina je bila nje`na poput daha, a masla~ak u njoj toliko prekrasan, da starome kroja~u stade srce od ponosa i sre}e kad ga je vidio u njoj pa s tom slikom napokon umre. Ovako skockan i neodoljiv masla~ak kona~no ode na ples za kojim je `udio, a vjerovao da mu je nedostupan. Tamo svi budu zadivljeni njegovom haljinom, najljep{om i naj~udesnijom od sviju, u koju je stari kroja~ utkao svu ljubav koja je bila skrivena na dnu njegova oporog srca. Cijele je no}i masla~ak slu{ao neskriveno divljenje ostalih i pohvale svom divnom izgledu, plesao sa svima i u`ivao kao nikada prije ni poslije. @uti masla~ak bio je raspjevan od veselja, brbljuckao je sa svima naokolo, dozivao leptire, smijuckao se i razgovarao s bumbarima, u`ivao u srebrnastoj mjese~ini i ostalim ljepotama oko sebe. Bio je sretan kao nikada u `ivotu. I zaspao je sretan i potom jo{ sanjao o toj sre}i. Sutradan je neki dje~ak dodu{e otpuhnuo pau~inastu prozra~nu haljinicu s maloga masla~ka, ali to vi{e nije bilo va`no, jer je jedno nesretno bi}e ve} bilo usre}eno. I otada se ta pri~a ponavlja svake godine. Vidi se to u proljetnim jutrima, kad su prozra~ne masla~kove haljinice ve} skupljene od umora i pospanosti i kad je sva trava jo{ posuta sitnim kapljicama znoja plesa~â, kao rosom.
O djelu Mo`e li cvije}e govoriti? Govori li bilje? Naj~e{}i odgovor na takvo pitanje bio bi: Sva{ta! To mo`e pitati samo budala{! Ta op}e je znano da na cijelom svijetu govore samo ljudi! 24