-2-
Vasilij Grossman
Sve teËe... preveo s ruskog Fikret Cacan
Fraktura -3-
Naslov izvornika: ∂ The Estate of Vassili Grossman ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010. ∂ za prijevod Fikret Cacan i Fraktura, 2010. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-192-7 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 747455
-4-
1.
U Moskvu je vlak iz Habarova dolazio u devet sati ujutro. MladiÊ u pidžami poËešao je kudravu glavu i pogledao kroz prozor na jesenski jutarnji polumrak. ZijevajuÊi, obrati se ljudima s ruËnicima i sapunima koji su stajali u hodniku: “Graani, tko je od vas zadnji?” Objasniše mu da je iza strike, koji je držao istisnutu tubicu zubne paste i komadiÊ sapuna zalijepljen novinskim papirom, stala u red punašnija graanka. “Zašto je otvoren samo jedan zahod”, upita mladiÊ, “pa bližimo se odredištu, glavnom gradu, a pratitelji se samo bave razmjenom robe i nemaju vremena kulturno poslužiti putnike.” Za nekoliko minuta pojavi se debela žena u ogrtaËu i mladiÊ joj se obrati: “Graanko, ja sam iza vas, a sad idem na svoje mjesto da se ne gužvamo u hodniku.” U kupeu je mladiÊ raširio naranËasti kufer i pozabavio se svojim stvarima. Jedan je od njegovih susjeda, s podignutim širokim potiljkom, hrkao, drugi, rumen, proÊelav i mladolik, prebirao je papire u torbici, dok je treÊi, mršav starac, sjedio poduprijevši glavu smeom šakom i gledao kroz prozor. MladiÊ upita rumenog suputnika: “NeÊete više Ëitati? Valja mi knjigu spremiti u kufer.” Poželio je da se susjed divi kuferu, jer ondje su bile -5-
najlonske Ëarape, Kratki filozofski rjeËnik, kupaÊe gaÊice i sunËane naoËale u bijeloj kutiji. U kutu su ležali sivi komadiÊi domaÊih seoskih kolaËa, pokriveni sitno otisnutim lokalnim novinama. Susjed se oglasi: “Molim, tu sam knjigu, Eugeniju Grandet, veÊ Ëitao prošle godine u sanatoriju.” “Jaka stvarËica, nema govora”, reËe mladiÊ i položi knjigu u kufer. Putem su igrali preferans, pili i zalagali, razgovarali o filmovima, ploËama, namještaju, socijalistiËkoj poljoprivredi, prepirali se Ëiji je napad bolji, Spartakov ili Dinamov... Rumeni Êelavko radio je u kotarskom gradu kao instruktor VCSPS-a, a kudravi se vraÊao nakon dopusta provedenog na selu u Moskvu, gdje je radio kao ekonomist u Državnom planu RSFSR-a. TreÊi suputnik, sibirski predradnik što je kašljao na donjem ležaju, odbijao ih je svojom neuglaenošÊu: psovao je, podrigivao nakon jela, a kad je Ëuo da mu suputnik radi u Državnom planu na ekonomskom polju, upita ga: “PolitiËka ekonomija, kako to, je li to ono kad kolhoznici idu iz sela u grad da kupe kruh od radnika?” Jednom je on jako popio u buffetu na usputnoj postaji, kamo je, po njegovim rijeËima, trËao ispišati se, i dugo nije davao suputnicima da zaspe, sve brbljajuÊi: “Po zakonu, u našem poslu ništa ne postigneš, a ako hoÊeš dati plan, valja raditi kako život traži, ‘Ja tebi dam, i ti meni daj.’ Za vrijeme cara to se zvalo privatna inicijativa, a po našemu ∑ daj Ëovjeku živjeti, on i hoÊe živjeti; eto ti ekonomike! Kod mene armaturci radili cijeli kvartal, dok je trajao novi kredit, upisivali se umjesto teta u jaslicama. Zakon ide protiv života, a život svoje traži! Dao plan, ide te povišica i premija, meutim i deset godina mogu ti prilijepiti. Zakon protiv života, a život protiv zakona.” -6-
MladiÊi su šutjeli, a kad bi on utihnuo, toËnije ne bi utihnuo, nego, naprotiv, stao još jaËe krkljati, oni ga osudiše: “Takve bi trebalo takoer pratiti. Pod maskom bratiÊa.” “BesposliËar. Neprincipijelni. Kao nekakav Abraša.” Ljutilo ih je što se taj grubi Ëovjek, niotkuda, odnosi prema njima prezrivo. “Kod mene na gradilištu radili su zatvorenici, ondje takve zovu budalašima, a doÊi Êe vrijeme i gledat Êe se tko je komunizam izgradio, pokazat Êe se ∑ vi ste orali”, reËe im jednom predradnik i poe u susjedni kupe kartati. »etvrti suputnik oËito nije Ëesto putovao u spavaÊem vagonu. On je najËešÊe sjedio, položivši dlanove na koljena, kao da pokriva zakrpe na hlaËama. Rukavi njegove crne satenske košulje završavali su negdje izmeu lakata i šaka, a bijeli gumbi na vratu i prsima davali su mu djeËji, djeËaËki izgled. Nešto smiješno i dirljivo ima u tom jedinstvu bijelih