Međuslavenski
Jedan od hobija kojem se konstantno vraćam učenje je stranih jezika. Koliko jako volim učiti jezike koji mi mogu koristiti u mome jako kratkome radijusu putovanja, toliko više volim učiti neobične jezike s kompliciranom gramatikom i pismima naizgled nemogućima za dešifrirati. Takvi mi jezici stvaraju svojevrsni izazov koji jednostavno moram izvršiti. Tako sam prije nekoliko mjeseci u svojem pohodu na nove neobične jezike nabasala na međuslavenski. Međutim, kada sam naišla na taj jezik, koristilo se njegovo ime na engleskom - Interslavic što me je odmah zaintrigirao čak i bez da sam ga čula, a kad sam ga čula, bila je to ljubav na prvi sluh. Ono što me je najviše začudilo, bilo je to da ja, svojevrsni language nerd, nisam niti čula za jezik zvan međuslavenski – sramota. Tako sam se istog trenutka bacila na istraživanje i otkrivanje novog svijeta.
Dakle, što je zapravo među-slavenski? Medžuslovjansky, kako bi mu bilo ime na međuslavenskom, jezik je za komunikaciju među Slavenima različitih nacionalnosti koji je ukorijenjen tijekom stoljeća geografske bliskosti, zajedničke povijesti i kulturne baštine. Međuslavenski se opisuje kao jezik s tri različita aspekta: on je improvizirani ad hoc jezik koji se spontano razvija u kontaktima među Slavenima, znanstvena ekstrapolacija hipotetskog jezika
XIV
u samome središtu slavenskih jezika te modernizirani nastavak zajedničkog jezika, praslavenskog, ili njegovog bliskog srodnika, staroslavenskog. Prethodnici međuslavenskog imaju dugu povijest i stariji su nekoliko stoljeća od konstruiranih jezika poput esperanta i volapüka dok najstariji opis međuslavenskog, čiji je autor bio hrvatski svećenik Juraj Križanić, datira iz 1659.-1666. godine. Da ne gnjavim cijelom poviješću međuslavenskog i svim imenima vezanima za taj, barem meni, čaroban jezik, informirat ću vas o onome što je najnovije. U ožujku 2006. godine projekt Slovianski pokrenula je grupa ljudi iz različitih država koja je osjetila potrebu za jednostavnim i neutralnim slavenskim jezikom koji bi Slaveni mogli razumjeti bez učenja. Jezik koji su oni zamislili, trebao je biti naturalistički i koristiti samo materijale, koji postoje u većini slavenskih jezika, bez nekakvih umjetnih dodataka. U početku su bile dvije inačice jezika: Slovianski-N i Slovianski-P.
St@k 21
