Kraljevstvo snova podigne sa nje, bilo koja potreba za predenjem je nestala dok je osjećao miris krvi iznad mirisa njihove požude. „Žao mi je, baby.“ On pomakne te divlje kovrdže dalje sa njenog obraza. Njena koža je bila tako meka da je željeo da se protrlja o nju. „Izgubio sam glavu.“ On spusti nježni poljubac na njeno čelo prije nego što je ustao i otišao do ormara u hodniku, izvlačeći van šareni prekrivač koji je njegova majka plela. Otišao je u svoju spavaću sobu i izvukao svoju majicu iz ladice. Nije imao namjeru da je vodi u njen minijaturni stan iznad Wallflowrsa. Večeras, i svaku veče od sada, njegova družica će spavati u njegovom kreveru. Zakoračio je u dnevnu sobu i predao joj majicu. „Obuci to.“ Ignorirao je njene podignute obrve na njegovu naredbu, križajući ruke preko grudi i čekajući. Svukla je pocjepanu ćipkanu košulju i zamjenila je sa bijelom majicom. Prekrio ju je dekom nježno i sjeo na ivicu kauča do nje. Podižući jednu njenu ruku on nježno pomiluje njene prste, njegov posesivni pogled nije napuštao njeno lice. On podigne njenu ruku do svojih usta i nježno gricne njene prste. „Sada si moja.“
22