Unikatni načini pohrane videoigara

Piše: Goran Bogatić Malašević

Svi smo čuli za neki oblik CD-a, DVD-a ili kazete (cartridge), no postavlja se pitanje: „Postoji li nešto više?” O tome i zašto se više ne koriste ovi načini pohrane saznat ćemo u ovome članku.

Format trake prvi je na listi unikatnih pohrana videoigara. Trake zvane cassettes poznatije su nam kao oblik medija na kojem bismo gledali filmove, no iznenađujuća je činjenica da imaju primjenu i u svijetu videoigara. Moramo uzeti u obzir da se radi o poprilično primitivnom obliku videoigre.

Riječ je o prethodniku interaktivnih storytelling videoigara poput Until Dawna. Na kazeti bi bilo snimljeno više manjih filmova za svaku odluku koju možemo napraviti i time bi se stvarala prividnost videoigre. Treba napomenuti da kazete s početnom memorijom od 97 kB nisu mogle imati videoigru dužu od 60 minuta.

Nintendo disk format bio je pokušaj koji se nije zadržao. Kad govorimo o Nintendo diskovima, mislimo na nešto nalik floppy disku veličine 3-4 inča ovisno o modelu na kojem se koristi. Vjerojatno nikada niste čuli za njega jer je bio pušten u prodaju jedino u Japanu.

Proizvodnja diskova bila je neefikasna i uz to su imali problema s copyrightom jer su previše sličili na Famicom diskove. Ovakav oblik pohrane prethodnik je današnjim kazetama koje se koriste za Nintendo igrice.

Forma kartice zvuči kao da pišem o bankarstvu, no takve teme danas nisu na meniju. Počnimo s nazivom. Kartice stvarno jesu bile veličine današnjih kreditnih kartica. Pohranjivale su 32 kB ROM-a i koristile su PCB (Printed Circuit Board) koji se nalazi i na današnjim kazetama. PCB je oblik proširenja ROM memorije gdje se vrhovi kartice poput USB-a prikopčaju na za to predviđen ulaz.

Između 1983. i 1987. odvijao se rat između formata kartice i Nintendo disk formata. Obje su se strane natjecale u tome koja će moći ponuditi više memorije korisniku uz pristupačnu cijenu. Tako je do 1987. format kartice proširen prvo na 4, a u rijetkim slučajevima i do 8 MB pohrane.

1982. u komercijalnu prodaju pušten je nastavak za Atari 2600, koji je omogućio igranje takozvanih pravih igara i videoigara s formom trake. Razlog zašto se ovaj način stvaranja videoigara ne ubraja u videoigre je taj da nema „pravog“ koda igrice, već su to kraći filmovi koji se puštaju na pritisak gumba.

Nakon 1987. format kartice prestao se koristi kad je tvrtka NEC prestala s radom. Ovaj oblik pohrane, iako iznimno jeftin za proizvodnju i prodaju, nije se zadržao jer su Nintendove SNES kazete za videoigre mogle ponuditi puno bogatije iskustvo unatoč tome što su bile skuplje za proizvodnju i potrošače.

Za finale ovog članka imamo digitalni format pohrane. Pretpostavljam da ste za ovaj oblik pohrane sigurno čuli. Radi se kopijama igra koje nisu fizičke, no o ovom formatu ima više nego što se na početku čini.

Priča počinje 1981. godine kad kabelska televizija počinje emitirati kanal pod nazivom PlayCable. Kupnjom posebnog uređaja zvanog Intellivision mogli ste preuzeti i igrati videoigre preko kabelske televizije.

Atari s modelom Atari 2600, koji se koristio modemom Gameline Master Module, stupa na tržište 1983. Cijena modema iznosila je 50 $, a na njega ste mogli preuzeti videoigre.

Ovo ne bi bilo spomenuto da se nešto značajnije nije dogodilo pojavom Atarija 2600. Pojava Atarija 2600 prethodi svim online igricama s mogućnošću organiziranja turnira.

Nintendo Satellaview prodaje se u Japanu 1995. i sve osim same konzole bilo je besplatno. Nudili su videoigrice, vijesti, demo videoigre, intervjue i sve ostalo što su željeli. Postojala je kvaka 22 u sustavu. Videoigre su mogle biti preuzimane samo između 16 i 19 sati jer je kanal preko kojih se odvijalo preuzimanje bio kanal poput RTL-a ili HRT-a.

Nakon uspjeha Nintendo se proširio i na američko tržište u suradnji s tvrtkom LodgeNet Entertainment Corporation, koja je u hotelima omogućavala prijenos videoigra u hotelske sobe.

Prenosili su videoigre Nintenda 64 i GameCubea. Ovaj model prethodnik je prijenosu video igara poput Google Stadije.

Razvoj ove tehnologije nastavlja se s tvrtkom Phantom, koja je prva u svijetu mogla omogućiti neograničeno preuzimanje videoigra preko internetske veze. Ova tehnologija prethodnik je sedmoj generaciji konzola (Nintendo Wii, Xbox 360 i PS3).

S vremenom se povijest unikatnih i neuspjelih modela zaboravlja. No razumijevanje porijekla formata koji su pogurali industriju naprijed i donijeli nam beskonačno sjećanja može samo produbiti naše razumijevanje i pomoći nam da više cijenimo ove posebne trenutke s učestalim formatima pohrane.