grbim hlopom hlidi a zvižju konopi, val rovući slidi, ter busa u popi. Sve nebo poklopi oblak s tmasta lica, iz njega dižd kropi, munja ga prosica; grom s triskom potica, strahotno trtnjući, preda, pada nica mornar li jidrući.
Pa i završivši Juditu nije pjesnik mogao zornije predstaviti kraj svojega truda, nego slikom lađe što, ulazeći u luku nakon mučne plovidbe, spušta jedra:
Trudna toga plova ovdi jidra kala plavca moja nova...
Spomenimo usput da je to bilo doba najvećih svjetskih pomorskih otkrića, koja su uzbuđivala renesansne duhove i o kojima se pričalo, pogotovo u pomorskome Splitu: 1492. otkriva Kolumbo Ameriku; 1497. oplovio je Vasco da Gama Rt dobre nade; 1519. prolazi Mageljan tjesnacem nazvanim po njemu. Zbog svega toga ne začuđuje podatak da su tri Markova brata bili soprakomiti na mletačkim galijama. I njegov nećak Jerolim plovio je na splitskoj galiji po Istoku, na kojoj je soprakomit bio Dujam Papalić, pa je vjerojatno i poginuo u ratnom pohodu. Markov brat Aleksandar bio je najstariji nakon njega. Stoga mu pjesnik oporukom ostavlja svoju kuću kod Sv. Ivana i kod njegove kuće. Aleksandar je vršio razne ugledne dužnosti u splitskoj komuni. Tako je bio gradski blagajnik u vrijeme izgradnje obrambenih zidina 1501. godine. Kasnije se spominje u spisima kao gradski sudac i član plemićkoga vijeća. Oženio se Klarom iz obitelji Alberti. Umro je 1533., pa je jedini od braće Braća i sestre
77