Issuu on Google+


MARIJAN CULJAK

SUSRET S PRIJATELJEM Pjesme, zapisi i mozaici od školjaka


Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 300; faks: 01/4874 303 E-pošta:web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Biblioteka: Forma viva. Knjiga 7 Izvršna urednica: Vlatka Plazzeriano Recenzent: mons. Valentin Pozaić, biskup Likovni uradci: Marijan Culjak FotograÞje likovnih uradaka: Darko Fiket Obrada fotograÞja: Darko Fiket Jezično uređivanje: Nevenka Miškulin Oblikovanje naslovnice: Blaženka Matić Priprema za tisak: Dragica Šantić Tisak: GraÞka Markulin, Lukavec Tiskano u studenom 2011. ISBN 978-953-241-322-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 785868.


PREDGOVOR Nakon prve zbirke pjesama pod naslovom »Pjesme za dušu«, nisam ostavio pero. Često se javljaju tako divne slike iz prirode, svakodnevice, mladosti da mi je bilo žao ne podijeliti ih s drugima. Pjesme pišem uglavnom u rimi jer je to poezija kakvu sam zavolio još u gimnazijskim danima i ta ljubav do danas me nije napustila. Ova zbirka pod nazivom »SUSRET S PRIJATELJEM« nastala je pod utjecajem vremena i prostora u kojemu živimo. Otuđenost današnjeg čovjeka, materijalizam i stresovi prisutni su na svakom koraku. Upotrebom elektronskih medija čovjek se udaljio od čovjeka i osjeća stanovitu prazninu. Dobro je zaviriti na stranice ove knjižice, opustiti se, otići mislima do morskog plavetnila, promotriti buđenje jutra, malo zaviriti u djetinjstvo i pronaći Njega u svakodnevnom životu. Onda život dobiva novi zamah i čovjek se osjeća ponovo probuđenim iz mrtvila svakodnevice. To je namjera ove knjižice pa iskoristite ponuđenu priliku. Ugodno čitanje i mirnu plovidbu kroz snove želi vam autor. U Zaboku, na svetkovinu Svih svetih, 2011. Marijan Culjak

5


MUKE PO ZAGORCU Gesneju zvezde, jena za drugu a mesec se posprema spati. Na oči Zagorcu opali kapki i tak mu se ne da stati. A mora se iti, vura ne laže. Če zaspi, bez posla bu ostal. A gda bu plača, i ak opče bu, Gazda bu več glase poslal. Za decu treba i kruha i ruha i ženi rubec za Vuzem. Gde da to zmore, kad nišči ne plača? I gde da te peneze zmuze? Same bi štel još male spati i senjat živlenje bez tlake. No vura ne da i ne daju zvezde. Ni senja ni za siromake.

7


MISEL NA NEGDA Saki si čovek misli o negda i furt spada – prije je bolje bile: več poštenja, mirnog živlenja i na proščenja se več hodile. Deca sme posebne veseli bili jer od živlenja sme male iskali i bili sme srečni, jake srečni gda bi na svetek štruklja nam dali. Na pričest sam išel z rubaču tuđu za Þrmu od kuma dobil sam vuru, a cielomu selu srečno povedal: »Za Božić i mi bume imeli puru!« I sakom smo rekli: »Faljen Isus!« I pritem štrikanu kapu sneli, jer to nam je Ime svete bile i vu njem sme svoju radost imeli.

9


GDO MORE ŽIVETI V ZAGORJU Tu more biti teri zna hoditi bosi po rose i trave i paziti dobre da se ne zdrobe pod nogu potočnice plave. Tu more biti teri zna nositi stari kaput i kapu. Kaj se ne srami ležati na slami i dihati konjsku sapu. On teri razme tuđu bokčiju i furt da ak i nema. I ne bu se žalil i Bogu bu falil dok truden se spat posprema. Teri v kuruznem kruhu uživa, žmehkem i trdem kak ilovača. I se kaj si za se i družinu želi je bela nedeljna pugača. Tu nemre biti teri rad nema i trsek, i njivu, i hižu. A se kaj je naše njemu ne paše i pleča obrača križu.

