
4 minute read
Kibernetičko ratovanje
Piše: Erik Đuranec
Uslijed globalne zabrinutosti zbog rata u Ukrajini kibernetičko ratovanje ponovno prisvaja interes medija. Ovakav tip ratovanja prisutan je puno duže, a njegov utjecaj na zajednice, infrastrukturu ili ciljane pojedince itekako je vidljiv u digitaliziranom društvu.
Advertisement
Kibernetički rat predstavlja oblik ratovanja u kojemu zaraćene strane međusobno izvode razne oblike napada s računala na računalo i mreže koje iste povezuju. U pravilu u ovakvo ratovanje ulaze države samostalno ili putem proxy država zbog očuvanja anonimnosti. Iako u ratove, zbog ekonomskih i inih razloga, uglavnom ulaze države, u aktualnoj invaziji Ukrajine skupina haktivista Anonymous proglasila je rat Rusiji i njenoj računalnoj infrastrukturi.
Klasifikacija tipova kibernetičkog ratovanja ima mnoštvo, međutim većina njih uključuje sabotiranje, špijunažu, napade uskraćivanja dostupnosti, propagande, ekonomski orijentirane napade, napade na postrojenja od važnosti i dr. Svi prethodno navedeni tipovi dijelom su izvršeni uz korištenje računala, mreža i srodnih alata. No ne smijemo zaboraviti da neki napadi uključuju i socijalni inženjering, manipulacije i širenje lažnih vijesti.
Dakle, krajnji cilj kibernetičkog ratovanja je ometanje, uništavanje i/ili oštećenje vitalne računalne infrastrukture protivnika poput napada na energetsko-opskrbne sustave, sustavne prometne signalizacije i sl. Postavlja se pitanje koji su motivi za ovakvo ratovanje. Od skupine do država oni su razni, a mogu biti vojni, civilni, haktivistički, profitno orijentirani ili potpora konvencionalnom ratovanju.

Kibernetičko ratovanje kao potpora konvencionalnom ratovanju vidljiva je na primjeru trenutnog sukoba Ukrajine i Rusije gdje su ruski hakeri, sponzorirani od strane države, sustavno napadali ukrajinsku računalnu i mrežnu infrastrukturu. Ovakvim pristupom pojedina zaraćena strana može osigurati veliku prednost u sukobu, naravno, ako je kibernetičko ratovanje strateški i precizno usmjereno na ključne slabe točke druge strane.
Napadi na ključnu infrastrukturu te krucijalno važne državne sustave mogu imati direktne posljedice na odvijanje normalnog života i ekonomski sustav. Međutim, problematični su napadi oni koji su usmjereni na širenje dezinformacija i dugoročno ometanje javnih mnijenja. Ovakvi oblici napada u svojim određenim segmentima koketiraju sa strogom državnom cenzurom i širenjem propagande.
Širenjem dezinformacija i lažnih vijesti napadači mogu utjecati na velik dio osnovnih demokratskih struktura poput izbornih procesa ili referenduma. Budući da posljedice istih nisu nužno trenutne, one predstavljaju veliku prijetnju modernim državama. Čest je slučaj da se kibernetičko ratovanje provodi pod okriljem tajnosti sigurnosnih i obavještajnih agencija gdje se isključuje direktna odgovornost pojedine države.
Dovoljno je spomenuti primjer utjecaja Rusije na rezultate američkih izbora 2016. godine gdje je Rusija diplomatski odbacila navode o uplivu u izbore, a postoje dokazi o provođenju kampanja lažnih vijesti s ciljem utjecaja na rezultate izbora.
Kao dodatak spomenutim uplivima, Rusija je u ožujku 2014. godine provela distribuirani napad uskraćivanja dostupnosti u jeku ukrajinskih izbora.
U prilog dugogodišnjem kibernetičkom ratovanju na digitalnom području Ukrajine ide i napad ransomwareom NotPetya, koji je zahvatio Nacionalnu banku Ukrajine, ali se uspio proširiti i
na druge sustave i države poput Njemačke, Italije te Francuske. U spomenutom napadu otkrivena varijanta dizajnirana je za brzo širenje, a ciljala je energetske korporacije, električnu mrežu, benzinske i autobusne postaje, aerodrome te banke.
S druge strane, spomenuti Anonymousi koriste kibernetičko ratovanje uz dodatan cilj – informiranje građana Rusije o objektivnom stanju događanja na bojištu. Jedan od kreativnih načina na koji to uspijevaju je ispis antipropagandnih poruka na ruskom jeziku. Izvori povezani s Anonymous grupom tvrde da su uspjeli isprintati 40.000 stranica antipropagandnih poruka sa zaraženih pisača.
S obzirom na činjenicu da većina modernih zemalja uvelike ovisi o digitalnim tehnologijama za provođenje osnovnih procesa, kibernetičko ratovanje, nažalost, dobiva na važnosti u globalnim sukobima. Posljedice kibernetičkog ratovanja vidljive su u nedavnim sukobima, međutim daljnjom digitalizacijom društva raste i potencijal za daljnje korištenje i razvoj novih tipova kibernetičkog ratovanja.
Kao pojedinci možemo se zaštiti samo od nekih tipova kibernetičkog ratovanja, poput lažnih vijesti ili širenja propagande. Međutim, mnoge države još nisu niti svjesne ranjivosti svojih sustava pa se u njihovu sigurnost ni ne ulažu sredstva.