djeËjih gumba na odjeÊi sa sijedim zaliscima i izgledom staraËkih izmuËenih oËiju. Kad mu se predradnik obratio svojim uobiËajeno zapovjedniËkim glasom, “Tatice, makni se od stoliÊa, ja Êu sada piti Ëaj”, starac vojniËki skoËi i izae u hodnik. U njegovu drvenom kuferu s otpalom bojom pored opranog rublja ležao je komad kruha koji se mrvio. Pušio je mahorku i smotavši cigaru otišao dimiti u prolaz izmeu vagona, da gadni dim ne gnjavi susjede. Ponekad su ga suputnici Ëastili kobasicom, a predradnik mu je jednom ponudio tvrdo kuhano jaje i hrpicu moskovske kobasice. Govorili su mu “ti”, Ëak i oni koji su bili dvaput mlai, a predradnik se sve šalio da Êe se “tatica” u glavnom gradu predstaviti kao samac i oženiti djevojkom. Jedanput se u kupeu zaËe razgovor o kolhozima i mladi ekonomist poËe osuivati seoske besposliËare. -7-
“Sad sam se uvjerio svojim oËima: skupe se pored uprave i Ëeškaju. Dok ih predsjednik i brigadiri potjeraju na posao, probije ih deset znojeva. A kolhoznice se žale da im za trudodan još od Staljina duguju, i da i sada teško da Êe dobiti.” Sindikalni inspektor, zamišljeno miješajuÊi špil karata, podupre to: “Zašto tim prijateljima platiti ako narudžbu ne ispunjavaju? Njih valja odgajati, eto.” I pokaže u zraku velikom seljaËkom bijelom šakom, odviknutom od rada. Predradnik se pogladi po debelim prsima, na kojima vise zamašÊene trake od ordenja: “Mi smo na fronti imali kruha, nahranio nas ruski narod. I nitko ga nije odgajao.” “Eto, što je ispravno”, reËe ekonomist, “ipak je glavno da smo mi ruski ljudi, a nije šala: ruski Ëovjek!” Inspektor s osmijehom namignu svome putnom drugu: “To što vi zovete ‘Rus’, to je stariji brat, prvi meu jednakima!” “Otuda i zlo ide”, reËe mladi ekonomist, “pa i Rusi su ljudi! Nisu Nijemci. Jednom doe meni jedan: ‘Lipin smo list jeli pet godina, a od 1947. godine za trudodan nismo dobili.’ A raditi ne vole. NeÊe shvatiti ∑ sada sve od naroda zavisi.” On se osvrnu na sijedog Ëovjeka, koji je šutke slušao razgovor, i reËe: “Ti se, tatice, ne ljuti. Ne ispunjavate vi radnu obvezu, a država vam se licem obraÊa.” “Ništa od njih”, reËe predradnik, “svjesnosti nikakve, svaki dan hoÊe jesti.” Taj razgovor niËim nije završio, kao ni veÊina vagonskih razgovora. U kupe proviri, sjajeÊi zlatnim zubima, zrakoplovni bojnik i prekori mladiÊe: -8-
“Što vi to, drugovi: a tko Êe raditi?” I pooše susjedima dovršiti ajnc. I proe dugi put... Putnici slažu u kufere papuËe, sklanjaju sa stoliÊa komadiÊe otvrdloga kruha, oglodane do bjeline kokošje kosti, komadiÊe blijede kobasice s oguljenom kožicom. VeÊ su prošle namrštene poslužiteljice, koje skupljaju zgužvanu posteljinu. Uskoro Êe se rasuti vagonski svijet. Zaboravit Êe se šale, lica i smijeh, i sluËajno ispriËana sudbina, i sluËajno izreËena bol. Sve je bliže veliki grad, prijestolnica velike države. I veÊ nema putnih misli i briga. Zaboravljeni su razgovori sa susjedom izmeu vagona, gdje se pred oËima iza mutnih stakala širi velika ruska ravnica, a iza lea teško pljuska voda u spremnicima. Topi se tijesni vagonski svijet koji je nastao za nekoliko dana, jednak po svim zakonima drugim ljudskim svjetovima, koji se pravolinijski i krivolinijski kreÊu u prostoru i vremenu. Velika je snaga golemoga grada. Ona sili da se stisnu i bezbrižna srca onih koji idu u glavni grad na gošÊenje, traganje po prodavaonicama, šetanje po zoološkom vrtu i planetariju. Svatko tko upadne u polje sile gdje se naprežu nevidljive linije žive energije svjetskoga grada, odjednom osjeti smetenost i tjeskobu. Ekonomist zamalo ne propusti red za zahod. A sad, ËešljajuÊi se, vraÊa se na svoje mjesto i razgleda susjede. Predradnik je drhtavim prstima (priliËno se popilo putem) preslagao zgužvane listove. Sindikalni inspektor odjenuo je kaput, utihnuo, naježio se upavši u polje sile ljudske smetenosti ∑ nešto Êe mu reÊi žuËljiva sijeda žena, koja upravlja inspektorima VCSPS-a. Vlak juri pored drvenih seoskih kuÊica i ciglana, pored bezbojnih polja kupusa, pored željezniËkih platforma sa -9-
