Pretpostavimo da su funkcije potražnje za povećanje i sniženje cijene oligopolista sljedeće: q1 = 280 – 40p1 ili p1 = 7 – 0,025 q1, q2 = 100 – 10p2 ili p2 = 10 – 0,1q2, TC = 2q + 0,025q2. Na osnovi ovih funkcija granične prihode i granični trošak izračunavamo na sljedeći način: TR1 = p1 × q1 = (7 – 0,025q1) × q1 = 7q1 – 0,025 q12, MR1 = 7 – 0,05q1 ; TR2 = p2 × q2 = (10 – 0,1q2) × q2 = 10q2 – 0,1q22, MR2 = 10 – 0,2q2 ; MC = 2 + 0,05q. Količina u točki prijeloma je jednaka količinama q1 i q2, što znači da je q = q1 = q2. Zato, možemo ove dvije funkcije izjednačiti i pisati: 7 – 0,025q = 10 – 0,1q ; 0,075q = 3 ; q = 40. p = 7 – 0,025 × 40 = 6$. Gornja i donja točka okomitog dijela krivulje graničnog prihoda je: MR1 = 7 – 0,5 × 40 = 7 – 2 = 5, MR2 = 10 – 0,2 × 40 = 10 – 8 = 2. S obzirom da je MC = 2 + 0,05 × 40 = 4, krivulja MC siječe okomiti dio krivulje MR. Ukupni profit poduzeća je: Pf =TR – TC = p × q – 2q – 0,025q2 = 6 × 40 – 2 × 40 – 0,025 × 402 =240 – 80 – 40= 120.
3. Sporazumni oligopol Neizvjesnost međuovisnosti oligopoli izbjegavaju sporazumima. Postoje dva glavna oblika sporazuma: karteli i cjenovno predvođenje (liderstvo u određivanju cijena).
3.1. Kartel Oligopoli se mogu sporazumijevati, bilo javno, tajno ili prešutno, odnosno implicitno. U mnogim državama sporazumijevanje o cijenama i podjeli tržišta je zabranjeno, ali isto tako u nekim državama ti su sporazumi legalni. Pored toga, postoje i međunarodni karteli, koji određuju jedinstvene cijene, dijele tržište i sporazumijevaju se o kvotama proizvodnje. Da bi izbjegli razorno suparništvo ratom cijena oligopoli se tajno, ili gdje to zakoni ne zabranjuju, i javno sporazumijevaju o cijenama, kvotama proizvodnje, podjeli tržišta i
257