Žena u obitelji, društvu i Crkvi

Page 1



Marijo Volarević Žena u obitelji, društvu i crkvi Feminizam, rodna ideologija i crkveni nauk


Marijo Volarević Žena u obitelji, društvu i Crkvi Feminizam, rodna ideologija i crkveni nauk Glas Koncila, Zagreb, 2018. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 27 Recenzenti: doc. dr. sc. Šimun Bilokapić doc. dr. sc. Ana Jeličić Uredio: prof. dr. sc. Ivan Tadić Jezično uređenje: Margarita Vrbanović, prof. s. M. Arkanđela Smoljo, lic. theol. Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Slika na naslovnici: Obitelj Borisa i Danijele Matković Tisak: Og grafika d.o.o. Tiskano u prosincu 2018. ISBN 978-953-241-570-4 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001015790.


marijo volarević

Žena u obitelji, društvu i Crkvi

Feminizam, rodna ideologija i crkveni nauk

¤ Zagreb 2018.



Majci Miroslavi, sestri Danijeli i njezinoj obitelji sa zahvalnošću posvećujem.



PREDGOVOR

Feministička evolucija kroz rehabilitacijsku prizmu teološko-antropoloških analiza socijalnih dokumenata Crkve Kucnuo je vaš čas, žene i djevojke katolikinje, javni život vas treba: svaka od Vas može reći 'tua res agitur'. (Pio XII.) Knjiga Marija Volarevića, Žena u obitelji, društvu i Crkvi. Feminizam, rodna ideologija i crkveni nauk, jedna je u nizu rijetkih, ali iznimno važnih crkveno-društvenih poticaja u osvjetljavanju dostojanstva žene u suvremenim okolnostima njezinih različitih ideoloških prikazivanja. Iako je ravnopravnost muškaraca i žena u većini svijeta zajamčena ustavima, u mnogim (patrijarhalnim, istočnim) zemljama to još uvijek nije u potpunosti zaživjelo. Stoga, knjiga kroz devet usklađenih cjelina prikazuje povijesni razvitak položaja žena u društvu sa stajališta teološko-antropoloških analiza socijalnih dokumenata Crkve i perspektive feminističkih pravaca uz prijedloge promjena u smjeru poboljšanja njihova položaja u 7


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

izgradnji pravednijeg svijeta u uzajamnom suradničkom položaju s muškarcima. Poticaj pisanju ove knjige seže daleko u povijest samih početaka antičke civilizacije i tisućljetne tradicije i kulture u kojima je ženin društveni položaj bio smatran građanstvom drugog reda, sporedan, naglašeno podređenom muškarcu u tradicionalnom patrijarhatu, zatvoren u privatno područje, sveden na „službu produženja ljudske vrste“, smatran „nepotpunim čovjekom“, ugnjetavan klasnom podijeljenošću i nejednakošću. Takvo antropološko prikazivanje žene u društvu učinilo je da se godinama smatralo da žena nije na istom stupnju dostojanstva ljudske osobe kao što je to bio muškarac. Posljedično se žena osjećala poniženom, nevažnom, „drugotnom“ i nepravedno zapostavljenom. To su bili razlozi i poticaji za povijesni tijek borbe sufražetkinja za svoja temeljna ljudska prava ravnopravnosti i jednakosti s muškarcima kroz novi idejno-kulturološki-društveni pokret feminizma, istupanja iz „kućanskih pregača“ utamničene privatnosti i uključivanja u javnu društvenu pojavnost, zauzimanje za pravo glasa na izborima, mogućnost izobrazbe, pravo zaposlenja i stjecanja materijalne imovine, pravo na slobodu političkog i vjerskog opredjeljenja što dobivaju američkom Deklaracijom o pravima i osjećajima (1848.). Tim se pokret za izjednačavanjem ravnopravnosti s muškarcima, širi i na ostatak svijeta evolucijskim valovima feminizma. 8