11


S ISUSOM U BOLNICI BRAČAK Jednog nedjeljnog popodneva, odmah iza ručka, pozvali su me jednom bolesniku u bolnicu. Na cesti prema Bračaku sretoh jednu čudnu spodobu. Dugih haljina, neobrijan, s kvrgavim štapom u ruci, nekako čudno gleda prema tornju crkve u Zaboku. Zaustavim automobil, propisno sa sva četiri upaljena žmigavca, iziđem i pristupim neznancu misleći da mu je pozlilo. Bio mi je nekako poznat, ali nikako ga smjestiti u određenu poznatu »facu«. Vjerojatno neki zaostali glumac sa snimanja Þlma o prošlosti, tu nedaleko, u Donjoj Stubici. Čuo sam nešto o tome. – Tko si ti? – Ja sam Isus iz Nazareta. Dobro, pomislim, čovjek je spreman na šalu. – Odakle putuješ? – Iz Marije Bistrice. Bilo je ondje veliko hodočašće iz Zagreba. Veliko mnoštvo ljudi kakvo nisam vidio od suđenja pred Pilatovom palačom. Zamisli – nastavi on – svi su pjevali mojoj majci i nju slavili, a mene nisu ni spomenuli. Baš zanimljivo! Vidim da je pomalo sjetan i umoran pa predložih da odemo zajedno do bolnice pa poslije na osvježenje u župni ured. Pristao je bez razmišljanja. Valjda sam ostavio dobar dojam na njega. Povezli smo se, a on uspaničeno poviče: – Uspori! A onda tišim glasom kao iz velike daljine nastavi: – Znaš ja sam ti navikao pješačiti i jahati na magarcu, a ovo je tako brzo. Pa kud se vi ljudi žurite? Zar ne znate da su vam i sekunde odbrojene i da nikuda ne možete ako vam nije dano odozgor? – Što reći na to? Pa stvarno je u pravu. Usporim i lagano stignemo pred bolnicu. 69


Red je da, kao dobar domaćin, pokažem strancu ponos Zagorja – Opću bolnicu Bračak. Prvo ga vodim u kapelicu Ivana Krstitelja. Ne znam je li vjernik ili ne, ali ovdje su tolika umjetnička djela da ih svakako mora vidjeti. – Nisam znao da moj rođak ima svoju vlastitu sinagogu – kaže on začuđeno. Sada sam pomislio da mi se izruguje, ali šutke prijeđoh preko toga. Nastavi razgledavati s velikim zanimanjem pravog umjetnika. – A gdje sam tu ja? – upita. – Pa sve su ovo likovi Isusa iz Nazareta – odgovorih. – Zar ga ne prepoznaješ? – Sve je ovo previše lijepo da bi odrazilo stvarnost – prigovori on. – A gdje sam tu stvarno ja – ne posustaje u svojoj glumačkoj ulozi. – Pa ti si u Tabernakulu, Svetohraništu, tamo uz oltar – odgovorih mu pomalo iznerviran. Evo vidiš da se ništa nije promijenilo od Pilatova vremena – kaže on – opet sam zatvoren i oni koji me trebaju ne mogu do mene. Što mu odgovoriti? Bolje da šutim. Idemo do tvog bolesnika da ne zakasniš. Ušli smo u dizalo. Malo se opet prestrašio zatvorenog prostora i s divljenjem gledao u novi izum civilizacije. – Pa ti si prvi izmislio dizanje u zrak – kažem mu. – Pred svojim si učenicima na oblaku otišao u nebo. 70


– Imaš pravo – potvrdi mi – ali ono je bilo na otvorenim prostranstvima, a ovdje sam tako stisnut. Na četvrtom je katu Intenzivni odjel. Bolesnici leže pod raznim aparatima, za disanje, primaju infuziju… Cjevčice, kanile, tasteri, monitori, čudni zvukovi tehnike, njemu potpuno strani. – Čemu sva ova čuda, pa tu ne vidiš čovjeka od aparata. Zar nije dosta dodir ruke ili kratka naredba: »Ustani!« i sve će biti u redu? – Lako se tebi šaliti – prigovorim mu – ali ovo su stvarno teški bolesnici. – Pa zar vam nisam rekao: »Ako imate vjere koliko je zrno gorušice – i brda ćete premještati«. – Lako je tebi govoriti, ti si imao vjere! Tu sam se ugrizao za jezik i zašutio. Sagnuo se nad bolesnika i dodirnuo ga rukom i on je otvorio oči. Zaprepašten sam zurio čas u bolesnika čas u čudnog stranca. Počeo sam glasno moliti Očenaš. I on je molio sa mnom. Dok smo molili, meni su po glavi letjele misli: – Ako imate vjere …. – Zna Otac vaš što vam treba …. – Zašto se plašite malovjerni … – Ne bojte se. Ja sam s vama … Na riječ »Amen« uzdahnuh: – Vjerujem, Isuse, pomozi mojoj nevjeri! Bolesnik je polako počeo pomicati ruke i treptati očima. Okrenuo sam se, a čudnog stranca nije bilo. Ili je samo postao nevidljiv za moje oči? Čekao me kod automobila, bez riječi pružio ruku na pozdrav. Vidio sam ožiljak od čavla i sve mi je postalo jasno. Ponovno sam doživio susret s Prijateljem.

