Prema tome, u savršenoj konkurenciji: – odnosi graničnih korisnosti za sve potrošače jednaki su relativnim cijenama tih dobara; – odnosi graničnih troškova dobara, koje poduzeća proizvode, jednaki su relativnim cijenama tih dobara; – odnosi graničnih proizvoda svih faktora jednaki su za sva poduzeća i sva dobra, i jednaki su odnosima cijena tih faktora.
3. Alokativna efikasnost u potpunoj konkurenciji Alokativna efikasnost predstavlja pojam kojim se mjeri uspješnost tržišnog mehanizma o opskrbljivanju potrošača potrebnim dobrima u željenim količinama i kvalitetu. Efikasnost, u stvari, znači da nema načina za promjenu proizvodnje i potrošnje da bi se povećala korisnost jednog čovjeka a da se time ne smanji korisnost druge osobe. Efikasnost je stanje u kojem se iz raspoloživih resursa izvlači maksimalna količina dobara i korisnosti. Sistem opće ravnoteže, u uvjetima potpune konkurencije, daje maksimalnu alokativnu efikasnost. U takvom sistemu sve cijene dobara jednake su vrijednosti njihovih graničnih proizvoda. U tim uvjetima svaki proizvođač maksimira profit, a svaki potrošač maksimira korisnost, privreda je efikasna u cjelini, jer nitko ne može poboljšati svoj položaj ukoliko ne pogorša položaj nekog drugog. To znači da pri danim resursima i tehnološkim mogućnostima društva nitko ne može nadmašiti rješenja tržišta savršene konkurencije. Budući da cijene signaliziraju proizvođačima oskudnost resursa, a potrošačima društvenu korisnost, mehanizam savršene konkurencije omogućuje da se iz postojećih resursa i raspoložive tehnologije, s kojom društvo raspolaže, dobije maksimalni mogući proizvod. Stoga privreda u kojoj vlada potpuna konkurencija efikasno funkcionira i nalazi se na granici svojih proizvodnih mogućnosti i mogućih korisnosti.
4. Imperfektni elementi tržišta Tržište potpune konkurencije, kao autonomni mehanizam društvene reprodukcije, na kojem se putem odnosa potražnje i ponude i cijena reguliraju svi odnosi u privredi neke zemlje, praktično ne postoji. Stvarnost je u kombinaciji potpune konkurencije, raznih oblika nesavršene konkurencije i državne regulacije. Državna regulacija proizlazi iz potrebe da eliminira manjkavosti tržišta, da dopuni neke funkcije koje tržište samo po sebi ne može obavljati. Tržište je osnovni regulator društvene reprodukcije. To je osnovni mehanizam putem kojeg se rješavaju osnovni ekonomski problemi svakog društva: što proizvoditi, kako proizvoditi i za koga proizvoditi. Međutim, taj mehanizam je na nekim područjima i situacijama insuficijentan, manjkav. U tome su posebno markantna četiri elementa te insuficijencije: prvo, nemogućnost autonomnog reguliranja javnih dobara i službi (infrastrukturne djelatnosti); drugo, područja proizvodnje dobara gdje se pojavljuju eksternalije; treće, po-
362