Katolički kulturni putokazi
no bez dubljega estetičkog promišljanja. Šegvićeva kritika poeme »Ave Victor« u Hrvatskoj smotri 1933. ostaje gotovo usamljen kritički rad o njegovoj beletristici uopće. II. Ipak, »obilni književni rad dra Ferde Rožića zaslužuje i ozbiljni prikaz i ocjenu«, s pravom je ustvrdio dr. Mate Ujević. Naime, »potanji prikazivač njegova kulturnog rada morat će konstatovati da je Rožić u svome književnom nastojanju i djelovanju, tako opsežnu i obilatu, uvijek ostao vjeran svome programu iz mladosti. Njegov idealizirani realizam – to je bio program ne samo književni nego i narodni, to je smisao pravog patriotizma: biti uvijek osjetljiv prema narodnim potrebama, razumjeti njegove težnje i snove, radovati se njegovim radostima, boriti se protiv njegovih nevolja. To je bio program koji će kod nas zadržati trajno svoju vrijednost i aktuelnost i biti najljepši i najpotrebniji program koji može postaviti hrvatski književnik«.6 Nedvojbeno, Rožić je tomu dao zapažen idejni i organizacijski doprinos. Već spomenutim tekstom »Poezija na socialnom polju« (1898), napisanim u vrijeme početka polemike između »starih« i »mlauspomene, 182-183. Rožić je tu polemiku zaključio tekstom »Svjetlo i sjena«, Novine, 3/1916, 43, 2-4. 6
»Značenje književnog rada dra Ferde Rožića«, Obitelj, 4/1932, 12, 248.
12