rođenje religije iz duha ateizma
31
predstavi drukčije negoli u obliku neprijatelja. Takvo ponašanje neodvojivo je od veličine demijurške zadaće, koju su oni na sebe natovarili. Pred neizvjesnošću su se lenjinisti oslanjali isključivo na sebe same; radi postizanja neodređenog no uzvišenog cilja primjenjivali su najradikalnije metode. Svaku popustljivost predstavnici takve vjere prihvaćali su kao nedopustivu slabost. Su ``dovi istine, nasljednici prvog čovjeka, koji je živ sahranjen za sva vremena u smrti – oni su, naravno, računali samo na sebe same. Pokušaje obogaćivanja njihova demijurškog iskustva odbacivali su kao svetogrđe, jer su proizlazili iz svijeta koji je religiozan u starom, nepravilnom smislu riječi. Ogorčenost nekih inozemnih komunista kultom mrtvog vođe očitovala se otvorenije. Ignazio Silone pripovijeda: njegov prijatelj, komsomolski vođa Lazar Šackin, požalio se da zbog mladosti nije mogao sudjelovati ni u jednoj od triju ruskih revolucija i takva mu se prilika više neće pružiti za njegova života. Oni su išli po Crvenom trgu i Silone, pokazavši na tad još uvijek drveni Mauzolej, rekao je sljedeće: “Ti se, nadam se, nećeš prepirati oko toga da sujevjerni kult njegove [Lenjinove] mumije vrijeđa sjećanje na njega i da je to sramota za Moskvu kao revolucionarnu prijestolnicu.” Predložio sam mu da ne okolišajući i ne mudrujući nabavi nekoliko kanistara benzina i da pomoću njega zapali tu totemsku daščaru, te da poslije proslavi svoju vlastitu malenu “revoluciju”.22 Talijan je mislio, Šackin će okrenuti na šalu ili će promi-
22
Ein Gott der keiner war, München, DTW, 1962., str. 97.