sivim asfaltnim mlakama od noÊne kiše. Na peronima stoje brižni podmoskovski ljudi s plastiËnim ogrtaËima odjevenim povrh kaputa. Pod sivim oblacima vise žice visokog napona... Na sporednim putovima stoje sivi zloslutni vagoni: “Postaja ∑ Bojnja, okružna trasa”. A vlak tutnji i kreÊe se s nekakvom zlokobnom brzinom, koja raste. Ta brzina zapljuskuje, otapa prostor i vrijeme. Starac je sjedio kraj stoliÊa, gledao kroz prozor poduprijevši šakama sljepooËnice. Puno godina unatrag mladiÊ s izdignutom, slabo poËešljanom grivom sjedio je ovako isto, uz prozor vagona treÊe klase. I premda su nestali ljudi koji su putovali s njime u vagonu, zaboravljena njihova lica i govor, u sijedoj glavi ponovno je oživjelo ono što se Ëinilo da više uopÊe ne postoji. A vlak je veÊ dojurio u zeleni podmoskovski pojas. Sivi pokidani dim hvatao se za grane borova, uhvaÊen strujama zraka, dizao se nad ogradama vikendica. Kako su poznate te sjene okrutnih sjevernih jela, kako Ëudno izgledaju pored njih plavi plotiÊ od letava, krovovi vila s oštrim krajevima, raznobojna stakla terasa, gredice zasaene georginama. I Ëovjek koji se za tri duga desetljeÊa nijednom nije sjetio da na svijetu postoje grmovi jorgovana, maÊuhice, vrtni puteljci posuti pijeskom, kolica s gaziranom vodom ∑ teško uzdahnu, uvjerivši se još jednom, ponovno, da je život i bez njega tekao, nastavljao se.
- 10 -
2.
ProËitavši telegram, Nikolaj AndrejeviË zažali za napojnicom koju dade poštaru ∑ telegram oËito nije bio upuÊen njemu, a onda zinu kad se sjetio: telegram je od bratiÊa Ivana. “Mašo, Mašo!” pozva on ženu. Marija Pavlovna reËe uzevši telegram: “Ma znadeš da sam bez naoËala posve slijepa. Daj mi naoËale.” “Teško Êe dobiti boravište u Moskvi”, reËe ona. “Ah, pusti boravište!” On prijee dlanovima po obrvama i reËe: “Zamisli, doÊi Êe Vanja i zateÊi same grobove, same grobove.” Marija Pavlovna zamišljeno reËe: “Kako to neugodno izlazi sa Sokolovima. Poslat Êemo dar, ali je ipak loše, ta njemu je pedeset godina, posebni datum.” “Ništa, ja Êu objasniti.” “I od poËasnog ruËka krenut Êe vijest po cijeloj Moskvi da se Ivan vratio i s kolodvora ravno k tebi.” Nikolaj AndrejeviË zatrese pred njom telegramom: “Ti i ne znaš tko je Vanja za moju dušu?” On se ljutio na ženu: glupost s kojom mu se obraÊala Marija Pavlovna iznikla je u njegovoj svijesti prije nego što je žena progovorila s njim. Dogaalo se to Ëesto. Zbog toga bi planuo, vidjevši svoje slabosti u njoj, ali nije shvaÊao da se ne buni protiv njezinih mana, nego svojih vla- 11 -
stitih. A udaljavao bi se od svaa sa ženom tako lagano i brzo zato što je volio sebe: opraštajuÊi joj, opraštao je sebi. A sada se i njemu uporno vraÊala u glavu glupa misao o Sokolovovom pedesetom roendanu. I zato što ga je dirnula vijest o bratiÊevu dolasku, i njegov vlastiti život, pun istine i neistine, diže se pred njim ∑ sramio se žaliti za sveËanim ruËkom kod Sokolovih, za simpatiËnom sokolovskom boËicom s votkom. Sramio se bijede svojih predodžaba ∑ Ëak mu se pojavila misao da Êe se morati gnjaviti s Ivanovim boravištem, misao da Êe cijela Moskva doznati za Ivanov povratak i da Êe se taj sluËaj nekako odraziti na njegove izglede za izbor u Akademiju... A Marija Pavlovna nastavila je muËiti Nikolaja AndrejeviËa tako što je sluËajne i nestvarne ∑ još neostvarene ∑ njegove misli govorila naglas, dovodila ih do dnevne oËitosti. “»udna si ti”, reËe on, “Ëini mi se da bi mi bilo draže dobiti ovaj telegram kad tebe nema doma.” Te su joj rijeËi bile uvredljive, ali je znala da Êe je Nikolaj AndrejeviË odmah zagrliti i reÊi: “Mašo, Mašo, skupa Êemo se radovati, tko drugi, zar ne, ti i ja?” I doista je bilo tako ∑ a ona je stajala s trpeljivim i neugodnim izrazom koji je znaËio: “Od tvojih laskavih rijeËi nemam nekog zadovoljstva, ali ih trpim.” A odmah potom njihove su se oËi srele i osjeÊaj ljubavi ispravio je sve zlo. Dvadeset osam godina preživjeli su bez razdvajanja ∑ teško je shvatiti i razabrati kakvi su odnosi ljudi koji su proživjeli skupa gotovo treÊinu stoljeÊa. Sada je sijeda, prilazi prozoru i gleda kako on, sijed, sjeda u automobil. A nekoÊ su veËerali u menzi na Bronnoj. - 12 -
“Kolja”, tiho reËe Marija Pavlovna, “pa Ivan nikada nije vidio našega Valju. Zatvorili su ga ∑ a Valje još nije bilo na svijetu, a sada, kad se vraÊa, Valja je veÊ osam godina u grobu.” I ta je misao zapanji.