PREDGOVOR

Evolucijski valovi feminizma Žene nisu nikada tako jake kao onda kada se naoružavaju vlastitim slabostima. Feminizam predstavlja kulturno-politički pokret izdizanja ženinog položaja u društvu i pokušaj njezinog oslobođenja iz pravne, socijalne, ekonomske i političke ovisnosti. Kroz povijest se vodio s nekoliko temeljnih strateških ciljeva: od borbe prvog vala ranog feminizma (18. stoljeća) za ravnopravnost spolova i temeljnih ljudskih prava; preko drugog vala kulturalnog/preporodnog feminizma „drugog glasa“ studentskih pokreta za oslobođenje žena (1968-ih godina) koji se javlja kao odgovor na neuspjeh liberalnog feminizma da ukine diskriminaciju žena. Teži k promjeni institucionalnih uredbi i tradicionalnih modela za izgradnju svijeta koji ne bi bio samo po mjeri muškarca, odbacujući govor o „drugačijosti“ ženinog manjeg vrjednovanja, zahtijevajući njihovu ekonomsku i društvenu jednakost. Suvremeno razdoblje neofeminizma trećeg vala (80-ih godina) javlja se kao odgovor na neokonzervatizam zagovarajući razliku između spola i roda kroz neutraliziranje spolnih razlika. Suvremeni feminizam je u diskontinuitetu s ranijim oblicima feminističkih nastojanja, jer je stariji feminizam išao za izjednačavanjem žena i muškaraca po društvenom po-

9


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

ložaju, dok noviji naglasci teže istaknuti ženinu nadmoć uspostavom matrijarhata. Radikalni postfeminizam ne podrazumijeva samo prvotnu emancipaciju žene, nego se radi o kompleksnom društveno-psihološkom procesu u kojem se podmeću ideološki, politički, sup/kulturološki i iskrivljeni socijalni motivi koji teže za ne/ opravdanim ciljevima koji su često i u suprotnosti s katoličkim moralnim naukom (liberalizacija seksualnosti, kontrola rađanja, brak istospolnih partnera i njihova mogućnost posvajanja djece, „reproduktivna prava“, pravo na samohrano/surogatno majčinstvo) mnogih krajnje liberalističkih težnji koje u bîti, dekonstruiraju sliku žene, zbog čega dolazi i do reaktivnog antifeminizma, usmjerenog protiv fragmentiranih feminističkih zahtjeva. Ovakav je društveni stimulans bio poticaj da se i unutar Crkve više progovori o ženinom statusu.

Crkveni pogled na status žene „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1,27). Problem žene i njezine „podčinjene“ uloge u društvu, kao i njihovog „zapostavljenog“ mjesta u Crkvi bilo je jedno od važnijih etičko-emancipacijskih pitanja.

10


PREDGOVOR

U skladu s osnovnim načelima svake religije, na hijerarhijskim pozicijama su isključivo muškarci. Temelji takvoga stava sadržani su u svetim spisima od Biblije, starozavjetnih knjiga, preko Evanđelja, Veda, Kurana i pisanih izvora različitih religija. U starim kulturama žena „nije bila toliko uzvišena“ da bi bila u stanju komunicirati s Bogom. To je bilo određeno samo za muški rod. Teološki i biblijski utemeljen položaj žene, suprotno od izvornog joj dostojanstva dodijeljenog od Boga, bilo je u velikoj mjeri zanemareno i u Katoličkoj Crkvi koja sve do konca Prvoga svjetskog rata nije pozitivno vrjednovala emancipaciju žene u društvu. Različiti biblijski tekstovi koji su stoljećima služili da opravdaju ženinu manju vrijednost i podčinjenost, često nisu imali nakanu androcentričkih tumačenja, nego moramo uzeti u obzir da su židovski i kršćanski zapisi nastajali u patrijarhalnom društvu. Temeljnu antropološku istinu o ženinoj istovjetnosti i ravnopravnosti s muškarcem, donosi nam prvi izvještaj Knjige Postanka (1, 28): „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“. U drugom izvještaju o stvaranju iz Knjige Postanka uviđamo da je prvo stvoren muškarac, a potom, žena (Post 2, 18): „I reče Jahve, Bog: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” i (Post 2, 22); „Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi

