blaženi augustin kažotić
blagdane.5 Odatle shvaćamo zašto je i većina Kažotićevih isprava pisana baš u Čazmi, kao i to, što neki životopisci naglašavaju, da je Augustin rado boravio kod zagrebačkih dominikanaca. Možda je i kod njih odsjedao kada bi iz Čazme dolazio u Zagreb, ako nije u Zagrebu imao uređenu biskupsku kuću. Neki su smatrali da je stari način bogosluženja zagrebačke crkve, koji je postojao do 1788. g., u cijelosti djelo biskupa Augustina Kažotića. Međutim, istraživanjem starih bogoslužnih knjiga ustanovio je dr. D. Kniewald, da tzv. zagrebački obred potječe od prvoga zagrebačkoga biskupa Duha, koji je sa sobom iz Ugarske donio i bogoslužne knjige. Kažotić nije osnivač zagrebačkoga obreda, on ga je samo preuredio i popunio. Neke je ustanove nanovo odredio, neke izmijenio i dopunio. Pritom se vjerojatno dosta obazirao i na dominikanski obred.6 Osobito značajna osebujnost u misalima Kažotićeve redakcije jesu rubrike prije konsekracije hostije: »Verbis sequentibus panis transsubstantiatur in corpus Christi verum« i prije konsekracije vina: »Verbis sequentibus vinum transsubstantiatur in sanguinem Christi verum«. Dr. Kniewald drži da je te rubrike dao unijeti u misal bl. Kažotić pod dojmom nauke sv. Tome i dominikanske prakse u Parizu.7 Prema Krčeliću držao je bl. Augustin sa svojim klerom tri sinode, 1307., 1314. i početkom 1318. godine. Da su bile baš tri,
41/2013.
o tome nema povijesnih dokumenata, kao što se nisu ni zaključci tih sinoda zasebno sačuvali.8 Neke ustanove Kažotićevih sinodalnih zaključaka nalazimo djelomično pribilježene u kaptolskim statutima Ivana Arhiđakona Goričkoga iz 1334. te u rubrikama obrednih knjiga.9 Tako se među Kažotićeve sinodalne odredbe ima ubrojiti i podjela kanoničkih stepena i mjesta. Ivan arhiđakon to izričito pripisuje Kažotiću, kao i to da je odredio kako svi kanonici moraju svaki dan prisustvovati službama mise i brevijara te kojim će redom pjevati zborne mise.10 Sinodalni zaključak u pogledu ustaljenja blagdana koji se samo smiju i moraju svetkovati u stolnoj crkvi i u cijeloj biskupiji nalazimo upisane u bilješke starih misala. Nabrajanje svetkovina ovdje obično počinje uvodom: »Sequentes autem festivitates festari sunt precepte in svnodo per felicem et beatum patrem dominum Augustinum condam zagrabiensem novissimis temporibus videlicet episcopum...«11 Prije se držalo da je za Kažotića uvedeno i svakodnevno pjevanje sv. mise u čast Majci Božjoj rano u zoru, no dr. Kniewald smatra da je taj običaj, koji je u Ugarsku i Hrvatsku došao po cistercitima, postojao u Zagrebu već krajem 12. stoljeća, a da je biskup Kažotić samo propisao red za celebrante tih misa.12 I ako su nekoć više po biskupiji obilazili pojedini kanonici-arhiđakoni, svaki po svo-
5 Biskupi su zagrebački »ponajvećma stanovali u Dubravi, Čazmi i Ivaniću, sve do polovice XVI. stoljeća, dok nisu Turci one krajeve oteli. Zagrebački biskupi dolazili su u Zagreb tek na veće blagdane, da obavljaju svečanu službu Božju i druge biskupske funkcije.« (Ivančan, Zagrebački Kaptol. U Croatia Sacra, 1932., br. 4., str. 168.. 6 Dr. Dragutin Kniewald, Obred i obredne knjige zagrebačke stolne crkve 1094. – 1788., Zagreb, 1940. 7 Dr. Dragutin Kniewald, Zagrebački liturgijski kodeksi XI. – XV. stoljeća. U Croatia Sacra, 1940., br. 19., str. 38. – 39. 8 B. Kerchselich, Hist. Cath. Eccl. Zagr. Tom. I., str. 104. Prema tomu je jasno, da je onaj čitav govor, kojega Mrnavić navodi kao da je izrečen po Kažotiću na nekoj sinodi (donosi ga Farlati V., 392. – 396.), složio sam Mrnavić. 9 B. Kercselich, Hist. Cath. Eccl. Zagr. Tom. I., str 104..; Knievvald, Obred i obredne knjige, str. 16. – 17. 10 Statute zagr. Kaptola iz 1334. g., redigirane po Ivanu, goričkome arhiđakonu, vidi kod I. Tkalčića: Monumenta Historica Episcopatus Zagrabiensis (Povjesni spomenici zagrebačke biskupije), Knjiga II.: Statuta Capituli Zagrabiensis saec. XIV., Zagreb, 1874. 11 Dr. D. Kniewald, Zagr. lit. kodeksi. U Croatia Sacra br. 19, 1940., str. 75., 83., 88. 12 Dr. D. Kniewald, Obred i obr. knjige, str. 17. i 18.
6