- 13 -
- 14 -
3.
Nikolaj AndrejeviË mislio je o svome životu ËekajuÊi bratiÊa i bio je spreman pokajati se za njega pred Ivanom. Zamišljao je kako Êe Ivanu pokazivati dom. Evo, u blagovaonici tekinski tepih, kvragu, pogledaj, zar nije lijep? Maša ima dobar ukus, nije Ivanu tajna tko je bio njezin otac, a u starom Peterburgu, hvala Bogu, znali su što je pravi život. Kako razgovarati s Ivanom? Ta prošla su desetljeÊa, život je prošao. Ne, pa o tome Êe i biti razgovora ∑ nije prošao život! Evo, sada upravo poËinje! Da, to Êe biti susret! Ivan dolazi u prekrasno vrijeme, koliko je samo promjena nakon Staljinove smrti. Svakog su dotaknule, i radnike i seljake. Pa i kruh se pojavio! I evo, Ivan se vratio iz logora. I nije samo on. I u životu Nikolaja AndrejeviËa dogodio se prijelom koji Êe štošta odrediti. Od studentskih dana Nikolaj AndrejeviË osjeÊao je na sebi tegobu neuspjeha. Ta tegoba bila mu je posebno muËna zato što mu se Ëinila nepravednom. On je bio obrazovan, puno je radio, držao se oštroumnim pripovjedaËem, u njega su se zaljubljivale žene. Ponosio se zvanjem Ëestitog, principijelnog Ëovjeka, i inaËe mu je bilo strano ljigavo licemjerstvo ∑ volio je vesele viceve za ruËkom, odliËno se razumio u složenu numeraciju suhih vina i Ëesto, zanemarujuÊi vino, prelazio na votku. Kada su znanci hvalili znaËaj Nikolaja AndrejeviËa, - 15 -
Marija Pavlovna rekla bi, gledajuÊi muža veselo-ljutitim oËima: “Da živite s njim pod istim krovom, upoznali biste neobiËnog Koljenku: tiranin, psihopat i egoist kakvog svijet nije vidio.” Ponekad su nepodnošljivo ljutili jedno drugo poznavanjem svih slabosti, svih svojih mana. Ponekad im se Ëak Ëinilo da im se lakše raziÊi. Ali to im se samo Ëinilo, oËito da nisu mogli živjeti jedno bez drugog ili bi razdvojeni jako patili. Marija Pavlovna zaljubila se u Nikolaja AndrejeviËa još kao školarka ∑ njegov glas, njegovo veliko Ëelo, veliki zubi, njegov osmijeh, sve što se cijelih trideset godina Ëinilo divnim i krasnim s godinama joj je postajalo sve milije. I on je nju volio, ali se njegova ljubav mijenjala i ono što je u njihovim odnosima bilo nekada glavno sada je otišlo, a ono što se nije Ëinilo najznaËajnijim zauzelo je glavno mjesto. Marija Pavlovna nekoÊ je bila zgodna ∑ visoka, tamnooka. I sada su njezini pokreti imali lakoÊu, a oËi nisu gubile mladalaËku ljepotu. Ali i u mladosti, a sada posebice, krasotu njezina lica kvario je osmijeh ∑ u smijehu je otkrivala velike ispupËene prednje donje zube. Nikolaj AndrejeviË od studentskih je dana bolno osjeÊao svoju neuspješnost. Nisu njegovi pomno pripremljeni referati izazivali uzbuenje na studentskim seminarima, nego brzinski izvještaji rieg Rodionova, ili sitnog pijanca Pižova... Nikolaj AndrejeviË postao je stariji znanstveni suradnik u poznatom znanstvenoistraživaËkom institutu, tiskao je desetke radova, obranio doktorsku disertaciju. Ali je samo žena znala kakve je muke i poniženja trpio Nikolaj AndrejeviË. Nekoliko ljudi bilo je glavna živa snaga njegove znanosti, od kojih je jedan bio akademik, a dvojica su Ëak - 16 -