11


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku“. Dakle, žena je stvorena za čovjeka i od čovjeka. „...Ženom neka se zove, kada je od čovjeka uzeta…“. Ovaj izvještaj pridonio je shvaćanju da je žena stvorena radi muškarca kako bi mu bila (samo) pomoć. Na tragu ovoga biblijskog izvještaja sličan stav pronalazimo u cijelom Starom zavjetu, u kojem je žena bila na razini objekta u vlasništvu oca i/li muža. Neki se čak usude ženu teretiti za prvi grijeh, kao jedinu moralno odgovornu za posrnulost. Na tom tragu pjesnik Džubran, ističe: „Ta koja je Adama iz raja izvela snagom svoje volje i njegovom slabošću, ta ista nas u raj vraća svojom nježnošću i našom pokornošću“. Upravo nam je ovaj citat poslužio kao prijelaz prema Novom zavjetu, u kojem Krist unosi potpuni preokret drugačijim pristupom koji krši obrasce ondašnjega društva. On se okružuje i Dvanaestoricom, ali podjednako i ženama. Pristupa im s poštovanjem, poučava ih, odaziva se na njihove molbe, staje u njihovu obranu, što je za ondašnje vrijeme bilo skandalozno, budući da se nije smatralo vrijednim ženama upraviti ni riječ, a kamoli nauk. Kao nagradu za odanost što su uz njega ostale podno križa i što su mu prve pohitile na grob, nakon Uskrsnuća, Isus im se prvima ukazuje i one postaju njegovi povlašteni navjestitelji Radosne vijesti Uskrsnuća. Unatoč Isusovom dobronamjernom zacrtanom primjeru, kasnije je filozosko-teološko tumače-

12


PREDGOVOR

nje izvršilo veliki utjecaj na tradiciju Crkve. Sveti Augustin je preuzeo novoplatonističko shvaćanje negativne simbolike ženskosti, koja se poistovjećuje s tijelom, nesavršenošću, slabošću i grijehom dok se muško počèlo, nasuprot tome, dovodi u vezu s duhom. Slično je tumačio i animaciju ženskog ploda, kojem treba dvostruko više vremena za „infusio animae“. I kod svetoga Tome nalazimo aristotelovsku biologiju prema kojoj je žena mas occasionatus/neuspjeli muškarac. Kada je savršeno, ljudsko rađanje uvijek teži da nastane muškarac. Kada se ne uspije doći do završnog stanja savršenosti zbog nekog prekida procesa rađanja, rezultat je: žena. Ovakav se negativan stav odražavao ne samo na teologiju i filozofiju, nego i na širi kulturološki, sociološki i ekonomski vid društva i Crkve. Prva važnija promišljanja o ženi u dokumentima socijalnog nauka Crkve nalazimo kod pape Lava XIII., koji ženu vidi samo u obiteljskom okruženju. Papa Benedikt XV. shvaća emancipaciju žena kao pokušaj ženinog odvajanja od obitelji i Crkve, napominjući kako je ženino „prvotno mjesto u kući, za što su i stvorene“. Pio XI. brani stari patrijarhalni sustav prema kojem žena/majka treba biti podređena mužu. Na tom tragu teologinja Jadranka Rebeka Anić zaključuje kako je „Crkva emancipaciju žene shvaćala kao socijalističko i liberalno sredstvo kojim se želi uništiti: obiteljski, vjerski i nacionalni identitet“.

