Župa Dubrovačka
Naseljenost ovih prostora seže u daleku prapovijest, a najstariji stanovnik bio je lovac, pastir i ribar. Prvi pronađeni trag ljudskog života u Župi je kameni jezičasti klin nađen kod mjesta Dubac, koji se danas čuva u dubrovačkom muzeju. U željezno doba područje naseljava ilirsko pleme Dalmata, koji je u unutrašnjosti ostavilo brojne gradine. Zatim dolazi do grčkih osvajanja, a poslije dolaze Rimljani koji osnivaju svoju provinciju Dalmaciju. Nakon propasti Rimskog carstva, Župom vladaju istočni Goti, a od 537. godine Bizant. Početkom 7. stoljeća prostor nastanjuju Hrvati, što potvrđuju starokršćanski spomenici kulture. U srednjem vijeku naselja općine svoju povijest pišu zajedno s poviješću Dubrovačke Republike. Župa dubrovačka pripadala je dubrovačkom teritoriju zvanom Astareja. U srednjem vijeku se još zvala i Brenum, pa Žrnovnica, da bi na kraju bila prepoznatljiva kao Župa Dubrovačka. Njene sjeverne granice prema zaleđu utvrđene su 1366. godine. U sastavu je Općine Dubrovnik – Grada Dubrovnika sve do 1997. godine kad postaje zasebna općina. Od mnogobrojnih crkava na području Općine za izdvojiti je Crkvu Sv. Marije Mandaljene u Mandaljeni, Crkvu Sv. Ilara u Mlinima, Crkvu Sv. Ane na Gornjem Brgatu, Crkvu Velike Gospe u Postranju i Crkvu Gospe od obrane na Dubcu. Poljoprivreda, koja je nekad bila osnovna djelatnost ovog područja, potisnuta je u pozadinu, iako sačuvani resursi pružaju značajnu podlogu za jači razvoj ove djelatnosti.