bila u gorem položaju nego Nikolaj AndrejeviË... Ti su ljudi cijenili Nikolaja AndrejeviËa kao sugovornika, poštovali su njegovu Ëestitost, ali iskreno, posve dobrodušno, nisu ga smatrali znanstvenikom. On je uvijek osjeÊao atmosferu napetosti i ushita koja je pratila te ljude, osobito šepavog Mandeljštama. Jedanput je londonski znanstveni Ëasopis napisao o Mandeljštamu: “Veliki nastavljaË djela utemeljitelja suvremene biologije.” Kada je Nikolaj AndrejeviË proËitao tu frazu, uËinilo mu se: da o sebi proËita takve rijeËi, umro bi od sreÊe. Mandeljštam se nije dobro ponašao ∑ ili je bio tužan i ugnjeten ili je nadmeno tumaËio uËiteljskim tonom; popivši u gostima, poËeo bi ismijavati poznate znanstvenike osporavajuÊi im talent, a neke je zvao skandalistima i varalicama. Ta je njegova crta jako ljutila Nikolaja AndrejeviËa ∑ pa Mandeljštam je psovao one s kojima se družio i bivao kod njih doma. I Nikolaj AndrejeviË mislio je da vjerojatno, negdje u drugoj kuÊi, Mandeljštam u gostima naziva i Nikolaja AndrejeviËa varalicom i netalentiranim. Ljutila ga je i Mandeljštamova žena ∑ debela, nekadašnja ljepotica, koja je voljela, izgleda, samo hazardne kartaške igre i znanstvenu slavu svoga šepavoga muža. Pa ipak je istodobno težio Mandeljštamu, govoreÊi da takvim posebnim ljudima nije lako u životu. Ali kada je Mandeljštam ponizno pouËavao Nikolaja AndrejeviËa, ovaj se srdio, patio i psovao Mandeljštama, kad doe kuÊi, nazivajuÊi ga laktašem. Marija Pavlovna smatrala je svoga muža Ëovjekom velikog talenta. Nikolaj AndrejeviË pripovijedao joj je o ispraznoj nezainteresiranosti korifejâ za njegove radove i sve je žešÊom postajala njezina vjera u njega. Njezin zanos, njezina vjera bili su mu nužni, kao votka pijanici. Smatrao je da ima ljudi kojima ide i onih kojima ne ide, a zapravo - 17 -
su svi jednaki. Evo, Mandeljštamu specijalno dobro ide, nekakav je Veniamin SreÊkoviÊ u biološkoj znanosti, a Rodionov, ravnih jagodica i tupasta nosa, nije nalikovao ni na kakvog opernog tenora. »inilo se da i Isaaku Havkinu ide, premda Havkinu nisu priznali magistarski stupanj, a znanstveni ga instituti, osumnjiËenog za vitalizam, nisu primali Ëak ni u najtiša vremena, i on je veÊ kao sijed Ëovjek još uvijek radio u rajonskom sanitarno-bakteriološkom laboratoriju, iduÊi u poderanim hlaËama. Pa ipak, i njemu idu na razgovor akademici, i on u jadnom laboratoriju vodi znanstveni rad, o kojemu mnogi govore i prepiru se. Kada je poËela kampanja u borbi protiv vejsmanista, virhovinaca, mendelista, Nikolaj AndrejeviË bio je ogorËen okrutnošÊu mjera koje su poduzete protiv mnogih njegovih drugova na poslu. I on i Marija Pavlovna uzrujali su se kada Rodionov nije htio priznati svoje pogreške. Rodionova su otpustili i Nikolaj AndrejeviË, psujuÊi njegovo besmisleno donkihotstvo, donosio mu je prijevode s engleskog. Pižova su optužili za poklonstvo pred Zapadom i poslali na rad u eksperimentalni laboratorij »kalovske oblasti. Nikolaj AndrejeviË pisao mu je, slao knjige, a Marija Pavlovna poslala mu je paket za obitelj na Novu godinu. U novinama su poËeli tiskati feljtone koji raskrinkavaju karijeriste i gubitnike koji su lopovski postizali diplome i znanstvene stupnjeve; lijeËnike koji se kriminalno surovo ponašaju prema bolesnoj djeci i rodiljama; inženjere koji, umjesto bolnica i škola, grade vikendice za svoje roake. Gotovo svi raskrinkani u feljtonima bili su Židovi i novine su posebno pomno navodile njihova imena i patronimike: Sroljo NahmanoviË... Haim AbramoviË... Izrailj MendeleviË... Ako se u recenziji kritizirala knjiga koju je napisao Židov koji ima ruski književni pseudonim, onda je u za- 18 -