13


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

Ipak, nakon ratnih strahota i pada nacizma i fašizma, dolazi na međunarodnoj razini do uzdizanja općih ljudskih prava, pa tako i prava žena. U Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima (1948. godine) u čl. 2. istaknuto je: „Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status“. Nakon toga, Međunarodna organizacija rada (1951. godine) usvaja Konvenciju o jednakim naknadama za muškarce i žene radnike za rad iste vrijednosti. Na Generalnoj skupštini UN-a (1952. godine) usvaja se Međunarodna konvencija o jednakim političkim pravima oba spola. UNESCO 1960. godine organizira skup protiv diskriminacije u izobrazbi. Generalna skupština UN-a 1963. godine poziva na usvajanje Deklaracije o eliminaciji svih vidova diskriminacije nad ženama. Ovaj se društveno – afirmativni vid u promicanju ženine ravnopravnosti i jednakosti, počeo odražavati i na sam crkveni pristup. Papa Pio XII. počinje pozitivno vrjednovati žene pozivajući ih da se suprotstave svim novim strujanjima koja bi mogla ugroziti obiteljski život i njihovu ulogu u obitelji te da daju svoj doprinos obnovi društva. Papa Ivan XXIII. zalaže se za slobodu ženina prava na izbor zanimanja u uvjetima koji se slažu s dužnostima supruge i majke. Papa

14


PREDGOVOR

Pavao VI. unosi novi način vrjednovanja žene u Crkvi i u društvu. Potiče osjetljivost prema razumijevanju uloge žene u kršćanskoj zajednici i evangelizaciji ističući da ona ima nezamjenjivu ulogu odgojiteljice u obitelji, ali i u svim ostalim dijelovima ljudskog društva u punoj priznatosti nezavisnosti žene kao osobe, jednakosti njezinih prava s obzirom na sudjelovanje u kulturnom, gospodarskom, društvenom i političkom životu. On se zauzima da žena bude uvažena kao ravnopravni član i graditelj Crkve. Ističe jednakost stvorenosti muškarca i žene u dostojanstvu i pravima. Ivan Pavao II. je na poseban način istaknuo i vrjednovao položaj žene u magni charti suvremenih kršćanskih žena, apostolskom pismu, Mulieris dignitatem (Dostojanstvo žene), napisano 1988. godine prigodom održavanja Sinode biskupa „Poziv i poslanje laika u Crkvi dvadeset godina nakon Drugog vatikanskog koncila“ čiji je zahtjev bio teološki i antropološki razmotriti temelje nužne za rješavanje problema vrjednovanja čovjeka kao žene i kao muškarca. Pismo govori u svjetlu kršćanske Objave o pozivu i dostojanstvu žene definirajući ontološki vidik ženina dostojanstva utemeljen na stvorenosti žene na „sliku i priliku Božju“ (Post 1, 26) koja se posve jednako odnosi i na muškarca i na ženu. Papa Benedikt XVI. kao potpisnik pisma biskupa „O suradnji muškarca i žene u Crkvi i svijetu“ iznosi svoj biblijsko-teološki i antropološ-

15


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

ki pogled na ženu i muškarca u skladu sa svojim prethodnikom. I papa Franjo u svojoj naglašenoj brizi za siromašne i slabe članove našega društva, upozorava na potrebu zaštite žena u suvremenim nepravednim okolnostima u kojima žive, izraženima kroz zastupljenost zlostavljanja nad ženama, njihovog iskorištavanja i nedovoljnog vrjednovanja, patrijarhalnim talogom prošlosti. U svojoj apostolskoj pobudnici Amoris laetitia (Radost ljubavi), podržava feminizam koji vrjednuje „genij žene“, „nužan svim izrazima društvenog života (…) i u različitim mjestima gdje se donose važne odluke, kako u Crkvi tako i u društvenim strukturama.“ Nezaobilazan je spomen i feminističke teologije na području teologije oslobođenja, koja se ne zadovoljava time da bude nadopuna dosadašnjoj teologiji, nego želi teologiju osloboditi jednostranosti i androcentrizma. Neovisno o promjenjivom stavu Crkve, žene su unutar nje stalno djelovale i ostavile neizbrisiv trag u povijesti Crkve. Još u prvotnoj Crkvi postojao je red udovica (ordo viduarum) u cilju promicanja djela ljubavi u zajednici, kao i službe đakonisa koje su imale važnu ulogu u širenju i djelovanju Crkve sve do 12. stoljeća. Neizostavan je i crkveni doprinos brojnih poznatih osoba poput sv. Terezije Avilske, sv. Katarine Sijenske, sv. Hildegarde Bingenške, Edith Stein, Majke Terezije i drugih.

