zadatka Mataušić se ne oslanja tek na veliko iskustvo, već kreativnom svježinom, unutar osvojene stilistike i specifičnosti likovne vrste, u prevladavajućoj kružnosti medalje simbolično opredmećuje kroz portret životni krug pojedinca. Galerija likova je velika, dolaze iz bliže i dalje povijesti, u raznim područjima ostvarili su vrhunske rezultate. Učinili su mnogo za domovinu i kao istaknute javne osobe, ali su i nenametljivošću i plemenitošću života postale njene morale vertikale. Važan segment Mataušićevog opusa posvećen je osobama izuzetne duhovnosti, s potpunim predanjem potrebama bližnjih, prihvaćanih u ozračju Božje ljubavi. Mataušić je umjetničkim činom zastao pred svecima i blaženicima, Hrvatima uzdignutim na čast oltara, ali i onima koje se slave u crkvama i kapelicama diljem naše domovine. Pažnja je dana i onima koji su umrli na glasu svetosti te žive u sjećanjima suvremenika. Kanonizirani su prihvaćeni od vjerničkog puka, te im slike i kipovi kao zaštitnika krase sakralne prostore. Medaljom se pak uspostavlja intimniji dijalog. Dovoljno je velika za praćenje pune sadržajne čitkosti, a uz to obogaćena dodirom potencira sveobuhvatnost taktiliteta djela. Sveti Nikola Tavilić, blaženi Alojzije Stepinac, blaženi Augustin Kažotić, sveti Antun Padovanski, sveta braća Ćiril i Metod donijeti su individualiziranom portretnom uvjerljivošću premda za većinu likova nemamo nikakovih podataka o konkretnom izgledu. Mataušić sadržajno povezuje avers i revers, postavljajući na naličje medalje uglavnom svecu drago crkveno zdanje. Figure Mataušić okružuje njihovim imenima, prepletom ili motom kao vodiljom svog 6
6