gradi prvo otisnuto autorovo židovsko prezime. »inilo se da u SSSR-u samo Židovi kradu, uzimaju mito, da su zloËinaËki ravnodušni prema patnjama bolesnika, da pišu poroËne i kiËerske knjige. Nikolaj AndrejeviË vidio je da se ti podlisci ne sviaju samo portirima i pijanim putnicima prigradskih vlakova. Ti su ga podlisci zbunjivali, ali se istodobno ljutio na svoje prijatelje Židove, koji te žvrljotine gledaju kao da je došao kraj svijeta. Oni su se žalili što talentiranu židovsku mladež ne primaju meu magistre, što Židove ne primaju na kineziološki fakultet sveuËilišta, ne uzimaju na rad u ministarstva ni u tešku ni u laku industriju, što Židove koji završe više škole šalju specijalno u daleku periferiju. PriËalo se da se otpušta gotovo uvijek samo Židove. Naravno da je sve to tako i bilo, ali se Židovima priËinjao nekakav grandiozni državni plan koji ih osuuje na glad, nestanak i pogibelj. A Nikolaj AndrejeviË smatrao je da je bit jednostavno u neprijateljskom odnosu prema Židovima jednog dijela partijskih i sovjetskih djelatnika te da kadrovski odjeli i fakultetske prijamne komisije nemaju nikakvih instrukcija u pogledu Židova. Staljin nije bio antisemit i vjerojatno nije znao za te stvari. Pa nisu ni samo Židovi patili, stiglo je i starca »urkovskog, i Pižova, i Rodionova. Mandeljštama, koji je vodio znanstveni odjel instituta, postavili su za suradnika u istom odjelu gdje je radio Nikolaj AndrejeviË. I on je cijelo vrijeme mogao raditi, a doktorski stupanj omoguÊivao mu je da prima veliku plaÊu. Ali nakon što se u Pravdi pojavio redakcijski nepotpisani Ëlanak o kazališnim kritiËarima kozmopolitima ∑ o GurviËu, Juzovskom i drugima, koji se sprdaju s ruskim kazalištem, poËela je široka kampanja raskrinkavanja kozmopolitâ u svim sferama umjetnosti i znanosti, pa je i Mandeljštam proglašen antipatriotom. Magistrica Bratova - 19 -
napisala je Ëlanak za zidne novine: “Vrativši se s dalekih putovanja, Mark SamuiloviË Mandeljštam predao je zaboravu naËela ruske sovjetske znanosti.” Nikolaj AndrejeviË pošao je Mandeljštamu doma, ovaj je bio pogoen, žalostan, a njegova ohola žena uopÊe se više nije Ëinila tako oholom. Pili su votku, Mandeljštam je psovao prostaËkim rijeËima Bratovu ∑ svoju uËenicu, zavukavši ruke u kosu, žalostio se zašto njegove uËenike, talentirane židovske deËke, tjeraju iz znanosti. “Što Êe oni, hoÊe li u duÊanima prodavati galanteriju?” upitao je. “Ma nemojte se uzbuivati, bit Êe posla za sve, i za vas, i za Havkina, Ëak i za laboranticu AniËku Ziljberman”, šaljivo je rekao Nikolaj AndrejeviË, “sredit Êe se, svi Êe imati kruha, pa još i kavijara.” “Bože moj!” reËe Mandeljštam. “Zar je bilo rijeËi o kavijaru, rijeË je o ljudskom dostojanstvu.” Ali glede Havkina pogriješio je Nikolaj AndrejeviË, s Havkinom se stvar okrenula na goru stranu. »im se u novinama pojavio izvještaj o lijeËnicima ubojicama, Havkina su uhitili. IzvješÊe o tome da su znanstvenici medicinari i umjetnik Mihoels poËinili Ëudovišne