16


PREDGOVOR

Socijalno-politički preobražaj uloge žene zahvatio je Crkvu i na Drugomu vatikanskom saboru kroz pastoralnu konstituciju Gaudium et spes, dogmatsku konstituciju Lumen gentium te dekret o apostolatu laika Apostolicam actuositatem koje uviđaju ženine težnje za potpunim uvažavanjem jednakoga dostojanstva čovjeka i crkvenog laika aktivnog i u crkvenom životu, promišljanjima u apostolatu Crkve, kroz obnašanje službe lektora i akolita. To se potvrđuje i u Zakoniku kanonskoga prava da žena može sudjelovati u trostrukoj Kristovoj službi (svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj) kao i svi vjernici laici. Tako laici mogu voditi službu riječi, liturgijske molitve, krstiti i dijeliti svetu pričest ali i obnašati zadaću komentatora, kantora i dr. (kanon 230, §§ 2 i 3 CIC). U Isusu Kristu svi članovi Božjeg naroda čine kraljevsko svećenstvo i prinose sebe kao „žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu kao svoje duhovno bogoštovlje“ (Rim 12, 1). Novija kršćanska antropologija ne dovodi u pitanje ženinu „bogosličnost“ kao ni njezinu istovjetnost s muškarcem zastupajući naravnu istovjetnost u dostojanstvu osobe. Ova knjiga na tom tragu snažno zastupa stajalište da nam je potrebna kultura u kojoj će različitost i jednakost muškarca i žene biti obogaćenje za društvo koje će stvoriti više prostora u gospodarsko-kulturalnom i političkom životu za osobiti doprinos žene.

17


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

Priželjkujem da će takav pristup ženi u društvu biti utemeljen na ispravnom vrjedovanju ženinog dostojanstva u kojem žena neće morati tražiti pozornost i isticati svoju ljepotu na krivi način erotizacijom, komercijalizacijom i mercifikacijom vlastitog tijela. Društvo treba biti prožeto ženinom gracioznošću, ljupkošću, privlačnošću i dražesnošću koje izviru iz bogatstva nutrine njezina duha. Potičem žene da svojim življenjem izražavaju svoje posebne darove kojima će druge oduševljavati iskrenim uvjerenjem u svoju istinsku vrijednost, a neće tražiti uvažavanje svoje osobnosti putem raznoraznih ideoloških promidžbi. Zagovaram društvo u kojem žene neće biti žrtve obiteljskog nasilja, trpljenja, maltretiranja i agresivnosti; kulture u kojoj neće biti prisiljavane na brak, preprodaju, ropstvo, seksualno iskorištavanje, silovanje, genitalnu mutilaciju, potplaćenost, itd. Nadam se da će zdravo društvo provoditi politiku ravnopravnosti i u „Lijepoj Našoj“. Prema najnovijem izvješću o ravnopravnosti spolova Svjetskoga gospodarskog foruma, Hrvatska se nalazi na 59. mjestu od ukupno 145 zemalja prema pozicioniranju žena na ekonomskom, političkom, obrazovnom i zdravstvenom području. Činjenica je to „zlatne sredine“ na međi između Istoka i Zapada. Činjenica je to da još mnogo toga možemo poboljšati, budući da se u zrelim gospodarskim sustavima visina kulture određuje i po odnosu prema ženi.

