OSAMNAESTO POGLAVLJE
G
ledala sam kako moja stopala tonu u mokar pijesak. Valovi su jedan za drugim zapljuskivali moje listove. Dok smo čekali večeru, Blake i ja otišli smo na obalu i stali na rubu privatne plaže njegovih roditelja. Udisala sam slan zrak, vlažan na mojoj koži te tople ljetne večeri. Podignula sam pogled prema sve mračnijem obzorju. — Ne osjećaš li se kao da stojimo na rubu svijeta? Blake se sagnuo kako bi uhvatio školjku koja je se dokotrljala s plimom. — Valjda. — Bacio ju je natrag u uzburkanu vodu. — Voliš ocean, zar ne? — Volim. Nisam sigurna da bih više mogla biti bez njega. — Tiho sam se nasmijala. — Mislim da volim živjeti na rubu. Pogledala sam Blakea u oči. Pogled mu je bio miran, zamišljen. Sve slabiji sjaj zalaska sunca bacao je sjene preko njegova lica. Vintage majica koju je imao na sebi nabirala se na povjetarcu s oceana. Traperice su mu bile podvinute iznad gležnjeva, iako ipak mokre na rubu. Blake je bio savršen na sve načine koji su mi bili važni. Savršen i sav moj.
~ 272 ~ petardo & janja