zloËine potreslo je svakog. »inilo se da crna magla visi nad Moskvom i zavlaËi se u kuÊe, u škole, da se uvlaËi u ljudska srca. U rubrici Kronika, u Ëetvrtom novinskom stupcu, reËeno je da su svi optuženi lijeËnici priznali u istrazi svoju krivnju, znaËi, nema sumnje ∑ svi su zloËinci. I sve se to Ëinilo nemoguÊe, teško je bilo disati, baviti se poslom, znajuÊi da su profesori i akademici bili ubojicama Ždanova i ŠËerbakova, da su trovaËi. Nikolaj AndrejeviË sjetio se dragog Vovsija, izvanrednoga glumca Mihoelsa, i Ëinilo se nevjerojatno nezamislivim zloËinom to za što su ih optuživali. Ali ipak su priznali! Da nisu krivi, a priznali su da jesu, - 20 -
RjeËnik manje poznatih imena i pojmova
Avakum, Avvakum Petrov (1620.∑1682.) ∑ protopop, protivnik crkvenih reforma patrijarha Nikona (XVII. stoljeÊe), svetac za ruske starovjerce, fanatiËni dogmatik. Bakunjin, Mihail (1814.∑1876.) ∑ revolucionar-anarhist, tražio ukidanje države. Berija, Lavrentij PavloviË (1899.∑1953.) ∑ generalni sekretar državne sigurnosti od 1938. Strijeljan zbog špijunaže. Bernstein, Eduard (1850.∑1932.) ∑ njemaËki socijaldemokrat, kao evolucionist kritizirao marksizam. Budjoni, Semen MihajloviË (1883.∑1973.) ∑ zapovjednik i osnivaË Prve konjiËke vojske Crvene armije 1919. Buharin, Nikolaj IvanoviË (1888.∑1938.) ∑ Ëlan IK Kominterne, protivio se kolektivizaciji sela, strijeljan u montiranom procesu. Cunow, Heinrich (1862.∑1936.) ∑ njemaËki povjesniËar, utemeljitelj socijaldemokracije. »aadajev, Petr JakovleviË (1794.∑1856.) ∑ filozof-idealist, blizak dekabristima. »erniševski, Nikolaj DavidoviË (1828.∑1889.) ∑ socijalist-utopist, autor utjecajnog romana Što da se radi. »ernov, Viktor MihajloviË (1873.∑1952.) ∑ osnivaË socijalistiËko-revolucionarne partije (eseri) i njezin ideolog. Denikin, Anton IvanoviË (1872.∑1947.) ∑ general, jedan
- 201 -
od voa ruske proturevolucionarne vojske 1918.∑ 1920. Ejhe, Robert IndrikoviË (1890.∑1940.) ∑ narodni komesar zemljoradnje 1937./38., strijeljan zbog kontrarevolucionarne urote. Eresefeser ∑ imenica nastala od akronima za Rusku Sovjetsku SocijalistiËku Republiku RSFSR. Frankfurt, Sergej MironoviË ∑ autor knjige Roenje Ëelika i Ëovjeka iz 1935., strijeljan 1937. Geršuni, Grigorij AndrejeviË (1870.∑1908.) ∑ pravo ime Gerš Isaak CukoviË, terorist, osnivaË “ratne organizacije” esera. GPU ∑ Glavna politiËka uprava ∑ jedno od imena tajne službe. Gugelj, Jakov SemenoviË (1895.∑1937.) ∑ sovjetski funkcionar, metalurg, strijeljan. GurviË, A. ∑ kazališni kritiËar, žrtva kampanje protiv kozmopolita 1949. Gvaharija, Georgij VissarionoviË (1901.∑1937.) ∑ državni funkcionar, metalurg, strijeljan. HatajeviË, Mendelj MarkoviË (1893.∑1937.) ∑ partijski dužnosnik, strijeljan zbog kontrarevolucije. Hercen, Aleksandr IvanoviË Gercen (1812.∑1879.) ∑ revolucionarni demokrat. U romanu Tko je kriv osuuje kmetstvo i neprosvijeÊenost. Hilferding, Rudolf (1877.∑1941.) ∑ austrijski marksist, socijaldemokratski lider. Hodinki ∑ katastrofa 1896. prilikom koronacije cara Nikolaja II., kad je u stampedu poginulo više od tisuÊu ljudi. Hodžajev, Fajzula GubajdullaeviË (1896.∑1938.) ∑ sovjetski državni funkcionar, Uzbek, strijeljan zbog špijunaže. Hohol ∑ uvredljivi ruski naziv za Ukrajinca.
