Svezak 12
TEMA BROJA
pismenosti u Hrvatskoj u odnosu na zemlje regije relativno dobro, ponajprije zahvaljujuÊi uËestalom praÊenju stanja informacijske pismenosti kroz razliËita istraživanja i studije te zahvaljujuÊi obrazovanju knjižniËara u okviru kojeg se kolegiji informacijske pismenosti nude na preddiplomskim studijima pri Odsjeku za informacijske znanosti SveuËilišta u Zagrebu, te na postdiplomskom/doktorskom studiju istog Odsjeka. UnatoË tomu što se oËito poduzimaju poËetni sustavni koraci, potrebno je naglasiti da se procjena o nezadovoljavajuÊem stanju ponajprije temelji na Ëinjenici da se informacijsko opismenjivanje u razliËitim tipovima knjižnica nudi ad hoc, nesustavno, sporadiËno, da se provedba aktivnosti vrlo Ëesto oslanja na individualni angažman pojedinog knjižniËara ili pak ovisi o osobnim dobrim vezama i pojedinaËnoj suradnji izmeu nastavnika i knjižniËara. Važnost informacijske pismenosti za razliËite knjižnice Iako je obrazovna uloga u biti postojanja i poslanja svake knjižnice, neke su knjižnice, poput školskih i visokoškolskih, izravno okrenute podršci odgojno-obrazovnih procesa pri matiËnim ustanovama. Stoga ne iznenauje da je informacijska pismenost svoj odjek našla upravo u ovim vrstama knjižnica te da na globalnoj razini, primjerice, visokoškolske knjižnice prednjaËe po brojnosti i razraenosti programa informacijskog opismenjivanja. No onog Ëasa kada je došlo do prodora koncepta cjeloživotnog uËenja koji je postao okosnica raznih politika i strategija (obrazovnih, informacijskih, komunikacijskih, socijalnih, radnih), informacijska pismenost pomakla se s margina i ušla u žarište djelovanja svih tipova knjižnica. Ona se izgovara u jednom dahu s cjeloživotnim uËenjem i navodi kao pretpostavka za cjeloživotno uËenje. Informacijska pismenost pomaže pojedincu da kroz interakciju s informacijskim izvorom propitkuje, provjerava, odbacuje ili modificira svoja znanja i konstrukte stvarnosti, samostalno odabire i prerauje informacije te stvara hipoteze i donosi odluke. Drugim rijeËima, informacijski pismen pojedinac nauËio je kako uËiti samostalno, i kroz cijeli život. S cjeloživotnim uËenjem obrazovni kontekst danas nije iskljuËivo prisutan u formalnim sustavima obrazovanja (škole, fakulteti), veÊ se širi u protežnosti i intenzitetu u podruËje profesionalnog života i slobodnog vremena. Iako su narodne knjižnice i prije pojave koncepta cjeloživotnog uËenja implicitno imale status “malih sveuËilišta u kvartu” i mjesnog obavijesnog središta koje osigurava pristup znanju i osnovne uvjete za uËenje kroz cijeli život, s informacijskom pismenošÊu ta je ideja dobila snažan zamašnjak koji pomaže narodnim knjižnicama definirati žarište obrazovnog djelovanja i oblikovati konkretne programe informacijskog opismenjivanja i cjeloživotnog uËenja. Na istom je tragu moguÊe obrazložiti i ulogu informacijske pismenosti u specijalnim knjižnicama. Danas postoji apsolutna suglasnost o tome da je znanje zaposlenih kljuËno oružje u kompetitivnom okruženju te da je sposobnost vladanja informacijama pretpostavka za rješavanje kompleksnih problema te poželjna kompetencija svakog zaposlenika.
9
U konaËnici, knjižnice svih vrsta danas su postale svjesne Ëinjenice da su izgubile ekskluzivnu poziciju primarnog mjesta pristupa informacijama, no njihova se snaga nalazi upravo u pružanju specifiËnih usluga poput onih vezanih za informacijsku pismenost koje Êe ih razlikovati od ostalih generiËkih ponuda na zasiÊenom informacijskom tržištu. Kroz informacijsku pismenost knjižnice podržavaju opÊa nastojanja izgradnje infrastrukture za cjeloživotno uËenje te imaju priliku promicati svoju djelatnost u oštrom konkurentskom okruženju. Važnost informacijske pismenosti danas Informacijska je pismenost uvijek odražavala karakteristike informacijskih okruženja i mijenjala se zajedno s informacijskim okruženjem. DapaËe, pojavila se kao rezultat rastuÊe složenosti i raznovrsnosti informacija i informacijskih izvora koji su dostupni u sve veÊim koliËinama, u sve širem rasponu tipova i formata te putem sve veÊeg broja medijskih i komunikacijskih kanala. S druge smo strane svjedoci oplošnjavanja informacijskih okruženja; informacije su nam uglavnom dostupne preko plošnih zaslona raËunala, mobitela i drugih elektroniËkih naprava, što znatno otežava prosudbe o autentiËnosti, pouzdanosti i toËnosti. Pojava weba 2.0 dodatno je zaoštrila spomenute probleme s kojima se korisnici informacija danas svakodnevno suoËavaju. Web 2.0 kao skupina tehnologija podrazumijeva interaktivne sustave, odnosno aplikacije koje omoguÊuju korisnicima da pobiru informacijske izvore, dodaju primjedbe, prilagode pronaene zapise svojim potrebama, objavljuju ih i stvaraju vlastite poosobljene korisniËke prostore. OpÊi je cilj opisanih sustava potaknuti povratnu informaciju i sudjelovanje zajednice zbog Ëega se korisnici tretiraju kao su-kreatori odredišta. Korisnik tako mijenja svoju uobiËajenu ulogu potrošaËa pretvarajuÊi se u stvaratelja i aktivnog sudionika umreženih zajednica. Drugim rijeËima, informacije stvaraju svi, nerijetko su rezultat kolektivnog djelovanja i suradnje što uzrokuje poteškoÊe u utvrivanju autorstva i toËnosti informacija (npr. Wikipedia), zbog Ëega se mijenjaju težišta djelovanja unutar informacijskog opismenjivanja. To znaËi da Êe se informacijska pismenosti s Webom 2.0 sve više usmjeravati na utvrivanje i rekonstrukciju sve manje oËitog i skrivenog konteksta generiranja informacija uz nužnu procjenu i vrjednovanje izvora, te jaËu usmjerenost na konceptualni uvid u logiku funkcioniranja novih prostora i pitanja kako na optimalan naËin pristupiti informacijama u tim novim okruženjima u kojima mnogi kvalitativni filtri više ne djeluju ili se zaobilaze. Iako veÊina graana informacijskog društva danas ima problema u snalaženju u informacijskim okruženjima, poteškoÊe su empirijski u obliku istraživanja i studija potvrene tek u populaciji mlaih ljudi koja se uËestalo naziva Google ili internet generacijom. Ovu novu populaciju korisnika informacija T. Brabazoon u knjizi “The University of Google” opisuje kao generaciju koja je “mišljenje zamijenila klikanjem miša” (eng. clicking replaces thinking).4 Ista autorica upozorava da konstantno 4 Brabazoon, T. The University of Google: Education in a (post) information age. Aldershot: Ashgate, 2007.