Preporuke za konzumaciju: Japanska glazba

Autori: Juraj Belajec i Filip Novački

Japanska je kultura kroz povijest uvijek bila izolirana od svijeta, ali globalizacijom se mnogo zapadnjačkih elemenata pripojilo japanskoj kulturi, što je utjecalo i na glazbu.

Kad god se sluša neka japanska glazba, u njoj se čuje suptilan, ali prepoznatljiv duh Japana. Upravo se u Japanu dogodila zanimljiva pojava da se zapadna glazba dvadesetog stoljeća, dakle rock, jazz, funk, pop, disco i drugi, primijesila u japansku glazbu te stvorila novi žanr, tzv. city pop iliti shiti poppu na latiniziranom japanskom. Miješanje tih žanrova dogodilo se u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, a renesansa tog žanra počela je u prošlom desetljeću te traje i danas. Značajni su autori ove glazbe Mariya Takeuchi (koja je osvojila svijet pjesmom Plastic Love, a ta pjesma i nije bila baš popularna kao druge Mariyine pjesme tog doba), Taeko Oniku, Miki Matsubara i mnogi drugi. Za ponovni procvat ovog žanra velikim je dijelom zaslužan YouTube, čiji je pomahnitali algoritam odlučio predlagati shiti poppu playliste svojim korisnicima.

Ono što je posebno očaravajuće iz glazbene perspektive prema city pop glazbi, izrazito su kvalitetni, bogati i slojeviti instrumentali. Nerijetko se dogodi da mnoge hitove iz tog žanra aranžiraju vrhunski svjetski skladatelji i često se osim benda može čuti i big band koji daje posebnu boju glazbi. Štoviše, taj instrumentalni dio često je u rangu, a po ukusu autora i bolji od raznih instrumentala zapadnih autora koji koriste big band za instrumentale svojih pjesama kao što su Frank Sinatra i drugi njegova ranga.

Osim relativno „mekanih” žanrova, Japan ima i poprilično snažnu underground i hardcore glazbenu scenu. Hanatarash je bend koji je uvelike utjecao na japansku i svjetsku noise te danger music scenu. Naime, cilj benda bio je testirati granice ekstremne rock glazbe tako da ignoriraju sva glazbena pravila, ali da glazba i dalje ima glavu i rep, više-manje. Njihove izvedbe imale su klasične instrumente, no osim njih, koristili su sve čime se mogla raditi buka. To znači da su na svojim koncertima razbijali staklo, koristili usisavače i generalno stvarali što veći kaos. Ali izvedba na kojoj si je pjevač skoro odsjekao nogu motornom pilom i izvedba na kojoj je bagerom razrušio koncertnu zgradu skrenule su na bend pozornost japanskih vlasti koje su im onda zabranile daljnje izvedbe. Nakon nekog vremena zabrana je maknuta, a bend više nije imao takve opasne performanse.

Bend Meme 2005. godine napravio je svoj prvi i jedini album, koji je ostao zaboravljen sve dok ranih 2010-ih nije uhvatio pozornost glazbenih foruma na internetskim stranicama kao što su Reddit i 4Chan. Stvar koja je privukla pozornost tolikih korisnika avangardni je pristup benda psihodeličnoj folklornoj glazbi te miješanje raznih elemenata jazz glazbe kako bi se dobio minimalan i poprilično disonantan zvuk albumom Chitotechi. O samom bendu ne zna se pretjerano puno, a taj je misterij samo povećao interes javnosti.

Midori je postao poznat po svojem jedinstvenom pristupu jazz glazbi. Ovaj bend u svoje je poznavanje jazz glazbe upleo elemente punk glazbe, talijanske progresivne rock glazbe, japanske pop i tradicionalne kodo glazbe. Bend je u početku svirao obrade japanske pop glazbe iz perioda showa ili takozvanih ludih dvadesetih, ali je s vremenom postao više orijentiran na stvaranje kaotične i eksperimentalne jazz glazbe. Albumi kojima su privukli pozornost šire publike punk, jazz i umjetničke scene su Aratamemashite, Hajimemashite, Midori Desu i Shinsekai, a i same izvedbe bile su im pune uništavanja opreme i raznih pankerskih vratolomija.

Iako Les Rallizes Dénudés ima francusko ime, to je japanski bend. Bend je imao ogroman utjecaj na mnoge alternativne rock bendove kao što su My Bloody Valentine, Sleep, Suicide, Slowdive i tako dalje. Premda su počeli kao folklorni rock bend, prerasli su u psihodelični noise rock relativno brzo. Osim glazbe, bili su upleteni u velike studentske prosvjede na kojima su održavali koncerte, te se bend višemanje raspao nakon što je basist benda s nekolicinom drugih studenata oteo avion i pobjegao u Sjevernu Koreju. Osim toga, bend nema studijskih albuma, nego su jedino dostupne snimke koncerata kroz godine.

Japanska glazbena scena izrazito je široka i raznovrsna te je zapravo jedino što preostaje čitateljima ovog članka zaron u neistražene dubine oceana japanske glazbe.