18


PREDGOVOR

Jednom je kolumnist, teolog, Ivica Šola, komentirajući imenicu «žena», analizirao da su u njoj sadržane sve lijepe riječi od a do ž. U skladu s tim i u mnogim kulturama je poznata uzrečica da žena „drži tri kuta kuće“. Vjerujem da svatko od nas ima takve prikladne primjere pouzdanih, čvrstih, jakih i plemenitih žena u važnim likovima naših majki, baka, sestara, ujni, strina, prijateljica, svetica. Neka nam svima pred očima bude vrhovni uzor ženina dostojanstva, lik Blažene Djevice Marije – velike žene koja pripada spasenjskom Kristovom otajstvu, po kojoj započinje novi Savez između Boga i čovječanstva u Božjem planu spasenja. Ova knjiga govori o ženi s teološkog, filozofijskog, povijesnog, socijalnog, kulturalnog i etičko-religioznoga vida, s puno suosjećanja, nastojeći upozoriti na ženinu posebnost. Tim više, što nam ovi poticaji dolaze pod vidom jednog muškoga sagledavanja, kleričkoga prepoznavanja i zauzimanja, koje nastavlja niz crkvenog osvješćivanja dostojanstva žene i njezine ravnopravnosti i jednakosti s muškarcem, s kojim ona u sakramentu braka čini „jedno tijelo“. Kroz taj vid promatranja, jedna od meni, najljepših Rembrandtovih slika, „Povratak razmetnoga sina“, prikazuje sliku Boga, i kao muškarca i kao ženu; i kao Oca i kao majku, koja grli izgubljenoga sina i grubom i nježnom rukom. Ona je savršeni primjer eshatološke ostvarenosti u kojoj više neće

19


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

vladati diskriminacije, inferiornost, dominacije i nadmoć spolova. U vječnosti će one biti nadiđene i tada će se ostvariti biblijsko proročanstvo: „Nema više ni muškog ni ženskog, jer su sada svi jedan u Kristu“ (Gal 3, 27-28). Čvrsto se nadajmo ovom ispunjenju zrelog antropološkog zalaganja, što ga pokušava pobuditi i ova knjiga koja naglašava i potvrđuje ženino dostojanstvo! O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš. (Mt 15, 28) Suzana Vuletić

20


BILJEŠKA O AUTORU

Bilješka o autoru Marijo Volarević rođen je u Met­ koviću 10. listopada 1976. godine. Osnovnu školu završio je u Metkoviću. Maturirao je 1996. god. u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ u Splitu. Filozofiju i teologiju studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Diplomirao je 2003. god. Za svećenika Splitsko – makarske nadbiskupije zaređen je 2003. god. Poslijediplomski studij iz moralne teologije koji je upisao 2005. god. završio je na Visokom institutu za moralnu teologiju „Academia Alp­ honsiana“ Papinskoga lateranskog sveučilišta u Rimu na kojem je 2007. god. postigao licencijat, a 2010. god. doktorirao. Od 2010./11. akademske godine predaje predmete iz moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu pri Katedri moralne teologije. Član je uredničkog vijeća liturgijsko-pastoralnoga znanstvenog časopisa Služba Božja. Objelodanjuje znanstvene radove u znanstvenim časopisima i sudjelovao je u nizu međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova.

247



SADRŽAJ

sadržaj

PREDGOVOR........................................................... 7 Feministička evolucija kroz rehabilitacijsku prizmu teološko-antropoloških analiza socijalnih dokumenata Crkve................................ 7 Evolucijski valovi feminizma.................................. 9 Crkveni pogled na status žene ............................ 10 UVOD....................................................................... 21 1. POVIJEST NASTANKA FEMINIZMA........27 1.1. Ž ene u borbi za ostvarenje svojih temeljnih ljudskih prava: prvo razdoblje (prvi val) feminizma.......................................30 1.2. Sufražetski pokret za pravo glasa žena.......35 1.3. Reakcija Crkve na novonastale promjene...40