71


SUSRET S PRIJATELJEM Za susret s Prijateljem Autor je proveo svoje srce kroz sklad ljepote boja, kroz stihove i zapise, kroz mozaike školjki i slike. Tu avanturu započinje sjećanjem na davnu zgodu Marijančeka s Učiteljem i lađom. Tako i dovršava. Od sebe pobjeći ne može. I ne želi. Sreća. Sada već Marijan, iskušavan i prokušan, zahvaćen ljepotom skromnosti i jednostavnosti, dodirnut bijedom i podignut nadom, bilježi doživljaje i razgovore s Učiteljem. Nedosanjani san pretvara uporno u zbilju. Draž uma i srca izaziva inventivnost misli i slika, riječi i osjećaja koji se prelijevaju iz stranice u stranicu. U ponekad tmurne oblake zatamnjenog neba baca bljeskove vedrine i radosti. Jer, sunce sja i zove u život u izobilju, koji sigurno obećan čeka. U udobnom društvu Božjih stvorenja – zemlja i more, ribe i školjke, livade i pesek upotpunjuju cjelinu ugođaja. I na kraju, sa svom slobodom, Učitelju povjerava svoju ruku – da On piše. Kao: moja ruka u ruci Prijatelja je najsigurnija. I tako u bezbrižnosti sna nada se novim nadahnućima – što će opet biti novi dar prijateljima ljudima. Prijatelji to radosno i s ljubavlju očekuju. mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački

73


O AUTORU Marijan Culjak rođen je 3. kolovoza 1954. godine u Mihovljanu, gdje je završio osnovnu školu. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu 1973. Diplomirao je teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu 1980. Nakon Mlade mise kratko vrijeme bio je kapelan u Orehovici, nešto duže u Zajezdi, a zatim trinaest godina župnik u Tomašici. Od 1997. župnik je u Zaboku gdje desetak godina obnaša dužnost dekana Krapinskoga dekanata. Umjetničkim se stvaralaštvom bavi već niz godina. Prvu samostalnu izložbu likovnih radova od školjaka imao je 2005. u zabočkoj Gradskoj knjižnici, nakon čega ih slijedi još nekoliko. Samozatajni je lirik i autor brojnih pjesama koje priprema uskoro objaviti. Aktivan je društveni djelatnik, član brojnih udruga i društava. Posebno je istaknut njegov angažman u Udruzi za borbu protiv raka Zlatno srce, Dobrovoljnomu vatrogasnom društvu Zabok, Matici hrvatskoj – Ogranku Zabok te Hrvatskoj udruzi Muži zagorskog srca. Za svoje dosadašnje djelovanje dobio je brojne nagrade i priznanja, među kojima i Povelju Grada Zaboka.

75


KAZALO Predgovor .......................................................................................5 Muke po Zagorcu ...........................................................................7 Misel na negda ...............................................................................9 Gdo more živeti v Zagorju ........................................................... 11 Negda i denes ...............................................................................13 Zazvao si me u zoru .....................................................................15 Svi sveti 1969. .............................................................................19 Zašto se Isus nije rodio u Zaboku ................................................23 Zašto pišem ..................................................................................27 Buđenje zore ................................................................................29 Plaža ............................................................................................31 Bura .............................................................................................33 I gledam more ..............................................................................35 Jutro u plavom .............................................................................37 U danima kruha ...........................................................................41 Molitva Kraljici Krunice .............................................................43 Ti me nisi odbacio .......................................................................45 Jutarnja molitva ...........................................................................47 Došao si a zašto............................................................................49 Hrvatski bor 2012. ......................................................................51 Sretan Uskrs Hrvatska .................................................................53 U mislima na oca ........................................................................55 Žene žure .....................................................................................57 Susret s Prijateljem .....................................................................59 Mladencima za vjenčanje ............................................................61 Jezuiti i Bambino ........................................................................63 Noć bez sna .................................................................................65 Govor nad grobom ......................................................................67 S Isusom u bolnici Bračak ..........................................................69 O autoru .......................................................................................75



SUSRET S PRIJATELJEM