- 202 -
Izotov, Nikita AleksejeviË (1902.∑1951.) ∑ rudar, jedan od pokretaËa stahanovskoga gibanja. Jagoda, Genrih GrigorjeviË (1891.∑1938.) ∑ narodni komesar za unutrašnje poslove 1934.∑1936., strijeljan. Ježov, Nikolaj IvanoviË (1895.∑1940.) ∑ narodni komesar unutrašnjih poslova 1936.∑1938. JudeniË, Nikolaj NikolaeviË (1862.∑1933.) ∑ general, borio se protiv sovjetske vlasti za vrijeme Graanskog rata. Juzovski, J. ∑ kazališni kritiËar, žrtva kampanje protiv kozmopolita 1949. Kalmikov, Betal EdikoviË (1893.∑1940.) ∑ borac za sovjetsku vlast na Sjevernom Kavkazu. Kaljedin, Aleksej MaksimoviË (1861.∑1918.) ∑ general, borio se protiv sovjetske vlasti. Kamenjev, Lev BorisoviË (1883.∑1936.) ∑ revolucionar-trockist, smaknut u montiranom procesu. Kautsky, Karl (1854.∑1938.) ∑ austrijski socijaldemokrat, istaknuti radniËki voa. KibaljËiË, Nikolaj IvanoviË (1853.∑1881.) ∑ ruski revolucionar, narodovoljac. Kirov, Sergej MironoviË (1886.∑1934.) ∑ sovjetski revolucionar, poginuo u atentatu. KolËak, Aleksandr VasileviË (1873.∑1920.) ∑ ruski admiral-proturevolucionar 1918.∑1920., na Dalekom istoku vodio protusovjetsku frontu. Kornilov, Lavr GeorgijeviË (1870.∑1918.) ∑ proturevolucionarni general. Lavrov, Petr LavroviË (1823.∑1900.) ∑ sociolog i publicist, ideolog narodnjaštva. Lisenko, Trofim DenisoviË (1898.∑1976.) ∑ botaniËar-genetiËar, uživao znanstveni autoritet za vrijeme Staljina. MacDonald, James Ramsay (1866.∑1937.) ∑ britanski sindikalni funkcionar, protivnik marksizma. - 203 -
Martov, Julij OsipoviË (1873.∑1923.) ∑ istaknuti socijaldemokrat, menjševik. mendelisti ∑ zastupnici eugeniËkoga križanja biljaka. Mendel, Gregor Johann (1822.∑1884.) ∑ austrijski biolog-genetiËar. Merkulov, Vsevolod NikolaeviË (1895.∑1953.) ∑ državni funkcionar, strijeljan u procesu protiv Berije. Mihajlov, Timofej MihajloviË (1859.∑1881.) ∑ revolucionar, obješen zbog atentata na cara Aleksandra II. NeËajev, Sergej GennadieviË (1874.∑1882.) ∑ ruski nihilist, terorist. Perovska, Sofija Lvovna (1853.∑1881.) ∑ ruska teroristkinja, Ëlanica Narodne volje. Pestelj, Pavel IvanoviË (1793.∑1826.) ∑ revolucionar-dekabrist, autor programa Ruska pravica. Pjatakov, Georgij LeonidoviË (1890.∑1937.) ∑ partijski dužnosnik, strijeljan kao trockist. Plehanov, Georgij ValentinoviË (1856.∑1918.) ∑ marksist-revolucionar, nije podržao Oktobarsku revoluciju. Postišev, Pavel PetroviË (1887.∑1939.) ∑ partijski dužnosnik, organizator Golodomora, genocida nad Ukrajincima 1930. RIK ∑ tvornica izvan grada. Rikov, Aleksej IvanoviË (1881.∑1938.) ∑ predsjednik sovjetske vlade, strijeljan kao trockist. Riljejev, Kondratij FjodoroviË (1795.∑1826.) ∑ revolucionar-dekabrist. Semjonov, Nikolaj NikolaeviË (1896.∑1986.) ∑ akademik, osnivaË kemijske fizike. SOVNARKOM ∑ Sovjetski narodni komitet. Stahanov, Aleksej GrigorjeviË (1905.∑1977.) ∑ inovator rudarstva, pokretaË stahanovskoga gibanja. ŠËedrin, Mihail EvgrafoviË Saltikov-ŠËedrin (1826.∑1889.) ∑ ruski satiriËar.
- 204 -
ŠËerbakov, Aleksandr SergejeviË (1901∑1945.) ∑ državni partijski funkcionar. Timašuk, Lidija Feodosievna (1898.∑1983.) ∑ lijeËnica-kardiologinja, pomogla Ždanovu u uroti protiv “lijeËnika-ubojica”. Trigoni, Mihail NikolaeviË (1850.∑1917.) ∑ ruski terorist, narodnjak. Varejkis, Isosif MihajloviË (1894.∑1939.) ∑ partijski funkcionar, strijeljan. VCSPS ∑ Savezno centralno vijeÊe sindikata. V»K ∑ Savezni izvanredni komitet. vejsmanisti ∑ zastupnici teorije naslijea po Weismannu (1834.∑1914.). virhovinci ∑ zastupnici teorije njemaËkog anatoma Rudolfa Ludwiga Karla Virchowa (1821.∑1902.). VOKS ∑ Sovjetsko savezno društvo za kulturne veze s inozemstvom. Vrangel, Petr NikolaeviË (1877.∑1928.) ∑ general, voa bjelogardijske kontrarevolucije. Zavenjagin, Avraamij PavloviË (1901.∑1956.) ∑ sovjetski dužnosnik, metalurg. Zinovjev, Grigorij EfsejeviË (1883.∑1936.) ∑ revolucionar, smaknut u montiranom procesu kao trockist. Ždanov, Andrej AleksandroviË (1896.∑1948.) ∑ politiËar-dogmat, osuivao književnike i umjetnike tražeÊi partijski diktat. Željabov, Andrej IvanoviË (1851.∑1881.) ∑ ruski terorist, narodnjak.
- 205 -
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici ∂ Benjamin Rondel/CORBIS Godina izdanja 2010., studeni (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-192-7 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
- 210 -
- 211 -