1.4. L av XIII. i početak socijalnog nauka Crkve.......................................................... 43 2. POLOŽAJ ŽENE U CRKVI I U DRUŠTVU IZMEĐU DVA RATA........................................ 51 2.1. Položaj žene u društvu između dva rata..... 51 2.2. Položaj žene u trima velikim totalitarnim sustavima..........................................................55 2.3. Položaj žene u Crkvi između dva svjetska rata: Benedikt XV. i Pio XI............................ 62

249


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

3. P ROMJENE U CRKVI I DRUŠTVU: OD DRUGOGA SVJETSKOG RATA DO KRAJA DRUGOGA VATIKANSKOG SABORA.............................................................. 71 3.1. Položaj žene u društvu od Drugoga svjetskog rata do drugog vala feminizma..... 71 3.2. Pio XII............................................................... 74 3.3. Ivan XXIII........................................................77 3.4. Drugi vatikanski sabor...................................82 4. P OLOŽAJ ŽENE U DRUŠTVU OD DRUGOG RAZDOBLJA (VALA) FEMINIZMA DO DANAS..............................87 4.1. Drugo razdoblje (val) feminizma.................88 4.2. Treće razdoblje (val) feminizma..................93 4.3. „Rodna teorija“ i „rodni feminizam“...........98 4.4. R odna ideologija kao politički mainstream....................................................107 5. POLOŽAJ ŽENE U CRKVI OD DRUGOGA VATIKANSKOG SABORA DO DANAS....113 5.1. Pavao VI..........................................................113 5.2. Ivan Pavao II.................................................. 117 5.3. Papa Benedikt XVI.......................................126 5.4. Papa Franjo.....................................................129 6. N OVIJE PROMJENE U OBITELJI I DRUŠTVU: SOCIJALNI POLOŽAJ ŽENE DANAS..............................................................137 6.1. Neke važnije promjene.................................137 6.2. Negativne posljedice promjena..................140

250


SADRŽAJ

6.3. Ekonomska nejednakost..............................143 6.4. Žena pred izborom: obitelj ili karijera.......146 7. ŠTO MIJENJATI PREMA SOCIJALNOM NAUKU CRKVE?.............................................151

7.1. P riznavanje prava na rad žene prema njezinim prirođenim sposobnostima.. 152

7.2. Ponovno vrjednovanje obiteljskog rada.....157 7.3. Ponovno vrjednovanje majčinstva.............160 7.4. P romicanje spolnosti utemeljene na različitosti „biti muškarac“ i „biti žena“...............166

7.5. Izgradnja „dvoglasne kulture“ utemeljene na „jedinstvu u dvojnosti“............... 171

8. NEKE OD ZAJEDNIČKIH ZADAĆA ŽENA I MUŠKARACA PREMA SOCIJALNOM NAUKU CRKVE..............................................179 8.1. P ozvani na izgradnju „civilizacije ljubavi“.....180 8.2. Pozvani promicati „kulturu života“...........184 8.3. P ozvani na izgradnju cjelovitoga „solidarnog humanizma“.............................188 8.4. Pozvani biti čuvari stvorenog dobra..........193 9. „NOVI FEMINIZAM“ IVANA PAVLA II. I PROMIDŽBA „GENIJA ŽENE“..................199 9.1. „Novi feminizam“ nasuprot „rodnom feminizmu“.................................................... 200 9.2. Promidžba „genija žene“ u društvu...........207 9.3. Neke od temeljnih značajki „genija žene“................................................................213 Zaključak................................................................219

251


Marijo Volarević

Žena u obitelji, društvu i crkvi

Literatura......................................................225 Crkveni dokumenti..............................................225 Knjige......................................................................227 Članci......................................................................230 Internet...................................................................235 Bilješka o tekstovima............................238 Kazalo imena...............................................239 Bilješka o autoru.......................................247 sadržaj...............................................................249

252




Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.