"Da?" "Ispravno si postupio. Ne bi bilo pošteno prema tebi, Kate i vašem djetetu da si pristao na nešto o čemu imaš tako jake osjećaje." "Hvala", rekao je Cole. "Nekad jednostavno to trebaš čuti." Sasha se sljedećega dana bacila na posao. Juhe je mislila da se želi zaposliti nečim pa nije morala pitati što ju je toliko uzrujalo na grupnom sastanku. Sasha je odbijala razgovarati o tome i samo je izjavila da je gotova s pokornošću. Kako je Sasha držala cvjećarnicu pod kontrolom, Julie je odlučila svratiti k Danielovoj baki nakon ručka. Pospremajući stan u nedjelju našla je knjige koje je obećala staroj gospođi. Jednog popodneva tijekom tjedna naći će se vremena da ih odnese, razmišljala je. Ipak će Daniel biti na poslu. Samo, nije bio. "Daniele", rekla je uzmičući lagano kad je otvorila bakina vrata. "Što... zašto?..." Daniel je brzo sakrio svoje iznenađenje i otvorio joj vrata da uđe. "Morao sam je odvesti k liječniku. Upravo smo se vratili i uvjerio sam je da odspava." Kimnuo je glavom prema knjigama u Julienoj ruci. "Htjela si navratiti kad nisam ovdje?" Digla je glavu, odbijajući osjećaje krivnje. "Možeš li me kriviti?" "Ne mogu." Lice mu je odavalo tugu. "Ne mogu i žao mi je, nisam to rekao da bih ispao okrutan." Istinitost njegovih riječi, istina da nije okrutan čovjek, probudila je toplinu u njoj. Brinuo se za sestru i nećakinju, vodio baku liječniku. Znala je da je zamolio Denu da provjeri Sashu nakon sastanka u četvrtak. Čak i u igraonici, gdje se očekivala poslušnost bez pitanja, nikad se prema njoj nije odnosio okrutno. Bio je strpljiv, lagano ju je upoznavao s nepoznatom stranom njezine spolne prirode. Bez razmišljanja je dotaknula njegovu ruku. "Ne, meni je žao." Mislila je da izgleda umorno i pitala se vrti li se i on kao i ona. Leži li u krevetu prisjećajući se zajedničkog vremena? Proganjaju li i njega te uspomene? Posegnuo je za knjigama. "Znaš da ih nisi morala nositi." "Ali htjela sam." "Znam, i svidjet će joj se." Ušao je u dnevnu sobu i stavio ih na stol kraj kauča. "Želiš li sjesti? Donijet ću ti piće." Bila je rastrzana. Kao i prije, boravak u istoj sobi s njim zbunjivao ju je. Jedan pogled na njega i osjećala se izgubljenom u potrebi i žudnji. Kratak pogled na njegove ruke i željela ih je na sebi. Nedostajao joj je njegov osmijeh, mudrost, druželjubivost, vesela narav. "Ili ako se trebaš vratiti", rekao je, krivo procijenivši njezinu šutnju. "Ne, u redu je." Sjela je na kauč, nespremna odmah ga ostaviti. "Sasha drži sve pod kontrolom." Sjeo je pokraj nje. "Kako je ona?" "Pretjerano reagira. Bacila se na posao. Odbija razgovarati." "Što misliš bi li bilo dobro da razgovara s nekim? Sa stručnjakom?" "U ovom trenutku predložila bih sve." "Tako je loše?" "Mrzim je vidjeti povrijeđenu." "Znam kako se osjećaš", rekao je. "Teško je gledati nekoga koga voliš kako se muči."
96