Kraljevstvo snova
pamuka,udubljenja njenog tankog struka,krivine kukova,skupljene tkanine između njenih butine. I te noge. Bože. Zar noge mogu biti toliko dugačke? To je gosp.Wade,podsetio se. A ne boginja iz davnina. Ali ipak, imala je telo kao da je bila jedna od njih. Nikad ni za hiljadu godina ne bi pomislio da se tako raskošno telo krije ispod one odvratne kecelje i bež pamuka. Anthony je jedva otrgao svoj pogled sa njene kišom natopljene figure i zurio umesto u nju, u kamene figure na vrhu fontane iza njenog levog ramena. Satir, shvatio je dok je vrela požuda harala njegovim telom. Kako prikladno. Ona radi za njega,govorio je sebi,postoje pravila u vezi ovakvog ponašanja. Vratio je pogled na njeno lice i trudio se da shvati o čemu ona priča dok je pokušavao da povrati kontrolu nad sobom. „Celog svog života,kad god imam prilike za to,izlazim da šetam po kiši zato što je volim.Kiša ovde u Engleskoj je posebno lepa,zato što je blaga i magličasta i čini Vaše bašte prelepim.“ „Prvo jutro kada sam stigla ovde u martu,prošetala sam imanjem,samo udišući miris vlažne trave i mokrog lišća.Bilo je divno.“ Ispustila je duboki izdah. „Oh,ne znate kako je biti ovde posle života u tako suvim i vrelim klimatskim predelima.“ Anthony nije mogao da složi ni prostu rečenicu u odgovor.U nekom dalekom, zamagljenom delu svoje svesti,shvatao je i razumeo o čemu priča i mogao je da zamisli koliko bi bilo teško svakome,naročito ženi,da živi tako.Bljesak ljutnje na njenog oca prošao je njime,razmišljajući kako je bilo koji pošten čovek mogao da svoju ćerku izloži tome?Ali većim delom Anthony nije bio sposoban da misli.Ispred njega je stajala žena koju nikada pre nije video.Žena čije je telo bilo skriveno blago,žena čije su oči bile iste nijanse kao kokotić koji je cvetao u kamenim vazama iza nje, žena koja je mislila da vlažno lišće i trava mirišu. Žena čije se nevino zadovoljstvo da bude natopljena kišom pokazalo kao erotičniji prizor za njega nego bilo koji afrodizijak. Sa svom kontrolom koju je imao Anthony je stisnuo vilicu i podsetio sebe koja je njegova ,a koja njena pozicija. „Da li će Vam ovo postati navika?“ Ona trepnu,da li od vode koja joj se slivala niz lice ili od iznenadne hladnoće u njegovom glasu, bilo je nemoguće da odredi. „Šta da mi postane navika?Upita,stajanje na kiši?“
71